Pojam o sebi u ranom djetinjstvu

1. Sveučilište J. J. Strossmayera u Osijeku Odjel za matematiku Pojam o sebi u ranom djetinjstvu Snježana Mijošević Sveučilišni nastavnički studij matematike i informatike 776 23.11.2011.

2. Uvod • Upoznati studente s pojmom o sebi u ranom djetinjstvu (sheme pojma o sebi, teorije pojma o sebi, saznanja do kojih se došlo istraživanjima) • Svakome od nas to znanje može dobro doći kad budemo roditelji – kako bismo znali razumjeti svoju djecu • Ključni pojmovi: znanje o sebi (ono što djeca znaju o samima sebi), samovrednovanje (ono što djeca misle o sebi i svojim sposobnostima), samoregulacija (odnosi se na samokontrolu)

3. Sheme pojma o sebi • Tijekom ranog djetinjstva, jezik omogućava djeci govor o sebi kao o subjektu (predškolci usvajaju vokabular koji im omogućava izražavati se o svojem unutarnjem mentalnom životu, te razbistrava njihovo razumijevanje mentalnih stanja). • To je tzv. egzistencijski pojam o sebi (“ja”) – tiče se npr. osjećaja osobnog identiteta, osobnog djelovanja, svijesti o postojanju tijekom vremena. • Kada pojam o sebi kao subjektu bude čvrsto uspostavljen, djeca se intenzivnije usmjeravaju na pojam o sebi kao objektu – na znanja i vrednovanje svojih osobina, sposobnosti, stavova i odabira vrijednosti za koje osoba vjeruje da definiraju to što ona jest. • Radi se o empirijskom pojmu o sebi (“mene”) – uključuje nečija objektivna osobna obilježja (npr. tjelesni izgled, socijalni status, osobine ličnosti i kognitivne sposobnosti) • Egzistencijski i empirijski pojam o sebi su aspekti tradicionalnog stajališta po pitanju pojma o sebi.

4. Sheme pojma o sebi • Sustav pojma o sebi (suvremenija klasifikacijska shema) - povezani procesi koji čine pojam o sebi: • Znanje o sebi (Što djeca znaju o sebi i kada to znaju? Kada dijete počinje razumijevati da ono postoji odvojeno od ostatka svijeta?) • Samovrednovanje (Koji činitelji utječu na to što djeca misle o sebi? Kako ta mišljenja utječu na njihovo ponašanje?) • Samoregulacija (Kako i kada djeca stječu samokontrolu? Koje varijable utječu na taj proces?)

5. Teorije pojma o sebi • Kognitivno razvojni pristupi -Robert Selman – najiscrpnije objašnjenje dječje svijesti o sebi (model na temelju opširnih kliničkih intervjua s djecom – niz kratkih priča u kojima je glavni lik suočen s konfliktom ili dvojbom) -postavljao djeci niz pitanja o tome što je lik u priči mislio i kako će se dvojba razriješiti =>razvio model dječje svijesti o sebi koji ima 5 faza (dojenaštvo, rano djetinjstvo, srednje djetinjstvo, predadolescencija, adolescencija) -rano djetinjstvo: “Dijete razlikuje psihološka stanja od ponašanja i vjeruje da misli mogu upravljati akcijama. Dijete također vjeruje da su misli i osjećaji izravno predočeni u vanjskom izgledu i ponašanju, te da se tuđe ‘ja’ može spoznati jednostavnim opažanjem ponašanja i izjava te osobe (na primjer, dijete misli da osoba koja se smješka i zviždi mora biti sretna)” (Vasta, R., Haith, M., Miller, S. A.(1998). Dječja psihologija. Jastrebarsko: Naklada Slap, str. 489)

6. Teorije pojma o sebi • Model obrade informacija -sustav pojma o sebi je dio šireg sustava pamćenja -svatko od nas razvija kognitivnu shemu o tome tko smo (tzv. “unutrašnji portret” – obilježja i osobine koje pripisujemo svojoj ličnosti) • Teorija utjecaja okoline i učenja -Albert Bandura – 2 modela pojma o sebi – model samovrednovanja (izgrađen oko pojma samoučinkovitosti) i model samoregulacije (djeca internaliziraju standarde do kojih su došla vanjskim procesima) • Etološka teorija -etolozi su se najmanje bavili sustavom pojma o sebi -odgoj u kojem su roditelji osjetljivi na znakove djece i sigurna privrženost mogu pospješiti dječji razvoj pojma o sebi

7. Znanje o sebi • U drugoj godini djeca razvijaju zanimanje za ishode koje mogu kontrolirati (eksperiment – 14-mjesečno dijete s igračkom sjedi preko puta dvojici odraslih s istim igračkama – jedan oponaša dijete, a drugi ne => djeca razlikuju ta dva ponašanja, te pretpostavljaju oponašajuće ponašanje neoponašajućem) • Vizualno samoprepoznavanje se pouzdano ne javlja do 24. mjeseca (eksperimenti pred ogledalom), a istraživanja s videosnimkama i fotografijama također upućuju na činjenicu da se samoprepoznavanje javlja oko druge godine života. • Oko druge godine, mnoga djeca koriste zamjenice ja i moje => svijest o sebi • Pojam o sebi male djece je vezan uz specifične predmete koje posjeduju – ne radi se o sebičnosti, nego o naporu da se razjasne granice između sebe i drugih • Npr. 4-godišnja djevojčica razgovara s lutkom – svojevrstan način razgovora sa sobom kako bi izrazila svoje misli i osjećaje • Dječak crta avione, tenkove i puške u borbi – možda na svoj način proživljava što znači biti velik i jak.

8. Znanje o sebi • Kako dijete postaje svjesnije sebe, tako postaje svjesnije drugih (npr. igra usklađenog ponašanja, pomoć nekome tko pokazuje znakove neugode) • Samoopis = način istraživanja znanja o sebi kod djece • Predškolci imaju vrlo konkretan pojam o sebi, samoopis uključuje tjelesne osobine, oznake posjedovanja i preferencije, te svakodnevna ponašanja, usmjerenost komentara na sada i ovdje: • “Ja sam Ivan. Dobio sam nove tenisice. Imam 5 godina. Mogu sam zavezati vezice. Imam novu PlayStation igricu i složio sam kuću od kockica.” • “Sretan sam kad se igram s prijateljima. Ne volim biti odrastao.” • => mala djeca posjeduju određenu svijest o svojim jedinstvenim psihičkim osobinama – začetak razumijevanja ličnosti, no ona ne zaključuju izravno o crtama kad opisuju sami sebe • Bitno je kako su pitanja postavljena (općenito => općeniti odgovori)

9. Samovrednovanje • Odrastajući, djeca počinju vrednovati informacije o sebi. • Uvjerenja koja djeca razviju o samima sebi nazivaju se samopoštovanjem ili sviješću o vlastitoj vrijednosti (obuhvaća dječje kognitivne prosudbe o vlastitim sposobnostima, ali i njihove afektivne reakcije na takva samovrednovanja). • Upitnici – metoda za procjenu dječjeg samopoštovanja (niz pitanja koja obuhvaćaju dječje vrednovanja njih samih) • Teškoće – kako izraziti jedinstvenim rezultatom? • U dobi od 2 godine – djeca izražavaju zadovoljstvo svojim uspjehom i pokazuju negativne reakcije na neuspjeh. • U trećoj godini – većina djece se radije bavi aktivnostima u kojima pobjeđuje nego onima u kojima gubi. • U dobi od 4 godine – djeca imaju niz izvora samopoštovanja (dobro učenje u vrtiću, ulaganje napora u izazovne zadatke, prijateljstva, ljubazno ponašanje prema drugima) => visoke procjene samopoštovanja, opći optimizam glede budućnosti • Obično svoje sposobnosti procjenjuju izrazito visokima, podcjenjuju težinu zadatka (razumijevanje nije toliko izdiferencirano).

10. Samovrednovanje • Naučena bespomoćnost = pojava da povratna informacija koja dovodi do toga da djeca neuspjeh u određenom zadatku pripišu nedovoljnim sposobnostima, može djecu obeshrabriti, sniziti im očekivanja uspjeha u toj mjeri da su takva djeca na kraju neuspješna i na lakim zadacima • Socijalna usporedba (komparacija) – djeca barem djelomično vrednuju svoje sposobnosti u odnosu na sposobnosti drugih - kod vrtićke djece nema mnogo utjecaja na sliku o sebi, nego je usmjereno prijateljstvu, pomaganju (npr. bojanje bojanki) => Dobra slika o sebi pojačava motivaciju i uspjeh, dok ih loša slika umanjuje.

11. Samoregulacija • Razvoj samokontrole je jedno od najdojmljivijih djetetovih dostignuća, predstavlja preokret od vanjske kontrole prema unutrašnjoj regulaciji. • Tijekom druge godine, dječje je voljno ponašanje uglavnom pod kontrolom okoline ([ne]poslušnost => socijalno [ne]odobravanje). • Tijekom treće godine, dio se kontrole postupno prebacuje na dijete, u obliku samoupravljanog govora i samoupravljanih misli. (Nakon treće godine samokontrole postaju sve brojnije i složenije.) • Verbalnu samoregulaciju temeljito su istraživali ruski psiholozi. • Lev Vigotski – istraživanjem dječjeg privatnog govora, zaključio je da djeca usvajaju regulirajući govor roditelja (tijekom socijalnih interakcija i rješavanja problema s njima) i internaliziraju ga kao misli • ustanovio da dječja produkcija privatnog govora raste tijekom ranih godina dječjim usvajanjem jezika odraslih • istraživanja pokazuju kako je privatni govor najuočljiviji na početku novog zadatka i na mjestima gdje djeca imaju najviše poteškoća, no on opada kako djeca usavršavaju zadatak

12. Samoregulacija • Alexander Luria – istraživao je učinke govora na dječje započinjanje i inhibiranje ponašanja • Zaključci: • 18 mj. – 3 godine: dijete reagira na izvanjski govor odrasle osobe (samoverbalizacije su neučinkovite); govor može samo pokrenuti ponašanje, ne može ga inhibirati; puls govora (zvuk ili ritam) kontrolira ponašanje • 3 - 4.5 godine: vanjski govor može kontrolirati i započinjanje i inhibiciju radnje – značenje je postalo bitno, ali djeca te dobi ne mogu proizvesti samokontroliranu inhibiciju jer reagiraju na puls vlastita govora • U 5. godini dječji samousmjeravajući govor može kontrolirati njihovo ponašanje jednako dobro kao i govor eksperimentatora (u ovoj fazi djeca počinju usmjeravati svoje reakcije tihim uputama) => Ograničene su mogućnosti obrade informacija kod male djece.

13. Samoregulacija • Istraživanje odolijevanja iskušenju = situacija u kojoj se djeca moraju suzdržati od zabranjenog ponašanja • tehnika zabranjene igračke => sposobnost odupiranja iskušenju je pod utjecajem brojnih činitelja (verbalna samouputa, odrasli model, navođenje dobrog razloga za odupiranje razvijanje strategije za suzdržavanje od zabranjenog čina) • Istraživanja odgode zadovoljenja – istražuju dječju sposobnost da odustanu od manje neposredne nagrade kako bi kasnije dobila veću • Na duljinu vremena čekanja utječu verbalne samoupute, metode odvraćanja pažnje od iskušavajuće nagrade (igra, druga aktivnost, objekt izvan vidokruga) • Predškolci ne znaju sami odabrati najbolju strategiju koja će im pomoći pri čekanju => bitna je uloga roditelja • Rana djetetova sposobnost odgode zadovoljenja može utjecati na djetetovu kasniju uspješnost i zadovoljstvo.

14. Zaključak • U seminaru je obrađen niz tema koje djeluju slabo povezane. • Razlog: pojam o sebi je tek u zadnje vrijeme postao središnja tema istraživačkog zanimanja. • Nijedna teorija koju sam uspjela pronaći nije pokušala objasniti sve tri sastavnice mišljenja o sebi. • No, iz navedenog se ipak može izvući poruka kako dječje rastuće znanje o sebi i njihovo sve točnije vrednovanje vlastitih sposobnosti snažno utječe na njihove interakcije s drugima – to govori o povezanosti kognitivnog i socijalnog razvoja. • Vodeći se mišljenjem Vigotskog, možemo zaključiti kako socijalne interakcije igraju važnu ulogu u razvoju dječjeg mišljenja i vještina rješavanja problema.

15. Pitanje za raspravu: Djeca koja su uspješnija u odgodi zadovoljenja odrastaju u kompetentnije osobe u mnogim aspektima. Što mislite, zašto je ta sposobnost toliko važna?

16. Literatura: • Berk, L. A. (2007). Psihologija cjeloživotnog razvoja. Jastrebarsko: Naklada Slap • Furlan, I. (1981). Čovjekov psihički razvoj. Zagreb: Školska knjiga • Humphreys, T. (2003). Samopouzdanje – ključ djetetova uspjeha u školi. Zagreb: Mozaik knjiga • Vasta, R., Haith, M., Miller, S. A. (1998). Dječja psihologija. Jastrebarsko: Naklada Slap • White, S., Notkin White, B. (1986). Djetinjstvo. Zagreb: Globus