Prava, obaveze, odgovornost

1. Prava, obaveze, odgovornost Ministarstvo obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti Obiteljski centar Virovitičko podravske županije Sandra Matošina Borbaš, prof. psihologije

2. Dječja prava • Konvencija o pravima djeteta • Ustav RH • Zakoni vezani uz djecu • … “dječja prava” je zlorabljen termin

3. Prije 50-tak godina… prava obaveze

4. 2000. godina… prava obaveze

5. Naravno, ideal je…

6. ODGOVORNOST • spremnost da se odgovara za učinjeno; • spremnost da se u potpunosti snose posljedice vlastitog djelovanja, te popravi ili nadoknadi eventualna šteta koju bi ono proizvelo. • spremnost da se promišljaju i domišljaju moguće posljedice svoga djelovanja • spremnost da se odustane od čina čije se loše posljedice mogu jasno nazrijeti ili su, štoviše, već prisutne.

7. Dakle, odgovornost podrazumijeva… • znanje o posljedicama nekih događaja • znanje o osjećajima koje neki događaji izazivaju • sposobnost samokontrole • …

8. KORISNOST PONAŠANJA SVI MI • koristimo ponašanja koja su nam (na neki način) korisna, koja nam daju “nešto” što želimo • ta ponašanja baziramo na onome što zaista trebamo (potrebe) i na onome što želimo (čime mislimo da ćemo zadovoljiti svoje potrebe)

9. PONAŠANJE POTREBE ŽELJE

10. DJECA NISU MALI LJUDI DJECA SU LJUDI sa svim ljudskim osobinama, osim iskustva • ako smo spremni tražiti odgovornost od djece, moramo im dati slobodu • kako ćemo naučiti dijete posljedicama nekih ponašanja, ako im ne omogućimo da ih sami osjete?

11. NEKE LEKCIJE je dobro naučiti što ranije – posljedice su lakše • odgovornost • posljedice ponašanja • u odnosima s drugima • u odnosima s institucijama • u odnosu s roditeljima • “(ne)korisnost” nekih oblika ponašanja

12. NEMA DOBI • kada se prema djeci ne bi trebali ponašati kao prema ljudima, a ne prema malim robotima – prema sposobnostima • predškolska dob - vezice • školska dob – zadaće, pribor za školu • adolescencija – izlasci, odjeća • mladost – fakultet, posao

13. ŽELJE ≠ POTREBE • roditeljski je posao zadovoljiti djetetove POTREBE, ne toliko ŽELJE • potreba za pripadanjem, ljubavi, pažnjom, osiguravanjem uvjeta za ostvarivanje uspješnosti u različitim aspektima (škola, sport, muzika…) • želje zadovoljiti kada od djeteta ne očekujemo ništa za uzvrat, nego nam je dovoljna njegova reakcija

14. DJECA ĆE • se boriti za ono što žele (a žele nešto novo svakih 5 minuta) • koristiti sve moguće “oružje” iz arsenala da dobiju ono što žele • koliko je realno očekivati od BILO KOGA da se ne ljuti kada ne dobije ono što želi? • situaciju iskoristiti za podučavanje (mijenjanje želja, potreba, ponašanja)

15. LJUTNJA LJUTNJA nije emocija koju treba “uništiti” u početku • ona je vrlo korisna (kao i sve emocije) • dovodi do nakupljanja energije koja se može iskoristiti na razne načine • nije problem ljutnja – problem je način na koji se ljutnja pokazuje PITANJE –da li se možeš ljutiti i drugačije?

16. SVAKA EMOCIJA • ima svoju svrhu i funkciju • prati ju određena fiziologija koja, evolucijski gledano, ima funkciju • društvo razvija stav da nije dobro pokazivati / imati emocije – bilo “pozitivne” bilo “negativne”

17. RODITELJI BI… • trebali biti autentični • govoriti ono što misle (ako misle DA, reći DA; ako misle NE, reći NE) • činiti ono što misle da je dobro • ne osjećati se krivima za greške NE POSTOJI SAVRŠENO DIJETE, A SAMIM TIM NE POSTOJI NI SAVRŠENI RODITELJ

18. KAKO REĆI NE NA RAZNE NAČINE?

19. POSTOJI NEKOLIKO RAZINA ODGOVORNOSTI Društvena odgovornost Osobna odgovornost Ja želim Ja mislim Ja osjećam Ja (ne) volim Ja trebam PREPOZNAVANJE I IZRICANJE Osobna odgovornost Ja želim Ja mislim Ja osjećam Ja (ne) volim Ja trebam PREPOZNAVANJE I IZRICANJE Odgovornost za odnos

20. DRUŠTVENA ODGOVORNOST – svatko 100% OSOBNA ODGOVORNOST – svatko 100 % ODGOVORNOST ZA ODNOS • ukoliko je odnos ravnopravan – svatko 100% • ukoliko odnos nije ravnopravan – 100% onaj koji je viši u hijerarhiji

21. RODITELJI VRLO ČESTO • preuzimaju osobnu odgovornost djeteta • smanjuju “važnost” djetetove osobne odgovornosti • ne obaziru pažnju na djetetove želje, kad ih dijete i izreknu • …

22. A PARALELNO S TIME… • ne izriču jasno svoje želje • ne brinu se za svoje želje i potrebe • posredno, svojim primjerom “(ne)uče” dijete kako da se bori za sebe • a istovremeno očekuju da dijete izraste u pojedinca koji zastupa svoje želje i potrebe i bori se za njih

23. ODGOVORNOST U SUKOBU Ne izbjegavajte sukob s djetetom • koristite ga da bi naučili dijete kako da se postavi u konfliktu • to je VRIJEDNA lekcija koja djetetu samo može koristiti u životu ODGOVORNOST roditelja (u sukobu) je da osigura vrijeme i prostor da svi uključeni u sukob kažu svoje mišljenje i argumente

24. KAKO DIJETE RASTE… • shvaćate da ono čini ono što želi – ponekad i bez vaše suglasnosti Jedini savjet koji se tu može dati je: • što god činite, činite s ciljem da se približite djetetu, a ne da se udaljite od njega pitajte se: koliko će me ovo što činim udaljiti/približiti mojoj kćeri/mom sinu? • gradite odnos s njim/njom

25. nije pitanje KAKO POSTAVITI GRANICE DJETETU? nego KAKO DA RODITELJI DRŽE SVOJE GRANICE?

26. HVALA LIJEPO NA VAŠOJ PAŽNJI