190 likes | 312 Views
Sektorska dinamika plaća i međusektorska povezanost u kontekstu izvozne konkurentnosti. listopad 2012. Goran Vukšić Institut za javne financije, Zagreb uz podršku GDN & WIIW. Uvod.
E N D
Sektorska dinamika plaća i međusektorska povezanost u kontekstu izvozne konkurentnosti listopad 2012. Goran Vukšić Institut za javne financije, Zagreb uz podršku GDN & WIIW
Uvod • Preveliki rast plaća u izvoznim sektorima, u odnosu na rast produktivnosti i odgovarajuća kretanja u konkurentskim zemljama, može dovesti do pogoršanja vanjsko-trgovinske pozicije zemlje. • Ekonometrijska analiza koristi se u svrhu utvrđivanja determinanti kretanja plaća na razini sektora, s posebnim fokusom na međusektorsku povezanost tih kretanja (razdoblje 1998-2007 i 1998-2008 – dvije metode). CILJ ISTRAŽIVANJA: • Ocijeniti sposobnost trenutnog načina kolektivnog pregovaranja u Hrvatskoj da pozitivno utječe na izvoznu konkurentnost sprječavajući prevelik rast plaća.
Kontekst istraživanja I • Nezadovoljavajuća kretanja u robnoj razmjeni Hrvatske, usprkos pridruživanju WTO (2000) i CEFTA (2003); • Prosječna pokrivenost robnog uvoza izvozom oko 50%; • Usprkos značajnom prihodu od turizma – trajan deficit tekućeg računa (u prosjeku oko 5%); • Poboljšanje tijekom krize zbog snažnije kontrakcije uvoza; • Politika fiksnog deviznog tečaja (uslijed visoke euroizacije). Analizirati mogućnosti procesa određivanja plaća kao instrumenta jačanja izvozne konkurentnosti.
Kontekst istraživanja II • Razdoblje 1994-1999: nakon provedbe stabilizacijskog programa, realni rast plaća brži od rasta realnog BDP-a. • Promjene u politici plaća 2000 (javni sektor);ukupni porast plaća zadržan ispod rasta realnog BDP-a (Nestić 2009)Potencijalna vodeća uloga javnog sektora u procesu određivanja plaća – nije adekvatno testirano! • Potencijalno vodeća uloga neizvoznih sektora (privatnih i/ili javnih) može dovesti do pritiska na plaće izvoznikapotencijalna potreba za većim stupnjem međusektorske koordinacije u kolektivnom pregovaranju. • Ukoliko izvozni sektori imaju vodeću ulogu, tada se izvoznici mogu prilagođavati eksternim uvjetima i zadržati konkurentnost.
Sustavi određivanja plaća u drugim zemljama • Bitne karakteristike: udio članova sindikata, udio radnika na koje se odnose uvjeti iz kolektivnih ugovora, razina kolektivnog pregovaranjai stupanj koordinacije, itd. • Postojeća istraživanja ne daju jasne odgovore koji pojedini aspekti sustava generiraju najpovoljnije makroekonomske učinke: nužno analizirati izvedbu čitavog sustava jer različiti sustavi mogu biti jednako uspješni. • Du Caju i dr. (2009) - tri kategorije sustava kolektivnog pregovaranja: 1) Regulirani sustavi, pregovaranje na razini sektora, visoka razina pokrivenosti, koordinacija kroz vodeće sektore ili minimalne plaće (Austrija, Francuska, Njemačka, Danska, Nizozemska, Norveška, Švedska…) 2) Sustavi slični onima pod 1), uz veću ulogu države, međusektorske ugovore i indeksiranje (Belgija, Finska, Slovenija, Španjolska…). 3) Uglavnom neregulirani sustavi, s decentraliziranim pregovaranjem, uz kratko trajanje kolektivnih ugovora (SAD, Velika Britanija, Japan, ali i većina srednjeeuropskih država: Mađarska, Češka, Estonija, Litva ili Poljska).
Kolektivno pregovaranje u Hrvatskoj (Bagić 2010) • Relativno visoki udio članova sindikata od 34.7% uz velike razlike među sektorima (samo 16.8% u privatnim poduzećima, ali 70% u javnom sektoru uključujući javna poduzeća); • Barem dio radnih uvjeta za 60% zaposlenika uređen je kolektivnim ugovorima (većina ugovora u privatnom sektoru nisu ažurni); • Usprkos nekim sektorskim ugovorima, kolektivno pregovaranje je uglavnom decentraliziranoi ugovori na razini poduzeća u privatnom sektoru su značajniji u praksi; • Nema koordinacije među sektorima; • Postoji mogućnost administrativne ekstenzije uvjeta kolektivnih ugovora.
Realne bruto plaće za grupe sektora (vagani prosjeci, sezonski prilagođeno, HRK)
Neka istraživanja za druge zemlje • Austrija: vodeća uloga metalo-prerađivačkog sektora; kretanja plaća u drugim sektorima su važnija nego prošla kretanja plaća u istom sektoru (Knell i Stiglbauer 2009a, 2009b). • Švedska: (više studija) značajna uzročno-posljedična veza od plaća privatnog sektora (ili njegovih segmenata) prema plaćama središnje države; (jedna studija) značajna simultana veza između plaća privatnog sektora i središnje države; (jedna studija) plaće središnje države utječu na plaće privatnog sektora izvan prerađivačke industrije (Friberg 2007).
Srednja i istočna Europa • Stockhammer i Onaran (2009):relativna važnost sektorskih i nacionalnih faktora u određivanju plaća u 14 sektora prerađivačke industrije za 6 zemalja (1995-2004, bez Hrvatske): nacionalni faktori (ukupna prosječna plaća) dominiraju nad sektorskim (produktivnost), uz razlike među zemljama. • Christou i dr. (2008): Rumunjska (1993-2007) – plaće u privatnom sektoru utječu na plaće u javnom, a obratno ne osim za kasniji period (1998-2006), kada postoji veza u oba smjera. Plaće u javnim poduzećima utječu na plaće u privatnom sektoru, što obratno nije slučaj. • D’Adamo (2011): 3 grupe sektora (izvozni, privatni i javni neizvozni), 10 zemalja (2000-2010, bez Hrvatske) – različiti rezultati ovisno o zemlji, ali neizvozni (privatni i/ili javni) sektori često imaju vodeću ulogu, ili barem kratkoročno utječu na plaće u izvoznim sektorima.
Metodologija • Metoda 1: analiza panel podataka – utvrditi skup determinanti kretanja plaća: porast plaća u prethodnoj godini; porast plaća u drugim sektorima (tj. grupama sektora); promjena stope nezaposlenosti; porast produktivnosti; udio izvoza u BDV; udio zaposlenih u javnim poduzećima i institucijama 1998-2007; 50 područja ekonomske djelatnosti podijeljenih u tri grupe: izvozni, privatni i javni neizvozni. • Metoda 2: analiza vremenskih nizova – fokusirana isključivo na utvrđivanje međusobnih uzročno-posljedičnih veza između tri grupe sektora 1998-2008, tri grupe sektora: izvozni, privatni i javni neizvozni.
Zaključci I • Plaće u svim sektorima: sve varijable značajne s očekivanim predznakom, (osim izvoza) – eksterni faktori (nezaposlenost i plaće u drugim sektorima) značajniji od sektorskih (produktivnost, prošlogodišnji rast plaća, udio zaposlenih u javnim poduzećima i institucijama). • Plaće u izvoznim sektorima: relativno slabije reagiraju na makroekonomska, tj. izvansektorska kretanja (kao i plaće u sektorima države i javnih poduzeća). • Viši koeficijent kod varijable rasta produktivnosti u izvoznim nego u drugim sektorima! • Čini se da izvozni sektori imaju vodeću ulogu pri formiranju plaća – to bi im trebalo omogućiti dovoljnu fleksibilnost da očuvaju konkurentnost (uz nepromijenjene ostale uvjete). • Međutim, prema rezultatima prve metode postoji i mogućnost da rast plaća u privatnim neizvoznim sektorima utječe na rast plaća u izvoznim sektorima.
Zaključci II • S obzirom na heterogenost kretanja relevantnih varijabli unutar grupe izvoznih sektora, postoji mogućnost da uspješniji izvozni sektori (možda i uz privatne neizvozne), pritišću plaće u nekim manje uspješnim izvoznim sektorima (možda i kroz utjecaj na iznos minimalne plaće). • To bi impliciralo restrukturiranje izvoznog sektora prema većem udjelu uspješnijih industrija. • Potrebna daljnja istraživanja: detaljna analiza kretanja i čimbenika produktivnosti u prerađivačkoj industriji; identifikacija pojedinačnih sektora, ili grupa sektora, s vodećom ulogom pri formiranju plaća, neovisno o tome da li su izvozni. • Postoji li mogućnost kontrole brzine restrukturiranja kroz veći stupanj koordinacije u kolektivnom pregovaranju, pri čemu bi se normu za porast plaća u ostalim sektorima određivalo prema kretanjima u izvoznim djelatnostima?
Izvoz prerađivačke industrije: udjeli, promjene i rast 1998-2007
Literatura • Bagić, D. (2010) Industrijski odnosi u Hrvatskoj: Društvena integracija ili tržišni sukob. TIM press, Zagreb. • Christou, C., Klemm, A. and Tiffin, A. (2007) Wage Dynamics in the Romanian Economy. IMF Article IV, Selected Issues, 34-50. • D’Adamo, G. (2011) Wage spillovers across sectors in Eastern Europe. Universitat de Valencia Working Papers in Applied Economics WPAE-2011-22, September. • Du Caju, P., Gautier, E., Momferatou, D. and Ward-Warmedinger, M. (2008) Institutional features of wage bargaining in 23 European countries, the US and Japan. ECB Working Paper 974, December. • Friberg, K. (2007) Intersectoral wage linkages: the case of Sweden. Empirical Economics, 32, 161-184. • Knell, M. and Stiglbauer, A. (2009a) The impact of reference norms on inflation persistence when wages are staggered. European Central Bank Working Paper 1047, April. • Knell, M. and Stiglbauer, A. (2009b) Wage Staggering and Wage Leadership in Austria – Review and Implications. Oesterreichische Nationalbank. Monetary Policy & The Economy q4/09, pp. 79-97. • Nestić, D. (2009) Plaće u Hrvatskoj: trendovi, problemi i očekivanja. In V. Franičević and V. Puljiz (eds.), Rad u Hrvatskoj: pred izazovima budućnosti, pp. 165-195, Zagreb: Centar za demokraciju i pravo Miko Tripalo and Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu. • Stockhammer, E. and Onaran, O. (2009) National and sectoral factors in wage formation in Central and Eastern Europe. European Journal of Industrial Relations, 15 (3), pp. 317-338.