HRVOJE TURKOVIĆ TEORIJA MONTAŽE ( 20 13 -201 4 )

1. HRVOJE TURKOVIĆTEORIJA MONTAŽE (2013-2014) 12. Raspoznavanje zbivanja; praćenje kretanja preko montažnog prijelaza 21. I. 2014.

2. Problem ELIPSE • PRIMJERI: • Izrada savijače u Ljubavni slučaj, Dušana Makavejeva (1967) - http://www.youtube.com/watch?v=Mk0pj06WBqM • Domaćinsko poslovanje u Od 3 do 22, Kreše Golika (1966) http://www.youtube.com/watch?v=avaas3e37T4 • Elipsa– ispuštanje dijela vezanog (kontinuiranog) zbivanja iz praćenja; vremenskipromatrački preskok pri praćenju tijekaistogzbivanja • Pitanja: • Kako prepoznajemo da je nakon prekida u promatranju u pitanju isto zbivanje? • Kako možemo razabrati da je nešto ispušteno, i što je, koliko toga, ispušteno?

3. TEMELJ IDENTIFIKACIJE ZBIVANJA– SCENARIJ ZBIVANJA • Pri prepoznavanju zbivanja na osnovu trenutnih ‘uzoraka’ oslanjamo se na naše poznavanje strukture zbivanja – tipičnih slijedova faza od kojih se sastoje tipična zbivanja • Prema nekim teorijama (Robert Abelson, Roger Shank) to se prepoznavanje temelji naepizodskom pamćenje– pamćenju slijedova zbivanja, odnosno na - scenarijima(eng. script) – rutinskim, tipskim, kauzalno povezanim predodžbama o strukturi nekog zbivanju, a ona se tipično dijeli na tipskefaze zbivanja • ‘scenarij’ izrade savijačeu Ljubavnom slučaju – tipične faze: • izrada tijesta (priprema brašna, stavljanje jaja u brašno, umjesivanje… • razvlačenje tijesta (valjanje tijesta, razvlačenje po stolu…) • punjenje tijesta višnjama (polaganje višanja, šećerenje, savijanje • priprema za pečenje (mašćenje tave, polaganje savijača u nju) • Pečenje savijače (stavljanje u peć, pečenje, vađenje iz peći) • “scenarij” domaćinskog poslovanja u Od 3 do 22 • Ima ‘serijalnu’ – nabrajalačku strukturu – svi se uzorci smatraju pripadnim općenitom “rodu” domaćinskog života; između prizornih uzoraka ne podrazumijeva se obavezna uzročno posljedična veza nego samo vremensko nadovezivanje; redoslijed pokazivanja uzoraka shvaća se kao redoslijed praćenja, tj. vremenski redoslijed zbivanja iz kojeg se vade ograničeni uzorci kao “reprezentanti” pojedine faze zbivanja

4. Čimbenici prepoznavanja zbivanja • A) Zbivanja su kontekstualno prepoznatljiva po svojim • nosiocima(onome tko se ili što se kreće, miče, djeluje) – njihovoj prepoznatljivosti • po korištenoj režijskojrekvizitikad ona određuje radnju • po kontekstualnoj smještenosti nositelja -smještenosti u ambijentu i prema drugim nositeljima zbivanja • B) Prepoznatljiva su strukturnopo osobitoj strukturi odvijanja- po osobitom sastavu fazai njihovom kauzalnomeilivremenski nadovezanom slijedu– tj. prema osobitoj sekvencijalnosti • Neke su faze indikativnije (indikativne faze) za dano zbivanje od drugih • Može se pokazati samo indikativne faze, a ostale podrazumijevati (ispustiti) pa da se zbivanje ipak prepozna • Za prepoznavanje zbivanja tipično je indikativnijepokazivanje posljedica od pokazivanja uzroka (iako je pokazivanje potencijalno uzročnih postupaka također identifikacijski važno) • Lakše zaključujemo (podrazumijevamo) što je moralo prethoditinekoj pokazanoj fazi zbivanja da bi se ona uopće javila, nego što možemo biti sigurni što će slijediti (kakve će prirode biti nastavak zbivanja) - predviđanja su tipično nesigurnija od povratnog zaključivanja • Zato imamo toliku potrebu u filmu vidjeti nastavak zbivanja: da se potvrde razmjerno nesigurne anticipacije

5. Načelo eliptičnog praćenja • Eliptično praćenje zbivanja – praćenje na temelju “uzoraka”; za praćenje zbivanja uzimaju se samo “uzorci”, “ulomci” zbivanja, s preskokom (elipsom) između uzoraka • Na čemu se temelji naša sposobnost eliptičnog praćenja? • Na podrazumijevanjukontinuiteta zbivanja (osobito na mont. prijelazu, po otklonu pogleda) • Bez obzira kako napreskokce (eliptično) pratimo zbivanje, podrazumijevamo da je ono prostorno-vremenski i kauzalnokontinuirano • Toznači: • (a) da, uobičajeno(iako u filmu ne i uvijek), vremenski redoslijed promatranja (redoslijed kadrova) podrazumijeva i vremenski redoslijed zbivanja • Ono što gledamo u slijedećem kadru dogodilo se poslije (nakon) onoga što smo gledali u prethodnom kadru – to odgovara životnom promatračkom iskustvu • (b) zbivanje se nastavlja odvijati i kad ga ne ne pratimo (ne gledamo) • Ima svoju vlastitu opstojnost i tijek, neovisan od toga gledmo li ga ili ne • (c) podrazumijevamo da ćemo, pri vraćanju otklonjena pogleda na dano zbivanje, ponovo ‘zateći’ zbivanje u prikladno kasnijoj fazi odvijanja • Uz ispuštanje iz vida onog što se pretpostavno odvijalo u prizoru dok nismo gledali • Djeca već iza 6. mjeseca starosti uočavaju kauzalne odnose u zbivanju (u prizornoj situaciji), a još od ranije podrazumijevaju postojani opstanak predmeta u kretanju (usprkos njihovu privremenu gubljenju iz vida) . https://www.youtube.com/watch?v=e_jKNlC2YKo

6. DVA TIPA ZBIVANJA I NJIHOVA PRAĆENJA: Dva tipa zbivanja (PRIMJER:Mahnitost/Frenzy, Alfred Hitchcock, 1972.) 1. jednokomponentno, unipolarno 2. dvokomponentno, bipolarno (1) Jednokomponentno – jedno tijelo nositeljem zbivanja – pratimo kretanje, odnosno ponašanjetog tijela ili dijela tijela od kadra do kadra Zbivanje je ‘svojstvo tijela’ (čovjeka, životinje, predmeta u kretanju) (2) Dvokomponentno – dvaprostorno odvojena, međusobno identifikacijski različita, sastojka zbivanja u uzajamnu odnosu čine jedno zbivanje – u različitim kadrovima možemo pratiti različitu– prostorno odvojivu - komponentu istog zbivanja (2a) Promatranje (pogled-viđeno) – vidi se promatrač a onda ono što promatra (2b) Razgovor (čine dva ili više sudionika, oba su ključnim dijelom identiteta razgovora kao zbivanja) - vidi se govornik a potom onaj koji sluša ili reagira (2c) Djelovanje s učinkom razdvojenim od uzroka (čin-cilj, uzrok-posljedica) – vidi se uzrok (pucanje iz pištolja) a potom se vidi pogodak (pogođenu osobu, metu…) - https://www.youtube.com/watch?v=8Xjr2hnOHiM (Prljavi Harry, Don Siegel, 1971)

7. Problem montažnog, neeliptičnog, praćenja kretanja – u sklopu kontinuirane montaže • Ono što je zahtjevnim problemom u neeliptičnom, kontinuiranom praćenju kretanja (“jednokomponentnog zbivanja”) jest: • praćenje kontinuiteta pod uvjetima položajno-promatračkog diskontinuiteta (montažne, skokovite promjene točke promatranja, često korjenite promjene vidnog polja, vizure) • Diskontinuitet u položaju promatranja (u točki promatranja) u životu (i na filmu) obično je indikacija preskoka u onome što promatramo, elipse ili temeljite promjene prizora za promatranje – zato je vrlo zahtjevno održavanje predodžbe o praćenju istog zbivanja u njegovu kontinuitetu • Tri su temeljna problema/zadatka kontinuitetnog praćenja kretanja: • Prepoznavanje istovjetnosti lika – nositelja kretanja – nakon montažnog reza • Prepoznavanje tipske istovrsnosti kretanja (kao i pri eliptičnoj montaži) • Utvrđivanje nadovezivanja (ili nenadovezivanja) kretanja na montažnom prijelazu (‘preko reza’)

8. Posebni uvjeti prepoznatljivosti lika pri kontinuitetnom praćenju • PRIMJER, Mahnitost • Lik mora biti pojedinačno prepoznatljiv po svim uvjetima za prepoznavanje pojedinačnosti koje smo naveli, ali: • I sve temporalne karakteristike lika očekuje se da budu identične, posve iste nakon montažnog prijelaza (s obje strane montažnog prijelaza) • Da “osobni kontinuiteti” budu potpuni – isto stanje odjevenosti, ista frizura, ista šminka... iste predmete da drži u istoj ruci u jednakom stanju (npr. cigareta jednako popušena, piće na istoj razini...)...

9. Tipski ambijentalni uvjeti: • Kretanje se prati kroz vezani ambijent, u istim ambijentalno-atmosferskim uvjetima: • U prepoznatljivo istovjetnom ambijentu (uvjet ambijentalne kompatibilnosti, spojivosti) • Pod istovjetnim ambijentalno-atmosferskim uvjetima • Istovjetno (ili kompatibilno) osvjetljenje • Isti ambijentalni zvuk • Iste (ili kompatibilne) atmosferilije

10. UVJETI NADOVEZIVANJA KRETANJA Zbivanje percipiramo kao kontinuiranona montažnom prijelazu onda kad se nadovezuje iz kadra u kadar, kad ne izgleda da smo iz promatranja ispustili išta iz punoga njegova tijeka. • Nadovezuje se onda kad između onog što smo zadnje vidjeli u prethodnom kadru i onog što prvo vidimo u narednom ne možemo zamisliti nikakvu međufazu. To, pri praćenju kretanja, podrazumijeva: Tipovi nadovezivanja: • Istovjetni položaj u ambijentu – isti prostorni odnos prema sastojcima ambijenta s obje strane montažnog prijelaza (po montažnom prijelazu zatičemo na istom mjestu u ambijentu na kojem smo u prethodnom kadru napustili lik) • Istovjetni uzajamni položaj dijelova tijela – glava u istom položaju u odnosu na tijelo, tijelo u istoj “pozi” u kojem smo ga napustili u prethodnom kadru, ruka u istom odnosu prema tijelu u kojem smo je ostavili u prethodnom kadru, noga u istom odnosu prema drugoj nozi i prema tijelu... • Istovjetna dinamika kretanja - na montažnom se prijelazu očekuje da kretnje i kretanje zadrži isto dinamično stanje, da se odvija (zamjedbeno) istom brzinom, istim “tonalitetom” (opušteno-napeto), uz istovrsnu (emotivnu) izražajnost na licu