80 likes | 220 Views
Primjer moguće suradnje nastavnika historije-povijesti i ekologije Azra Jaganjac, vođa projekta Sanda Midžić, expert za NVO-e Aleksandra Hasečić, expert za medije Sabina Hadžiahmetović, COOR. EU CARDS Projekt jačanja svijesti o okolišu/životnoj sredini.
E N D
Primjer moguće suradnje nastavnika historije-povijesti i ekologijeAzra Jaganjac, vođa projektaSanda Midžić, expert za NVO-e Aleksandra Hasečić, expert za medijeSabina Hadžiahmetović, COOR EU CARDS Projekt jačanja svijesti o okolišu/životnoj sredini
“Suvremeno obrazovanje, može i treba biti znanstvenointeraktivno, kako bi omogućilo cjelovitije i istinitije spoznaje, koje čovjeku omogućavaju bolje razumijevanje i oblikovanje vlastitog svijeta”, Heinrich, 1993. • Mrvljenje znanstvenih predmeta, uz neizbježni teorijski astigmatizam, svake posebne znanosti, otežava, ali i onemogućava cjelovitije poimanje zbilje. • Učenici su prečesto slabo sposobni ili uopće nisu sposobni povezati znanja iz nastavnih pretinaca, koje su stvorili u svojim glavama • Suradnja nastavnika različitih nastavnih predmeta, poticaj je učenicima da stečena znanja povezuju, a ne da ih drže u posebnim misaonim pretincima (umjerene rasprave među nastavnicima, mogu učenicima biti poticaj za kritičko mišljenje) • Postoji potreba, a i prilika za suradnju među nastavnicima različitih predmeta i u skladu s time povezivanje nastave povijesti i ekološkog obrazovanja, koje u nastavnom programu nije zastupljeno u posebnom nastavnom predmetu, već se provodi sadržajno integrirano u druge nastavne predmete.
HISTORIJA I EKOLOGIJA • U nastavi historije, ekologija i ekologijski sadržaji se uopće ne spominju • Nastava historije spominje velike seobe i putovanja, tu i tamo spominje se da su ljudi pri tome prenosili brojne biljne i životinjske vrste, pa i mikroorganizme, u sredine u kojima ih prije nije bilo. No slabo govori da je to imalo za posljedicu, strahovite promjene u okolišu: gustoća populacije, način prehrane, izgled, organska produkcija… • U nastavi historije, uči se o izgradnji piramida, Kineskog zida, ali se ne kaže ništa o tome kako je Kineski zid uticao na kretanje životinja i prehrambene lance, kroz koje se prepriječio
HISTORIJA I EKOLOGIJA • Nastava historije ne zaboravlja izgradnju Sueckog kanala, ali zaboravlja migracije organizama iz Indijskog oceana u Sredozemlje i obratno, što je za mnoge vrste bilo pogubno. • Nastava historije spominje otkriće penicilina, ali ne i reakciju mikro i makro organizama na njegovu upotrebu. • Nastava historije govori o ratovima, ali i ne o njihovim uticajima na razmnožavanje štakora ili o promjenama u ekosustavu, koje su izazvali pokusi atomskim oružjem • Neshvatljivo je i neprihvatljivo da nastava povijesti nije prožeta ekološkim spoznajama
KAKO POVEZATI NASTAVU HISTORIJE I EKOLOGIJE • S povezivanjem nastave povijesti i ekologije, trebalo bi početi već pri izradi nastavnih programa • Vrstan će ekolog, u programu nastave povijesti, za bilo koji razred, uočiti događaje sa snažnim ili zanimljivim ekološkim implikacijama • Vrstan historičar će također u programu ekologijskog obrazovanja, lahko uočiti historijsku dimenziju bar nekih ekoloških problema. Npr. Epidemija kuge je predmet ekoloških istraživanja, a migracije stanovništva, pokrenute strahom od kuge i nagli pad broja stanovnika u pojedinim dijelovima Europe, nesumnjivo su važna historijska zbivanja.
KAKO POVEZATI NASTAVU HISTORIJE I EKOLOGIJE • Plodna suradnja historičara i ekologa, može se ostvariti pri oblikovanju udžbenika. Npr. Ekolozi bi mogli u dogovoru s autorima udžbenika historije, umetnuti zelene ekološke okvire tj. napraviti “ ekološke stranice”, u kojima bi se objašnjavale važnije implikacije nekih povijesnih događaja • Pojedini nastavnici bi se mogli dogovoriti za povremena uzajamna gostovanja u okviru fonda sati, koji se unaprijed mogao ugraditi u nastavni plan. Tako bi ekolog mogao ekološki upotpuniti i zanimljivijim učiniti izlaganje nastavnika historije na primjer o neolitskoj revoluciji.
KAKO POVEZATI NASTAVU HISTORIJE I EKOLOGIJE • Moguće je pod vodstvom nastavnika, organizirati multidisciplinarne učeničke radionice, istraživanja, diskusije, izlete u grad s ciljem da se kulturni spomenici i građevine promatraju s historijskog stajališta, ali i kao životni prostor biljaka i životinja, zatim odlazak na obalu zagađene rijeke, kako bi se sagledale promjene u okolišu. • Zajednički odlazak do obližnjeg odlagališta krupnog otpada, s ciljem da se porazgovara o ekološkoj krizi i kulturnoj važnosti tako odbačenih predmeta ( hladnjaci, namještaj, televizor..) • Konačno, sama suradnja nastavnika, različitih nastavnih predmeta, poticaj je učenicima da stečena znanja povezuju, a ne da ih drže u zasebnim misaonim pretincima.
Prezentacija pripremljena na temelju djela gosp. Milana Polića “Vrijeme je za ekohistoriju-Povijesni pristup ekološkom obrazovanju”, Zagreb