STRAHOVI I FOBIJE KOD DJECE

1. STRAHOVI I FOBIJE KOD DJECE Tea Lacku Maja Gusić

2. STRAH • Pozitivan strah je strah koji nas sprječava da dođemo u situaciju koja bi nam mogla fizički nauditi. • Negativan strah je strah od onoga što bi moglo biti. Strah je negativna emocija koju čovjek doživljava kad vidi opasnost. Strah može biti pozitivan i negativan.

3. Strah može biti izazvan izvana (npr.kadaugledamo neku nepoželjnu osobu) ili iznutra (npr. kada pomislimo na obveze).

4. Što se događa u tijelu? • nepravilno disanje, • povećan krvni tlak, • pojačano znojenje, • ubrzan rad srca, • hladna koža, • širenje zjenica, • napeti mišići • …

5. Kako se ponašamo? Strah često ne možemo kontrolirati. Reagiramo napadom (fizičkim i/ili verbalnim) na uzrok straha ili bijegom iz situacije koja je izazvala strah. Ponekad se javi i paradoksalna oduzetost – od straha se «ukočimo» umjesto da pobjegnemo.

6. Kod djece je strah vrlo česta emocija... • U djece nalazimo tzv. razvojne strahove koji se normalno javljaju u određenoj dobi, traju neko vrijeme i spontano nestaju. • Maladjeca najčešće se boje glasnih zvukova, stranaca, odvajanja od roditelja, velikih objekata i sl. • Predškolcise boje izmišljenih likova (duhova, vještica, čudovišta), mraka, nepoznatih zvukova i samoće. • Školska djeca i adolescenti se boje fizičkih ozljeda, neuspjeha u školi, požara, odbacivanja od strane vršnjaka, boje se za svoje zdravlje i sl.

7. Što utječe na razvoj strahova kod djece? • Tjelesna preosjetljivost ili postojanje nekih teškoća u razvoju djeteta; • Specifična emocionalna iskustva; • Odnos dijete-roditelj; • Tjelesno kažnjavanje i prijetnje; • Pretjerani roditeljski strah i strepnja; • Stresovi koji prijete samopoštovanju i samoprihvaćanju djeteta; • Svi događaji koji snažno prijete psihofizičkom integritetu djeteta i njegovih bližnjih ili koje dijete takvima doživljava.

8. Kako se rađa strah? Kada se dijete rodi ono nosi u sebi čitav niz karakteristika koje će se manifestirati kroz njegovu osobnost. Također genetski određene osobine mogu biti podložne promjenama. Djeca kopiraju sve što vide i čuju,pa tako i strahove.

9. Primjeri strahova: • Strah od neuspjeha; • Strah od razdvajanja i gubitka; • Strah od bolesti; • Strah od mraka; • Umišljeni strahovi; • Strah od stranaca; • Strah od škole,učitelja/ice.

10. Preporuke za roditelje djece sa strahom: • Poučiti dijete koje su opasnosti realne, a samim tim i strahovi, a koje su opasnosti nemoguće. • Kada je dijete u strahu, dobro je pokušati pridobiti njegovu pažnju. • Učiti kako da sami preusmjere svoju pažnju kada ih je strah nečega što ne mogu izbjeći. • Ohrabriti dijete. • Razgovor s djetetom • Dijete naučiti nekim postupcima savladavanja straha od kojih je najvažnija procjena vjerojatnosti da će se dogoditi upravo ono čega se dijete boji.

11. Strahovi u djetinjstvu i adolescenciji:

12. FOBIJE Fobija je poremećaj koji obilježava silan strah od određenih objekata, životinja, događaja ili situacija.

13. Anksioznost Anksioznost možemo opisati kao strepnju,zabrinutost i očekivanje da će se nešto strašno dogoditi. To su strahovi koji traju predugo i kod kojih ne postoji jasan objekt koji je izazvao strah. Tjelesne su manifestacije slične onima kod straha.

14. “Neću ići u školu!” “Možeš li ostati sa mnom?” “Boli me trbuh. Mogu li ostati kod kuće?” Ovo su rečenice koje je barem jednom iz usta svojeg djeteta čula većina roditelja. Ponekad se iza te rečenice kriju i dublji problemi.

15. Poteškoće djece koja pate od anksioznosti su: • česte glavobolje, • česti bolovi u trbuhu, • pospanost, • umor, • strah od samoće, • dijete prati roditelje po stanu, • briga da će ga netko ozlijediti, • briga da će stradati osoba koju voli (npr. mama), • noćne more.

16. Školski strahovi Najveća zapreka u učenju je strah. Strah od škole najčešće se javlja kod djece od 6.do 8. i od 11. do 14. godina koja se nalaze pred novim školskim/životnim izazovima. Posebno je ovaj strah prisutan kod djece koja su već imala slična iskustva koja su uz to bila i negativna.

17. Kako prepoznati strah od škole? • Dijete se boji ići u školu ili ostati samo u školi bez odrasle osobe iz obitelji. • Prije polaska u školu dijete se žali na glavobolju ili druge bolove koji nisu tjelesno utemeljeni. • Kada ostane kod kuće zbog “bolesti”, odjednom se osjeća puno bolje. • Dijete stalno odlaže odlazak u školu pa stalno kasni u školu.

18. Kako roditelji mogu pomoći? • Saznajte postoji li problem zbog kojega vaše dijete ne želi ići u školu. • Pokušajte s djetetom napraviti listu “Zašto sve ne volim školu”. Ta lista može pomoći roditeljima da smanje i spriječe uzroke zbog kojih dijete ne voli ići u školu. • Nikako ne naređujte djetetu da MORA ići u školu. Pokušajte razumjeti njegov strah i objasniti mu zašto je odlazak u školu važan. • Provedite što je moguće više vremena s djetetom dok ono nije u školi.

19. Ako je dijete sramežljivo i ne uspijeva se sprijateljiti u školi, pomozite mu savjetima i/ili uključivanjem u neke školske i izvanškolske slobodne aktivnosti. • Pohvalite dijete za svaki trud da svlada strah. • Traje li ovaj problem dugo i/ili ako je preintenzivan, potražite pomoć stručnjaka. • Neka dijete jede zdravu hranu i dovoljno spava - usvajajte zdrave načine življenja. • Vježbajte s djetetom različite metode opuštanja.

20. Strah od ispitivanja, testova i ocjenjivanja • Kod ove vrste anksioznosti, dijete postane toliko nervozno da kada se nađe pred testom ili pred pločom kod usmenog ispitivanja, ima osjećaj kako mu je sve znanje “isparilo”, čak i u onom slučaju kada se vrlo dobro pripremilo za test ili ispitivanje.

21. Kako pomoći djetetu koje se boji ispita? • Pripremanje (motivirajte dijete) • Vježbanje (radni listovi,vježbenice) • Smanjivanje straha (tehnike opuštanja,uvježbavanje situacije) • Ponašanje na ispitu • Jutro prije ispita (ohrabrite dijete) • A nakon ispita (razgovarajte o napretku koje je postiglo u svojem znanju i u savladavanju straha)

22. Kada učitelji posvuda shvate da je njihova najveća i najteža zadaća voditi učenike,da učenike treba motivirati iznutra,da se prisilom ništa ne postiže, kada počnu slušati što im učenici govore,a ne samo držati prodike i kada shvate važnost stalnih poboljšanja i nalaženja novih načina podučavanja onda ćemo kvalitetne škole imati posvuda. • Želimo vam puno uspjeha na putovanju prema kvaliteti,jedinom putovanju u prosvjeti za koje se vrijedi potruditi.

23. Literatura • Greene B., (1996.),Nove paradigme za stvaranje kvalitetnih škola. • Peiffer V., (1999.),Pozitivno neustrašivi: Oslobađanje od strahova koji vas sputavaju. • Shefenhofer M., 55 savjeta kad se vaše dijete boji. • Ernulat G., Strahovi u dječjem vrtiću. • Pušić M., (2007.),Strahovi koji nas prate. • Schachl H., (1999.),Učenje bez straha. • www.hrcak.srce.hr • Sve slike su preuzete s interneta

24. Hvala na pozornosti !