1 / 47

DIPLOMATIJA CRNE GORE U BALKANSKIM RATOVIMA

DIPLOMATIJA CRNE GORE U BALKANSKIM RATOVIMA. 1 . Unutrađnje prilike kao faktor uticaja na spoljnu politiku Crne Gore .

keelty
Download Presentation

DIPLOMATIJA CRNE GORE U BALKANSKIM RATOVIMA

An Image/Link below is provided (as is) to download presentation Download Policy: Content on the Website is provided to you AS IS for your information and personal use and may not be sold / licensed / shared on other websites without getting consent from its author. Content is provided to you AS IS for your information and personal use only. Download presentation by click this link. While downloading, if for some reason you are not able to download a presentation, the publisher may have deleted the file from their server. During download, if you can't get a presentation, the file might be deleted by the publisher.

E N D

Presentation Transcript

  1. DIPLOMATIJA CRNE GORE UBALKANSKIM RATOVIMA

  2. 1. UnutrađnjeprilikekaofaktoruticajanaspoljnupolitikuCrne Gore. -PitanjeteritorijalnogproširenjaCrne Gore nametali sukakounutrašnjitakoispoljnirazlozi. Kad je o unutrašnjimriječ, reklismodasunjih, osimzahtjevazaprivrednimrazvojem, činilii u dobrojmjeri “potrošenugled” crnogorskedinastije. -Nezadovoljstvopolitičkimstanjembilo je pojačanoinemaštinom, odnosnosocijalnombijedom. -Stepenizraženihprotivrječnosti bio jetakovisokda se moglogovoritii o tome dasu u CrnojGoritinjalekliceozbiljnih, teškopremostivihpolitičkihpodjela. DIPLOMATIJA CRNE GORE UBALKANSKIM RATOVIMA

  3. 2. Međunarodnapozicijazemlje -PrestižSrbijeinjenedinastije, uticao je naširenjeunionističkogpokreta u CrnojGori, koji je u slučajueventualnogbudućegujedinjenjaprednostdavaodinastijiKarađorđevića. -Odsustvoranijesrdačnosti u odnosima s Rusijom, kaoivisokacijenakoja bi se imalaplatitizadaljevećepribližavanje Austro-Ugarskoj, uticalisuda se kaonačinizlaskaizsvedubljekrizenametalozaoštravanjeistočnogpitanjaizapočinjanjeratnihoperacijapremaoblastima pod osmanskomvlašću. -Ratniuspjesimoglisupovratitiugleddinastijii, osim toga, stvaranjemeventualne"velikeCrne Gore", spriječitiotvaranjepitanjaujedinjenjasaSrbijom. - Rat je bio načinda se iRusijaaktivnijeuključi u rješavanjeistočnogpitanjanastranibalkanskihnaroda. DIPLOMATIJA CRNE GORE UBALKANSKIM RATOVIMA

  4. DIPLOMATIJA CRNE GORE UBALKANSKIM RATOVIMA 3. Crna Gora, RusijaiotvaranjeIstočnogpitanja. - KrizekojesupotresaleOsmanskoCarstvo (Mladoturskarevolucija 1908, rat TurskesaItalijom, malisorskiustanci u sjevernojAlbaniji), ijačanjenacionalnooslobodilačkihpokretanaBalkanu, suotvaranjeIstočnogpitanjačinilo je političkirealnim. - Ruska vlada je, zbogpoznatihunutrašnjihrazlogainsistiralanapolitici status-a quo. NjenodnospremaratnimambicijamaCrne Gore imao jekaraktersmirivanjapolitičkihstrasti. - I oddrugihbalkanskihdržava, otporitakvomspoljnopolitičkomkursuCrne Gore bilisuizraženi do predsampočetakbalkanskihratova. -I u vrijemekad je rađenonastvaranjublokabalkanskihdržava, Crna Gora nijebilaupoznatasarezultatimakojisu u tom pogleduvećbiliostvareni, iako je nastanaknovevojno-političkekoalicijenaBalkanugovorioi o promjenistavaRusijepremazapočetimpripremamaza rat.

  5. 4. Faktori koji su uticali na glavni smjer vojnih akcija. - U oslobodilačkom ratu protiv Turske, prednost je davana operacijama u sjevernoj Albaniji, a ne u Sandžaku. To se moglo zaključiti kako s obzirom na broj angažovanih vojnika tako i prema političkom autoritetu ličnosti koji su bili određeni za komandovanje vojskom na ovom dijelu fronta. - Od ukupno 35.000 ljudi kojima je raspolagala vojska Crne Gore, za operacije na ovom sektoru bila je angažovana njena glavnina od 23.000, skoncentrisana u dva odreda: Zetskom kojim je komandovao prestolonasljednik Danilo i Primorskom pod komandom predsjednika vlade i ministra vojnog, Mitra Martinovića. Za operacije prema Sandžaku i Metohiji određen je Istočni odred na čelu sa serdarom Jankom Vukotićem. -Operacijama u pravcu Sandžaka nije, dakle, u Crnoj Gori pridavan odlučujući politički značaj. Veću važnost je imalo priključenje Skadra, prijestonice srednjovjekovne Zete, kao i operacije dublje u unutrašnjosti Albanije, i dalje, u pravcu Peći, a posebno Prizrena. DIPLOMATIJA CRNE GORE UBALKANSKIM RATOVIMA.

  6. 5.Pitanje utemeljenosti"albanskgpravaca” spoljnepolitikeCrne Gore. - U pogleduistorijskezasnovanostiovogkomceptastraniposmatračisuispoljavalirezervepremamogućnostimauključivanjavećegbrojastanovništvadrugačijevjere, krviijezika u sastavCrne Gore. -U kombinacijamapremasjevernojAlbanijizvaničnaCrna Gora je računalanaalbanskostanovništvokatoličkevjeroispovijestikaoiuspostavljeneodnosesaradnje s pojedinimalbanskimplemenimainjihovimprvacima. Za “albanskipravac” značaj je, takođe, imaloiplodnozemljištekoje bi Crna Gora dobila. - StrahodmogućealbanizacijeCrne Gore potiskivan je procjenomdaovakvorješenjeotvaraširepolitičkeperspektivezazemlju -. OtvorenonepovjerenjepremasvrsishodnostiovakvihspoljnopolitičkihciljevaCrne Gore posebnosuizražavalizvaničnipredstavniciItalije, ministr San ĐulijanoisekretararuskemisijenaCetinju Miler, pokome bi Crna Gora prestalabitiranijomdržavomipretvorila se u CrnuGoru - Albaniju - “malozanasinteresantnu”. DIPLOMATIJA CRNE GORE UBALKANSKIM RATOVIMA

  7. 6. Izbijanje rat istavRusije -Rusija je dugonastojaladavođenjempolitike status-a quo odložiizbijanjeratnihsukobanaBalkanu. -Kada je do rata ipakdošlo, smatrala je jednimodnajbitnijihnjegovihrezultataustanovljenjezajedničkegraniceizmeđuSrbijeiCrne Gore – time bi bilaispravljenanepravdananesenaBerlinskimugovorom. -Ni SrbijaniCrna Gora dobijanjezajedničkegranicenijesusmatraleglavnimratnimciljevima, nitidovoljnimrezltatima rata protivTurske. -Velikiznačajonisupridavalirealizacijiciljevavojnihdejstava u sjevernojAlbanijiizbog toga došle u sukob s interesimavelikihsilai bile prinuđenedaodustanuodteritorijakojesu u timoblastimaosvojile. Albanskipravacspoljnepolitikezaobjezemljepokazao se pogrešnimpolitičkimkorakom, koji je odsamogpočetkadavaoveomamaloizgledanauspjeh. AD HOC DIPLOMATIJA CRNE GORE1878-1914.

  8. 7.Pregovori o savezusaSrbijom. - PregovorizazaključenjevojnogsporazumaizmeđuKraljevineCrne Gore iKraljevineSrbije, nakonproglašenjaCrne Gore zakraljevinu,počelisujanuara 1911. -Srpska vlada nije prihvatio predlog oslanjapredstavnikavojnestrukeradizajedničkogradasacrnogorskimdelegatimanaizradiosnovasporazuma. Crnogorskavladanije pristala da pošaljesvogpredstavnikau Veneciju, gdje je trebalodapočetkomfebruaraboravikraljPetarKarađorđević. -Na negativanrezultatpregovora u ovojfaziuticao je istavRusijenespremneposlije rata s Japanom, zanovi rat širihrazmjera. -Na stavRusijesrpsko-crnogorskomsporazumu o savezuuticalo je injenonezadovoljstvopolitikompribližavanja Austro-Ugarskojkoju je pozajedničkojocjenivodilaCrna Gora. DIPLOMATIJA CRNE GORE UBALKANSKIM RATOVIMA.

  9. 8. Nova faza u pregovorima o savezuizmeđuSrbijeiCrne Gore iBugarske. - PromijenjeninteresSrbije, kaoiizmijenjenstavRusije, koja je podržalastvaranjeblokabalkanskihdržava, izaključivanjeugovora o savezuizmeđuSrbijeiBugarske, a potomBugarskeiGrčke, stvaralisumogućnostizapočetakpregovorasaCrnomGorom. -Pitanjemjestavođenjapregovorauskoro je riješeno. Objestranesu se složileda se pregovorivode u Lucernu,iako je sacrnogorskestranepredlaganoda se predstavnicidvijezemljesastanu uVeneciji. -Sa crnogorskestranezapregovaračesuodređeniJovan PlamenaciJovoBećir, komandantprigeneralštabu. Zasvogdelegata u pregovorimaSrbija je odredilaPetra Pešića, generalštabnogpotpukovnika. DIPLOMATIJA CRNE GORE UBALKANSKIM RATOVIMA

  10. DIPLOMATIJA CRNE GORE UBALKANSKIM RATOVIMA Petar Pešić

  11. 9. Početakpregovora u Lucernuipunomoćjadelegata. -Na pregovore u Lucern crnogorskidelegatisu otišli najvjerovatnije25. septembra 1912.Pešić jekrenuona put zaLucerntek28. septembra 1912. - PremaizvještajukonzulaKraljevineSrbijeizŽeneve, Petrovića, upućenom, 30. septembrapregovori tad većbili u toku, takoda je 29. ili30. septembar 1912. vjerovatan datum početkapregovora. -Prematekstupunomoćjacrnogorskihdelegata, onisubiliovlašćeni: “damogupregovarati o vojnojkonvencijiiistuzaključiti”.Projekattakvekonvencijesudonijeli u Lucern. Pešić je donioprojektugovora o savezuivojnojkonvencijii bio ovlašćendapregovaraipotpišeih pod rezervomnaknadnogodobrenjavlade. DIPLOMATIJA CRNE GORE UBALKANSKIM RATOVIMA

  12. 10. Karakterpregovora u Lucernuiglavnospornapitanja -Pregovori u Lucernuimalikarakterprethodnihdogovora, prilikomkojihsuutvrđeninacrtidokumenata. Zato je pogrešnopočetaknjihovogpravnogdejstvavezivatiza datum potpisivanja u Lucernu. - Njihovapravnaobaveznostpočinjala je danompotpisaodstranevladajedneidrugezemlje, što je, kaoštoćemovidjeti, urađeno u BeograduinaCetinjuistogdana6. oktobra 1912. -Projekatkonvencijekojisusobomdonijelicrnogorskidelegati, predviđao je iutvrđivanjelinijemeđusobnograzgraničenja u osvojenimoblastima. - ZvaničanstavSrbije u pogleduutvrđivanjameđusobnelinijerazgraničenjaprijepočetkavojnihoperacija bio negativan. Njihoviprojektistogatakvorješenjevjerovatnonijesunisadržali. DIPLOMATIJA CRNE GORE UBALKANSKIM RATOVIMA

  13. 11. Kriza u pregovorima -Iinsistiranjeodstranecrnogorskihdelegata, nadogovorau o razgraničenju, dovešćepregovore u krizuinakraju, iugrozitinjihovukupanishod. - Na uslovljavanjenastavkapregovoraodstranecrnogorskedelegacijedogovorom o međusobnomrazgraničenjuPašić je 2. oktobra, odgovoriodaVojnakonvencijaodređujekojimpravcemtrebavojskedaidu, tedazajedničkomikombinovanomsnagomsavladajuprotivnika..Zbog toga nemasmislaulaziti u pitanjerazgraničenja, a kudakojavojskaimadamaršira, to se možeodrediti u sporazumučetirigenerala. -Pregovorisuipaknastavljenitakoda je u Lucernupostignutasaglasnost o cjelinitekstasporazuma. Što se, pak, zonatiče, konačno je usvojenorješenjeda se granice "izmeđusaveznihsrpskihKraljevinaimajuregulisatiputemjedne“zajedničkekomisije”, a u slučajuneslaganjaostavljeno je daspornapitanjariješekraljBugarskeikraljGrčke DIPLOMATIJA CRNE GORE UBALKANSKIM RATOVIMA

  14. 12. Datum okončanjapregovora -Henrih Batovski navodi29. ili 30. septembar 1912. kao datum okončanjapregovora. - Jovan Plamenackao datum navodi27. septembar, a to prihvatai V. Ćorović u knjiziBorbaza Balkan,kaoi N. Škerović u knjiziCrna Gora naosvitku XX vijeka. -Pomenutidatumi, kaoni1. oktobarkoji je naveden u knjiziPrvibalkanski rat u izdanjuIstorijskoginstituta JNA, ne mogu se prihvatit. -Pregovori u Lucernuvjerovatnosuzavršeni 3. oktobra 1912. Prihvatanjenekogkasnijegdatuma, poslije 3. oktobra 1912, zamomenatokončanjapregovora malo je vjerovatno, s obziromna to dasuveć6. oktobra u BeograduinaCetinjupotpisaniidentičniprimjercijedneidrugekonvencije, kojesumoglidonijetijedinodelegatikojisu u Lucernupregovarali. DIPLOMATIJA CRNE GORE UBALKANSKIM RATOVIMA

  15. DIPLOMATIJA CRNE GORE UBALKANSKIM RATOVIMA Prolazak vojske kroz Kolašin

  16. 13. Pravnaobaveznostipolitičkeivojnekonvencije. - Članom 10. Vojnekonvencijepočetakpravneobaveznostiutvrđen je oddanakada je potpišukraljevskevlade. Rokvaženja bio je tri godine, s timda se mogaoprodužitiposporazumuili, pak, otkazatinapolagodineunaprijed. Odredbe o rokuvaženjanijesusadržane u Političkojkonvenciji. -Prilikomizmjeneratifikacionihinstrumenata, koja je obavljena 4. novembra 1912. godine u MinistarstvuinostranihdjelaCrne Gore sačinjen je Zapisnik o izmjeniratifikacijaugovora.Kaounutrašnjipravniakti, ratifikacijesu time dobilemeđunarodnoznačenje. DIPLOMATIJA CRNE GORE UBALKANSKIM RATOVIMA

  17. 14. PravnavezizmeđuPolitičkeiVojnekonvencije. -FormalnopravnoPolitičkaiVojnakonvencijapredstavljajudvapotpunonezavisnapravnaakta. -Ne postojinikakvadirektnapravnavezakoja bi naosnovuodredabajedneilidrugekonvencijeutvrđivalaobavezukumulativnogtumačenjanjihovogsadržaja. -Ukoliko, pak,obratimopažnjunamaterijukoja je njimaregulisana, vidjećemo, i u jednomi u drugomslučaju, jedinstvociljakoji se njimaželiopostići, štoukazujeinapravnojedinstvodokumenata. DIPLOMATIJA CRNE GORE UBALKANSKIM RATOVIMA

  18. 15. SadržajPolitičkeiVojnekonvencije Političkakonvencijaosimobavezakojeproizlazeizodbraneodbilokojedržave (čl. 1)iliAustro-Ugarske (čl. 2),utvrdila je ipripremanjenapadadvijezemljenaTursku, konstatovala datum njegovogpočetka, zabranjujućiistovremenoseparatnepregovoresaneprijateljem (čl. 5) inačelnoregulišućipitanjeutvrđivanjameđusobnegraničnelinije. -ObavezekojesudržaveugovorniceutvrdilePolitičkomkonvencijomsastanovištapotrebnihvojnihakcijarazrađene su u Vojnojkonvenciji. -U vojnojkonvencijisu pored ostalog utvrđenividovidejstvazaslučaj rata s Austro-Ugarskom (čl. 1) iTurskom (čl. 2), kaoikonkretnipravciakcijacrnogorskeisrpskevojske u predstojećemratuprotivTurske (čl. 3 i 4). Posebnimčlanomutvrđenisustrategijskizadacicrnogorskevojske, koja je obrazovaladesnokrilosrpskevojske (čl. 5), kaoipoložajkomandi u prvimfazama rata ikasnije, u slučajuzajedničkogobjektadejstva (čl. 6).. DIPLOMATIJA CRNE GORE UBALKANSKIM RATOVIMA

  19. 16. PravnaobaveznostkonvencijanapočetkuPrvogsvjetskog rata -Rokvađenjajedneidrugekonvencijeobavezivao je dvijezemljedakaosaveznicestupe u Prvisvjetski rat. - Konkretnividovivojnihdejstava u PrvomsvjetskomratubilisuregulisaniusvajanjemZajedničkogplanadejstvasrpskeicrnogorskevojske u ratuprotiv Austro-Ugarskekoji je 6. avgusta 1914. izradionačelniksrpskoggeneralštaba, RadomirPutnik. -Akt je imaokarakterratnogplanakakav je sadržalaiVojnakonvencija. Savezničkeobaveze, zasnovanenapreostalimodredbamaPolitičkekonvencije, ovimaktomsukonkretnorazrađene, i on se možetumačitikaooblikaneksasavezničkomdogovoruSrbijeiCrne Gore sadržanom u Političkojkonvencijiiz 1912. -Mada je ratio legisnjihovogdonošenjabio rat protivTurske, posebnoPolitičkakonvencija je sadržaleinormeopštegkaraktera, čija je pravnaobaveznostnadilaziladogovor o vojnomsavezu u Prvombalkanskomratu. One se mogutumačitikaopravniosnovobaveznostiučešćaCrne Gore u Prvomsvjetskomratu. DIPLOMATIJA CRNE GORE UBALKANSKIM RATOVIMA

  20. 17. Pregovori o savezu sa Bugarskom. - Crnogorska vlada je 1912. zaključila na Cetinju usmeni sporazum s bugarskim poslanikom na dvoru kralja Nikole, što predstavljao konstitutivni element nastanku saveza balkanskih država. -Pitanje saveza sa Bugarskom Crna Gora je pokrenula u vrijeme proglašenja Crne Gore za Kraljevinu. Izvještaji s krunidbenih svečanosti na Cetinju, kojima je prisustvovao i bugarski kralj Ferdinand Koburški, govorili su o zbližavanju Crne Gore sa Bugarskom i o savezu tri slovenske države pod protektoratom Rusije i rukovodstvom kralja Nikole. - Netačna je bila i procjena da Rusija stoji iza planiranog saveza. -Ovo pitanje svoju aktuelnost je dobilo polovinom 1912, prije svega zbog antiratnog stava Rusije, koji je bio oštrije izražen prema Crnoj Gori nego drugim balkanskim državama. DIPLOMATIJA CRNE GORE UBALKANSKIM RATOVIMA

  21. 18.Neupoćenost Crne Gore u aktivnostinastvaranjusaveza -Na Cetinjupočetkomavgusta 1912. nijesubiliupoznatisarezultatimakojisunastvaranajusaveyabilipostignutiizmeđupojedinihbalkanskihzemalja. -Srpsko-bugarskisporazum o savezu, kojim je izvršenaipodjelainteresnihsfera u Makedoniji, bio je zaključenjoš13. marta 1912, a srpsko-bugarskavojnakonvencija o planuratnihdejstava12. maja 1912. Takođe, tokompregovoranaCetinju, Bugarska je većimalazaključenugovor o savezu s Grčkom (29. maja 1912), dok je vojnakonvencija s Grčkomzaključena 5. oktobra 1912. -S obziromnafazu u kojojsu se tadanalazilicrnogorsko-bugarskipregovori, konačnedetaljesporazumatrebalo je tekdogovoriti. Bugarskavladajepregovoredržala u tajnosti, itražila je dacrnogorskastrana svojepredlogeizneseKoluševu. DIPLOMATIJA CRNE GORE UBALKANSKIM RATOVIMA

  22. DIPLOMATIJA CRNE GORE UBALKANSKIM RATOVIMA 19. SavezsaBugarskom -Kolušev je 18. avgusta 1912. otišao u Sofiju. - Bugarskikraljkaoinjegovavladasuprihvatiilipredlogcrnogorskevlade o sklapanjuugovora o savezu. -Složio se i s bitnimelementimasporazuma, izmeđuostalogi s timdanijednadržava ne možezaključitimirbezpristankadruge. Sa svojestranekralj je obećao “daćeući u sporazumsaSrbijomiGrčkom”. KraljaFerdinanda je usmenoobećaoda se CrnojGoriodobrizajamod 2 - 3 milionafranaka. Potapovje procjenjivaoda je materijalnastranasporazuma, predviđalajošipomoćod 700.000 levagodišnje. - Jediniozbiljniuslovisticansabugarskestrane u vezisacrnogorskimpredlogom bio je vezanzadanpočetkavojnihdejstava. PremastavuBugarske, trebalo je dadanpočetkaratnihoperacijacrnogorskevojskedvijedržavezajedničkiobjave.

  23. DIPLOMATIJA CRNE GORE UBALKANSKIM RATOVIMA 20. Pokušajda sediplomatskimputemrealizuju ratnizadaci - Kadsuratnisaveznicipronađeni, pokazalo se dasuprojektovaniciljevinapravcuoperacijacrnogorskevojskepremasjevernojAlbanijiteškoostvarljivi. -Zemljakoja je najvišenastojaladaiskoristiustanke u sjevernojAlbaniji napočetkuratnogangažovanjadoživjela jeneuspjehe. SlabivojnirezultatiokoSkadrauticalinatraženjeidrugihputevada se ti ciljeviostvare. -Poslijeneočekivanodobrihrezultatasrpskeicrnogorskevojske u StarojSrbiji, izlaskaSrbijena more injenogzaposjedanjavećegdijelateritorijeAlbanije, jasno je bilodavelikesile, posebno Austro-Ugarska, nećedozvolitidaistočnopitanjebuderiješenostvaranjem "velikeSrbije" kaoprimorskezemlje. FormiranjeAlbanije to je trebalodaspriječi. -Osimmjera, premaglavnimsubjektimaevropskepolitike, jednaidrugazemljasupokušaledaiskoristeunutrašnjeprilike u Albaniji, tj. pokretzapolitičkuautonomiju u sjevernoalbanskimplemenimakatoličkevjeroispovijesti u ciljuformiranjakatoličkedržave, pod nihovimprotektoratom.

  24. DIPLOMATIJA CRNE GORE UBALKANSKIM RATOVIMA 21.Diplomatske aktivnosti Srbije i Crne Gore na realizaciji projekta stvaranja nezavisne države Mirdita i Dukađina -Krajem 1912. aktuelizovano pitanje političke autonomije Mirdita, odnosno mirditske države pod protektoratom Srbije i Crne Gore. -Interesovanje za političku autonomiju Albanaca-katolika polazilo je od rezultata saradnje ostvarene u vrijeme malisorskih ustanaka. Srbija i Crna Gora su, u stvari, nastojale da obezbijede svoje prisustvo u unutrašnjem političkom životu Albanije i da na taj način utiču na rješavanje albanskog pitanja. -Iz takve političke saradnje proistekle su i aktivnosti na stvaranju autonomne oblasti naseljene Albancima katolicima. Pregovori o ovome su vođeni krajem 1912. i početkom 1913. Osim mirditskog prvaka Prenk Bib Dode, u njima su učestvovali i zvanični predstavnici Crne Gore i Srbije. -Pokret među Mirditima, za autonomiju Albanaca katolika odnosno za ovo pleme, intenziviran je poslije proglašenja Kemalove Albanije.

  25. DIPLOMATIJA CRNE GORE UBALKANSKIM RATOVIMA 22. Politički cillj stvaranja države Mirdita i Dukađina -Politički cilj - katolička knjaževina pod zaštitom susjedne države, sa knez Prenk Bib Doda na čelu. Kao državu zaštitnicu podrazumjevao je Crnu Goru, koja, s obzirom na svoju veličinu, nerazvijenost ne bi mogla bitnije ugroziti autonomnost Albanaca-katolika. - Kralj Nikola je prve ponude mirditskih predstavnika primio hladno. Ni kasnije, kada je u novembra Bib Doda boravio na Cetinju i tražio "nešto vojske i novca da proglasi autonomiju katoličke i pravoslavne Albanje", a poslije toga da se proglasi "knezom Mirdita i da zavisi od Crne Gore", napredak nije postignut. -Predlog Srbiji da učestvuje u ostvarivanju katoličke autonomije učinjen je posredstvom njenog diplomatskog predstavnika u Crnoj Gori dr Mihaila Gavrilovića. Nikola Pašić je odmah prihvatio ponudu i predložio da se Bib Doda proglasi mirditskim knezom pod vrhovništvom srpskog kralja. Mirditima je nuđena je puna autonomija u pogledu crkvenih stvari i školstva. Bib Dodi bi se odmah dalo 3-4 hiljade dinara, ali oružje ne bi dobio. Pašićev predlog saopšten je Bib Dodi 19. decembra 1912. i on ga je u načelu prihvatio.

  26. DIPLOMATIJA CRNE GORE UBALKANSKIM RATOVIMA 23.Projekt političkeiekonomsko-trgovinskekonvencijeizmeđuSrbijeiCrne Gore, iNezavisnedržaveMirditaiDukađina -Da je u Beograduidaljerađenonaproglašenjukatoličkedržave pod protektoratomSrbijeiCrne Gore, ukazujedokumenatkojisvojimsadržajemidatiranošćuna to ukazuje. -Riječ je o projektupolitičkeiekonomsko-trgovinskekonvencijeizmeđuSrbijeiCrne Gore, iNezavisnedržaveMirditaiDukađina koji je sačinjen u Mirićanima 6. aprila 1913. -Da predstavlja konkretizacijuideja o kojimasu, izmeđuistihsubjekata, vođenipregovorikrajem 1912. ipočetkom 1913, ukazujevezaizmeđunjihovognastanka iakcijenazaposijedanjuSkadraiočuvanjarezultataalbanskogpravcaspoljnepolitike, SrbijeiCrnaGore. -Nakonprekidaprimirja, u januaru 1913, naosvajanjuSkadraangažovala se isrpskavojska. IstovremenoivelikesilesupreduzeleodlučujućekorakedaSkadarpripadneAlbaniji. Posebno je u tom pogleduupornabila Austro-Ugarska. Na Konferencijiambasadora u Londonu, nasjedniciod 22. martairuskavlada je zvaničnopristalanarješenje o pripajanjuSkadraAlbaniji.

  27. DIPLOMATIJA CRNE GORE UBALKANSKIM RATOVIMA 24. PitanjeSkadraiCrna Gora -Poslijeodlukevelikihsila o stvaranju Albanije , sudbinaSkadra je bilariješena. Ipak, ninjenodonošenje, ni ultimatum Austro-Ugarske, ninajavljenapomorskademonstracijaoružanihsnagavelikihsila, kaoniangažovanjeruskogcara - nijesuuticalinastavCrne Gore. -Produženje opsade u početku je podržavalaiSrbija. Očekivanjada bi pad Skadra, ipak, mogaopozitivnouticatinaodlukuvelikihsilada on pripadneCrnojGori, produžilasunaporenanjegovomosvajanjuitokomprvihdanaaprila. -Dok sujošpreduzimanemjerezanapadnaSkadar, sačinjenisuiprojektipomenutepolitičkeiekonomsko-trgovinskekonvencije. Njihovarealizacija, osimpolitičkogangažovanjaSrbijeiCrne Gore, podrazumijevala je iostvarivanjezajedničkogvojnog cilja.Premačl. 10 projektaPolitičkekonvencije, proglašenjeNezavisnedržaveMirditaiDukađina pod protektoratomSrbijeiCrne Gore trebalo je izvršiti u Skadru, čim grad pređe u vlastdvijevojskekojegadrže u opsadi.

  28. DIPLOMATIJA CRNE GORE UBALKANSKIM RATOVIMA 25. CiljprojektaNezavisnedržaveMirditaiDukađina, -Projektkonvencije u osnovi je zadovoljavaoglavnepolitičkepretenzijeSrbijeiCrne Gore premasjevernojAlbaniji. Iakoglavniciljevi ne bi biliostvareninaplaniraninačinteritorijalnogproširenja, ipak je iovimputemobezbjeđivanizlazakSrbijena more, spašavaougledaCrne Gore odpotpunogvojnogipolitičkogneuspjeha u borbizaSkadar. -Iako je realizovanjeovogprojektaodpočetkaimaloslabeizgledenauspjeh, on je predstavljaolijepprimjerraznovrsnostipolitičkihrješenjakojasu u pogledurezultata rata u sjevernojAlbanijitražena. -Idejanakojoj je počivaobila je neuobičajena ne samozadiplomatskuistorijuSrbijeiCrne Gore većizapolitičkupraksumalihdržavakoje, poprirodisvogpolitičkoguticaja, nijesumoglepretendovati naostvarenje svojihspoljnopolitičkihciljevapreuređenjem geo-političkekarte.

  29. DIPLOMATIJA CRNE GORE UBALKANSKIM RATOVIMA 26. DiplomatijaCrne Gore iskadarskakriza. - PlanoviCrne Gore premaSkadru, u započetomratubalkanskihdržava, najvišesubilivojnoizraženi. - Kralj Nikola u privatnim razgovorima iznosio jemogućnostdabudeproglašenzakraljaMalesije, a u slučajupotrebeicijeleAlbanije, ilida u sporazumu s Austro-UgarskomCrnaGorauzme pod protektoratAlbanijuali je strahovaoda bi to doveloi do albanizacijeCrne Gore. - Kralj Nikola razgovaraogajio je uvjerenjeda je sveteškoćepovezane s ustanovljenjemdržavnogporetkanaprostoruAlbanijenajednostavnijeriješitinjegovimpriznanjemzasuverenateautonomneoblasti - Uvjerenje o tome daSkadartrebadapripadneCrnojGoritolikodubokoje biloukorijenjeno u crnogorskomnarodu

  30. DIPLOMATIJA CRNE GORE UBALKANSKIM RATOVIMA 27. Pregovori u Londonu -Na mirovnimpregovorima u LondonuCrnuGorusupredstavljaliLazar Mijušković, LujoVojnovićiJovoPopović. Zadacinjihovogdiplomatskogangažovanjabilisuda se pozitivnoriješinajvažnijepitanje - daSkadarpripadneCrnojGori. -To je bio uslovkojicrnogorskidelagatinijesusmjelizaobićiprilikompotpisivanjabilokakvogmirovnogugovora. U svomraduizaslanicikraljaNikole je trebalodasarađujusadelegatimaSrbije, koje je predvodioStojanNovakovićikojisu se, sličnocrnogorskojdelegaciji, borilizaštovećeproširenjeteritorijesvojedržavenaračunAlbanije. -Glavnismjerpolitičkimtokovima u Londonudavala je Konferencijaambasaroda, odnosno Austro-Ugarska, kojanijehtjeladozvolitida se prostorranijeosmanskeimperije u EvropiprepustidržavamaBalkanskogsaveza. -Ono o čemu je Mirovnakonferencijamoglakonkretnoraspravljatibilasupitanjagrčko-turskogibugarsko-turskograzgraničenja, štonijeimaloznačajazapredstavnikeCrne Gore iSrbije.

  31. DIPLOMATIJA CRNE GORE UBALKANSKIM RATOVIMA. 28. Lovćanskaafera - Jedanodnačinakoji se u literaturipominjejesteitzv. "lovćenskaafera". -Austrougarskidiplomatskipredstavnik je, navodno, prenioponududaaustrougarskavladapodržipretenzijeCrne Gore naMedovuinaSkadar s okolinom, a Crna Gora, zauzvrat, dazaključi s Austro-UgarskomcarinskisavezidajojustupiKrstac (ispodNjeguša). - U daljemtokupregovora, poovlašćenjukraljaNikole, učestvovao je Mijušković. Na ponuđeniaustrijskipredlog, Mijušković je, negativnoodgovorio, objašnjavajućidanacarinskisavezkraljnemapravodapristane -NemogućnostustupanjaKrscaobrazložio je činjenicomda bi kralj, u slučajupristankananjegovupredaju Austro-Ugarskoj, morao "sakupitisvojestvariinapustitiCrnuGoru". U vezi s MedovomiSkadrom, Mijušković je odgovoriodaCrna Gora po tom pitanjunemapotrebuzapodrškom Austro-Ugarske, poštosu se državeBalkanskogsavezaobavezaledapomažujednadrugu do krajnjihmogućnosti, a da, izaBalkanskogsavezastojeAntantaiŠpanija.

  32. DIPLOMATIJA CRNE GORE UBALKANSKIM RATOVIMA 29.AustroUgarska iskadarskakriza -Interesovanje Austro-UgarskaispoljenapremaCrnojGoriinekimdijelovimacrnogorsketeritorijetokomskadarskekrizesamo je potvrđivalokontinuitetnjenihstavovanakojimasupočivalinjeniekspanzionističkiplanovipremaBalkanu. -OdErentalovogželjezničkogprograma, posebnoposlijeaneksijeBosneiHercegovine, iznizaprimjeravidljivo je biloda se u domenuneposrednihpolitičkihpreokupacijanalaziiCrna Gora. -OsimzaključivanjaUgovora o trgoviniiplovidbiod 6. februara 1911. iMonetarnekonvencijeod 26. septembra 1911, poprocjenistranihdiplomata o tome susvjedočiliizaključivanjezajmakod "Boden-Credit" bankeizdecembra 1911. igradnjaputaodGrahovapremaNikšićunaosnovutajnogsporazumaizmeđuAustrijeiCrne Gore.

  33. DIPLOMATIJA CRNE GORE UBALKANSKIM RATOVIMA 30. AktivnostiCrne Gore radizauzimanjaSkadra - I predvojnihidiplomatskineuspjesukakonamirovnojkonferencijitakoi u pregovorima s Austro-Ugarskom, u CrnojGori se vjerovalodapitanjeSkadra, ipak, možebitipozitivnoriješenosvedokKonferencijaambasadora ne donesekonačnuodluku o granicamaAlbanije. Zbog toga sudiplomatskimputem, a posebnoobezbijeđenomsaradnjomsrpskevojske, početkom 1913. pojačaninaporida se zauzmeSkadar, formiranjem (21. februara 1913) Primorskogkora, jačine 30.000 ljudi. -O njegovojkonačnojsudbininačelnasaglasnostpredstavnikavelikihsilanaambasadorskojKonferenciji u Londonuveć je bilapostignuta. Jedino je jošnedostajalodairuskidelegatdefinitivnoprihvatistavovevećine. -Kralj Nikola icrnogorskavladavišesuželjelinastavak rata, negozaključivanjemira. Jedinonatajnačinotvarala se mogućnostda se dotadašnjipolitičkiivojnineuspjesi pod Skadromdonekleublaže..

  34. DIPLOMATIJA CRNE GORE UBALKANSKIM RATOVIMA 31. PripremezaosvajanjeSkadra -UporedosavojnimpripremamazapočelisupregovoriizmeđuPetra PlamencaiEsad-paše o izlaskuneboračkogstanovništvaizgradaiprekidubombardovanja. -Poštopregovorinijesudalirezultate, jernasjedniciRatnogsavjeta, održanoj 25. marta 1912, oglašenesupravnonevažećimsveodlukevelikihsiladonijeteprijezaključenjamirakojesu se odnosilenarazgraničenjeAlbanije. Zaključeno je da se niposlijepotpisivanjamirovnogugovora ne prihvatiobavezanapuštanjaSkadra. Datum napadacrnogorskevojskena grad određen je za 30. mart. -U tokuintenzivnihvojnihpripremakojesu se odvijale u CrnojGori, predstavnicivelikihsila u Londonusuodlučilidacrnogorskojvladipredajunotu o razgraničenju s AlbanijomidaodCrne Gore, osimprekidaneprijateljstavaiprestankaopsadegrada, zatražeievakuacijuizokolnihoblasti. - DaprinudnemjerepremaCrnojGori ne bi bile izolovanogtipa, Rusija je predložiladaiEngleskaiFrancuskapošaljusvojebrodove u crnogorskevode.

  35. DIPLOMATIJA CRNE GORE UBALKANSKIM RATOVIMA 32. BorbezaSkadar -Pošto je 31. marta 1913. započeocrnogorskinapadnaSkadar, a 1. aprilacrnogorskavladauručilanegativanodgovorvelikimsilamananjihovdemaršod 28. marta, Austro-Ugarska je, naredilaulazaknjenihbrodova u crnogorskevode. -Već 2. aprilanjenaflota je bilapredBarom, a sljedećegdanadoplovilisuiitalijanskiinjemačkiratnibrodovi. DapomorskademonstracijaprotivCrne Gore ne bi pretvorila u jednostranuakcijuzemaljaTrojnogsaveza, ruskavlada je uputilazvaničanzahtjevda se njimapridružeibrodoviizsastavaengleskeifrancuskepomorskeflote. -DolazakratnihbrodovavelikihsilanijezaustavionapadecrnogorskeisrpskevojskenaSkadar. Štaviše, ešalonasrpskihtrupaistavljanjecjelokupnevojskeokoSkadra pod komandugenerala Petra Bojovića, radnaplaniranomopštemjurišu je ubrzan.

  36. DIPLOMATIJA CRNE GORE UBALKANSKIM RATOVIMA 33.Pokušaj diplomatskihrješenja -Da bi se spriječilodaljezaoštravanjeodnosa, izPetrograda je poteklainicijativa o finansijskimkompenzacijamaCrnojGorizanjenoprihvatanjeodlukaLondonskekonferencije. -PredlogSazonova u Bečunajprijenijesuprimilisaodobravanjem. Međutim, kada je sasličnomidejomistupilaItalija, projekt o finansijskimiteritorijalnimkompenzacijamapočeo je ozbiljnijeda se razmatraimeđučlanicamaTrojnogsaveza. -Prethodno je austrougarskavlada je tražilada se izvršezahtjeviLondonskekonferencije, što se moglopostićisamoinsistiranjemnamjeramapritiskapremaCrnojGori. ProcjenaopravdanostipribjegavanjamjeramakojesuzastupaledržaveTrojnogsavezaprevladalai u stavovimasilaAntante. -OdbijanjeCrne Gore dadozvoliizlazakizSkadracivilnogstanovništva, shodnopredloguvelikogveziraod 5. aprila 1913, bilo je dovoljanpovoddaKonferencijaambasadora u Londonu tri danakasnijedoneseodlukuda se mirnademonstracijazamijeniblokadomcrnogorskeobale.

  37. DIPLOMATIJA CRNE GORE UBALKANSKIM RATOVIMA 34. PromjenamotivazaodbranuSkadra - pregovori o predaji. - Odluku o predajigradakonačnodonijetanasastankuEsad-pašesačlanovimaštaba, 19. aprila 1913. Tada je zaključenoda se povedupregovori o predajigrada. Na ovakvuodlukubranilacauticalaiželjaEsad-pašeda se uključi u borbuzavlastnaprostorimanovostvorenealbanskedržave. -Pregovori o predajigrada, kojisuvođeninarednihdana, u stvarisubilinastavakdijalogakoji je o sličnimpitanjimaizmeđudvijestranezapočetpočetkommarta 1913. -Crnogorskastrana je pristaladaartiljerijapripadnetrupamaEsad-paše, jer se Crnogorcimažurilodasporazumpostignuprijenegoštovelikesiledobijumogućnostdautičunaishodpregovora. Ostalielementisporazumarelativnolakosuusaglašeni, pa je u noćiizmeđu 22. i 23. aprila 1913. izmeđuprestolonasljednikaDanilaiEsad-pašezaključensporazum o predajiskadarsketvrđave.

  38. DIPLOMATIJA CRNE GORE UBALKANSKIM RATOVIMA 36.Stav velokihsilapremazauzimanuSkadra -U cjeliniuzevstavpremauspjehucrnogorskogoružja bio je negativan. Austro-UgarskeiNjemačke, sutražilada se Crna Gora štoprijekaznizauvredukoju je svojimponašanjemnanijelaEvropi. - U južnoslovenskimzemljama pad Skadra je izazvaovelikouzbuđenje. Ulazakcrnogorskihtrupa u posljednjebranjenouporišteosmanskecarevine u Evropipropraćeno je saoduševljenjem. -Pošto je pitanjeSkadrasmatranovećriješenim, navijest o padugrada u Beču je 23. apriladonijetaodlukada se ostalimvelikimsilamapredložihitnavojnaintervencijaprotivCrne Gore, kojajepodrazumijevalaibombardovanjecrnogorskeobale. U slučajunepristankadrugihdržava Austro-Ugarska je bilaspremnadaintervenišesama. -OdbijanjeCrne Gore danapustiSkadardodatno je zaoštrilomeđunarodnukrizu. To je Austro-Ugarskojdalojošvišeprostorada se predostalimvelikimsilamazaložizaprimjenuprisilnihmjerapremaCrnojGori.

  39. DIPLOMATIJA CRNE GORE UBALKANSKIM RATOVIMA 37. PitanjepovraćajaSkadra -Ratnipožara bio je navidiku, jer se nagovješavalazajedničkavojnaakcija Austro-UgarskeiItalije. -Francuska, RusijaiEngleskasu u svojimpolitičkimnastojanjimatežiledaodvrate Austro-Ugarskuodsamostalnihmjera, odnosnodapitanjeSkadraostavekolektivnojnadležnostiVelikihsila. - Nagovještajpozitivnogishodakrizebila je iponudacrnogorskogdelegatanaKonferencijimira u Londonu, JovaPopovića, daCrna Gora evakuiše grad uzfinansijskeiteritorijalnekompenzacije. Ipak to nijebilodovoljnozapromjenustava Austro-Ugarske, koja je insistiralanahitnomizvršenjupredajeilinadonošenjuodluka o primjeniprisilnihmjera.

  40. DIPLOMATIJA CRNE GORE UBALKANSKIM RATOVIMA Vojnici pred bitku na Bregalnici

  41. DIPLOMATIJA CRNE GORE UBALKANSKIM RATOVIMA 38.Predaja Skadra -Na sjedniciMinistarskogsavjeta u Beču, većinaministara se pozitivnoizjasnila o predlogubaronaGizlada se CrnojGoripošalje ultimatum da u rokuod 24 časapostupipozahtjevuvelikihsila.Vojnepripreme, posebno u BosniiHercegovini, bile su u punomjeku. -Austro-Ugarska je željelada rat započneštoprije, kako se CrnojGori ne bi dalamogućnostzapripreme, a time ismanjiležrtveprilikomizvođenjaoperacije. -Krozprodužavanjekrizeprijepredajegradapokušanesufinansijskeiteritorijalnekompenzacije. Ipak, ratneprijetnje Austro-Ugarske bile sutolikoubjedljive, a položajCrne Gore u tojmjeritežak, da se sapredajomgradavišenijemogloodlagati. -Na sjedniciministarskogsavjeta, održane3. maja. PrestolonasljednikDaniloipojediniministriiznijelisuitadamišljenjeda bi Crna Gora u slučaju rata moglapružitisnažanotpor Austro-Ugarskoj, Ipak, kralj je donioodluku o predajiSkadra. Iako je pristanaknapredajugradadoveo do ostavkevladeMitraMartinovića, on je značiopočetaksmanjivanjanapetostinaunutrašnjeminaspoljnomplanu.

  42. DIPLOMATIJA CRNE GORE UBALKANSKIM RATOVIMA 39. Elementisporazuma o predaji -Konačneformalnosti o predajigradautvrđenesu u pismenomsporazumuPetra PlamencaicivilnogguverneraengleskogviceadmiralaSesilaBurneaikomandanatameđunarodnihtrupa: Njegovana, LorijeaiFonKlinciga. -Trebalo je dacrnogorskavojskanapustiSkadar do 14. maja , a dapočevod tog vremenameđunarodnetrupeotpočnusanjegovimzaposjedanjem. Crnogorskažandarmerija je moglaostati u Skadru do ulaskameđunarodnihtrupa. - Crnogorskavojska je imalapravodaodnesesavvojnimaterijalpreostaonakonzauzimanjagrada. Ono štood tog materijala ne bi biloiznijeto do utvrđenogrokapredajeSkadrameđunarodnimsnagamamogla je daiznesejednajedinicacrnogorskevojske (odredod 1.000 ljudi) smještenanadesnojobaliBojane..

  43. DIPLOMATIJA CRNE GORE UBALKANSKIM RATOVIMA 40. KrajPrvogbalkanskog rata iraspadsavezabalkanskihdržava. - Jošprijenegošto je krizaokoSkadraušla u najkritičnijufazu, Turska se odlučiladapokreneinicijativuzazaključivanjemira. - Turska je posebno je bilazainteresovanazalinijurazgraničenjasaBugarskom, aliisaGrčkom, odnosnoza status JedrenaiEgejskihostrva. -Velikesilesutokomsvojihmedijatorskihaktivnostiutvrdileosnovneprincipenakojima je mirizmeđubalkanskihdržavaiTurskemogaobitizaključen. U ponuđenommirovnomkonceptuizajednuizadruguratujućustranunajvažnijepitanjebila je linijameđusobnograzgraničenja. Na Konferencijiambasadoraod 19. martabilo je odlučenoda se vladamazaraćenihstranadostavipredlogdalinijaEnos-Midijabudeturskazapadnagranica, a dasugraniceAlbanijeiegejskaostrva "u isključivojnadležnostisila". -Oodlučnost, posebnopredstavnikaCentralnihsila, da se ne dozvoliizlazakbugarskevojskenaBosfor, tj. preduzmuoperacije u pravcuCarigrada (radičega je bilopredloga o iskrcavanjumeđunarodnihsnaganaovimpodručjima), uticalisunavladu u Sofijida 13. aprila 1913. tajnosklopiprimirje s Turskom.

  44. DIPLOMATIJA CRNE GORE UBALKANSKIM RATOVIMA 41.Mirovni ugovor u Londonu -ŽelećidaizbjegnuzaključivanjepojedinačnihugovorasaOsmanskimCarstvom, velikesilesuizašle u susretbugarskimzahtjevimazaštoskorijezaključenjemira. Njihovipredstavnicisubezikakvihizmjena 30. maja 1913. u Londonupotpisalipredloženitekstugovora. -Dokumentkoji je iformalnookončavao rat izmeđučetiribalkanskedržavekao "Suverenihsaveznika" i "NjegovogVeličanstva Cara Otomanskog". Ugovor je utvrđivaomeđusobnulinijurazgraničenjaipredviđaonačinrješavanjaostalihspornihpitanjaizmeđujedneidrugeratujućestrane. - Iakosuprilikompotpisivanjaugovora, barem u proceduralnomsmislu, četiribalkanskedržaveistupalejedinstveno, međunjimaniizblizanijevladalosaglasjekoje je postojalonapočetku rata. Glavnospornopitanjebilo je njihovorazgraničenje u Makedoniji. - Pošto je propaopokušajruskevladeda se sporizmeđuSrbije, BugarskeiGrčkeriješinasastankušefovanjihovihvlada u Petrograduiliputemarbitražeruskogcara, vlada u Petrogradu je uspjeladanekovrijemeodložiizbijanje rata međudotadašnjimsaveznicima.

  45. DIPLOMATIJA CRNE GORE UBALKANSKIM RATOVIMA 42. Drugibalkanski rat - Mnogedileme u pogledudaljegrazvojasituacijenaBalkanu bile razriješenesu do 30. juna 1913, kadasubugarsketrupebezformalneobjave rata izvršileoružaninapadnaSrbijuiGrčku. Balkanskisavez je bio srušen, a međubalkanskimzemljama je započeo rat saciljemdaoružanimputemriješiosnovniteritorijalnispor. -Odnekadašnjihratnihsaveznika u direktnomratnomsukobunajednojstranisu se našleSrbijaiGrčka, a nadrugojBugarska. Četvrtipreostaličlansaveza, Crna Gora, većprijeizbijanja rata se izjasniladaće "uzetiistoonostanovištekojeuzmeSrbija". - Dilemeokonjeneratnepozicijetakosurelativnobrzorazjašnjene, što ne značidaibugarskastrananijepokazivalainteresovanjezadržanjeCrne Gore -Počinjući rat protivsvojihbivšihsaveznikaBugarska je računalanabrzvojniuspjeh. Započeteratneoperacijepratilesuidiplomatskeaktivnostisračunatena to da se svaodgovornostzaizbijanje rata prebacinaSrbijuiGrčku. Na Bregalnici je 2. jula 1913. doživjelavojnineuspjeh, a istovremeno je nanjuprenijetaisvaodgovornostzaizbijanje rata

  46. DIPLOMATIJA CRNE GORE UBALKANSKIM RATOVIMA 43. Mirovnakonferencija u Bukureštu -Konferencija je počela30. jula 1913.Nije prihvaćenzahtjevdananjojučestvujeiTurska. Zadatakkonferencije je bio dausaglasimirovniprojektizmeđudvijeglavneratujućestrane: Bugarske, najednoj, iSrbije, Grčke, Crne Gore iRumunije, nadrugoj. -U raduMirovnekonferencije u Bukureštu, kojoj je predsjedavaopredsjednikrumunskevlade, Mojoresku, učestvovalisupredstavnicizaraćenihstrana. Nikola Pašić, JankoVukotić, predsjednikvladeiministarvojni, i Jovan Matanović. DelegacijeGrčkeiRumunijepredvodilisupredsjednicivlada, dok je načelubugarskedelegacije bio ministarfinansija, DimitrijeTončev. -Iako, osimčlanovadelegacijapomenutihdržava, namirovnojkonferencijinijebilodrugihučesnika, njenrad se odvijao pod značajnimpolitičkimuticajemvelikihsila. Smjernjihovediplomatskeakcijeiosnovnezamislibilisuobilježenipripadnošćujednomilidrugomsavezusila.

  47. DIPLOMATIJA CRNE GORE UBALKANSKIM RATOVIMA 44. Pitanjarazgraničenja - RusijaizemljeAntanteimalesuzaciljdaodlukama o razgraničenjuotvoreprostorzaponovnozbliženjebalkanskihdržava, odnosnoobnovubalkanskogsaveza. Ruska vlada je zbog toga težiladasrpsko-bugarskagranicaidevododjelnicomStrumeiVardara. NasuprotRusiji, Austro-Ugarska je u svojimpredlozimapokazivalanamjerudaojačaBugarskuida je vežezaTrojnisavez, pa je, predlagaladagraničnalinijaizmeđudvijezemljeiderijekomVardarom - Dogovorenodagranicaidevododjelnicomizmeđu StrumeiVardara -U grčko-bugarskomrazgraničenjunajvažnije je bilopitanjepristupaBugarskeEgejskommoru (a u okviru toga određivanješirineobalekoja bi jojpripala) ipitanjestatusalukeKavale. -Crne Gore s obziromna to daizmeđudvijezemljenijebiloneposrednihteritorijalnihproblema. Crnogorskadelegacija je, ipak, naplenarnojkonferenciji u izjavi, koju je pročitao Jovan Matanović, istakavšidoprinosnjegovezemljei u jednomi u drugomratubalkanskihdržava, zatražilaproširenjenaračunteritorijakojesutrebalepripastiSrbiji.

More Related