METODE SPOZNAJE

1. METODE SPOZNAJE 1. METODE FORMIRANJA I EKSPLICIRANJA POJMA

2. Kako do pouzdane spoznaje? Rasprava o metodi pravilnog korištenja razuma i iznalaženja istine u znanostima. uvodni naslov: Rene Descartes, Rasprava o metodi, 17.st. “Spoznaja" je u Descartesovo doba bila čudna mješavina činjenica i maštarija, mita i okultnog, vjerske dogme i fantastičnih nagađanja. Renesansna "znanost" još je uključivala astrologiju i alkemiju i bila opsjednuta obrascima i sličnostima. Moja se metoda sastoji u izvjesnim i laganim pravilima, kojima kad se bilo tko ispravno služi, neće ništa nikad lažno uzeti kao istinito te će, ne trošeći izlišno ništa od duhovnog poriva već postupno uvijek uvećavajući , znanost, dospjeti do istinite spoznaje svega onoga za što će biti sposoban... Čovjek je sposoban spoznati istinu, ali osnovno je pitanje postupka istraživanja da se osigura uspjeh spoznaje: • Prvo je pravilo bilo da nikad ništa ne prihvaćam kao istinito, a da jasno ne spoznam da je takvo, to znači da najbrižljivije izbjegavam svako prenagljivanje i neprovjereno donošenje suda, i da u svojim sudovima obuhvaćam jedino ono što je za moj duh tako jasno i razgovijetno, da nemam nikakva povoda o tome sumnjati. • Da svaku od teškoća, koju bih proučavao, podijelim na onoliko dijelova, na koliko je to moguće i koliko je potrebno radi njihova najboljeg rješenja. • Da svoje misli upravljam izvjesnim redom, polazeći od najjednostavnijih i najrazumljivijih predmeta da bih se postupno uzdizao do spoznaje najsloženijih, pretpostavljajući red čak između onih, koje po prirodi ne prethode jedni drugima. • I posljednje, da posvuda sve tako potpuno pobrojim i načinim opće preglede, da mogu biti siguran da nisam ništa izostavio

3. Formiranje i transformiranje pojmova a) Prvo načelo prihvatiti kao istinito samo ono što spoznajemo jasnoirazgovijetno b) Drugo je načelo - analiza c) Treće načelo - sinteza d) Četvrto načelo - provjera Zaključci se sastoje od sudova, a sudovi od pojmova. Bez valjano određenih i podijeljenih pojmova nema ni valjanih sudova ni zaključaka. • Zato je važno znati formirati pojmove i objašnjavati njihov opseg i sadržaj. • U formiranju i transformiranju pojmova važnu ulogu imaju metodički postupci, kao što su analiza, sinteza, apstrakcija, generalizacija i specijalizacija. • Ekspliciranje sadržaja i opsega pojmova izvodi se pomoću definicije i divizije, koji su i najvažniji metodički postupci.

4. Analiza i sinteza Npr. Kemijski postupak, kojim rastavljamo vodu na njezine elemente (vodik i kisik), nazivamo analizom; suprotan postupak, kojim spajajući vodik i kisik proizvodimo vodu, nazivamo sintezom. • Analizu i sintezu ne susrećemo samo u kemiji nego i u drugim znanostima i u svakodnevnom životu. • Na svim područjima znanosti i života raščlanjujemo složene predmete, pojave i procese na njihove dijelove, a jednostavne i manje složene spajamo u složenije.

5. analiza i sinteza pojmova Analiza i sinteza se primjenjuju i na pojmove, i na sudove, i na zaključke. Najčešća je baš njihova primjena na pojmove. • Analizom pojma strahopoštovanja dobivamo pojmove straha i poštovanja, • analizom pojma slobode pojmove samoodređivanja i stvaralaštva • analizom pojma robe pojmove upotrebne i prometne vrijednosti… • Sintezom pojmova klasičan i gimnazija doći ćemo do klasična gimnazija, • sintezom pojmova prijateljski i podvala do pojma prijateljska podvala. • Neki naši pojmovi nastaju analizom, neki sintezom, a neki kombiniranjem tih metoda ili njihovim kombiniranjem s nekim drugim metodama. Jedan isti pojam može nastati i analizom i sintezom • analizom pojma kvadratan možemo dobiti pojam kvadratna crvena mrlja, sintezom pojmova jednakostraničan, pravokutan, četverokutan pojam kvadratan.

6. apstrakcija (generalizacija)determinacija (specijalizacija) Apstrakcija (uopćavanjeili generalizacija) Postupak kojim se od niza predodžaba, ostavljajući po strani njihove specifične elemente, zadržava samo ono što im je zajedničko. Npr. Ako zanemarimo sve odlike koje imaju pojedini ljudi i zadržimo samo ono što je zajedničko svim ljudima, uzdižemo se od pojedinačnih predodžbi o ljudima do općeg pojma čovjeka. Npr. Ako zanemarimo oblike i vrste pojedinih vrsta neopravdanog ubijanja (s predumišljajem, bez predumišljaja, izvršene hladnim oružjem ili drugim,…) i zadržimo samo ono što je zajedničko svim zločinima, dolazimo do općeg pojma zločina ubojstva. Npr.Iz vrlo općenitih pojmova životinja i biljka prelazimo još općenitiji pojam živo biće. • Apstrakcija je i postupak kojim iz nekog pojma dobivamo drugi, općenitiji. Možemo ga također nazvati uopćavanjemili generalizacijom. Determinacija (specijalizacija) Suprotan postupak generalizaciji je determinacijaili ograničenje, specijalizacija… • To je postupak kojim se dodavanjem oznaka nekom pojmu dobiva pojam bogatiji po sadržaju, ali uži po opsegu —- posebniji (specijalizacija), ograničeniji (determinacija). Npr. od pojma ugnjetavanje dobivamo specijalizacijom pojam nacionalno ugnjetavanje, od pojma umjetnost dobivamo likovna umjetnost, od pojma lisac možemo dobiti stari lisac.

7. 2. DEFINICIJA Podsjećanje: Pojam misao o biti predmeta, a u toj misli možemo razlikovati sadržaj i opseg. • sadržaj je misao o bitnim svojstvima predmeta, • opseg misao o vrstama i podvrstama predmeta. Pojmove označavamo i izražavamo pomoću riječi, i to vrlo često pomoću jedne riječi. • Kako ćemo znati kakav se sadržaj misli u nekom jednom riječju označenom pojmu? Na koji ćemo način znati da razni ljudi istom riječju označuju isti pojam? Odgovor na to pitanje daje nam učenje o definiciji. Što je definicija sud kojim se nedvosmisleno određuje sadržaj jednog pojma. Npr. riječ paralelogram • Ako kažemo da je paralelogram geometrijski lik, to će svakako biti neko objašnjenje, ali nedostatno. Geometrijski su likovi također trokut, peterokut, kružnica i mnogi drugi. • Ako objašnjenje dopunimo napomenom da je paralelogram četverostraničan geometrijski lik ili četverokut, imamo mnogo određeniju sliku o paralelogramu, ali još uvijek se neće točno znati što je to. • Međutim, ako kažemo da je paralelogram četverokut kojemu su dvije i dvije nasuprotne stranice paralelne, vjerojatno ćemo točno znati o čemu govorimo. Ovu definiciju možemo i skratiti u paralelogram je paralelostraničan četverokut. Ovim sudom je nedvosmisleno je određen sadržaj pojma paralelogram.

8. Elementi definicije definiendumdefiniens Npr. Paralelogram je paralelostraničan četverokut. Ova definicija se sastoji od dva dijela: Paralelogram... pojam kojemu određujemo sadržaj - definiendum … paralelostraničan četverokut pojam pomoću kojega definiramo - definiens Npr. definicija definiendumdefiniens Brucoš je student prve godine brucoš student prve godine Stric je očev brat stric očev brat Čovjek je razumna životinja čovjek razumna životinja

9. Rod (genus) (bliži,dalji) Paralelogram je paralelostraničan četverokut. vrsta rod Paralelogram i četverokut nalaze se u odnosu vrste i roda: Paralelogram je četverokut ali i geometrijski lik i dio matematike koja je dio umne djelatnosti čovjeka … ali je pojam četverokutnajbliži rod: tri su vrste četverokuta najbliži rod daljnji rod daljnji rod paralelogram četverokut geometrijski lik matematika trapez četverokut geometrijski lik matematika trapezoidčetverokut geometrijski lik matematika

10. specifična razlika (differentia specifica) Definiens definicije paralelograma je složen pojam koji se može raščlaniti na dva pojma: paralelostraničan i četverokut Paralelogram se od drugih četverokuta razlikuje (diferencira) po tome što je paralelostraničan. Ono po čemu se jedan pojam razlikuje od drugih pojmova koji potpadaju pod isti najbliži rodni pojam naziva se differentia specifica(vrsna razlika). • Paralelostraničnost je dakle differentia specifica paralelograma kao vrste četverokuta. Npr: u definiciji genus je differentia specifica Brucoš je student prve godine student prve godine Stric je očev brat brat očev Čovjek je razumna životinja životinja razumna Glavni zahtjev za valjanu definiciju glasi: Svaka definicija sadrži najbliži rod i specifičnu razliku.

11. Mogu li definicije biti istinite i neistinite Budući su definicije sudovi – a sudovi mogu biti istiniti ili lažni – raspravlja se oko toga imaju li i definicije neku istinosnu vrijednost, tj. jesu li one istinite ili neistinite. • Jedni kažu da se definicijom određuje sadržaj pojma — a sadržaj pojma sam po sebi nije ni istinit ni neistinit, pa ni definicija ne može biti ni istinita ni neistinita. • Drugi odgovaraju da definicija nije isto što i sadržaj pojma, nego sudkojim se određuje sadržaj pojma, a svaki sud mora biti istinit ili neistinit. • Treći kažu da treba razlikovati preskriptivnedefinicije od deskriptivnih: • Preskriptivnom(propisujućom), legislativnom(zakonodavnom) naziva se definicija kojom se određuje s kojim sadržajem treba misliti neki pojam (ili: u kojem značenju treba upotrebljavati neku riječ), a ostavlja se po strani pitanje upotrebljava li netko tu riječ u tom značenju. • Budući da izražava odluku svoga autora da na određen način upotrijebi ili misli neku riječ ili pojam, preskriptivna definicija može biti samo više ili manje svrsishodna, ali ne i istinita ili neistinita. • Deskriptivnom(opisnom), historijskom (povijesnom) ili leksičkom (rječničkom) naziva se definicija koja pretendira na to da raščlani sadržaj jednog pojma koji u tom smislu izvjestan broj ljudi misli, odnosno da razjasni ona značenja koja neka riječ u običnom, umjetničkom, znanstvenom ili nekom drugom jeziku faktički ima. • Deskriptivna definicija može biti istinita ili neistinita. Tako, na primjer, ako netko kaže da će pod religijom podrazumijevati »ljubav prema čovječanstvu«, njegova definicija nije ni istinita ni neistinita. Ali ako taj tko tako definira religiju pretendira da je tom definicijom izražena bit fenomena koji drugi ljudi nazivaju tom riječju ili sadržaj pojma kako ga većina ljudi misli, njegova definicija postaje neistinita. • Premda i ovo shvaćanje ima svoje teškoće, ono je relativno najprihvatljivije.

12. Pravila definiranja Da bi bila valjana, definicija mora udovoljavati izvjesnim zahtjevima. Glavni zahtjev za definiciju već smo naveli: Svaka definicija sadrži najbliži rod i specifičnu razliku. Definitio fiat per genus proximum et differentiam specificam. Ali ima i drugih. Ti se zahtjevi obično formuliraju u obliku pravila. Tako se od definicije traži da bude: • Adekvatna (primjerena) • Akuratna (precizna, točna) • ne-cirkularna, • ne-negativna, • ne-slikovita i • jasna.

13. Adekvatnost definicije - Definicija mora biti primjerena (Definitio sit adaeguata) Npr. Čovjek je dvonožno živo biće, definicija je preširoka, jer osim čovjeka ima i drugih dvonožnih živih bića (npr. ptice). Npr. Čovjek je bjelokožna razumna životinja, definicija je preuska, jer bi isključivala ljude crne, žute, crvene i smeđe kože. • definicija čiji definiens ima isti opseg kao i definiendum, naziva se adekvatnom. 2. Akuratnost definicije – točnost, preciznost, tj. definicija ne smije biti preobilna (Definitio ne sit abundans) Npr. Čovjek biće razumno biće koje proizvodi, misli, govori i kuha hranu, ova definicija osim bitnih oznaka ima i takve koje nisu prijeko potrebne. • definicija treba sadržavati samo bitne oznake po kojima se sadržaj nekog pojma razlikuje od sadržaja drugih pojmova. 3. Cirkularnost definicije - definicija se ne smije kretati u krugu (Definitio ne fiat in orbem) – Idem per idem Npr. Umjetnost je djelatnost kojom se bave umjetnici Npr. Umjetnik ječovjek koji se bavi umjetnošću, Npr. Računanje je postupak računanja. Iz ovih definicija nećemo mnogo saznati ni o umjetnosti, ni o umjetniku, ni o računanju. • Jedan pojam definirati pomoću drugog, koji je opet definiran pomoću onog prvog, nije definiran nijedan pojam.

14. 4. Negativna definicija - Definicija ne smije biti negativna (Definitio ne sit negans) Npr. Televizornije šivaći stroj. nešto smo saznali o televizoru, ali još ne znamo što je televizor Npr. Čovjek živo biće koje nije ni biljka ni životinja Ova definicija doduše točno upućuje na predmet koji se pojmom misli ali još uvijek ne znamo što je čovjek. Ali to pravilo nema apsolutno značenje. Ako je pojam negativan, i definicija je negativna. Npr. Siroče je dijete koje nema roditelje. Npr. pojmovi nesposobnost, nezavisnost, nespretnost, neznanje, netjelesnost, nerad… • Pravilo bi trebalo modificirati: Pozitivne pojmove ne valja definirati negativno. 5. Slikovitost definicije - Definicija se ne smije služiti slikama Npr. Država najhladnija od svih hladnih nemani. riječi neman i hladan ovdje nisu mišljene u svojem doslovnom smislu • Premda nam ta izreka uspješno i slikovito dočarava bit države, nije dobra definicija. 6. Jasnoća definicije - Definicija treba biti jasna (obscurum per obscurius) Npr. Božansko priopćenje je neposredno unutrašnje obasjavanje ljudskog duha božanskom premudrošću. Npr. Pronicljivost je vrsta prozorljivosti. • nejasno je definirano pomoću još nejasnijeg. • pojmovi od kojih se sastoji definiens moraju biti jasniji nego što je definiendum.

15. Granica definiranjaMože li se sve definirati? Npr. bivstvovanje, odnos Najopćenitije pojmove ne možemo definirati jer nemaju viši rodni pojam. Npr. žuto, crveno, plavo, slano, gorko ne možemo definirati ove pojmove jer nemaju vrsnu razliku. Osim pojmova koji se ne mogu definirati ima i takvih koje ne umijemo definirati, premda je to u principu moguće. To su obično vrlo složeni pojmovi, kod kojih nije lako utvrditi što im je »genus«, a što »differentia specifica«. Tada se koriste: Pomoćni postupci koji djelomično zamjenjuju definiciju • ostenzivna – pokazna definicija se ostvaruje kada pokazujemo na predmet. Npr. pokazujući na stol, izričemo riječ stol. • deskripcija - opis je postupak u kojem nabrajajući oznake nekog pojma ne određujemo njihov međusobni odnos i rang (dakle ne određujemo što je genus, a što differentia). Definiramo predmet pomoću obilježja koja ne čine bit predmeta ali ipak omogućuju da ga se razlikuje od drugih predmeta. Npr. Čovjek je životinja koja se može smijati. • distinkcija - razlikovanjeje postupak kojim se jedan pojam objašnjava tako da se uputi na neki srodan pojam i da se upozori na razliku među njima. • Npr: Sarkazam je sličan ironiji, ali je žešći i bezobzirniji.

16. Pitanja za ponavljanje • Tko je i kako opisao metodu spoznaje? • Što su analiza i sinteza i mogu li se primijeniti na pojmove? • Generalizacija – specijalizacija? • Definicija. • Dijelovi definicije • Vrsta, rod, specifična razlika • Osnovno pravilo za valjanu definiciju • Ostala pravila definiranja • Granice definiranja • Pomoćni postupci koji zamjenjuju definiciju