PSIHOEDUKATIVNI GRUPNI PRISTUP U JAČANJU OTPORNOSTI DJECE

1. PSIHOEDUKATIVNI GRUPNI PRISTUP U JAČANJU OTPORNOSTI DJECE doc.dr.sc. Olja Družić Ljubotina

2. SVRHA: jačanje otpornosti djece koja odrastaju u teškim i rizičnim životnim okolnostima • Unapređenje mentalnog zdravlja djece koja su bila izložena ratnim događajima • Suradnja osnovne škole i NVO Okolnosti: • Neriješene temeljne egzistencijalne potrebe, razdvojenost obitelji, nezaposlenost, loši stambeni uvjeti • Alkoholizam, nasilje, broj razvoda brakova u porastu • Takvo okruženje za djecu je rizično za skladan razvoj • U toj LZ nije bilo niti jednog psihologa ili drugog stručnjaka koji je osposobljen za specifične probleme mentalnog zdravlja

3. Učitelji i ostali značajni odrasli traumatizirani tijekom rata i izloženi kumulativnom učinku različitih stresora pri povratku u svoje sredine • Tijekom prve faze projekta svi učitelji i dio djelatnika CZSS prošli su višednevne seminare o potrebama djece u procesu povratka i mogućnostima individualnog i grupnog rada • Započete socijalizacijske grupe u suvoditeljstvu s učiteljima; kasnije su nastavili samostalno voditi grupe za djecu – 5 socijalizacijskih grupa • Dobra suradnja sa službama lokalne zajednice: osnovna škola, CZSS • Projekt u LZ vodio tim od dva psihologa i jedne socijalne radnice koji dolazi nekoliko puta tjedno (1-2) i neposredno radi s djecom, roditeljima, učiteljima

4. Procjena mentalnog zdravlja djece • Da bi se mogle planirati daljnje intervencije provedena je procjena mentalnog zdravlja djece • Tri instrumenta: Skala dječje depresivnosti (CDI), Skala PTSR-a te Upitnik o osobinama djeteta • Procjena provedena s 382 učenika od 3. do 8. razreda • Utvrđeno je da: • 69 djece (18%) ima izražene depresivne reakcije • 67 djece (17,5%) ima izražene posttraumatske stresne reakcije • 22 učenika ima izrazite i depresivne i posttraumatske stresne reakcije

5. Procjena mentalnog zdravlja djece • Ukupno 98 djece (26%) je visoko rizično obzirom na ove pokazatelje mentalnog zdravlja • Najčešće navođeni traumatski događaji kod djece bili su vezani podjednako uz rat i izbjeglištvo, ali i uz nasilje u obitelji • U planiranju rada, polazeći od ovih pokazatelja, postavili smo si sljedeća pitanja: • Koje su skupine djece najugroženije? Zbog čega? Koje su najizraženije potrebe ove djece? Koje su njihove jake snage i mogućnosti? • Što se može učiniti kad je tako brojna skupina rizična? Kako se mogu zadovoljiti njihove potrebe? Koji pristup u radu koristiti? • Tko sve treba biti uključen u planiranje i provođenje programa? Koje grupe treba obuhvatiti pri planiranju intervencija? Što je s potrebama ostale djece?

6. Tijekom razdoblja planiranja intervencija, učenik 7. razreda koji je identificiran u skupini djece s povišenim depresivnim reakcijama izvršio je suicid • Na mjestu događaja bili njegovi prijatelji koji također pripadaju rizičnoj skupini • Jedan od njih ima najveći rezultat od svih učenika po depresivnim reakcijama Što je poduzeto? • Krizna intervencija u školi • Daljnja edukacija nastavnika • Uspostavljanje suradnje s liječnikom školske preventivne medicine • Psihoedukativne radionice za djecu • Socijalizacijske grupe za djecu • Individualni tretman za djecu kojoj to bilo potrebno

7. PSIHOEDUKATIVNI PRISTUP • PSIHOEDUKACIJA je strukturirana intervencija kojom se daju: • Informacije o prirodi, znakovima, manifestacijama i posljedicama određenih psihičkih stanja (depresija, PTSR, ljutnja, agresivnost i dr.) • Informacije o strategijama koje mogu olakšati određeno psihološko stanje • SVRHA PSIHOEDUKACIJE: • Normalizacija osjećaja i reakcija pojedinaca i skupina pružanjem informacija o tome koje su reakcije i osjećaji očekivani u određenim nepovoljnim situacijama

8. PSIHOEDUKATIVNI PRISTUP • usvajanje novih strategija suočavanja s određenim problemima i poteškoćama • Poticanje na daljnji i intenzivniji tretman ako je potrebno U čemu je razlika između psihoedukacije i drugih intervencija? Psihoedukacija je: • Vremenski ograničenija • Strukturiranija • Više usmjerena i usklađena potrebama grupe nego pojedinca • Manje interaktivna • Pretpostavlja manje samootkrivanje (manje “prijeteća” za pojedinca) • Ne pretpostavlja procjenjivanje i izradu individualnog plana promjene

9. PSIHOEDUKATIVNI PRISTUP • Može se provoditi na različite načine: • Javna predavanja • Edukativne radionice • Brošure • Medijski program Program s djecom • Korištene su edukativne radionice u trajanju od dva i pol sata • Izabran je ovaj pristup jer olakšava interakciju između djece i stručnjaka • Omogućava da veća grupa djece dobije nove značajne uvide u izvore i znakove svojih poteškoća te da proširi strategije suočavanja s teškim situacijama u životu

10. TEORIJSKO UPORIŠTE PSIHOEDUKATIVNIH RADIONICA • Psihoedukacijski pristup se temelji na: • Kognitivnom pristupu • Suvremenom poimanju mentalnog zdravlja koje je blisko povezano s pojmom otpornosti (koje nije samo usmjereno na održavanje dobrog mentalnog zdravlja već na razvoj vještina i resursa koji su potrebni da bi se riješili i preživjeli različiti životni događaji)

11. PSIHOEDUKATIVNE RADIONICE • - uključeno je 98 djece obuhvaćenih u 6 dobno homogenih skupina visokorizične djece • U razdoblju od 14 mjeseci provedeno je 7 psihoedukativnih radionica sa sljedećim temama: • Proširivanje strategija suočavanja s teškim životnim situacijama • Poboljšanje komunikacije • Stvaranje pozitivne slike o sebi • Nošenje s tremom (anksioznost) • Odnosi među spolovima • Prevencija samoubojstva u mladenaštvu • Dječja prava u skladu s Konvencijom o pravima djeteta

12. PRIKAZ JEDNE PSIHOEDUKATIVNE RADIONICE • Tema: Proširivanje strategija suočavanja s teškim životnim situacijama Protokol rada – programiranje susreta: • UVOD – objašnjenje djeci zbog čega su pozvana na radionicu; voditelji navode da im je zajedničko to što im je teže nego drugoj djeci jer su doživjela neka teža iskustva…(objašnjenje svrhe) • PREDSTAVLJANJE DJECE Svako dijete se predstavi da navede svoje ime i neku stvar koju voli raditi (u čemu uživa). Mogu navesti neku svoju osobinu na koju su ponosni. (Ovakvo predstavljanje upućuje na jake strane djeteta i moguće mehanizme suočavanja s teškim situacijama)

13. PRIKAZ JEDNE PSIHOEDUKATIVNE RADIONICE 3. RAD PO PREDLOŠKU • 1. pitanje: Što radiš da bi se osjećao/la bolje kada ti je teško? • Nakon toga svatko pročita svoj odgovor, voditelj upisuje na ploču Slijedi zajednički razgovor koji su nam tzv. dobri načini od pomoći, a koji nisu - “dobri” i “loši” načini • Letak • Prilagođen dobi • - na letku za starije navedene su teškoće i znakovi koje djeca i odrasli mogu imati kao posljedice događaja koji su teški

14. PRIKAZ JEDNE PSIHOEDUKATIVNE RADIONICE • Uz tjelesne, misaone, osjećajne i ponašajne znakove naglašeno da je zajedničko većini ljudi da imaju takve reakcije • Naveden niz načina i strategija koje se mogu poduzeti kako bi se lakše suočavali s teškoćama • Podijeljeni kao: tjelesna briga, psihološka briga, duhovna briga za sebe i briga o osjećajima, što se može poduzeti s obzirom na obveze u školi… • Letak se čita, komentira se • Posebno težište na nekim od strategija poput, npr. vikanja ili razbijanja stvari – kako to činiti bez da se ugrozi sebe i odnose s drugima • Sugeriranje još nekih, npr. crtanje ljutnje… • Letak za mlađe – jednostavan popis strategija

15. PRIKAZ JEDNE PSIHOEDUKATIVNE RADIONICE • 3. pitanje Djecu se potakne da napišu koji će od navedenih “dobrih” načina suočavanja primijeniti u sljedećih tjedan dana. Djeca navode. • 4. pitanje Koncentrični krugovi. Djeca navode značajne osobe koje ih okružuju. • 5. pitanje Djeca odabiru jednu osobu od koje bi željela dobiti podršku u sljedećih tjedan dana. Potakne ih se da mogu izabrati i nekoga među sobom

16. PRIKAZ JEDNE PSIHOEDUKATIVNE RADIONICE 4. ZAVRŠAVANJE RADA • Omotnica – na njoj nacrtaju ono što njima predstavlja simbol sigurnosti • Sve papire stave u omotnicu uz uputu da je kad budu tužni ili im bude teško mogu uzeti i sjetiti se osoba koje im mogu pružiti podršku ili stvari koje mogu činiti da bi im bilo lakše • - Klupko vune (mreža označava osjećaj povezanosti i podrške) • 5. EVALUACIJA • razgovor

17. OSVRT NA STRUKTURU PSIHOEDUKATIVNIH RADIONICA • - svaka psihoedukativna radionica/grupni susret ima istu unutarnju strukturu: • Uvod • Predstavljanje članova • Igra zagrijavanja • Središnja aktivnost: - kognitivna - faza emocionalne prorade - povratak na kognitivno 5. Završna aktivnost (dobra atmosfera i međusobna podrška) 6. Kratka evaluacija susreta

18. OSVRT NA STRUKTURU PSIHOEDUKATIVNIH RADIONICA • Važno sadržaje prilagoditi dobi • Prilagoditi način rada (podgrupe, parovi) • Prednost: poznavanje voditelja i djece, prethodna suradnja sa školom • Važnost rada u suvoditeljstvu

19. OBILJEŽJA I VAŽNOST POJEDINIH DIJELOVA SUSRETA • UVOD – izuzetno važan dio susreta. Dijelovi koje obuhvaća: • Predstavljanje voditelja • Objašnjenje načina odabira članova radionice/grupe • Svrha i cilj susreta, način rada • Pravila rada Iako traje kratko (oko 10 min) o jasnoći ovoga dijela, osobito objašnjenja svrhe i cilja, ovisit će motiviranost članova da sudjeluju u tome Predstavljanje voditelja i objašnjenja načina odabira članova utjecat će kako će članovi prihvatiti sudjelovanje, hoće li se osjećati stigmatizirano… Informacije o načinu rada i pravila – doprinose osjećaju sigurnosti u grupi

20. OBILJEŽJA I VAŽNOST POJEDINIH DIJELOVA SUSRETA • 2. PREDSTAVLJANJE • Za rad s djecom postoji niz interaktivnih igrica koje doprinose podržavajućoj atmosferi i zabavi; nakon početne napetosti pridonose opuštanju • (3. IGRA ZAGRIJAVANJA) • Ako voditelj procijeni da je potrebna(oslobađanje napetosti kroz igru) • Podizanje razine energije i usmjeravanje pažnje na grupni rad

21. OBILJEŽJA I VAŽNOST POJEDINIH DIJELOVA SUSRETA • 4. SREDIŠNJA AKTIVNOST • članovi/djeca slijede upute voditelja (predložak, letak…) • Poželjno je da djeca odnesu kući pisani trag sadržaja radionice; kako bi se podsjetila i koristila nova znanja, strategije i vještine • U ovoj fazi se realizira jedan od osnovnih ciljeva psihoedukacije: normalizacija pružanjem informacija o najčešćim reakcijama i osjećajima u teškim situacijama • Poticanjem članova da navode svoje iskustva voditelji se nadovezuju pripremljenim primjerima što olakšava usvajanje novih strategija i vještina • -ova faza završava povratkom na kognitivno: sažimanjem i isticanjem važnog

22. OBILJEŽJA I VAŽNOST POJEDINIH DIJELOVA SUSRETA • 5. ZAVRŠNA AKTIVNOST – podržavajuća atmosfera (aktivnost koja podržava osjećaj zajedništva) • 6. EVALUACIJA – procesna, nakon svakog susreta • Poželjno da je kratka, kao smjernica voditeljima za dalje (“smješko”, razgovor)

23. zaključno • Ovakav pristup omogućava djeci da: • Razvijaju socijalne vještine • Razvoj vještina djelotvornog nošenja sa stresom • Proširenje mreže podrške • Pridaju drugačiji smisao nekim životnim situacijama To sve pridonosi: razvijanju otpornosti na njima primjeren i zanimljiv način, a vremenski djelotvoran

24. EVALUACIJA PSIHOEDUKATIVNIH RADIONICA

25. Prosječne razine depresivnih simptoma djeceucjelokupnomuzorku (N=225), uzorkudjeceizpsihoedukativnihradionica (N=65) iuzorkuostaledjecekojanisubilauključenautretman (N=160), kodprvogidrugogtestiranja

26. Prosječne razine posttramatskih stresnih reakcijadjeceucjelokupnomuzorku (N=225), uzorkudjeceizpsihoedukativnihradionica (N=65) iuzorkuostaledjecekojanisubilauključenautretman (N=160), kodprvogidrugogtestiranja