Savjetovanje

1. UVOD U SAVJETOVANJE:Savjetovanje, savjetovatelj,motivi dolaska u savjetovalište,etika u savjetovanju

2. Savjetovanje • posebna metoda pružanja pomoći trenutno neuspješnim osobama u njihovom rastu, razvoju, sazrijevanju i prilagođavanju životnim uvjetima, a radi njihova osposobljavanja za samostalno rješavanje aktualnih i budućih problema (Janković, 2004.) • proces tijekom kojeg se ljudima pomaže da se promijene, da postignu neke svoje ciljeve ili da općenito djelotvornije funkcioniraju (Arambašić, 1996.) • Promjene na razini kognicije, emocija i ponašanja

3. Savjetovanje Savjetovanje u području životnih vještina – pristup usmjeren na osobu da nauči vještine samopomoći Ciljevi savjetovanja: • Jačanje korisnikove osobne odgovornosti • Otvaranje IZBORA da korisnici djelotvorno misle, djelotvorno postupaju i dobro se osjećaju • Samopomoć

4. Savjetovanje • jedno od područja primijenjene psihologije • osnovni ciljpružanje psihosocijalne pomoćipojedincima, grupama ili organizacijama u svakodnevnim životnim situacijama u kojima se zbog pritiska iz okoline, vlastitih problema, otežano snalaze (Petz, 1992.) • najjednostavniji oblik površinske psihoterapije, a svrha joj je da omogući određenoj osobi da bolje razumije vlastite probleme i mogućnosti (Hudolin, 1968.)

5. Savjetovanje_psihoterapija • razlike: u ciljevima i korisnicima Psihoterapija: • mijenjanje temeljne strukture ličnosti, naglasak na ozbiljne emocionalne probleme, ide “dublje” od savjetovanja • rekonstruktivni zahvat • primjenjuje se kod liječenja mentalnih poremećaja (psihoza,neuroza)

6. Savjetovanje / psihoterapija Savjetovanje: • ograničeniji ciljevi, usmjereni na poticanje rasta i razvoja ličnosti i više se odnose na klijentovu trenutnu situaciju • edukativna funkcija (pomoć u funkcioniranju životnih uloga) • primjenjuje se u rješavanju životnih teškoća i kriza

7. Savjetovanje / psihoterapija Svrha savjetovanja i psihoterapije je ista – osloboditi pojedinca različitih inhibicija i pritisaka, pomoći mu da bolje upozna svoje mehanizme unutarnjeg funkcioniranja dolazeći do uvida i prepoznavanja rješenja problema

8. Savjetovanje_davanje savjeta_ vođenje • savjetovanje ponekad započinje zahtjevom klijenta da mu damo savjet , ALI savjetovanje nije isto što i davanje savjeta • Davanje savjeta: - informiranje - davanje pravnih savjeta - načini postupanja u određenoj situaciji • može biti sastavni dio procesa savjetovanja, ali se ne smije izjednačavati (savjetovanje je složeniji proces)

9. Savjetovanje_davanje savjeta_ vođenje • Savjetovanje je proces u kojem osoba uz podršku savjetovatelja sama otkriva i nalazi svrsishodnije oblike rješavanja problema • Vođenje - u radu s osobama koje nisu u mogućnosti samostalno donositi i provoditi odluke o promjenama (pr. osobe koje su lišene poslovne sposobnosti...).

10. Savjetovatelj_savjetodavac • “Savjetodavac” – osoba koja daje savjete pri čemu se nalazi u poziciji nadmoći u odnosu na onog kojemu je savjet upućen. • “Savjetovatelj” – osoba koja stručno i kvalitetno primijenjuje metodu savjetovanja pri čemu savjetovatelj nije nadređen ni podređen subjektu savjetovanja (aktivan, suradnički odnos obiju strana).

11. Savjetovanje Uspješno savjetovanje > kvalitetan odnos između savjetovatelja i korisnika - kriteriji: • Empatijsko razumijevanje • Uvažavanje klijentovih mogućnosti da upravlja svojim životom • Autentičnost • Aktivno slušanje • Potkrepljujuće slušanje • Skup intervencija –vještine i tehnike u savjetovanju.

12. Carl Rogers – nedirektivni pristup • “klijentom vođena terapija” • Savjetovanjem se klijentu omogućava da: - izgovori svoje probleme, - se oslobodi negativnih naboja, - upozna sebe, - dođe do određenih uvida - postigne promjene u stavovima i ponašanjima • Osoba u SREDIŠTU procesa savjetovanja

13. Carl Rogers – nedirektivni pristup Po čemu je osoba u središtu: • ona zna što je njegov problem • definira ciljeve koje želi postići • odlučuje o promjenama i načinima njihova postizanja • provodi pozitivne akcije • ostvaruje ciljeve koje je sama postavila

14. Carl Rogers – nedirektivni pristup • Rogersov osobni stav o vrijednosti čovjeka – svrhovito, slobodno biće koje teži pozitivnoj samoaktualizaciji. • Usklađenost između samodoživljavanja (pojam o sebi) i doživljavanja kako me vidi okolina i idelanog “ja” (R, O, I, “ja”) • Značajna odstupanja u usklađenostiova 3 “ja” = narušeno funkcioniranje – ponašanje će biti nesvrsishodno i neprilagođeno.

15. Subjekti savjetovanja Potencijalni korisnici savjetovanja (nazivi): • klijenti, • pacijenti, • korisnici, • osoba ili subjekt savjetovanja (samostalna u procesu savjetovanja).

16. TIPOVI SAVJETOVANJA I SAVJETOVALIŠTA • Prema odnosu na korisnike: • Direktivno • Nedirektivno • Prema načinu provođenja: • a) Direktno (radi se samo s osobom koja “ima problem”) • b) Indirektno (radi se s okolinom “identificiranog pacijenta”) • Prema širini zahvaćanja problema: • Individualno • Partnersko • Obiteljsko • Grupno savjetovanje

17. TIPOVI SAVJETOVANJA I SAVJETOVALIŠTA • Prema načinu održavanja komunikacije s korisnicima: • a) Licem u lice • b) Fonijom • c) Dopisno savjetovanje • Prema sudionicima, subjektima procesa savjetovanja: • Obiteljima • Partnerima • Mladima u suočavanju sa razvojnim, obrazovnim, osobnim i komunikacijskim teškoćama • Ovisnicima • Osobe u kriznim stanjima • Zlostavljanim osobama.

18. TIPOVI SAVJETOVANJA I SAVJETOVALIŠTA • Osnovni sadržaji i problemi: • Obiteljski i osobni problemi – rizična ekonomska, politička i ratna događanja • Osobne intrapsihičke poteškoće (statusna, profesionalna identifikacija, komunikacija s okolinom, spolna, grupna, ) • Potreba za posebnim životnim usmjeravanjem u pogledu izbora zanimanja • Primarna i sekundarna prevencija • Postojanje posebnih potreba (nadarena djeca, • djeca s tjelesnim teškoćama…)

19. Motivi dolaska u savjetovalište Skupine razloga za dolazak u savjetovalište: • Osobni problemi i nezadovoljstvo sobom (školski uspjeh…) • Nezadovoljstvo okolinom ili odnosom s njom (partnerski, obiteljski, međugeneracijski nesporazumi) • Traženje procjene kvalitete vlastitih postupaka i potvrda njihove ispravnosti (“tone nepotrebnih tereta”) • Posebne poteškoće i problemi (invaliditet – osobni ili nekog člana obitelji) • Zadovoljavanje potrebe za komunikacijom (otuđenost)

20. Put do psihosocijalne pomoći “Nulta psihoterapija” Uvjeti pokretanja profesionalne intervencije ili stručne pomoći: • Po službenoj dužnosti (stručnjak, zakon) • Samostalno traženje pomoći • Osobe s posebnim potrebama (složene psihosocijalne situacije) Različita razina motivacije za rješavanje problema (nedobrovoljni korisnik, otpori...) Viša motivacija – bolji uspjeh savjetovanja

21. Profesionalnost i osobnost savjetovatelja • Savjetovatelj = stručna osoba koja primjenjuje metodu savjetovanja traženjem optimalnog rješenja za problem osobe u savjetovanju. Savjetovatelj – pomagač Uspješnost savjetovanja ovisi o savjetovateljevoj: • pripremljenosti, educiranosti i stalnom radu na sebi, • osobnom etičkom usmjerenju, • osobinama ličnosti.

22. Profesionalnost savjetovatelja Predispozicije: • motivacija za rad u psihosocijalnom radu • stručnost u psihosocijalnom radu (timski rad, rad s obitelji, supervizija, evaluacija) • znanje u psihosocijalnom radu (kompetencije) • Preduvjeti u sklopu obrazovanja (edukacije): - teorijska priprema (znanje) - rad na sebi (osobni rast i razvoj) - vježbanje vještina vođenja intervjua - primjena usvojenih vještina + supervizija za razvoj osobnih sposobnosti, vještina i znanja

23. Osobnost (dobrog) savjetovatelja(Američka udruga kliničkih psihologa) • superiorna inteligencija • interes za čovjeka • originalnost, snažaljivost svestranost • neprestana radoznalost • uvid u vlastite osobine • tolerancija i nearogantnost • prihvaćanje odgovornosti • kooperativnost i taktičnost • visoke etičke vrijednosti • široka opća kultura • smisao za humor

24. Osobnost (dobrog) savjetovatelja(Američka udruga kliničkih psihologa) • emocionalna toplina • stabilnost,snažan integritet • jaka samokontrola • dobra verbalna i neverbalna komunikacija • otvorenost i iskrenost • obzir prema integritetu drugih • visoke etičke vrijednosti

25. Što je etika? Što će nam etika u savjetovanju? Koje su moguće etičke dvojbe?

26. KOJE SU MOGUĆE ETIČKE DVOJBE U SAVJETOVANJU? • Tko je korisnik u savjetovanju (privatni_poslovni odnos savjetovatelj-korisnik)? • O kojoj vrsti problema se radi i koga se to tiče? • Sukob interesa? • Koji je cilj savjetovanja? • Koja su očekivanja korisnika? • Kolika je naša spremnost na angažman obzirom na korisnikove kulturološke, etničke, rasne, religijske pripadnosti? • Kakva su naša saznanja o korisniku iz dostupne dokumentacije (nasilnik, ubojica, pedofil, homoseksualac..)?

27. Etički kodeks • Etički kodeks – skup pravila kojima se reguliraju različita pitanja i postupci • Etički standardi • Etička pravila • niti jedan etički kodeks ne može odrediti što je prikladno u svakoj problemskoj situaciji • Etičke odluke se donose da se zaštiti korisnik ali i savjetovatelj (izbjegavanje tužbe)

28. Kako donijeti etičku odluku? • Imenujte teškoću_dvojbu kako biste procijenili da li je problem etički, pravni, moralni, klinički • Imenujte važna pitanja – procijenite prava, odgovornosti i dobrobit svih uključenih • Koristite se etičkim kodeksom radi dobivanja smjernica na etičko pitanje i provjerite koliko je vaš sustav vrijednosti u skladu s tim • Upoznajte se sa Zakonima i propisima • Tražite konzultacije iz više izvora • Imenujte moguće posljedice različitih odluka – uključiti korisnika • Odlučite što je najbolje

29. DIMENZIJE POVJERLJIVOSTI POVJERLJIVOST= temelj učinkovitog odnosa • = pravno i etičko pitanje • Savjetovatelji imaju etičku odgovornost raspravljati s korisnikom o svrsi i prirodi povjerljivosti NA POČETKU savjetodavnog procesa. • Korisnici imaju pravo znati što će od sadržaja savjetovatelji koristiti u razgovoru sa svojim kolegama. • Ponekad nije jasno treba li sačuvati ili prekinuti pravilo povjerljivosti (pr. razgovor s udomiteljima). • Treba uvažiti pravila, zahtjeve institucije u kojoj savjetovatelj radi i u kojoj korisnik prima uslugu.

30. DIMENZIJE POVJERLJIVOSTI • Kada smo obavezni proslijediti informaciju (prekršiti povjerljivost!) - opće smjernice: • Kada korisnik može nanijeti štetu sebi i_ili drugima (suicidalne insinuacije). • Kada savjetovatelj sumnja u to da je maloljetna osoba žrtva incesta, silovanja, zlostavljanja ili drugog zločina • Kada savjetovatelj procijeni da je korisnika potrebno smjestiti u bolnicu (psihotični napad). • Kad je dobiveni podatak potreban sudu. • Kad korisnik zahtjeva da se podaci proslijede nekome (priznanje očinstva, majčinstva i sl). Primjer: dijete povjeri seksualno zlostavljanje od strane roditelja; prijava roditelja; trajanje utvrđivanja krivice roditelja; dijete živi s roditeljem, odsluživanje kazne roditelja (koliko i kada je početak odsluživanja kazne)

31. DIMENZIJE POVJERLJIVOSTI • Općenito - savjetovatelj je dužan čuvati profesionalnu tajnu. • Prihvaćeno je da savjetovatelji neće imati profesionalni (niti privatni) odnos s korisnikovom obitelji. • Njeguje se suradnički odnos – savjetovatelj i korisnik zajedno rade na otkrivanju uzroka problema i traženju rješenja problema.

32. Dvojni i višestruki odnosi u savjetovanju =Javljaju se kad savjetovatelj preuzme dvije ili više uloga Dvojna uloga: • savjetovatelj kao učitelj i savjetovatelj, terapeut ili supervizor i učitelj, savjetovanje prijatelja korisnika, posuđivanje novca korisniku… • u nekim slučajevima prednost, a u nekima nedostatak za korisnika i savjetovatelja • Etička pravila su protiv takvih odnosa, ali oni su ponekad neizbježni (male sredine…)

33. Dvojni i višestruki odnosi u savjetovanju “Prevencija” dvojnih uloga: • Od početka postaviti jasne i zdrave granice • Uključiti korisnika u raspravu o “ugovoru” i zapisati dogovoreno • Tražiti konzultacije kolega ako je potrebno • Raditi pod supervizijom ako bi dvojni odnos mogao biti štetan ili rizičan; uputiti ga drugom savjetovatelju • Samopromatranje - ispitati osobne motive za ulazak u dvojni ili višestruki odnos

34. SMJERNICE ZA ETIČKU PRAKSU... • Budite svjesni svojih potreba i onoga što dobivate u radu • s korisnikom. Ne zadovoljavajte svoje potrebe na korisnikov • račun (pozicija moći). • 2. Mnoge teškoće nemaju jednoznačne odgovore. Tražite prikladna rješenja. • 3. Izbjegavajte svaki odnos koji može ugroziti savjetovanje. • 4. Obavijestite korisnika o okolnostima koje mogu djelovati na povjerljivost. • 5. Budite svjesni svojih stavova, vrijednosti… • 6. Recite korisniku ciljeve savjetovanja, tehnike koje koristite; • zabilježite o čemu ste obavijestili korisnika (upućeni pristanak). • 7. Naučite proces razmišljanja o etičkim dvojbama i njihovom rješavanju.

35. Smjernice za etičku praksu na vježbama • Prve etičke dvojbe na vježbama • Ne raditi s osobom koju poznajete • Budite profesionalni (ne umanjujte svoj i tuđi napor da odradite vježbu) • Svaka vježba je neponovljiva - dobra priprema – upoznavanje s korisnikovim problemom • Tko ima problem, ja NE!? • Čuvajte profesionalnu tajnu • 1. vježbe 15. i 16.10. (utorak i srijeda) – uvod u vježbe • PROUČITI UPUTE za izradu izvještaja (pripremiti pitanja) • Razgovor o uputama za izradu izvještaja na 1. vježbama (u svakom turnusu) • http://www.pravo.unizg.hr/scsr/kppsr/osnovesavjetovanja/vjezbe/sto_i_kako_na_vjezbama_savjetovanja