ESTETIKA

1. ESTETIKA osjetilna spoznaja nauk o lijepom izrazu

2. Kako spoznajemo svijet Dva su osnovna načina (forme) ljudske spoznaje: • racionalna (logička) spoznaja - razum • Intuitivna – potaknuta preko osjetila

3. Polazište:činjenica da se čovjek nastoji priopćiti – izraziti.Izraz je način priopćavanja sebe i način upoznavanja drugoga. načini: govor, pjesma, ples, slika, građevina, … kada: neprestano…

4. Što čovjek uopće može izraziti? • Ono što mu je u duhu, ono što nam je prije toga u svijesti (B. Croce) Ne možeš tvrditi da si pametan i maštovit ako to ni na koji način ne možeš izraziti, pokazati. Na primjer: ispričati, nacrtati, isklesati, otpjevati, izgraditi, isklesati, odsvirati…) Dihotomija: • Priopćavamo sadržaj u nekom obliku – formi. Postoji stoga dihotomija forme i sadržaja: je li važnija forma ili sadržaj... • Pravi izraz uvijek teži za cjelinom jednoga i drugoga. Nema sadržaja bez forme. A forme mogu biti vrlo različite. Preko različitih formi koje drugima nešto govore želi se uspostaviti veza sa s drugim ljudima - svijetom. • Kvaliteta postignute cjeline određuje vrijednost estetičkog priopćavanja – vrijednost djela – ljepotu djela

5. Ljepotu definiramo kao uspio izraz, još bolje samo kao izraz jer izraz, kad nije uspio, uopće nije izraz… A za umjetnička djela koja nisu uspjela vrijedi ovaj paradoks: lijepo nam prikazuje jedinstvenost ljepote a ružno nam prikazuje mnogostrukost ljepote… (B. Croce)

6. definicije estetike Estetika (grč. estetikos – čulni, osjetni) U filozofiji • Čulno (osjetno) doživljavanje i izražavanje sebe i svijeta U umjetnosti • Učenje o lijepom u umjetnosti i umjetničkom stvaralaštvu

7. podjele estetike • prema vrstama umjetnosti estetika književnosti, glazbe, arhitekture, likovne umjetnosti… • prema povijesnim epohama npr. estetika klasicizma, romantizma, moderna estetika, suvremena Zajedničko svim umjetnostima i estetikama jest područje lijepoga, područje ljudskoga duha koji teži za shvaćanjem cjeline svijeta i života. Estetika predstavlja svojevrsnu nadgradnjunad ostalim eksplicitno ljudskim djelatnostima (npr. znanosti).

8. odnos između filozofije i umjetnosti Schelling u svom sustavu umjetnost stavlja na najviše mjesto • Hegel smatra da umjetnost dolazi odmah poslije filozofije i religije kao najviše očitovanje duha. • Suvremeni mislioci umjetnost često stavljaju iznad znanosti zato što je u njenom središtu uvijek čovjek, njegove najdublje tajne i pitanja, težnja za jedinstvom, za transcendentnim.

9. Estetika i prirodne ljepote Estetika je prostrano carstvo lijepoga - umjetnost, i to lijepa umjetnost. • Ovim izrazom isključujemo prirodno lijepo. • Doduše, u običnom životu postoji navika da se govori o lijepoj boji, o lijepom nebu, o lijepoj rijeci i lijepom cvijeću, o lijepim životinjama i još više o lijepim ljudima... • Ipak, umjetnički lijepo stoji na višem stupnju od prirode, te se prirodno lijepo uopće ne smije uspoređivati s umjetnički lijepim. • Umjetnička ljepota predstavlja ljepotu koja je u duhu rođena i u njemu preporođena, te stoga njegove tvorevine stoje na višem stupnju od njenih pojava. • Stoga je umjetnički lijepo uzvišenije od ljepote u prirodi. • Lijepo se definira kao osjetilna pojava ideje.

10. Osnovni pojmovi estetike • techne (ars) – umijeće, vještina, zanatska vještina • poesis – stvaranje, tvorbanečeg novog • mimesis – oponašanje(preslikavanje) • kalos – lijepo; ljepota kao ideja; mjerilo ljepote, «kanon» u umjetnosti; jedinstvenost lijepog i dobrog - savršenost

11. Postoji li objektivno lijepo? Ako postoji, mora postojati i kriterij (kanon) ljepote Pitagorejci u drevnoj Grčkoj objašnjavali su lijepo pomoću harmonije (sklada) i simetrije (razmjernosti). Lijepo se izražava brojevima kao idealnim mjerilima. Platon spominje sklad i razmjernost i to u stupnjevanju ideje lijepoga: • a) osjetilno lijepo - najniži stupanj (estetičko i erotično) • b) etički lijepo (lijep karakter) • c) noetički lijepo (ono koje se spoznaje mišljenjem) Ideja je po njemu mjera lijepoga i nalazi se u našem umu prije svakog iskustva. Ona svojim sjajem nadmašuje sve lijepe predmete. Ona je jedinstvo nasuprot mnoštvenosti. Stvarnost je samo njena slika (sjena). Aristotel također kriterije lijepoga vidi u skladu i razmjeru. Kao što u etici naučava sredinu kao vrlinu, tako i bitnim obilježjima lijepoga smatra umjerenost, razmjernost i sklad. Tek spojem svih tih obilježja nastaje lijepo kao kakvoća koju je moguće spoznati samo osjetilno-duhovnim putem.

12. Leibnizzaključuje danemamo razumske spoznaje o lijepom… Ona se oslanja na ukus. Netko kaže da je neka stvar lijepa, iako ne može objasniti zbog čega. Lijepo je nešto slično instinktu. David Hume (engleski empiristički filozof): Lijepo nije svojstvo samih stvari. Ono nastaje u umu koji gleda, a svaki um zamjećuje nešto drugo kao lijepo. Martin Heidegger (moderni njemački filozof): Umjetničko djelo na svoj način otvara bitak bića. U djelu se zbiva otvaranje, tj. otkrivanje, tj. istina bića.

13. Immanuel Kant (njemački filozof, Kritika rasudne snage) Za njega je osnovno bilo pitanje svrhovitosti estetskoga suda, tj. zašto nam se nešto sviđa i vrijedi li to samo za nas ili općenito. Ustvrdio je • da nam se estetički lijepo nužno sviđa, ali ne zbog korisnosti ili savršenstva, već samo po sebi, intuitivno. • Zato i možemo pretpostaviti da se isti predmet ili umjetničko djelo može sviđati i drugima. • Nadalje, po njemu je osjetilna spoznaja povezana s osjećajem ugode, a estetski sud je kontemplativan, tj. izraz našeg duha, što znači da se ne treba i ne može težiti za posjedovanjem estetskog predmeta. Dakle, prema Kantu lijepoje: • ono što se sviđa bez interesa • ono što se dopada bez pojma (intuitivno, putem osjetila, uz pomoć mašte) • ono što je predmet općeg sviđanja

14. smisao umjetnosti • U antici je najutjecajnija Aristotelova teorija da umjetnost oponaša prirodu - mimesis. Tu se ne misli na vjerno oponašanje izvornoga oblika stvari, već na oponašanje prema obliku (formi) koja se nalazi u umjetnikovoj duši. • Čovjek doživljava radost što prepoznaje neki lik (uzor) koji oponaša. • To je osobito prisutno u slikarstvu i kiparstvu, ali ne i u pjesništvu, koje zbog toga još više dobiva na cijeni. Naime, pjesništvo ne opisuje samo ono što se stvarno dogodilo, nego i ono što bi se moglo dogoditi kao vjerojatno, u čemu sudjeluje umjetnikova mašta. Cilj je umjetnosti katarza - pročišćenje duše i osjećaja. Na primjer: gledajući tragediju, čovjek doživljava strah i sažaljenje zbog onoga što se događa likovima, a time pročišćuje i svoje osjećaje (katharsis). To čini zato što je oponašanje moguće radnje zapravo viđenje, ali i predviđanje mogućega u našem životu. Mimetičku funkciju umjetnosti ističu i kasniji filozofi, ali naglašavaju da umjetnost nije puko oponašanje stvarnosti, već njena preobrazba kroz umjetnikov duh, koji time umjetničkim djelima daje viši status nego što ga ima sama stvarnost.

15. Zaključak • Filozofija se pita o smislu umjetnosti, tj. umjetničkoj istini upravo stoga što umjetnost pruža dublji uvid u stvarnost nego što je ona koja se koja se neposredno zamjećuje osjetilima. • Umjetnost je medij transformacije i poniranje u bit stvarnosti. Stoga je pitanje o tome što je umjetnost usko povezano s pitanjem što je stvarnost, dakle, s ontologijom. Hannah Arendt (američka povjesničarka umjetnosti): • Među stvarima koje se ne pojavljuju u prirodi, nego samo u svijetu što ga je napravio čovjek, izdvajamo uporabne predmete i umjetnička djela, od kojih i jedni i drugi posjeduju određenu trajnost koja se proteže od obične izdržljivosti do potencijalne besmrtnosti u slučaju umjetničkih djela. • Kao takvi razlikuju se, s jedne strane, od potrošnih dobara čija trajnost jedva prelazi vrijeme potrebno da se naprave… • Sa stajališta čiste trajnosti umjetnička su djela jasno nadređena drugim stvarima; budući da ostaju u svijetu duže od svih drugih stvari,najsvjetovnija su od svih. • Uz to jedine su stvari bez funkcije u životnom procesu društva; strogo uzevši, nisu napravljena za ljude, već za svijet koji treba nadići životni vijek smrtnika, dolazak i odlazak pokoljenja. Ne troše se kao potrošna dobra i ne habaju se kao uporabni predmeti; namjerno su odvojena od procesa potrošnje i uporabe i izolirane od sfere potreba ljudskog života. Ovo se izdvajanje postiže na niz različitih načina; i samo gdje postoji neko od njih nastaje kultura u specifičnom značenju riječi.

16. Postoji li mjerilo lijepoga? kanoni

17. Simetrijaharmonija, nizovi, redovi…

22. nizovi • Aritmetički niz: uvijek isti broj zbraja se sa svakim slijedećim članom niza, što čini sve veličine između dva člana uvijek jednake, npr:1, 2, 3, 4, 5... (svaki broj zbraja se sa 1), ili: 1, 4, 7, 10... (zbroj s 3), itd. • Geometrijski niz: uvijek isti broj množi se sa svakim slijedećim članom niza, što čini da se veličine između dva člana velikom brzinom povećavaju, npr:1, 2, 4, 8, 16, 32... (množenje s 2), ili: 1, 3, 9, 27, 81... (množenje s 3); itd. • Harmonijski niz: počinje od cijelog broja (1), koji se dijeli na polovinu, trećinu, četvrtinu, petinu, šestinu i tako u beskraj. Dakle: 1, 1/2, 1/3 (ili 2/3), 1/4 (ili 3/4), 1/5 (ili 4/5), 1/6 (ili 5/6) itd.

23. Fibonaccijev nizFilius Bonaccio 13.st. • dva člana niza zbrojena međusobno daju slijedećeg člana niza: 1, 1, 2, 3, 5, 8, 13, 21, 34... • Omjeri u ovom nizu su u "zlatnom rezu": 1, 618... • Ovu činjenicu još odavno koriste umjetnici tražeći u proporcijama (omjerima i razmjerima) odraz načela stvaranja u prirodi, neki "zajednički nazivnik" koji bi bio dokaz "traga ruke" zajedničkog Stvaraoca. • Najpoznatiji rezultat tog istraživanja poznajemo pod imenom "Zlatni rez", razmjer veličina u kojem se manji dio odnosi prema većem kao taj veći prema cjelini (ukupnom zbroju manjeg i većeg). a : b = b : (a + b)

24. U potrazi za auronom • Gledajući raznovrsnu pojavnost svoje okolice čovjek o njoj stječe neke intuitivne dojmove. Oblici kod gledaoca dobivaju za njega subjektivne karakteristike – vidi ih kao vitke, zdepaste, elegantne ili ne, sviđaju mu se ili ne sviđaju. • Čovjek će birati i oblikovati predmete i okolicu po nekom svom nahođenju, iako najčešće neće moći objasniti što je to što prepoznaje kao lijepo. • Ne znam što je umjetnost, ali znam što mi se sviđa, izjava je koju često možemo čuti.

25. odabir najljepšeg pravokutnika • F. Th. Fecher (1876.) je učinio pokus. • Ispitanicima je ponuđeno deset pravokutnika različitih omjera (odnosa stranica), između kojih je najveći broj ispitanika izabrao jedan određeni sa omjerom 21:34 kao najljepši. • Taj omjer brojeva poznat je još od doba antičke Grčke kao Zlatnom pravokutnik ili Zlatni rez.

26. Najpoznatija razmjernost • Zlatni rez ili matematički: c : b = b : a

29. Idealni razmjeri ljudskog tijelaLeonardo da Vinci

30. Razmjeri likova u Egipćana

31. Poliklet

32. Dalekoistočni graditelji poštuju pravilo zlatnoga reza

33. broj fi u prirodi U pčelinjoj zajednici, košnici, uvijek je manji broj mužjaka nego ženki pčela. Kada se podijelili broj ženki sa brojem mužjaka pčela, dobije se broj fi.

34. Nautilus (glavonožac), u svojoj konstrukciji ima spirale. Kada bi izračunali odnos svakog spiralnog promjera prema slijedećem dobili bi broj fi.

35. Sjeme suncokreta raste u suprotnim spiralama. Međusobni odnosi promjera rotacije je broj fi