Što je normalno, a što nije?!

1. Što je normalno, a što nije?! Ili.. Tko je ovdje lud???

2. Psihički poremećaji su oduvijek fascinirali znanstvenike • Već se u ranim pisanjima Grka, Egipćana i Kineza mogu naći tekstovi na ovu temu • Već je Hipokrat. g.pr.n..e predložio svoju klasifikaciju psihičkih poremećaja i smatrao da su glavni uzroci patologija mozga, nasljeđe i okolinski faktori • Ipak, još uvijek ne postoji jedinstvena definicija abnormalnog

3. Bolest-zdravlje • Psihičko zdravlje - odsustvo bolesti, odnosno simptoma • Psihička bolest - čovjek je bolestan ukoliko ima simptome psihičke bolesti koji zadovoljavaju određene kriterije (klasifikacijske)

4. Rosenhan (1972) provodi slavni eksperiment u dva dijela • 1. DIO • osam pseudopacijenata odlazi u različite psihijatrijske klinike izjavljujući kako imaju slušne halucinacije • Na uvodnom razgovoru navode da su glasovi koje čuju često nejasni • Nisu navodili nikakve druge simptome, i osim lažnih imena i podataka o zaposlenju svi ostali demografski podaci bili su istiniti • Svi bivaju hospitalizirani. • Jednom kad su hospitalizirani rečeno im je da se ponašaju “normalno” i uobičajeno i da negiraju daljnje postojanje halucinacija • svi (osim jednog!) budu dijagnosticirani kao shizofrenija (a jedan kao manično-depresivna psihoza). • Neke su “prepoznali” pravi bolesnici, tvrdeći kako se radi o novinarima ili profesorima koji provode ispitivanje.

5. U bolnici su ostali između 7 i 52 dana (u prosjeku 19 dana) i svi su otpušteni s dijagnozom shizofrenije u remisiji • Za vrijeme hospitalizacije osoblje je njihovo ponašanje tumačilo u terminima bolesti – pisanje bilješki se također smatralo patološkim 2. DIO • po objavljivanju rezultata, poznate istraživačke i obrazovne klinike navode da se to njihovom osoblju nikad ne bi moglo dogoditi • Rosenhan s njima dogovara slanje novih pseudopacijenata kroz slijedeća tri mjeseca, a na njima je da prepoznaju tko je “uljez” • Od 193 pacijenta, za 41 se smatralo da je “uljez”, a za 42 su izražavali sumnju • U stvarnosti Rosenhan nije poslao nikoga i sve su to bili “pravi” pacijenti

6. otvorilo se pitanje valjanosti dijagnostičkih kriterija, ali i kriterija psihičkog zdravlja i bolesti • različiti ljudi (društva, kulture, civilizacije) različito definiraju psihičku abnormalnost

7. Kako psiholozi definiraju normalnost-abnormalnost? • To uopće nije egzaktna znanost i egzaktan postupak • Klinički psiholozi rade s pojedincima i svaki je od njih jedinstven i poseban • Stoga oni koriste mnogo kriterija i definicija koje se odnose na samog pojedinca, njegovo ponašanje i kontekst u kojem se to ponašanje odvija

8. Statistički kriterij • normalno je ono čega ima najviše; oslanja se na normalnu distribuciju • nedostaci: • čestina ne znači normalnost; • nije univerzalan; pretjerano dimenzionalan (ne može se biti malo shizofren); • ne vodi računa o individualnim razlikama bolest bolest

9. Socijalni kriterij • psihičko zdravlje podrazumijeva prilagodljivost osobe na zahtjeve okoline i prihvaćanje socijalnih normi • nedostaci: • nije univerzalan; • nestabilan u vremenu; • ne uzima u obzir interindividualne razlike; • etička opravdanost ovog kriterija u ekstremnim društvima

10. Subjektivni kriterij • normalno je ono što pojedinac prema vlastitom sudu smatra kod sebe ili kod drugih da je normalno, još nazvan kriterij osobne patnje • nedostaci: • subjektivnost; • nema referentne skupine; • nema znanstvenu vrijednost

11. Medicinski kriterij • čovjek je bolestan ukoliko ima simptome psihičke bolesti koji zadovoljavaju određene dijagnostičke kriterije (klasifikacijske) • zdravlje nije samo odsustvo bolesti, nego potpuno fizičko, psihičko i socijalno blagostanje (SZO) • primamljiva definicija, ali vodi na “krivi put”, jer širi pojam bolesti i na područja koja to nisu (npr. siromaštvo, krizna stanja i sl.) • Prednosti modela: • humanističko razumijevanje bolesnika; • otkrivanje biološke podloge za bolesti; • poticanje istraživanja koja će bolje objasniti funkcioniranje mozga; • zajednički pojmovnik koji omogućuje međusobno razumijevanje

12. Medicinski kriterij nedostatak: • kategorijalni pristup koji je u području mentalnog zdravlja nedovoljno osjetljiv; • potpuno odbacivanje utjecaja okoline; • dijagnostičke kategorije su upitne; • niti jedan poremećaj se za sada ne može u potpunosti objasniti samo jednim uzrokom; • odbacivanje svake odgovornosti pojedinca za stanje u kojem se našao, ali i za borbu sa tim stanjem; • definicija mentalnog zdravlja putem negativne definicije je preuska; • kategorijalni pristupi daju lažni dojam da se psihopatološki sindromi entiteti, čak i “bolesti”, a zapravo su samo koncepti koji pomažu fokusiranju i koordiniranju opažanja; • dijagnostičkim kategorijama se gube razlike među pojedincima i ne opisuje se stvarnost

13. KRITERIJI NORMALNOSTI • Pozitivna slika o sebi • Osobni rast i razvoj potencijala • Autonomija • Realan, bez distorzija • Sposoban ostvarivati bliske odnose • Prilagodljivost okolini i svakodnevnom životu Postoje još i dodatni kriteriji kao npr.: • Neprilagođeno ponašanje • Iracionalno i nepredvidljivo ponašanje • Nelagoda promatrača • Odstupanje od idealnog psihičkog zdravlja: • Neosposobljenost ili teškoće u funkcioniranju

14. Eysenck (1975) – “pravi” psihijatrijski poremećaji imaju karakteristike bolesti (endogene psihoze, psihoorganski sindromi), iza kojih slijede “bihevioralni poremećaji” (neuroze, karakterni poremećaji i sl.) koji nemaju atribute bolesti te stoga ne spadaju u domenu medicine, nego psihologije

15. Oštra granica (uz implicitnu pretpostavku o postojanju kvalitativnih razlika) postoji između psihičke bolesti i bihevioralnih poremećaja Bihevioralne smetnje Bolest zdravlje

16. varijanta medicinskog modela koja se približava humanističkim shvaćanjima (Lightenberg i sur., 1961) podrazumijeva kvalitativne razlike, ali i nemogućnost distinkcije između zdravlja i bolesti obje dimenzije koegzistiraju u svakom pojedinačnom slučaju: netko može pokazivati ozbiljna psihopatološka odstupanja, ali imati značajne potencijale zdravlja zdravlje bolest