Što misle učitelji i učenici o integraciji učenika s teškoćama u ponašanju

1. Što misle učitelji i učenici o integraciji učenika s teškoćama u ponašanju Najbolje strategije u ophođenju s učenicima za koje se smatra da imaju emocionalne i probleme u ponašanju Philip Garner – Nottingham Trent University, GB Dubravka Kovačević, prof

2. Ovaj seminarski rad je prikaz članka Philipa Garnera s Nottinghamskog Trent sveučilišta u Velikoj Britaniji - Teachers and Pupils Voices on Inclusion: Preferred Strategies for Children who are Regarded as Having Emotional and Behavioural Difficulties (EBD) • Rad je prezentiran na Međunarodnom kongresu na temu obrazovanja učenika s posebnim potrebama, Manchester, 2000.

3. Uvod • ovaj rad istražuje mišljenja učitelja i učenika s poremećajima u ponašanju o strategijama koje u najvećoj mjeri pridonose smislenom obrazovnom iskustvu učenika s takvom vrstom teškoća. • 20 učitelja iznijelo je svoje mišljenje o strategijama koje oni najradije koriste u slučaju pojedinih ponašanja • u školama u kojima rade ti učitelji odabrani su učenici koji su registrirani kao učenici s posebnim potrebama i s njima je također obavljen razgovor

4. rezultati pokazuju visoki stupanj korelacije među strategijama koje su naveli učitelji i onih koje su naveli učenici • razmimoilaženje je uočeno između stavova škole kao cjeline i stavova pojedinih učitelja • rad je podijeljen u četiri dijela: • pregled stanja u engleskim školama (1998. – 1990.) • informacije koje ukazuju na to da učitelji rabe kombinaciju tri okvirne strategije upravljanja ponašanjem • predstavljeni su različiti pristupi učitelja • kratka rasprava o tome kako ovi podaci utjeću na razvijanje stavova i strategija koje podržavaju integraciju učenika čije ponašanje je problematično

5. Situacija u Engleskoj u trenutku provođenja istraživanja • neuspjeh redovitog obrazovanja u uspješnom ophođenju s učenicima s poteškoćama može se pripisati cijelom nizu čimbenika. Istraživanja (Lowenstein, 1975., Turkington, 1986., Armstrong & Galloway, 1994.) ) pokazala su da: • učitelji vjeruju da se slučajevi teških agresija događaju uvijek u nekim drugim školama, a ne u njihovim • vlada mišljenje da su učenici koji ometaju izmišljotina medija koju su iskoristili sindikati u borbi za bolji status i plaće učitelja • su u razdoblju do 1989. (Elton Report) učitelji postali sve netrpeljiviji prema učenicima s teškoćama u ponašanju čije ponašanje su smatrali neprihvatljivim

6. Takva situacija može se objasniti: • pojačanim provjeravanjima i čestim kritikama rada učitelja od strane političara i javnosti • učitelji su se počeli osjećati ugroženima, a neki, zbog vlastitog osjećaja nesigurnosti, nisu mogli suosjećati s učenicima s teškoćama u ponašanju • prema priznanju tadašnje vlade podučavanje je postalo drugorazredna profesija

7. Zakon o obrazovanju iz 1988. godine i posljedice za učenike s teškoćama u ponašanju • tri elementa tog zakona imala su izravan utjecaj na neuspjeh redovitih škola u odnosu prema učenicima s teškoćama u ponašanju: • preokupacija vlade uspostavljanjem nacionalnog kurikuluma i pretjerivanje u učestalosti ocjenjivanja koje je uslijedilo • decentralizacija financijskih sredstava • uvođenje “slobode upisa” u škole

8. to je dovelo do pojave otvorene konkurencije među školama • škole su se borile za učenike i financijska sredstva koja su oni donosili u školu • u takvom okruženju mnoge su škole odbijale upisati učenike sa specijalnim potrebama, jer su se bojale da će to utjecati na njihov ugled

9. Kako učitelji rade s učenicima s teškoćama • dvije grupe po deset učitelja, nasumce izabranih u osnovnim, srednjim i specijalnim školama, sudjelovale su u diskusijama četiri okrugla stola • razgovori su trajali po 45 minuta i u njima su učitelji govorili o svojim uvjerenjima, radu i pogledima na buduća događanja u obrazovanju učenika s posebnim potrebama • iako su razgovori bili otvorenog tipa, fokus je uglavnom bio na problemima integracije učenika s posebnim potrebama u redovite škole

10. Strategije upravljanja ponašanjem • stručna literatura o učenicima s posebnim potrebama razlikuje tri osnovne grupe strategija u upravljanju ponašanjem utemeljene na tri pristupa: • biheviorističkom • psihodinamičkom ili psihoterapeutskom • ekosistemskom

11. Bihevioristički pristup • temelji se na ranim teorijama učenja • svako ponašanje je naučeno • naglasak je na ponašanjima koja se mogu mjeriti • prije same intervencije, važnu ulogu ima formalna procjena situacije • mnoge biheviourističke strategije su prihvaćene u svakodnevnoj praksi (izolacija, ugovori, ciljana kažnjavanja)

12. Procjena biheviorističkog pristupa • mnogi učitelji su prihvatili biheviorističke strategije jer sama literatura i svakodnevni razgovori sugeriraju da one dovode do trenutnih promjena • najveći prigovor tom pristupu je to što naglašava da je učitelj uvijek u pravu • neki učitelji su vrlo podozrivi prema njima, jer osjećaju da one kroz pokušaj promjene ponašanja djece (ili odraslih) krše njihova ljudska prava

13. Psihoterapeutski pristup • temelji se na uvjerenju da su uzroci problematičnih ponašanja u nesvjesnim ili podsvjesnim mislima djece • iskustva iz najranijeg djetinjstva imaju utjecaj na njihove reakcije na okolinu • potječe od Freuda • unutarnji svijet emocija djece s posebnim potrebama nije se znatno promijenio od najranijeg djetinjstva što je rezultiralo nemogućnošću prilagodbe na vanjski svijet

14. Procjena psihoterapeutskog pristupa • pod tim nazivom razvio se cijeli niz vrlo različitih i često kontroverznih pristupa • psihoterapeutske strategije zbog svoje kompleksnosti zahtijevaju dodatno dugotrajno obrazovanje i zbog toga ih učitelji nerado koriste u školama • učitelji, s pravom, smatraju da je dječja duša “tajni vrt” u koji samo visoko obrazovani stućnjaci mogu ući

15. Ekosistemski pristup • oni koji podržavaju ovaj pristup problematičnom ponašanju vjeruju da djeca pripadaju nizu podsustava • njihova ponašanja (prihvatljiva i neprihvatljiva) rezultat su interakcija u i među tim sustavima • Bronfenbrenner (1979.) je vrlo uspješno primijenio ekosistemski pristup u proučavanju ljudskog ponašanja • Zaključio je da uspješan odnos između učitelja i učenika u bilo kojem okruženju povoljno utječe na cijeli sustav

16. Procjena ekosistemskog pristupa • ovaj pristup je postao posebno popularan u rješavanju problema vezanih za emocionalne i poteškoće u ponašanju • veže se i uz pojam učinkovitosti škole • jedna od najvažnijih strategija u osiguravanju učinkovitosti je orijentacija na cijelu školu • ekosistemski pristup problemima u ponašanju je upravo to – orijentacija na cijelo učenikovo okruženje

17. jedna od prednosti ekosistemskog pristupa je to što tjera učitelje da gledaju šire i sagledaju ponašanje učenika u odnosu na cijelu školu • njegova primjena pruža mogućnost stvaranja uvjeta za nastanak “škole koja misli” • “Želimo li promijeniti ponašanje, moramo uzeti u obzir promjene u svim aspektima, a ne samo zaključiti da dijete ima problem.” rekla je jedna od ispitanih učiteljica

18. najslabija točka ovog pristupa je zasigurno stalna potreba za profesionalnom suradnjom učitelja, što zahtijeva više vremena, u čemu su se složili svi ispitani učitelji

19. Integrativne strategije za učenike s teškoćama- mišljenja učitelja • prezentiran je niz generalizacija dobivenih iz preliminarnih interpretacija transkripata razgovora • cilj je bio utvrditi mišljenje ove grupe učitelja o učinkovitosti integrativnog obrazovanja za učenike s poremećajima u ponašanju

20. analiza transkripata ukazala je na protuslovlje između osobnih očekivanja i uvjerenja i onih koje pripadaju široj školskoj zajednici • većina ispitanih učitelja vjeruje u potrebu integracije učenika u redovite škole i da je to praktično i poželjno rješenja za te učenike • oni također izražavaju sumnju u uspješnost općeg pomaka u smjeru pozitivnijeg razmišljanja o tom problemu kod svojih kolega • 14 od 20 komentara ispitanih učitelja izražavaju bojazan da bi većina njihovih kolega odbilo uvođenje potpune integracije učenika s poremećajima u ponašanju u njihove škole

21. Očito je da je osobno uvjerenje učitelja o održivosti i poželjnosti integracije učenika s teškoćama u ponašanju presudni čimbenik • 20 učitelja koji su sudjelovali u ovoj studiji vjeruju u integraciju; njih 11 u mogućnost potpune integracije tijekom sljedećih pet godina, 5 u mogućnost uvođenja integracije nešto kasnije, a ostatak smatra da je integracija toliko ovisna o stavovima učitelja, roditelja i društva da će doći do daljnje segregacije

22. Mišljenje učenika • u školama u kojima rade izabrani učitelji održani su razgovori s njihovim učenicima • odabrani su učenici registrirani kao učenici s posebnim potrebama zbog emocionalnih i teškoća u ponašanju • kao i u slučaju učitelja i podaci dobiveni iz razgovora s učenicima su u vrijeme objavljivanja ove studije bili u inicijalnoj fazi obrade, tako da se radi samo o kratkom pregledu inicijalnih opservacija • ipak postoje naznake da ispitani učenici smatraju da su strategije koje koriste njihovi učitelji korisne za njihovu integraciju u redovitu školu

23. međutim, čini se , da je od uspješnih strategija, u pružanju pomoći učenicima s teškoćama u ponašanju puno važniji odnos tj. poistovjećivanje s učiteljem • učenici smatraju učitelje s kojima imaju dobar odnos nekom vrstom posrednika između integracije i neintegrativnog sustava • rezultati ispitivanja pokazuju da bi učenici koji su sudjelovali u ovoj studiji rado nastavili školovanje u redovitoj školi, ali ne pod cijenu potpunog pristajanja na niz protokola i pravila koja ih otuđuju

24. Zaključak • Inicijalna analiza transkripata i daljnje razmatranje komentara učitelja ukazuje na to da su najbolje strategije u odnosu prema učenicima s poteškoćama u ponašanju one temeljene na: • naglašavanju i razvijanju osobnih odnosa • uključivanju određenog broja predanih učitelja u rad s takvim učenicima • dopuštanju korištenja kombinacije strategija u sklopu cijelo-školskog pristupa, osiguravanju podrške svim djelatnicima, osiguravanju klime koja omogućava sigurno izlaganje rizicima, potrebi cijelo-životnog profesionalnog razvoja • puno uključivanje učenika s teškoćama u ponašanju u sve postupke u školi

25. sve navedeno su potencijalno problematični aspekti prakse • mnogi učitelji u redovitoj školi netolerantni su na ponašanje učenika s teškoćama (mišljenje koje dijeli i veći dio društva) • mnogi od njih, a i drugi, smatraju da “krivnju” za određene vrste ponašanja treba tražiti u obitelji ili u samom učeniku, pa zbog toga nisu skloni poduzeti nešto • osim toga, oni su skloniji kažnjavanju učenika • debata o integraciji učenika s teškoćama u ponašanju sigurno će se nastaviti