Uvjeti izdržavanja kazne zatvora: presude Ustavnog suda RH

1. Uvjeti izdržavanja kazne zatvora: presude Ustavnog suda RH Elizabeta Ivičević Karas Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu

2. Prava zatvorenika Prigodom dolaska na izdržavanje kazne zatvora zatvorenik mora biti upoznat sa: • svojim pravima (čl. 14. st. 1. ZIKZ), • načinom njihove zaštite • obvezama

3. Načini zaštite prava zatvorenika • pritužba zatvorenika (čl. 15.) • pravna zaštita u stegovnom postupku (čl. 16.) • sudska zaštita protiv postupka/odluke uprave kaznionice/zatvora (čl. 17.)  sudac izvršenja + pravo žalbe • ustavnosudska kontrola

4. Ustavnosudska kontrola UZUSRH: • ekscepcija neustavnosti (apstraktna kontrola neustavnosti); • konkretna kontrola pojedinačnih akata državne vlasti – povodom ustavne tužbe

5. Apstraktna kontrola ustavnosti • rješenja u apstraktnom nadzoru ustavnosti odredbi ZIKZ

6. Apstraktna kontrola ustavnosti Rješenje USRH, U-I-3551/2004, od 21. ožujka 2007. Čl. 76. st. 1. i 2. ZIKZ: • Sve prostorije i drugi prostori kaznionice, odnosno zatvora moraju se propisno održavati i čistiti. • Poslove iz stavka 1. ovoga članka obavljaju zatvorenici u trajanju do dva sata na dan bez novčane naknade. Sukladnost s Ustavom? 

7. Apstraktna kontrola ustavnosti Rješenje USRH, U-I-3551/2004, od 21. ožujka 2007. “Razmatrajući osporenu zakonsku odredbu Ustavni sud ocjenjuje da ta odredba, po naravi stvari ne može biti u nesuglasju s Ustavom, jer svaki čovjek ima pravo i dužnost održavanja prostorija u kojima boravi i živi, sukladno temeljnim općeprihvaćenim normama, a zbog zdravog i čovjeka dostojnog života. Ustavni sud ocjenjuje da je zakonodavac propisao primjereno vrijeme u kojem zatvorenici moraju obavljati poslove na održavanju i redovnom čišćenju prostorija kaznionice. Stoga, nema osnove za ispitivanje ustavnosti osporene zakonske odredbe s aspekta odredbe čl. 23. st. 2. Ustava, koji propisuje “zabranjen je prisilni i obvezatni rad”, jer se poslovi na održavanju i redovitom čišćenju prostorija i drugih prostora kaznionice ne mogu smatrati prisilnim i obvezatnim radom”.

8. Apstraktna kontrola ustavnosti Rješenje USRH, U-I-3843/2007, od 6. travnja 2011. Čl. 127. .st. 1. ZIKZ: • Zatvorenik ima pravo od članova obitelji, a po odobrenju upravitelja i od druge osobe primati i slati novac posredstvom kaznionice, odnosno zatvora. Mjesečni iznos novca kojeg zatvorenik može primati i slati utvrđuje se Pravilnikom iz stavka 6. ovog članka.” Sukladnost s Ustavom? 

9. Apstraktna kontrola ustavnosti Rješenje USRH, U-I-3843/2007, od 6. travnja 2011. “...Ustavni sud utvrđuje da dio prve rečenice članka 127. st. 1. ZIKZ-a, koji upravitelju daje ovlaštenje da u svakom konkretnom slučaju odlučuje o tome hoće li određeni zatvorenik imati pravo na primitak novca od druge osobe (izvan obitelji), odnosno hoće li određeni zatvorenik imati pravo poslati novac drugoj osobi (izvan obitelji), ne ispunjava zahtjeve predvidljivosti i određenosti, a u odnosu na zatvorenike proizvodi ustavnopravno neprihvatljiv stupanj pravne neizvjesnosti. Ustavni sud ne odriče ovlast zakonodavcu da pitanje: hoće li se zatvoreniku odobriti pravo na primanje novca od druge osobe, odnosno slanje novca drugoj osobi, - podvede pod diskrecijsku ocjenu upravitelja”. 

10. Apstraktna kontrola ustavnosti Rješenje USRH, U-I-3843/2007, od 6. travnja 2011. “U prvoj rečenici članka 127. stavka 1. ZIKZ-a, međutim, nije riječ o diskrecijskoj ocjeni, nego o tzv. legaliziranoj samovolji. Zakonodavac, naime, nije naveo nijedan razlog, pa ni najopćenitijeg sadržaja, kojim bi se upravitelj trebao viditi pri procjeni svrsishodnosti da određenom zatvoreniku odobri ili ne odobri primanje novca od druge osobe (izvan obitelji), odnosno slanje novca drugoj osobi (izvan obitelji). Na taj je način u tom pitanju otvorena pravna mogućnost arbitrarnog postupanja upravnih vlasti (upravitelja zatvora), koja je neprihvatljiva u demokratskom društvu utemeljenom na vladavini prava. Stoga Ustavni sud ocjenjuje da je dio prve rečenice članka 127. stavka 1. ZIKZ-a, koji glasi: “, a po odobrenju upravitelja”, nesuglasan sa zahtjevima koje u odnosu na zakone postavlja načelo vladavine prava (članak 3. Ustava).”

11. Ustavna tužba Svatko može podnijeti Ustavnom sudu ustavnu tužbu ako smatra da mu je pojedinačnim aktom tijela državne vlasti, kojim je odlučeno o njegovim pravima i obvezama ili o sumnji ili optužbi zbog kažnjivog djela, povrjeđeno ljudsko pravo ili temeljna sloboda zajamčena ustavom (ustavno pravo) • ako je iscrpljen pravni put • ako je povrjeđeno načelo “razumnog roka”

12. Ustavna tužba Odluka USRH, U-III-3717/2009, od 3. ožujka 2011. ““Neadekvatni smještaj”, kojeg ističe podnositelj i koji je prema nalazu pučkog pravobranitelja...posljedica starosti zgrade Kaznionice i prenapučenosti..., ne predstavlja , sam po sebi niti u svezi s drugim postupcima uprave Kaznionice prema podnositelju tijekom pružanja zdravstvene zaštite, sukladno člancima 103. st. 1. i čl. 106. st. 2. ZIKZ-a, situaciju koja bi kod podnositelja mogla stvoriti osjećaj potištenosti ili bi čak predstavljala objektivni izraz nečovječnog postupanja”.

13. Ustavna tužba Odluka USRH, U-III-64744/2009, od 3. studenog 2010. “... Kvaliteta medicinske pomoći podnositelju bila je na zadovoljavajućem stupnju. Međutim,... da je podnositelj, kao tetraplegičar, bio smješten na drugi kat bolničke zgrade bez dizala, da je bio smješten u prostoriji u kojoj je broj kreveta bio takav da je gotovo onemogućavao korištenje invalidskih kolica, da je često bio upućen na milost i pomoć ostalih zatvorenika u toj prostoriji u pogledu obavljanja svojih osnovnih potreba kao što je pranje, brijanje, oblačenje i vršenje nužde (potonje posebice sve do časa u kojem se, prema navodima upraviteljice Zatvorske bolnice, “priviknuo” na bolnički režim “refleksnog pražnjenja crijeva”) te da nije mogao uopće izaći na otvoreno bez fizičkog nošenja u invalidskim kolicima od strane bolničkog osoblja ili drugih zatvorenika” 

14. Ustavna tužba Odluka USRH, U-III-64744/2009, od 3. studenog 2010. “Takva situacija, koja je trajala dulje vrijeme, od 5. rujna 2008. do 5. ožujka 2010., ne samo što je kod podnositelja, zbog potpune ovisnosti o drugim osobama u opisanim situacijama, mogla stvoriti osjećaj poniženosti nego je predstavljala objektivni izraz nečovječnog postupanja... Premda je od samog prijema podnositelja u Zatvorsku bolnicu bilo jasno da ta bolnica nema odgovarajuće uvjete za skrb o osobama s posebnim potrebama, naročito osobama u invalidskim kolicima, koje se ne mogu same kretati, podnositelj je u toj bolnici proveo osamnaest mjeseci, sve do 5. ožujka 2010., kad je premješten u Kaznionicu u Lipovici – Popovači. Kroz cijelo to vrijeme, uz prostorna ograničenja same Zatvorske bolnice, prekomjerni broj bolesnika u sobama, sputanost i nemogućnost izlaska na otvoreno, povezano s nepostojanjem dizala u zgradi Zatvorske bolnice i činjenicom da je podnositelj bio smješten na drugom katu bolnice, podnositelj je morao trpjeti nelagode prilagođavanja na režim osobne higijene i održavanja čistočć, potpuno neprilagođen osobama s posebnim potrebama – unatoč izričitim zakonskim odredbama da se zatvorenicima – osobama s invaliditetom osigurava smještaj primjeren vrsti i stupnju njihove invalidnosti (čl. 75. ZIKZ-a).” 

15. Ustavna tužba Odluka USRH, U-III-64744/2009, od 3. studenog 2010. “Stoga, Ustavni sud... ocjenjuje da su podnositelju, zbog neodgovarajućih uvjeta smještaja i života, što se odrazilo i na kvalitetu medicinske njege u Zatvorskoj bolnici, koji u svojoj ukupnosti predstavljaju nečovječno postupanje, bila povrijeđena ustavna prava zajamčena člancima 23. i 25. stavkom 1. Ustava, kao i člankom 3. Konvencije”. Ustavni sud “u ovoj odluci nalaže Vladi Republike Hrvatske da uspostavi učinkovit nadzor nad kvalitetom zdravstvene zaštite nad cijelim zatvorskim sustavom da u primjerenom roku, ne duljem od tri godine, omogući nesmetano kretanje osoba s posebnim potrebama , a posebice da, zbog očite potrebe za dizalom, osigura sredstva potrebna za njegovu izgradnju u Zatvorskoj bolnici”.

16. Ustavna tužba Odluka USRH, U-III-1437/2007, od 23. travnja 2008. “... Ustavni sud ocjenjuje da su utvrđeni čimbenici nedovoljnog prostora zajedno s nedostatkom pristupa zahodu kroz dulje vremensko razdoblje unutar dana sami po sebi dostatni da podnositelju uzrokuju tegobe intenziteta koji premašuje neizbježnu razinu trpljenja do koje dolazi pri svakom lišenju slobode. Stoga je podnositelj u navedenom razdoblju bio izložen uvjetima koji predstavljaju ponižavajuće postupanje, odnosno postupanje koje ne odgovara pravnom standardu postupanja koje poštiva dostojanstvo osuđenika iz članka 25. Ustava Republike Hrvatske. Stoga je podnositelju povrijeđeno ustavno pravo da se s njim, kao osuđenikom, postupa na način koji je čovječan i koji poštiva njegovo dostojanstvo”. 

17. Ustavna tužba Odluka USRH, U-III-1437/2007, od 23. travnja 2008. “Ustavni sud posebno neprihvatljivim smatra stajalište sudova da se u ovom slučaju ne može dosuditi naknada neimovinske štete prema članku 200. Zakona o obveznim odnosima, jer se radi o pravno nepriznatom obliku naknade štete. ... Ne predstavlja... neimovinsku štetu samo pojava fizičkog ili psihičkog bola ili straha... ili pak smanjenje životne aktovnosti (čega svega, u konkretnom slučaju, po utvrđenju redovnih sudova, nije bilo) nego i svaka povreda osobnosti i dostojanstva prema citiranom članku 19. sada važećeg Zakona o obveznim odnosima”. “... Valja zaključiti da je u ovom slučaju došlo do povrede ljudskog ustavnog i osobnog dobra, jer je podnositelj bio u zatvorskim uvjetima koji nisu sukladni standardima koji su propisani Zakonom o izvršavanju kazne zatvora, a isti su protivni i pravnom standardu koji je propisan člankom 25. stavkom 1. Ustava. Zbog toga su sudovi dužni odrediti odštetu i za tu povredu ljudskog dostojanstva”.

18. Ustavna tužba Odluka USRH, U-III-4182/2008; U-III-678/2009, od 17. ožujka 2009. “Žaleći se na povrdedu članka 25. i 35. Ustava, u vezi s člankom 3. Europske konvencije, podnositelj iznosi tvrdnje koje se odnose na njegov smještaj u zatvoru, nedostatnu higijenu, prehranu, zdravstvenu zaštitu odnosno medicinsku pomoć, rekreaciju i posebne aktivnosti te na kontakte s braniteljem i obitelji”. “... Ustavni sud upozorava da se radi o pritvoreniku, a ne o zatvoreniku, kojem se u smislu pretpostavke okrivljenikove nedužnosti,..., ustavno pravo na osobnu slobodu smije manje ograničiti nego zatvoreniku”. “Ustavni sud utvrđuje sljedeće obvezujuće pravno stajalište: - sudovi, primjenjujući ovlasti suca izvršenja u vezi sa zahtjevom za zaštitu prava zatvorenika, dužni su te iste ovlasti primjenjivati i u vezi sa zaštitom prava na pritužbe pritvorenika o dokazivim povredama njihovih prava tijekom pritvora”.

19. Uvjeti izdržavanja kazne zatvora: presude Ustavnog suda RH Elizabeta Ivičević Karas Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu