1.Pravno istorijske pretpostavke

1. OBLICI STALNOG DIPLOMATSKO-KONZULARNOG PREDSTAVLJANJA CRNE GORE UPERIODU KONSTITUISANJA DRŽAVE

2. OBLICI STALNOG DIPLOMATSKO-KONZULARNOG PREDSTAVLJANJA CRNE GORE UPERIODU KONSTITUISANJA DRŽAVE 1.Pravno istorijske pretpostavke -Pošto nije bila "država u smislu međunarodnog prava", u odnosima Crne Gore sa drugim zemljama nijesu se mogle razviti klasične forme diplomatskog i konzularnog predstavljanja. Umjesto toga u najvećem dijelu XIX vijeka ispoljavale su se specifičnosti koje su bile izraz protivurječnosti između potreba faktičke državnosti i nepromijenjene situacije u pogledu njenog međunarodnog statusa. • - Primjeri međunarodnog predstavljanja bili su neuobičajeni za diplomatsku praksu suverenih država prve polovine XIX vijeka, ali veoma važni za diplomatsku istoriju Crne Gore. -Riječ je o radu stalnih predstavništava u Carigradu, Skadru i Kotoru, konzularnom zastupanju putem ruskog konzulata u Kotoru, kao i o pokušaju uspostavljanja konzularnih odnosa sa Francuskom. -Iako se ne mogu podvesti pod poznate kategorije klasičnog međunarodnog prava, ove ustanove su predstavljale zanimljive oblike međunarodnog saobraćaja ostvarene u periodu postojanja države u faktičkom smislu, ne i u smislu međunarodnog prava.

3. 2. Razlozi otvaranja ruskog konzulata u Kotoru -Jedan od prvih oblika diplomatsko-konzularnog predstavljanja Crne Gore u periodu stvaranja države ostvaren je ne uz pomoć njenih organa već zastupanjem ruske konzularne službe. -Političke okolnosti koje su uslovile osnivanje ruskog konzulata u Kotoru sadržane su u odnosima među velikim državama u Evropi, nakon buržoaske revolucije u Francuskoj 1789. i opasnosti od njenog ugrož avanja ravnoteže snaga i aktuelizovanja Istočnog pitanja. -Koraci koje je preduzimala Crna Gora u cilju približavanja Francuskoj, nakon mira u Kampo-Formiju (1797) i prvog zaposijedanja Boke od strane Austrijanaca, nijesu mogli naići na simpatije u Petrogradu. -Slomom Mletačke Republike i ulaskom Austrije u Dalmaciju i Boku 1797. godine, Crna Gora je dobila za susjeda snažnu evropsku silu. OBLICI STALNOG DIPLOMATSKO-KONZULARNOG PREDSTAVLJANJA CRNE GORE UPERIODU KONSTITUISANJA DRŽAVE

4. OBLICI STALNOG DIPLOMATSKO-KONZULARNOG PREDSTAVLJANJA CRNE GORE UPERIODU KONSTITUISANJA DRŽAVE

5. 3. OdnosCrne Gore premapoliticiFrancuske -StiješnjenaizmeđuambicioznihplanovaBečai, u odnosunaCrnuGoru imoćneOsmanskecarevine, poslijebezuspješnihapelazapomoćupućivanihRusiji, Crna Gora je učinilapokušajeuspostavljanjabližihodnosasaFrancuskom. -Vladika je 1803. poslao u La He (La Haye - Holandija) svogasinovca (Nikolu) francuskomvišemoficiruFeliksu de Lapradu s pismima, kojimaga je pozivaodadođe u CrnuGoruidapreuzmekomandunadcrnogorskomvojskomprotivAustrije, ovlaščujućiga dastaviNapoleonunaraspolaganjesvecrnogorskesnage. -U slučajuizbijanjaratnogsukobaizmeđuFrancuskeiOsmanskeimperije, svojimosnovnimzadatkomRusija je smatralaobavezudakoristisvasredstvada bi zaštitilaOsmanskocarstvo OBLICI STALNOG DIPLOMATSKO-KONZULARNOG PREDSTAVLJANJA CRNE GORE UPERIODU KONSTITUISANJA DRŽAVE

6. 4. ZadacimisijeMarkaIveljićaiarhimandritaStefanaVučetića 1803. - Iveljićevamisijabila je usmjerenapremaPetru I isekretaruopatuDolčiju. -Po dolasku u Boku, Iveljić je trebalo dapridobiještovećibrojCrnogoracaiBrđanaidaod Petra I odvojidiovojskezanapadeprotivFrancuza. - Iveljić je došao u sukobsavladikom. Vladika je napadanjer se odnosiosa “hladnoćomivelikomuzdržanošću”. a posebnojer je 6. marta 1804. godinelišioarhimandritskogdostojanstvaarhimandritaVučetića -S nastojanjemgrofaIveljićadauklonicrnogorskogmitropolita s tog položaja, bile suusklađenemjereSvetogSinoda. One su se ticaledjelatnostimitropolita u oblastiduhovnogživota. - SvetiSinod s odobrenjemnjegovogimperatorskogveličanstvariješioje da Petra I dovedepredsvojsud: da bi opovrgaosvepomenutedenuncijacijeiopravdao se ilipokajao. OBLICI STALNOG DIPLOMATSKO-KONZULARNOG PREDSTAVLJANJA CRNE GORE UPERIODU KONSTITUISANJA DRŽAVE

7. 5. StavCrnogoracapremazahtjevuSvetogSinoda -Smatrajućigaoklevetanimineopravdanooptuženim, CrnogorciiBrđanisustaliuzvladikupreduzimajućiprekoPraviteljstvakorakeda se nesporazumiotklone. -Praviteljstvo se najprije, protestom (od 18. marta 1804.)obratilogrofuMarkuIveljiću. Praviteljstvo se sadvapismaobratiloruskomCaruiKolegijiMinistarstvainostranihdjela. -U pismima je isticananezavisnostisamostalnostCrne Gore premaRusiji, kako u duhovnomtakoi u svjetovnompogledu, kaoi to danarodcrnogorskiibrdskinije u podanstvuRuskeimperijenegosamo pod moralnimpokroviteljstvom. - Odbijajućida se povinujezahtjevimaRusijePraviteljstvoisammitropolitsuzasvevrijemeisticalipotrebuzarazjašnjenjemspora, ispitivanjemistinitostičinjenicazbogkojih je optuživanmitropolit. OBLICI STALNOG DIPLOMATSKO-KONZULARNOG PREDSTAVLJANJA CRNE GORE UPERIODU KONSTITUISANJA DRŽAVE

8. 6. Osnivanjekonzulata -Novi konceptspoljnopolitičkogdjelovanja, nijepodrazumijevaouklanjanje Petra I, većostvarenjeuticajaRusijeposredstvomruskogkonzulata u Kotoru, -Podaci o osnivanjuruskogkonzulata u Kotoru, nezavisnoodonog u Dubrovniku , potičuizprvihdanamaja 1804. godine. Ruskikancelar Adam Čartorijskiobavijestio je 17. maja 1804. godine, crnogorskogvladikuda je car Aleksandar I potpisaoukaz o uspostavljanjukonzulata u Kotoru. - Poslanicomod26. julaCrnogorcimaiBrđanimaPetar I je obnarodovaoda je ruski car “izvoliourediti” konzulat u Kotoruiimenovaokonzula. -Osnivanjemkonzulataruskavlada je željeladaostvaridvavažnaciljasvojespoljnepolitike: 1) uticajnaCrnuGoru u sklopuplanovapremaBalkanuiMediteranu, 2) uklanjanjenegativnihposljedicaneuspjehaIveljićevemisije. -Jednaodvažnijihzadatakruskogkonzulabila je predajacarskegramatecrnogorskomibrdskomnarodu, koja se jošuvijeknalazilakodIveljića. OBLICI STALNOG DIPLOMATSKO-KONZULARNOG PREDSTAVLJANJA CRNE GORE UPERIODU KONSTITUISANJA DRŽAVE

9. 7. Uručenjegramateiotvaranjekonzulata -Gramatanijeodgovaralaizmijenjenimokolnostimakojesunastupile. -U instrukcijamaIveljićaMazurevskomod 16. avgusta 1804. godine u 3. tačkizapovijeđeno je danastojidaCrnogorci: “ saovdašnjimgubernatoromRozetijemotkažuubudućeprepisku, ilijavneilitajnepregovore, mimoruskogkonzula”. -U vezi s poslovimainadležnostimakojesuCrnogorciiBrđanipovjeriliruskomkonzuluzanimljivo je SvemunaroduodcrnogorskogaMitropolitaiPraviteljstvaobjavljenijeod26. avgusta 1804. godine. -Osimupućivanjanaruskogkonzula “zaobranuisvakupotrebnuipristojnupomoć" regulisanesuinekeodobavezaCrnogoracaiBrđanapremaruskomkonzulu, kaoislučajevi u kojimaim on možepružitizaštitu. Sveovoformulisano je u četiriposebnetačkeObjavljenija.Pored dužnostiutvrđenih u Objavljenijuod 26. avgustaruskikonzul u Kotoruobavljao je idrugeposlove. -Obraćanjaradizaštiteinteresacrnogorskihpodanikazapočelasuprijenegoštosu se dvaprethodnadogađajadesilasadatumomranijimod 19. avgusta 1804. OBLICI STALNOG DIPLOMATSKO-KONZULARNOG PREDSTAVLJANJA CRNE GORE UPERIODU KONSTITUISANJA DRŽAVE

10. 8. O datumu otvaranja konzulata -Oko datuma otvaranja konzulata postoje različiti podaci. Dušan Vuksan u radu Crna Gora u 1804. godini navodi 13. oktobra 1804. godine i da je otvaranju prisustvovala delegacija iz Crne Gore, sa guvernadurom Radonjićem i pet glavara. - N.I.Hitrova u radu Iz istorije rusko-crnogorskih odnosa početkom XIX vijeka navodi 14.oktobar kao datum otvaranja i da su prisustvovali gubernator i 25 crnogorskih glavara". -Sam čin “otvaranja” konzulata imao je isključivo ceremonijalni karakter i služio potvrdi onoga što su se, međusobno, dogovorili ruski i crnogorski predstavnici. Za međunarodnopravni status ovog tijela datum imenovanja , a posebno datum davanja egzekvature od strane austrijskih vlasti, su mnogo važniji momenti od početka rada konzulata. Prisustvo crnogorskih delegata “svečanosti otvaranja”, sa tog stanovišta, nije imalo nikakav konstitutivni značaj. -Konzulat u Kotoru predstavljao je jedno od konzularnih tijela koja je Rusija imala krajem XVIII i početkom XIX vijeka u Austrija. U njegovoj nadležnosti su bili uobičajeni poslovi koje su, za svoju zemlju,tada obavljali ruski konzulati na strani. OBLICI STALNOG DIPLOMATSKO-KONZULARNOG PREDSTAVLJANJA CRNE GORE UPERIODU KONSTITUISANJA DRŽAVE

11. 9. Stavdrugihdržavapremaradukonzulata -Pošto je PortaznaladaCrna Gora ne zavisiodTurske, smatrao je da ne možeimatiništaniprotivodnosakojipostojeizmeđuRusijeiCrne Gore. Kakojoj je zaoštravanjeodnosa s Rusijommoglostvoritijošvećeteškoće, njenogzvaničnogreagovanjanijebilo. -Konzulat u Kotorune može se svrstati u organecrnogorskedržave. Glavninjegovzadatakaogledao se u konzularnom (pa idiplomatskom) zastupanjuinteresaCrne Gore nateritorijiAustrije. O takvimciljevimaosnivanjakonzulataiodjedneioddrugestranebila je obaviještenaAustrija. Da je Crna Gora u to vrijemeimala status nezavisnedržave, takavvidzastupanjanjenihinteresanameđunarodnomplanupredstavljao bi vidzastupanjajednedržaveodstranedruge, nateritorijineketreće. -Ruskozastupanjenaaustrijskojstraniprimljeno je s nezadovoljstvom. Razloziza to bilisuizazvanipostupcimaiCrnogoracaiMazurevskog. Mazurevski je baronuRozetijupredaoaktkojimga je obavijestioda se Crna Gora nalazi pod ruskimprotektoratom 94 godine. OBLICI STALNOG DIPLOMATSKO-KONZULARNOG PREDSTAVLJANJA CRNE GORE UPERIODU KONSTITUISANJA DRŽAVE

12. 10. Zatvaranjekonzulata u Kotoru -Odlukamamira u Požunu (26. 12. 1805.)nakonpobjedeNapoleonovevojskenadaustro-ruskimtrupamakodAusterlica (2. decembra 1805.)BokaKotorska je pripalaFrancuskoj. RokpredajeDalmacijeiBokeKotorskeNapoleonuutvrđen je za2. januar 1806. godine. StevanSankovski, obavijestio je početkomjanuara 1806. da je ruskavladadonijelaodlukudapovučesvogkonzulaizKotora s obziromna to da je BokaKotorskapripalaFrancuskoj. -Daljitokdogađajaodložio je dolazakFrancuza u Boku. Ruskikonzulat u Kotoruprestao je daradi u februaru 1806. kadasucrnogorsko-bokeljskairuskavojskaoslobodileKotoricijeluBokuKotorskuodaustrijskihvlasti. -Osnivanjeruskogkonzulata u Kotorunadišlo je, diplomatsko-konzularniznačaj.Imalo je funkcijupredstavljanjaizaštiteinteresanarodakoji je zvaničnopripadaoOsmanskojimperijiiakobezsvihoblikapotpunedržavnosti. OBLICI STALNOG DIPLOMATSKO-KONZULARNOG PREDSTAVLJANJA CRNE GORE UPERIODU KONSTITUISANJA DRŽAVE

13. 11. Događajikojisuprethodilipokušajuosnivanjafrancuskogkonzulata u CrnojGori -PoslijepobjedeaustrijskevojskukodUlma 1805. godine, Napoleon je slaviopobjedunadrusko-austrijskomvojskomkodAusterlica. U bitkamakodJeneiAuerštetaporaženaje pruskavojska (1806), a u bicikodFridlanda (1807) iruska. Ugovor o miruizmeđufrancuskogcaraipredstavnikakoalicionihdržavapotpisan je u Tilzitu 25. juna 1807. Po njegovimodredbamaBoka je pripalaFrancuskoj. -BokaKotorskaiDalmacijasu bile dodijeljeneNapoleonuipoodredbamamira u Požunu. Predviđenirokpredajeovihoblastifrancuskimtrupama (2. I 1806) nijeispoštovanveć je, crnogorsko-primorskavojska, potpomognutaruskomflotom, krajemfebruara 1806. čitavuBokuKotorskuoslobodilaodaustrijskihtrupa. Time je pitanjepredajeBokeFrancuzimaiskomplikovanoipraktičnoodloženo do Tilzitskogmira (1807). - Mada je sazakašnjenjemstigla u CrnuGoru, vijest o ovome je kaosvojuprvuposljedicuimalaponištenjeratnihrezultatacrnogorskeiruskevojske u Boki, odnosnoobavezivalaih je napovlačenje s osvojenihteritorija. Pošto je i to učinjeno, Francuzisuzaključnosa31. julom 1807. zauzeligradove u Boki. OBLICI STALNOG DIPLOMATSKO-KONZULARNOG PREDSTAVLJANJA CRNE GORE UPERIODU KONSTITUISANJA DRŽAVE

14. OBLICI STALNOG DIPLOMATSKO-KONZULARNOG PREDSTAVLJANJA CRNE GORE UPERIODU KONSTITUISANJA DRŽAVE Vladika kao ratnik-francuski crtež Petra I

15. 12.Predlog o osnivanjufrancuskogkonzulata -Sastankom s francuskimgeneralomMarmonomotpočeli sukoraci ka uspostavljanjubližihcrnogorsko-francuskihodnosa, -O otvaranjufrancuskogkonzulataprvi put je razgovaranonasastankucrnogorskogvladikesageneralomLoristonom14. oktobra 1807. Premapodacima (iz literature), vladika je pristaoda se “priCrnojGori, sasjedištem u Kotoruosnujefrancuskikonzulat”. -U februaru 1808, pozivajući se naprethodnovođenerazgovore, Marmon je u CrnuGoruposlaooficiraPavlaTomića. zaprivremenogvršiocaposlovastalnogkonzula u CrnojGori. -PoučeniskustvomizprethodnihodnosasaFrancuskom, odnosnoRusijom u periodu 1804 - 1806, kojisuprethodiliotvaranjuruskogkonzulata u Kotoru, Petar I je, iako ne konačno, ipaknegativnoodgovorionapredloženuponudu OBLICI STALNOG DIPLOMATSKO-KONZULARNOG PREDSTAVLJANJA CRNE GORE UPERIODU KONSTITUISANJA DRŽAVE

16. 13. Ponovnifrancuskipokušaji - Marmon je u pismuvladiciod 19. julapredložioda se umjestoTomićaimenujedrugikonzul "ma ne Dubrovčanin". - Što se tičesmještajakonzula, insistirao je naCetinju, alinijeisključivaomogućnostdabude “inadrugojstrani”. -Zanović, koji je vladicipredaoovopismo, obećao je “sličnuuzajamnost” kako bi se utvrdiloprijateljstvoizmeđuMarmonaivladike Petra I ali to nijeizmjeniloranijistavCrnogoracapotvrđennaskupštiniod 6. avgusta. -NakondobijanjaovogodgovoraFrancuska je definitivnoodustalaodosnivanjakonzulata u CrnojGori. VišezaistanijebilorazlogadajednatakomoćnasilainsistiradanjenkonzulbudeprimljenodstraneCrne Gore. -Predlog o osnivanjufrancuskogkonzulata u CrnojGoristavljao je u izgled, prvi put u međunarodnojistorijiCrne Gore, uspostavljanjedirektnihkonzularnihodnosaputemstalnogpredstavnikaFrancuskeakreditovanognaCetinju. U predlogu o osnivanjukonzulatanuđena je “isličnauzajamnost” . OBLICI STALNOG DIPLOMATSKO-KONZULARNOG PREDSTAVLJANJA CRNE GORE UPERIODU KONSTITUISANJA DRŽAVE

17. OBLICI STALNOG DIPLOMATSKO-KONZULARNOG PREDSTAVLJANJA CRNE GORE UPERIODU KONSTITUISANJA DRŽAVE Maršal Marmon

18. OBLICI STALNOG DIPLOMATSKO-KONZULARNOG PREDSTAVLJANJA CRNE GORE UPERIODU KONSTITUISANJA DRŽAVE 14. O zaštitiCrnogoraca u Carigradu -U drugojpolovini XIX vijekaCrna Gora čestobila u ratu s Osmanskomimperijom. Pored toga, zabilježen je iodlazakCrnogoracanarad, naročito u Carigradi u drugeosmanskegradoveodBosforai Male Azije do Crvenogmora. -Ova pojavabila je pogotovoizrazita u vrijemeknjazaDanila. Sačuvana je "knjigapasporata".Premanepotpunimpodacima, u drugojpolovini XIX vijeka u Carigradu je bilood 1.000 do 4.000 Crnogorca. -S obziromna to dasuboravili u tuđoj, neprijateljskojzemlji, najčešće se nijesukazivaliCrnogorcimanegoHrvatimaizBoke. -Da bi mogliostvaritisvojapravakodosmanskihvlasti, Crnogorcisu se u početkuzapomoćobraćalistranimkonzulima, najčešćeruskom. Hatišerifomod 1830. godine, kojimsuregulisaniodnosiizmeđuSrbijeiPorte,bilo je dozvoljenoipostojanjesrpskihagenata u Carigradu, kojisumoglipregovarati s Portom, o poslovimanjihovezemlje, Crnogorcisu se obraćalizapomoćisrpskimagentima. Naziv "Hrvat-baša" označavastarješinstvonadHrvatima - glavarHrvatа. CnogorcisuuzimalinasebesrodnoimeikazivalisudasuHrvati.

19. OBLICI STALNOG DIPLOMATSKO-KONZULARNOG PREDSTAVLJANJA CRNE GORE UPERIODU KONSTITUISANJA DRŽAVE 15. Način određivanja i dužnosti -Prvi crnogorski zastupnici u Carigradu određivani su spontano od strane samih Crnogoraca, da bi olakšali svoje poslove s osmanskim vlastima. Već početkom pedesetih godina oni su određivani po nalogu crnogorskog knjaza Danila Petrovića. -Umjesto naziva "Hrvat-baša" krajem 70-ih godina XIXv. za crnogorske zastupnike u Carigradu uveden je naziv kapetan. Pop Đoko Pejović, koji je dva puta boravio u Carigradu, prvi je za koga se, upotrebljava i jedna i druga titula. Za vrijeme svog prvog boravka u Carigradu, on je posjetio i neka mjesta u unutrašnjosti Osmanskog carstva gdje su radili Crnogorci. Tamo je imenovao komandire koji su njemu potčinjeni bili. -Praksa postavljanja crnogorskih kapetana u proceduralnom smislu bila je neujednačena. Na tu dužnost imenovao ih je knjaz ili Senat.

20. OBLICI STALNOG DIPLOMATSKO-KONZULARNOG PREDSTAVLJANJA CRNE GORE UPERIODU KONSTITUISANJA DRŽAVE 16. Propisi o crnogorskimkapetanima -NajstarijidokumenatpotičeodSenataizmaja1872. Kroz18 tačaka u njemu se iznosedužnostikapetanakaoiobavezeCrnogoracakakopremanjemutakoipremaosmanskimvlastima. Zato je imaokarakterinstrukcija o zastupanjaCrnogoraca u Carigradu. -Kapetan je moraodazabranikrađuodstranesvojihpodanika, a ako bi takvihslučajevabilo - dateCrnogorceodmahpošaljedaim se sudinaCetinju. Ukoliko je nekiCrnogoracgreškomzatvorenodosmanskogsuda, on je bio ovlašćendakrivcauhvatiipreda u rukeosmanskihvlasti. Da bi izvukao “pravogCrnogorca” iz “tavnice” kapetan je, premaoviminstrukcijama, trebalo “o svomtroškuhoditposudovaiizvaditga”. Za to nijesmiotražitinadoknadu. Ako bi, u tamnici bio “lupež" zbog "lupeštine" kapetanu je bilozabranjenodamolizaoslobođenje. -OsimopštegnadzoranadradomCrnogoraca (da ne sjedepokafanamainemilicetroše), kapetan je i one kojisubesposličilimogaovratiti u CrnuGoru. Bila mu je dodijeljenaiodređenasudskavlast. Rješavao je sporove - svađemeđuCrnogorcimaiimao je pravodaglobi.

21. OBLICI STALNOG DIPLOMATSKO-KONZULARNOG PREDSTAVLJANJA CRNE GORE UPERIODU KONSTITUISANJA DRŽAVE 17. Dometiinstrukcijaiz 1876. -Instrukcijeiz1876. nijesuništabitnopromijenile u nivounadležnosticrnogorskihzastupnika u odnosuna one iz1872. Promjene se mogukonstatovatijedino u pogleduobima. -Izvršena je promjenanazivapojedinihinstituta, mada je suštinaustanovljenogodnosaostalaista. Takavprimjerimamokodhrvat-bašluka, odnosnoubiranjanovčanihdavanjaodstranecrnogorskihzastupnikanakojasunjenipodaniciodranijebiliobavezni. - Funkcijekojesuobavljalikomandiriimale sukonzularnaobilježja. Oni nijesubilipolitičkipredstavnicizemlje u ukupnostinjenihodnosa s Osmanskimcarstvom, ali je ibrojnjihovihkonzularnihfunkcija bio krajnjeredukovan. Bezposredstvadržavnihorganazemlje-domaćinaonisuobavljalisudskufunkciju, rješavajućimanjesporoveinaplaćujućinovčanekazne. U jednomdokumentuiz 1873. pominje se čakCrnogorskisud u Carigradu.

22. OBLICI STALNOG DIPLOMATSKO-KONZULARNOG PREDSTAVLJANJA CRNE GORE UPERIODU KONSTITUISANJA DRŽAVE 18. Status crnogorskihzastupnika u Osmanskojimperiji. -Prvicrnogorskizastupnicinastrani, nazivali su sekapetanimaikomandirima. To govorii o zaokupljenostiCrnogoracatradicionalnimvrijednostimaplemenskogdruštva u čijoj je svijestidominiralapotrebaborbeivojnogustrojstvazemlje -Pored redukovanogkonzularnogkarakteruoveustanove, crnogorskimkapetanima u Carigradu ne može se odrećiiizvjestanznačajpolitičkogpredstavljanjaCrne Gore. Ova ustanova je imalaznačajizapočetneoblikemeđunarodneafirmacijedržavnesamostalnostiCrne Gore. -Najvišiorganiosmanskihvlastinijesuizražavalispremnostdacrnogorskimpredstavnicima u Carigradupriznajuoficijelnosvojstvoaliposebaninteresza to nijeiskazivalaniCrna Gora. “Instrukcije” od 19. II 1876, nijesupredviđalepolitičkozastupanjekodcentralnihorganavlastiOsmanskogcarstva. -U članu 3 Instrukcijaposlovio “zastupništvucrnogorskom uCarigradu”, bilasuodređenisamonaodnosekapetana "s turskimsudom u Carigradu”. Odnosi s tijelimadiplomatskogkaraktera, osmanskeilistranihdržava, članom 2 subilinajstrožezabranjeni.

23. OBLICI STALNOG DIPLOMATSKO-KONZULARNOG PREDSTAVLJANJA CRNE GORE UPERIODU KONSTITUISANJA DRŽAVE 19. Crnogorskizastupnik - agent u Skadru -NakonbitkenaGrahovu (1858) sakojom je Crna Gora dobila status zemlje s međunarodnopriznatimgranicama. Međunarodnakomisijazarazgraničenje je 8. marta 1860. odknjazaDanilaiosmanskimpašatražilamišljenje o problemimakojipredstavljajuopasnostzamirdužnovouspostavljenegranice. - Knjaz je predložioustanovljenjedirektnihdiplomatskihodnosada bi se izbjegla “nezgodnostdosadašnjeprakse”. PodržavajućicrnogorskezahtjevepredstavnikFrancuske,Ekar je ukazaona slabostidotadašnjegstanjazbogčega je predložioda se u Podgorici, SkadruiNikšićuustanovehrvat-bašepougledunatakvecrnogorskezastupnike u Carigradu. - Zadacihrvat-baša u Podgorici, SkadruiNikšićusubiliopredijeljeniposlovimaposredovanjaizmeđucrnogorskogknjazaiosmanskihvlastikaoitrgovinskimodnosima. Kako je komisijazarazgraničenjeprekinularad27. marta 1860, rješavanjeovogpitanjaprenijeto je naKonferencijuambasadora u Carigradu, a ona je, Protokolomod 17. aprila 1860. preporučilauspostavljanjedirektnihodnosaizmeđuskadarskogguverneraiknjazaDanila.

24. OBLICI STALNOG DIPLOMATSKO-KONZULARNOG PREDSTAVLJANJA CRNE GORE UPERIODU KONSTITUISANJA DRŽAVE 20. Status konzulata u Skadru -UmjestodirektnekomunikacijesaMinistarstvomspoljnihposlovaOsmanskogcarstva, sve se svelonaodnose s pašamasusjednihoblasti -Tačnimdatumomotvaranjakonzulatasmatara se 1863. godina. Do ovakvogzaključka se možedožinaosnovupodatakapovodomsporaokoprotjerivanjacrnogorskogagentaizSkadra1872. Otvaranjecrnogorskeagencije u Skadruuslijedilo je kaorezultatprećutnogpristanka, a ne nekogzvaničnogdogovora. -Kao argument da je crnogorskaagencija u Skadrupostojalaod 1863. navode se izvještajruskogkonzulaizDubrovnikaJonina-Ignjatijevaod 24. novembra 1872. iizvještajzastupnikafrancuskogkonzula u SkadruministruspoljnihposlovaFrancuskeod 8. oktobra 1872. MadaSkadarskakonvencijaod 31. avgusta 1862. zaključenasaCrnomGoromipotpisanaodserdaraEkrema Omer-pašenijesadržalanijednuodredbukoja bi ovlašćivalaknjaževinudabudepredstavljena u Albaniji, njenopostojanjevišeodosamgodinaobavezivalo bi da se ova agencijasmatrakao “gotovčinipotvrđenodvremena.” Spor je riješentakošto je početkom1873. umjestoPejovića u SkadardošaoRadeTurovPlamenac.

25. OBLICI STALNOG DIPLOMATSKO-KONZULARNOG PREDSTAVLJANJA CRNE GORE UPERIODU KONSTITUISANJA DRŽAVE 21. Crnogorskaagencija u Kotoru -Prepoznatljivasi tri periodanjegovarada. Prvizavrijeme Petra I i Petra II PetrovićaNjegoša. Zatimslijediradkonzulata u vrijemeknjazaDanila, doktrećipredstavlja period od 1878. do međunarodnogpriznanja. -Njegovozvaničnouvođenje u praksuCrne Gore pripremio je Petar I testamentomod 18. oktobra 1830. Sjedišteagentanalazilo se u Kotoru, njegoviprvobitnizadacinijesu se ticaliodnosaCrne Gore iAustrije.Njegovaprevashodnadužnostodmahnakon “zvaničnogimenovanja” biloposredovanje u održavanjuveza s ruskimkonzulom u Dubrovniku, JeremijomGagićem. -Osimpolitičkekorespondencije, Ivančikusupovjeravaniizadacifinansijskeprirode. -Crnogorskomagentu se ne možeodrećiznačajtijelakoje je obavljaloposlovenateritorijidrugedržave. Njegoveglavnefunkcijeipaknijesu bile usmjerenepremavlastimazemlje u kojoj je boravio. Nadoknaduzasvojradprimao je odRusije. S njegovomsmrćuzaizvjesnovrijemeprestaćedapostojiustanova “crnogorskogagenta”.

26. OBLICI STALNOG DIPLOMATSKO-KONZULARNOG PREDSTAVLJANJA CRNE GORE UPERIODU KONSTITUISANJA DRŽAVE 22. Crnogorski agent u Kotoruposlijeproglašenjazemljezaknjaževinu -DaniloPetrović se u timposlovima, oslonionaporodicuBjeladinović (StefanailiMarka), s kojom je Njegoš u posljednjimgodinamaživotauspostaviočvrstekontakteičije je uslugekoristio. -DaniloStankov se ne samonjihovimuslugamakoristiovećipokušaodaposlovimakojesuoniobavljalidazvaničan status. Time počinjedrugiprepoznatljiv period u istorijicrnogorskogagenta u Kotoru. -PolitikaBečanijebilatakoradikalna - ona je ipak, bar što se tičetadašnjeCrne Gore, težiladabuderealistična. Austrija je priznavalaformalnisuverenitetOsmanskogcarstvanadCrnomGorom, ali je u direktnimkontaktimasacrnogorskimvlastimarješavalasporove u svimmeđusobnimodnosima, počevodpitanjarazgraničenja.

27. OBLICI STALNOG DIPLOMATSKO-KONZULARNOG PREDSTAVLJANJA CRNE GORE UPERIODU KONSTITUISANJA DRŽAVE 23.Pokušaj Senatada 1852. da u Kotorupostavisvogagenta -Sastojao u imenovanjunatudužnostStefanaBjeladinovićaitraženodagaiaustrijskevlastizatakvog prihvate. DušanVuksannavodida je glavnipovod bio u diskriminacijiCrnogoracanakotorskimpazarima. - Očekivanjada se dobijezvaničniakt o imenovanjucrnogorskogagentabilasusuvišeoptimistička. Austrijanijepriznalaovogagenta, nitijoj je on zaodržavanjenjihovihmeđusobnihodnosapotreban. Ovozastupništvozadesila je sudbinanjenihorganakojisudjelovalinateritorijiOsmanskogcarstva. Bezzvaničnogodobrenjezaradnjihovaaktivnost, zbogobostranekoristi, odvijala se uztolerantanstavvlastiovihdržava. -Bjeladinović je “neformalno” obavljaoposlovezastupnika - agentaCrne Gore u Kotoru. S obziromna to da je bio “austrijskipodanik”, u slučajuda se radilo o odnosimadvasuverenasubjekta, on bi mogaobitisvrstan u kategorijupočasnihkonzularnihpredstavnika.StefanBjeladinovićimao jeuspjeha u obavljanjuposlovazastupanjaštopotvrđujudvaodlikovanjaodruskogcara.

28. OBLICI STALNOG DIPLOMATSKO-KONZULARNOG PREDSTAVLJANJA CRNE GORE UPERIODU KONSTITUISANJA DRŽAVE 24. UlogaMarkaBjeladinovića - Marko Bjeladinović, imao je vidnomjesto u političkomživotuCrne Gore. Bio je ađutantknjazaDanila, pa je čestovršiofunkcijuopunomoćenogpredstavnikacrnogorskogknjazapredkotorskimvlastima. Sačuvano je ijednoposebnopunomoćjekojimga je knjaz u julu 1852. ovlastiodagazastupapred C. K. Tribunalom u Kotoru u sporuSundečić - Vlastelinović. -BjeladinovićisuostalibliskisaradniciknjazaDanila do krajanjegovogživota. U avgustu 1854. Marko Bjeladinović je poknjaževomnaloguputovao u BečdaruskomdiplomatskompredstavnikuGorčakovupredaonjegovuporuku. -Kada je 1860. naknjazaizvršenatentat, prenesen je u kućusvog "agenta" u Kotoru - Bjeladinovića, u kojoj je sjutradanumro. -Kakva je bilasudbinacrnogorskogzastupnika - agenta u Kotoruposlije 1860, idaliga je uopštebilo do 1870, vrlo je nejasno. CrnogorskigodišnjakOrlić u brojevima 1865-1870. u rubrici “Činovniciknjaževski” kaojedinecrnogorskepredstavnikenastrani, u Skadru, navodiJovanaVaclika (1865) iPeraPejovića (1866-1870).

29. OBLICI STALNOG DIPLOMATSKO-KONZULARNOG PREDSTAVLJANJA CRNE GORE UPERIODU KONSTITUISANJA DRŽAVE crnogorski godišnjak-Orlić

30. OBLICI STALNOG DIPLOMATSKO-KONZULARNOG PREDSTAVLJANJA CRNE GORE UPERIODU KONSTITUISANJA DRŽAVE 25 PetarRamadanovićdržavnizastupnik u Kotoruod 1870. godine. -Sadržajradaagenta u Kotoru u ovomperiodu, bi se, zbogsličnogznačaja, mada se radi o drugojzemlji, mogaoopisatikaoiradcrnogorskogzastupnika u Skadru. -Agentura je komuniciralasacrnogorskimSenatom, postupajućiponjegovimzahtjevima u pogledunaplatedugakadasudužnicibili u CrnojGori a povjerioci se nalazili u Kotorui u trgovačkimposlovima u kojima se odagentatražilodavodiračuna o načinuprodaje robe. -Crnogorski agent u Kotoru, obavljao je iposloveimovinskopravnogkarakterakojisu se ticalinasljeđivanjaimovineCrnogoracaposlijenjihovesmrti. -Trgovačkiposlovibilisunajznačajniji. PrekoKotora je obavljanuvozprehrambenihproizvoda: brašna, soli... Kotor je bio zaCrnuGorui “pazarzabarut”. Savizvoz stoke, suvoga mesa iribeišao je prekoKotorazaTrstilinekadrugamjesta u Italiji, kaoiMaltu. Briga o organizovanjuprevoza robebila je u nadležnosticrnogorskog agenta. Crna Gora se posredstvomsvogagentaobraćalaiaustrijskimorganima. Obavljanjetihposlovadavalo je idiplomatskiznačajzastupniku. injegovomprevashodnokonzularnomkarakteru.