Najčešće psihičke smetnje kod djece i adolescenata

1. Najčešće psihičke smetnje kod djece i adolescenata Kako ih prepoznati i što poduzeti?

2. 20-25% djece i adolescenata ima psihičke smetnje (inozemni podatci) • 15% ima psihičke poremećaje • Samo jedno od petero djece dobije pravovremenu i adekvatnu pomoć Psihičke smetnje kod djece-statistike-

3. Nedovoljno dobro prepoznavanje psihičkih smetnji kod djece od strane odraslih osoba. • U pravilu češće dolaze djeca i adolescenti s manifestnim poremećajima koji smetaju okolini. • Iz tog razloga veliki broj poremećaja ostaje neotkriven. Zašto ostala djeca ne dobivaju pomoć?

4. Djeca imaju manji repertoar ponašanja nego odrasli • Oskudno verbaliziraju emocionalna stanja • Emocije su promjenjive • Dinamičan razvoj- određena ponašanja su očekivana u određenoj dobi- razvojne norme • Ponašanja su ovisna o socijalnom kontekstu Neke smetnje je teže prepoznati jer:

5. Uočljive su eksternalizirane poteškoće, no internalizirane poteškoće su češće ali teže budu otkrivene. • Neotkriveni dječji poremećaji mogu dovesti do trajnih posljedica za pojedinca, obitelj i društvo jer ometaju psihosocijalni razvoj (mogu utjecati na pojavu strukturiranog psihičkog oboljenja u zrelijoj dobi). • Poremećaji odraslih većinom imaju korijene u dječjim poremećajima koji nisu pravovremeno dijagnosticirani.

6. Biopsihosocijalni model

7. Dijagnostičko stablo uvijek je multifokalno, tj. mora sagledavati više različitih izvora pojedinca. • Umirenje i uznemirenje može krenuti iz svakog sustava i djelovati će na sve sustave. • U adolescenciji i kod djece tek sazrijevaju biološki i psihološki sustav te veliku važnost predstavlja socijalni sustav. Mnogo više nego kod odrasle osobe.

8. Funkcija je bilo koja aktivnost organizma (percepcija, afektivnost...) koja dovodi do očuvanja života pojedinca i vrste. • Genetski je programirano i u vezi s kontekstom. • Poremećaj hranjenje, sna, afektivnosti.. • Manjak balansa dovodi do disharmonije koji otežava i razvoj osobnosti. Svaka funkcija predstavlja jednu evoluciju povezanu s dobi i u svakoj evaluaciji vremenski faktor je bitan obzirom na nivo razvoja i obzirom na kontest. Funkcija

9. U procesu razvoja svake funkcije vidljive su promjene koje čine normalan razvoj i koje nemaju patološki značaj; • npr. noćna buđenja (2 i 4 godina) • Svaka funkcija ima organsku bazu, tako svaka organska promjena utječe na razvoj i somatski integritet.

10. Smetnje djece i adolescenata ne mogu i ne smiju se kvalificirati samo prema tim kliničkim manifestacijama. Moraju se nužno sagledati kroz dimenziju razvoja tako da burne manifestacije imaju manje patološko značenje. • Nekada je u tom razdoblju teško razlikovati normalno od patološkog. • Suradnja je neophodna!!!!

11. ANKSIOZNOST • DEPRESIVNOST • POREMEĆAJI PONAŠANJA • TEŠKOĆE UČENJA NAJČEŠĆI PROBLEMI KOD DJECE

12. Depresivno i zločesto dijete • Depresivno i lijeno dijete • Depresivno i hiperaktivno dijete • Hiperaktivno i živahno dijete • Hiperaktivno i zločesto dijete TEŠKO JE RAZLIKOVATI

13. Smetnje su vidljive u promjeni ponašanja • Roditelji postaju zabrinuti • Nastavnici opažaju promjene ili neadekvatna ponašanja • Napravljena dijagnostika Kako prepoznati dijete sa smetnjama?

14. DEPRESIJA ↙ ↓ ↘ tuga somatizacija agresivnost AGRESIVNOST ↙ ↓ ↘ poremećaji depresija adhd ponašanja

15. Pozitivni učinci rada(terapije): Faktori izvan terapije 40% Placebo efekt 15% Utjecaj specifičnih terapijskih odnosa 15% Terapijski odnos 30% Što dalje?

16. Kognitivno - bihevioralna terapija

17. Ima svrhu prikupiti potrebne podatke o klijentu: • KRATAK OPIS PROBLEMA • RAZVOJ PROBLEMA- percipitanti, vremenski tijek, predisponirajući faktori • SAŽIMANJE • DETALJAN OPIS PROBLEM PONAŠANJA Ponašajni, kognitivni , afektivni, fiziološki (što?, kada?, gdje?, koliko često?, s kim?, koliko uznemirujuće) Intervju po kognitivno bihevioralnoj terapiji

18. 5. KONTEKST I MODULIRAJUĆE VARIJABLE Situacione, ponašajne, kognitivne, afektivne, interpersonalne i fiziološke 6. PODRŽAVAJUĆE OKOLNOSTI Situacione, ponašajne, kognitivne, afektivne, interpersonalne i fizziološke 7.IZBJEGAVANJA 8.SUOČAVANJA 9.PSIHIJATRIJSKA I DR.DOKUMENTACIJA 10.RANIJI TRETMANI

19. 11. VJEROVANJA, MISLI I PRETPOSTAVKE O PROBLEMU 12. RASPOLOŽENJA 13. PSIHOSOCIJALNE SITUACIJE -obitelj, seksualne relacije, stanovanje, zaposlenje, škola, fakultet, socijalne relacije, hobiji, aktivnosti, interesi- sposobnosti i prednosti klijenta.

20. Obavezno napraviti kod djece • Identifikacija svih uvjeta koji prethode ponašanju, pogoduju ponašanje i održavaju neko ponašanje (npr.funkcija plakanje je suosjećanje) A—B—C model A- UZROK ( NAPETOST) B- KOJA MU JE FUNKCIJA? (ČUPANJE KOSE) C- KAKO SE ODRŽAVA? (OLAKŠANJE) Funkcionalna analiza ponašanja

21. KONCEPTUALIZACIJA SLUČAJA PODATCI IZ DJETINJSTVA ↓ BAZIČNA VJEROVANJA (centralno vjerovanje o sebi) ↓ VJEROVANJA (Pravila, Kako se treba ponašati? Kako bi se trebali ponašati prema meni?) ↙ ↓ ↘ situacija 1 situacija 2 situacija3

22. AKO POSUMNJATE NA PATOLOGIJU UPUTITE DIJETE KLINIČKOM PSIHOLOGU NA OBRADU, ALI DO TADA MORAMO POKUŠATI ORGANIZIRATI NEKI OBLIK POMOĆI • UVIJEK TREBA: • Normalizirati situaciju • Umiriti dijete, roditelje i nastavnike • Hrabriti i hvaliti dijete Cilj

23. KONKRETAN I JASAN • MJERLJIV • REALAN • FORMULIRAN U POZITIVNIM TERMINIMA • PREDSTAVLJATI CILJ ZA KLIJENTA • U SKLADU SA STAJALIŠTIMA I VRIJEDNOSTIMA KLIJENTA • OSTVARIV U RAZUMNOM ROKU CILJ TREBA BITI:

24. ZAPOČETI S PROBLEMOM KOJI JE BIO RAZLOG DOLASKA • ZAPOČETI S PROBLEMOM KOJI JE ZA KLIJENTA PRIMARAN I KOJEG SE NAJVIŠE ŽELI RIJEŠITI • ZAPOČETI S PROBLEMOM KOJI ĆE SE NAJLAKŠE RIJEŠITI SA NAJMANJE NAPORA • ZAPOČETI S PROBLEMOM KOJI JE PREDUVIJET DA SE RIJEŠE I OSTALI PROBLEMI IZBOR CILJEVA

25. Roditeljima nikada ne govoriti što su sve pogriješili • Pokazati razumijevanje (Ja razumijem vašu uznemirenost, ali idemo pokušati na ovaj način.) • Rasplitati situaciju, ne sužavati je • Ne smije se prihvatiti krivo vjerovanje roditelja (da hoće učiti bio bi on puno bolji) • Ne prihvaćati nikada stav roditelja da se dijete treba kompletno promijeniti • Podsjetiti da je djetetov razvoj u vremenu Savjetovanje roditeljaPravila za rad s roditeljima?

26. Poticati roditelja da prati napretke ili promjene kod djeteta (planovi motrenja) • Koristiti metafore posebno iz zdravlja (Da li bi dijete s problemom noge natjeravali da trči maraton?) • Poticati na funkcionalnije oblike motiviranja (Od tebe nikada neće biti ništa na taj način-NE!! • Ne raditi negativne predikcije (U budućnosti vaše dijete može imati određene probleme-NE!! • Psihoedukacija- educirati o problematici i učiti roditelje da budu koterapeuti Savjeti za rad s roditeljima

27. U radu s djecom ne gledamo samo puzzle, već i onoga tko slaže te iste puzzle.

28. Učenik, 15 g. pohađa 2. razred srednje škole. • Uredan rani psihomotorni razvoj. Uredna obiteljska situacija. Mlađe dijete u obitelji. San i apetit uredni. • Dolazi jer ima problema s koncentracijom i učenjem. Misli da ima disleksiju i želi također logopedski tretman.U prvom srednje postiže odličan uspjeh 4.7. Kaže da nema dobru memoriju. Dolazi u pratnji oca. • Prvi problem nastaje u prvom razredu srednje škole kada ima jednu depresivnu epizodu. Tada odlazi kod psihologa ali nakon nekoliko puta nije zadovoljan tretmanima pa odustaje(bez nalaza). Slučaj 1.

29. Ponašanje • Psihomotorni nemir • Zanemaruje ugodne aktivnosti • Socijalno se povlači • Usporen govor • Bezizražajno lice Emocionalni simptomi: • Razdražljiv samo kod kuće • Nagla ljutnja kada osjeti neuspjeh • Osjećaj ispraznosti globalno

30. Kognitivni simptomi: • Nisko samopoštovanje • Gubitak interesa • Teškoće u koncentraciji • Samo jednom suicidalna misao---UVIJEK PITATI!!!

31. PODRŽAVAJUĆE OKOLNOSTI • Izbjegava sve situacije koje bi mu mogle činiti zadovoljstvo. Za sport kaže da je smotan, za druženje ga nije toliko briga. Komunikacju s ocem i majkom izbjegava, te im govori da oni ionako ništa ne razumiju. Sestra je jako dobra na fakultetu što ga dodatno uzrujava. Nema nikakve hobije, samo želju da se iskaže u akademskom uspjehu. Majka kaže da on želi biti znanstvenik kada naraste. Jedino što radi igra igricu na internetu. Ljuti se kada ništa ne uspjeva i tamo isto ne vidi uspjeh.

32. Napravljena intervencija: • Dijagnostika kod logopeda • Psihoedukacija o depresivnosti • Određenje ciljeva zajedno s klijentom • Planiranje tjelesne aktivnosti • Samomotrenje • Rad na strategijama učenja • Rad na kognicijama • Plan i program dana i učenja i uvođenje ugodnih aktivnosti • Trening samonagrađivanja • Relaksacijske tehnike

33. KONCEPTUALIZACIJA BAZIČNO VJEROVANJE Glup sam, manje vrijedan PRAVILO Moram u svemu biti dobar. PONAŠANJA KOJA POMAŽU DA SE SUOČI S VJEROVANJIMA Ne odlazim na aktivnosti, ne javljam se na satu iako znam odgovor. Ne sudjelujem u raspravama kod kuće, u školi, ne izlažem se sportu.

35. Dječak 8 godina • Dg. ADHD Slučaj 2.