Što je to Socijalna filozofija

1. Što je to Socijalna filozofija

2. Osnovni podaci o kolegiju http://velv.hr/~ccoh/Socijalna_filozofija/ ciril.coh@vz.t-com.hr

3. Odnos socijalne filozofije i sociologije Socijalna filozofija je jedna od filozofskih disciplina. Naziv socijalna filozofija prvi je upotrijebio filozof Thomas Hobbes, ali pod tim terminom nije mislio ono što danas pod njim podrazumijevamo Bavi se fenomenom ljudskog društva u svoj njegovoj raznolikosti. Tu su uključena pitanja politike, prava, etike, gospodarstva, kulture, religije. ThomasHobes (1588-1679

4. Socijalna filozofija posebno se problematizira odnos pojedinca prema društvu. Naime, filozofsko pitanje o društvu ne može isključiti pitanje o čovjeku, o smislu i vrijednosti njegovog postojanja i njegovog djelovanja.

5. Fenomenom društva, čovjeka i njegovog svijeta bavi se i sociologija. To nije filozofska već znanstvena disciplina. Zasniva se na empirijskom, egzaktnom i objektivnom istraživanju. Ona isključuje sve teorije i hipoteze koje se ne mogu verificirati, odnosno u iskustvu potvrditi, mjeriti, statistički obraditi.

6. Filozofija uvažava iskustvo, poštuje egzaktnost i objektivnost, ali njezin pogled na svijet, čovjeka, društvo se zasniva i na umovanju. Ona razlikuje razum od uma Polazi od pretpostavke da postoje neka apriorna znanja, ona znanje koja su nezavisna o iskustvu. Zato ona ne govori samo o onome što jest već i onome što bi trebalo biti. Ona uvažava činjenice, ali ih i vrednuje.

7. Nastavni program 1. Pojam socijalne filozofije; čovjek i društvo • ukupnost filozofije kulture, morala, prava, politike, gospodarstva; • otvorenost pitanja o čovjeku; • religiozna, umjetnička i znanstvena slika svijeta; • filozofija religije, kritika i apologija religije • Bit umjetnosti, društveni značaj umjetnosti • filozofske koncepcije povijesti

8. Nastavni program 2. Kultura, znanost ideologija • Distinkcija kulture i civilizacije; • kultiviranje čovjeka kroz znanost, moral, religiju, umjetnost; • društvena uvjetovanosti znanja; • filozofija medija • interpersonalna komunikacija; moderna teorija rješavanja sukoba • kritičko mišljenje • ideologija kao “znanje” o lažnom realitetu

9. Nastavni program 3. Ljudski rad • Mjesto i smisao rada kroz povijest; • sloboda izvan rada i sloboda u radu; • robna proizvodnja; roba kao razmjenska vrijednost • radnik kao vlasnik svoje radne snage; • sloboda izvan rada i sloboda u radu; • moderno znanstveno-tehničko ustrojstvo rada • etika u poslovanju i korporacijska odgovornost

10. Nastavni program 4. Politika, pravo i moral • građansko društvo i politička država; • liberalna, socijalna i kršćanska demokracija; • etika vrlina, etika načela, konsekvencijska etika; razvoj moralne svijesti; savjest i odgovornost, pravo i pravda; • profesionalni moralni kodeksi; ljudska prava i slobode; • civilno društvo; • narod i nacija; • nacionalizam i totalitarizam; • spor individualizma i kolektivizma

11. Kratki uvod u sociologiju Sociologija proučava društven život, ljudske skupine i društvo te naše ponašanje kao društvenih bića; zašto smo takvi kakvi jesmo, zašto radimo to što radimo; ono što smatramo prirodnim, dobrim, nužnim i lijepim na mora biti tako; na naš život bitno utječu povijesne i društvene sile

12. Društvena struktura – društveni konteksti u kojima živimo ne sastoje se od slučajnog niza događanja i djelovanja; ti su konteksti strukturirani i i na različite načine sklopljeni i određeni uzorak. • Postoje pravilnosti u načinima našeg ponašanja i u odnosima koje imamo s drugima. • Ali društvena struktura nije poput fizičke, poput građevine koja postoji neovisno o ljudskom djelovanju. Ljudska su društva uvijek u procesu strukturacije. • Ona se svakog trenutka rekonstruiraju s pomoću samih „građevinskih blokova“ koji je tvore, s pomoću ljudskih bića kao što ste vi i ja.

13. Objektivno i sustavno proučavanje ljudskog ponašanja i društva počeo je krajem 18. stoljeća – uspon znanstvenog pristupa donio je korijenite promjene u našem pogledu na svijet; tradicionalno i religiozno zamijenjeno racionalnim i kritičkim Uvjetovano je velikim društvenim prevratima: • Francuska revolucija – prosvetiteljstvo; pobjeda sekularnih ideja i vrijednosti, pobjeda nad tradicionalnim društvenim poretkom • Industrijska revolucija u Velikoj Britaniji John Locke (1632-1704 J. J. Rousseau (1712-1778)

14. Immanuel Kant (1724-1804) o prosvjetiteljstvu “Prosvijećenost je izlazak covjekov iz stanja samoskrivljene nezrelosti. Nezrelost je nemoć da se svoj razum upotrebljava bez vodstva nekog drugog. Ta je nezrelost samoskrivljena onda kad njen uzrok ne leži u nedostatku razuma, nego u pomanjkanju odlučnosti i hrabrosti da se njime služi bez tudjeg rukovodstva. Sapere aude! Imaj hrabrosti služiti se vlastitim razumom! – to je dakle lozinka prosvijećenosti.

15. Lijenost i kukavičluk su uzroci zbog kojih tako veliki dio ljudi, mada ih je priroda odavno oslobodila tuđeg upravljanja, ipak dragovoljno do kraja života ostaje nezreo i zbog kojih drugima biva sasvim lako nametnuti im se za tutore. Vrlo je udobno biti nezreo. Ukoliko imam knjigu koja misli umjesto mene, dušobrižnika koji umjesto mene ima savjest, liječnika koji mi propisuje dijetu, itd., tad mi zacijelo nije potrebno truditi se. Nema potrebe da sam mislim kad mogu samo platiti i netko ce drugi za mene obaviti mrski posao.

16. Svakom je pojedincu dakle teško izvući se iz nezrelosti koja je skoro postala njegovom prirodom. On je nju čak i zavolio, jer mu nikada nije bilo dopušteno da taj pokušaj učini. Pravila i formule, ta mehanička oruđa umne upotrebe, ili cak zloupotrebe, …su okovi neprestane nezrelosti. Onaj tko bi ih i odbacio, ipak bi napravio tek nesiguran skok preko uskog jarka, budući da nije naviknut na tako slobodan pokret. Otud je samo malobrojnima pošlo za rukom vlastitim njegovanjem svoga duha izbaviti se iz stanja nezrelosti i svoj hod učiniti sigurnim.”

17. Utemeljitelji sociologije • Auguste Comte • Emile Durkheim • Karl Marx • Weber

18. Auguste Comte (1798-1857) Pokušava objasniti zakone društvenog svijeta; opažanje, uspoređivanje, eksperimentiranje Sve znanstvene discipline dijele istu metodu i logiku; njima razotkrivaju univerzalne zakone; Sociologija treba omogućiti nadzor i predviđanje događaja; oblikovanje vlastite sudbine i povećanje blagostanja . .

19. Auguste Comte (1798-1857) Razlikuje tri faze u razvoju čovjekovog svjesnog odnosa prema stvarnosti • religiozna • filozofska • pozitivna odnosno znanstvena Preteča pozitivističke, odnosno analitičke filozofije Imao je ambiciozan plan rekonstrukcije francuskog društva u kojem je zbog industrijalizacije vladala je nejednakost i poremećena socijalna kohezija Smatrao je da treba stvoriti moralni sklad, koncenzus da bi se društvo reguliralo i držalo na okupu.

20. Émile Durkheim (1858 -1917) Zastupa sociologizam - sociološku teoriju koja preuzima Comteovu pozitivističku metodologiju i smatra da je društvo u kauzalnom odnosu prema pojedincima, pojedinačnim društvenim pojavama i kulturi uopće. Čovjek, individuum, ne uvjetuje društvenu pojavnost, zbivanje, niti je u bilo kojem odnosu prema društvu, već obrnuto, društveno zbivanje oblikuje pojedinaca, čovjeka i njegove vrijednosti, pritom usmjeravajući i njegovo djelovanje.

21. „Proučavaj društvene činjenice kao stvari“ društvene činjenice – društvene pojave kao stvari objektivne naravi, koje se razvijaju izvan čovjekove svijesti i neovisno od nje. mogu se spoznati a posteriori, tj. na temelju iskustva,nikako ne introspekcijom, samoopažanjem. imaju moć prisile na pojedinca koja se teško primjećuje, ljudi joj se pokoravaju a misle da djeluju po vlastitoj volji one kažnjavaju, odbacuju, pokazuju (ne)razumijevanje

22. Njihova svojstva upoznajemo analizirajući posljedice ili razmatrajući njihove izraze i ostvarenja (zakoni, religijski tekstovi, pravila ponašanja) Tri su grupe društvenih činjenica: • zbirka pravnih pravila i zakona, društvene institucije • masovne društvene pojave, koje koristi i socijalna statistika • religiozne dogme, vjerovanja, običaji

23. Društvena i moralna solidarnost, ono što zajednicu drži na okupu, da ne zapadne u stanje kaosa Ona se održava kad su pojedinci uspješno integrirani u društvene skupine regulirane različitim vrijednostima i običajima Mehanička solidarnost – u tradicionalnim kulturama s niskom podjelom rada, ljudi povezani zajedničkim iskustvom i vjerovanjima zajednica kažnjava one koji se suprotstavljaju konvencionalnom načinu života; nema mjesta za pojedinačno neslaganje ova je solidarnost slomljena industrijalizacijom

24. Organska solidarnost – društvo na okupu drži međusobna ekonomska ovisnost i priznanje važnosti tuđih priloga i ulaganja Što se podjela rada više širi ljudi postaju sve ovisniji jedni o drugima; svatko treba dobra i usluge koje pružaju drugi Veze ekonomske recipročnosti i uzajamne ovisnosti zamjenjuju zajednička vjerovanja Nagle i intenzivne promjene u modernom svijetu mogu prouzročiti poremećaje u načinu života, moralu, religioznim vjerovanjima a da ne pruže jasne nove vrijednosti Anomija – osjećaj besciljnosti i očaja zbog rušenja pravila ponašanja koja je nekad pružala religija; samoubojstva se mogu događati i zbog odsutnosti društvene kohezije, a ne samo zbog osobne nesreće

25. Karl Marx 1818-1883) Utjecajan njemački filozof, politički ekonomist, te revolucionar, organizator Socijalističke internacionale (međunarodne udruge radnika). Glavno djelo: Kapital (u tri knjige) bavi se ekonomskom problematikom. Prihvaća Hegelovu dijalektiku, kao metodu po kojoj se svijet i društvo razvijaju i po kojoj se jedino mogu shvatiti. Ali on odbacuje Hegelov idealizam. Ne određuje svijest ono materijalnonego obrnuto, ono materijalno određuje svijest.

26. Materijalna baza - proizvodnja sredstava za život. Čovjek je u prvom redu proizvođač, njegov položaj u procesu proizvodnje određuje sve ostalo. Strukturu svakog društva određuju njegovi proizvodni odnosi. Oni su materijalna baza koja određuje idejnu "nadgradnju" društva Idejna nadgradnja: • Politika pravo, moral • Religija, umjetnost, znanost

27. "Povijest svih do sada postojećih društava je povijest borbe klasa.” Društvene formacije: • robovlasništvo • feudalizam • kapitalizam • socijalizam i komunizam

28. Kapital – vlasništvo kapitalista koje uključuje novac, strojeve i tvornice; akomulacija kapitala Nadničarski rad proletera koji nemaju sredstva za život Neizbježnost radničke revolucije Nejednakost će i dalje postojati ali društvo više neće biti podijeljeno na eksploatatore i eksploatirane Ekonomski sustav će doći pod zajedničko vlasništvo a proizvodnja će biti naprednija i svrhovitija Dalekosežne posljedice na povijest 20. st.

29. Max Weber (1864 – 1920) Nizom empirijskih analiza utvrdio neka osnovna obilježja modernih industrijskih društava Pokušava razumjeti prirodu i uzroke društvenih promjena; odbacuje materijalističku koncepciju povijesti; u društvenim promjenama važne su i ideje Ljudske motivacije i ideje pokreću promjene Pojedinci imaju moć djelovati slobodno i oblikovati budućnost Određeni oblici krščanskog vjerovanja utjecali su na nastanak kapitalizma (“Protestantska etika i duh kapitalizma”)

30. Da bi nastao kapitalizam morale su se pojaviti etičke vrijednosti koje predanost radu i struci, te elementarno osobno poštenje, čine smislenom životnom orijenatcijom. Kapitalizam ne počiva na neograničenoj pohlepi. Razbojnička pohlepa stvara razbojnike a ne poduzetnike. Kapitalizam razara društva tradicije, ali stvara nova i razvijena društva, novi moral. Ljudi se sve više udaljuju od tradicionalnih vjerovanja utemeljenih na vjerovanju, religiji, običajima, dugogodišnjim navikama – sve se više uključuju u racionalna i instrumentalna nagađanja koja podrazumijevaju učinkovitost i buduće posljedice Kapitalizmom ne dominira klasni sukob već razvoj znanosti i birokracije

31. Moderno društvo pokušava regulirati i nadzirati sva područja društvenog života – opasnost od ukidanja duha Zagušujuće i dehumanizacijske posljedice birokracije “Parkinsonovi zakoni” Birokracija sebi povećava posao kako bi se ispunilo vrijeme za njegovo obavljanje, broj službenika i opseg posla nisu u uzročno-posljedičnoj vezi, jer birokrat nastoji imati više podređenih da bi mu rastao rang, podređeni stvaraju nepotreban posao jedan drugome, a koordiniranje njihova rada iziskuje nove šefove

32. Milan Galović smatra da mnogi sociolozi svoju djelatnost ne vide samo u opisivanju društvenih činjenica već i u njihovoj promjeni. Nastoje otkriti disfunkcionalne društvene pojave, znanstveno na njih djelovati i učiniti ih funkcionalnim. Filozofi to kritički zovu socijalnim inženjeringom, nasilnim uplitanjem u društvene tokove Sociologija koja nije filozofija već samo empirijska znanost ne može imati ideju dobrog i pravednog socijalnog života.

33. Moderni sociolog Gurwitch kaže da sociologija dvadesetog stoljeća nema više zadatak da riješi: • ni problem sudbine čovječanstva, • ni problem poretka i napretka, • ni problem sukoba između individuuma i društva, • ni problem suprotnosti između psihičkog i društvenog, • ni problem odlučujućeg činitelja, ni naposljetku, problem socioloških zakona

34. Sociologija bi kao znanost htjela biti vrijednosno neutralna. No, to nije moguće ni prirodnim znanostima. One zastupaju vrijednost moći – “Znanje je moć.” U sociologiji se ne mogu izbjeći svjetonazorska i ideologijska uvjerenja (to se lako može utvrditi analizom anketnih upitnika i intervjua.)

35. Sociolozi mogu istraživati pojedine segmente društvene stvarnosti ali ne i društvo u cjelini. Ona ne može dati teoriju društva u cijelosti, odgovoriti na pitanja: što je društvo, koji je uzrok njegovog nastanka, odakle nužnost njegovog postojanja, koja mu je svrha, što je uzrok povijesnim promjenama. Sociologija je znanost o društvu bez društva. Slično bismo mogli reći da je prirodna znanost, znanost o prirodi bez prirode (nedostaje joj pojam o biti prirode u cijelosti i posebnih prirodnih bića). Psihologija je pak, u tom istom smislu, znanost o duši bez duše.