Prof.dr.sc. Ivan Šegota Iva Sorta-Bilajac, dr.med. Katedra za društvene znanosti

1. Prof.dr.sc. Ivan ŠegotaIva Sorta-Bilajac, dr.med.Katedra za društvene znanosti Istraživačka etika i bioetika

2. Teme današnjeg predavanja: • Etičke teorije, principi i pravila • Što je medicinska etika? Hipokratova zakletva Etička analiza Hipokratove zakletve • Što je bioetika? Potterova vizija bioetike Hellegersova medikalizacija bioetike Enciklopedijske definicije Podjela bioetike Bioetički skandali Privatnost kao bioetički pojam • Istraživačka bioetika: Informed Consent / Informed Choice Laboratorijske životinje

3. Literatura: • Šegota I. Nova medicinska etika (bioetika) – kompendij. Rijeka: Medicinski fakultet Rijeka; 2000. • Šegota I. Privatnost kao bioetički pojam. Bioetički svesci 1999;2. • Šegota I. Informed Consent. Bioetički svesci 1999;20. • Šuman L. Bioetika i laboratorijske životinje. Bioetiči svesci 2003;46.

4. Etičke teorije • grč. theoria =gledanje,razmatranje • Teorije su sustavi rukovodećih ideja u nekom znanstvenom području -uopćeno iskustvo -osmišljena praksa -reflektor koji osvjetljava empiriju (grč. empiria = iskustvo) • U praksi kada donosimo moralni sud (etičku prosudbu) o nekom medicinskom slučaju, ekscesu, pitanju ili problemu, uglavnom se ne pozivamo na teorije, nego na etička načela (principe i pravila iz odgovarajućih kodeksa i sl.), no u svakoj su etičkoj prosudbi u stanovitoj mjeri - otvoreno ili indirektno - prisutne i teorije na koje se prosudba oslanja. • Etičke teorije u prosudbama čine cjelinu sa etičkim principima i etičkim pravilima odnosno normama.

5. Teorije u medicinskoj etici vezane su uz opće etičke teorije, kojih ima veliki broj. • Koliko ih je u medicinskoj etici - odgovori su vrlo neujednačeni. Za neke autore 6, druge 8, treće 12 i više. • Etičke teorije u medicini danas se u glavnom dijele na dvije glavne skupine. To su deontološketeorije (deontological theories) ikonzekvencionalne,odnosno posljedične teorije (consequentialist theories). • U skupinu posljedičnih teorija spadaju razne utilitarističke teorije koje su utemeljili filozofi David Hume (1711-1776), Jeremy Bentham (1748-1832), John Stuart Mill (1806-1873) i drugi. U deontološke, pak, teorije spadaju etičke koncepcije Immanuela Kanta (1734-1804), kršćanska etika sadržana u Deset zapovijedi, te razne druge religijske etike.

6. Etički principi (Beauchamp i Childress) • DOBROČINSTVO • NEŠKODLJIVOST • AUTONOMNOST (Informed Consent / Informed Choice) • PRAVEDNOST • IZVEDENI PRINCIPI: Istnoljubivost Vjernost Privatnost Povjerenje Univerzalnost (Zlatno pravilo) Iz principa se izvode normativna pravila, specifična za pojedini etički slučaj.

7. Što je medicinska etika? • Sintagma medicinska etika potječe s početka 19. st. Prvi je puta u javnu upotrebu ušla 1903. Kada je Manchesteru, Engleska, objavljena knjiga liječnika Thomasa Percivala pod naslovom “Code of Medical Ethics”. • Četrdeset godina kasnije (1843.) pojavio se termin deontologija, koji je osmislio engleski filozof Jeremy Bentham, pa je s vremenom nastala sintagma liječnička deontologija pod kojom se dugo podrazumijevala medicinska etika. • Smisleni sadržaj sintagme medicinska etika nije precizno određen... ... etika u medicini ... etika o medicini ... liječnička etika • Medicinska etika je znanstvena disciplina koja je grana etike, a koja se bavi teorijskim i praktičnim moralnim pitanjima vezanim za medicinu i zdarvstvo. • Tradicionalna ili stara medicinska etika je profesionalna etika, dok nova ili bioetika nije samo to, pošto uključuje i sve one koji sudjelju u donošenju etičkih odluka u medicini. A to više nisu samo profesionalci.

8. Hipokratova zakletva «Kunem se Apolonom liječnikom, Asklepijem, Higijejom i Panakejom, svim bogovima i božicama, zovući ih za svjedoke, da ću po svojim silama i savjesti držati ovu zakletvu i ove obaveze. Svoga ću učiteja ovog umijeća štovati kao svoje roditelje, davati ću mu što mu u životu bude potrebno, njegovu ću djecu držati svojom braćom, a budu li htjeli učiti ovu umjetnost, poučavat ću ih bez ugovora i bez plaće. Puštat ću da sudjeluju kod predavanja i obuke i u svem ostalom znanju moja djeca i djeca mojega učitelja. Učit ću đake koji se budu ugovorom obavezali i ovom zakletvom zakleli, ali nikog drugoga. Svoje propise odredit ću prema svojim silama i znanju u korist bolesnika i štiti ću ga od svega što bi mu moglo škoditi ili nanijeti nepravdu. Nikome neću, makar me za to i zamolio, dati smrtonosni otrov, niti ću mu za nj dati savjet. Isto tako neću dati ženi sredstvo za pometnuće ploda. Čisto ću i pobožno živjeti i izvršavati svoju umjetnost. Neću operirati mokraćne kamence, nego ću to prepustiti onima koji se time bave. U koju god kuću stupim, radit ću na korist bolesnika, kloneći se hotimičnog oštećivanja, a osobito zavođenja žena i muškaraca, robova i slobodnih. Što pri svojem poslu budem saznao ili vidio, pa i inače u dodiru s ljudima, koliko se ne bude smjelo javno znati, prešutjet ću i zadržati ću tajnu. Budem li održavao ovu zakletvu i ne budem li je prekršio, neka mi bude sretan život i uspješna umjetnost, neka steknem slavu i ugled kod ljudi do u daleka vremena, prekršim li ovu zakletvu i zakunem li se krivo, neka me zadesi protivno.»

9. Etička analiza Hipokratove zakletve • Zakletva potječe iz 5.-4. st pr.n.e., a prema novijim istraživanjima nazvana je po Hipokratu znantno poslije njegove smrti, čak desetak stoljeća kasnije. Jedna je od pretpostavki da je tu zakletvu polagao i sam Hipokrat, jer su svi koji su pristupali asklepijevskoj svećeničko-liječničkoj udruzi na otoku Kosu pod zakletvom preuzimali određene obveze. • Prva ozbiljnija istraživanja Zakletve počela su se provoditi tek u 20-om st., a vezana su uz ime Ludwiga Edelsteina (‘40-ih). On Zakletvu povezuje s pitagorovcima (sljedbenicima Pitagore) i njihovom odnosu prema reinkarnaciji, izbjegavanju krvoprolića, zabrani usmrćivanja, obvezi čuvanja tajne, seksualnoj neporočnosti i štovanju broja 10 kao svetog, magičnog broja (u Zakletvi se, naime, ističe 10 moralnih normi). • Zakletva sadrži petnaestak rečenica i strukturalno je podijeljena u dva dijela. Prvi dio se sastoji od invokacije (zazivanja bogova) i opisa odnosa učenika i učitelja. Liječnik početnik, odnosno student medicine (muškarac!) postaje usvojeni član liječnikove obitelji i obvezuje se da će – u slučaju potrebe – izdržavati svog učitelja i biti besplatan učitelj njegovoj djeci. Također se obvezuje da ne širi medicinsko znanje, odnosno da ne poučava one koji nisu položili Zakletvu.Drugi dio sadržava etički kodeks gdje treba izdvojiti ograničavanje medicinskih tehnika na dopuštene (zabrana kirurgije), odnos prema pacijentu i njegovoj obitelji (čuvanje tajne i seksualno suzdržavanje), te neke neodređene sankcije.

10. U samom tekstu Zakletve može se prepoznati deset moralnih normi, koje predstavljaju sukus tradicionalne (hipokratske) medicinske etike i etičkog ponašanja svakog liječnika. Mogu se podijeliti na pet afirmacijskih i pet negacijskih moralnih normi, a one glase ovako: • Liječnik se obvezuje da će: 1. živjeti pobožno (časno i pošteno); 2. uvijek biti zahvalan svojim učiteljima; 3. mu glavna briga biti njegov pacijent; 4. biti human (neškodljiv i dobročinitelj); 5. čuvati liječničku tajnu. • Liječnik se obvezuje da neće: 6. operirati (kamence); 7. vršiti pobačaj; 8. seksualno zavoditi pacijenta ili njegove ukućane; 9. uvoditi u tajne medicine (podučavati) one koji za to ne steknu određene uvjete (ugovor i zakletva); 10. usmrćivati (zabrana eutanazije). • Moderno doba izbacuje na površinu kontroverze Hipokratove zakletve koja, na jednoj strani, poriče iskorištavanje bolesnika od strane liječnika, a s druge strane liječniku daje sve ovlasti da on sam po svojoj volji i sposobnostima procjenjuje što je u interesu i dobrobiti za pacijenta najbolje. Tradicionalni paternalizam liječnika počinje dolaziti u sukob s idejama modernog doba o individualnim pravima i slobodama, te u tom okviru o pravima pacijenata da sami odluče kakva im je pomoć u zdravstvenoj skrbi potrebna.

11. Potterova vizija bioetike • Tvorac termina bioetika je biokemičar i onkolog sa Wisconsin sveučilišta, profesor Van Rensselaer Potter II. Prvi ga je put upotrijebio 1970. u članku «Bioethics, the Science of Survival» objavljenom u američkom časopisu za biologiju i medicinu «Perspective Biology and Medicine». • Godinu dana kasnije objavljuje knjigu «Bioetika – most prema budućnosti» koja danas predstavlja okosnicu bioetičke literature.

12. Potter je pojam bioetika skovao kombinacijom dviju riječi grčkog podrijetla: bios i etikos. Sa bios je želio naglasiti biološko znanje koje ekspandira, a sa etikos sustav ljudskih vrijednosti. • U svojoj knjizi koristi se sintagmom mostovna bioetika kojom objašnjava svoju primarnu viziju da oblikuje bioetiku kao još jedan most – most prema budućnosti. Riječ most upotrijebljena je kao simbol za novu znanstvenu disciplinu koja će predstavljati poveznicu između prirodnih i humanističkih znanosti, ili, jasnije rečeno, između biološke znanosti i etike. • Teorijskomznačenju bioetike trebalo bi pristupiti kroz promišljanje da dugoročni opstanak ljudskog roda u moralno decentnoj i održivoj civilizaciji zahtijeva razvoj i održavanje etičkog sustava. • Takav sustav je globalna bioetika, temeljena na promišljanjima i zaključivanju nametnutom empirijskim spoznajama svih znanosti, ali posebno biološkim spoznajama, sve s ciljem razvijanja globalne bioetike koja sagledava dobrobit čovjeka u kontekstu poštivanja prirode.

13. Zaključno, potrebno je istaknuti da je Potter oduvijek promatrao bioetiku kao novu disciplinu koja će povezati znanje i razmišljanje, dinamički pristup neprekidnoj potrazi ljudskog roda za mudrošću, odnosno znanjem kako upotrijebiti znanje za ljudski opstanak i poboljšanje kvalitete života. Bioetika bi, dakle, trebala predstavljati novu znanstvenu etiku koja povezuje poniznost, odgovornost i sposobnost, znanost koja je međudisciplinarna i međukulturalna i koja uzvisuje smisao čovječnosti, te bi kao takva trebala postati neka vrsta nauke o preživljavanju.

14. Hellegersova medikalizacija bioetike • Za poistovjećivanje bioetike s medicinskom etikom (odnosno novom medicinskom etikom) - što nije u potpunosti točno, ali je među brojnim autorima do nedavno bilo vrlo rasprostranjeno najzaslužniji je Andre Hellegers, nizozemski ginekolog i opstetričar koji je zahvaljujući financijskoj potpori Josepha Kennedyja 1971. osnovao bioetički institut u sklopu Georgetown sveučilišta u Washington D.C.-u. Upravo upotrijebivši pojam bioetika u nazivu instituta - «The Joseph and Rose Kennedy Institute for the Study of Human Reproduction and Bioethics» (poznatiji pod jednostavnim nazivom «The Kennedy Institute») - postao je zaslužan što se u znanstvenoj i široj javnosti popularizirao taj pojam. Hellegers je , dakle, medikalizirao Potterov pojam, davši mu karakter i značenje medicinske etike.

15. Medikalističkom pristupu bio je sklon i profesor Albert Jonsen s Washington sveučilišta u Seattleu. No on je ubrzo uočio da Hellegersova bioetička pitanja nadilaze tradicionalnu, hipokratovu medicinsku etiku jer su vezana uz dostignuća suvremene medicinske tehnologije koja traže i suvremenu medicinsku etiku. Stoga je pojam bioetike poistovjetio sa sintagmom nova medicinska etika. Ubrzo, međutim, Jonsen napušta to stajalište i u članku napisanom za drugo izdanje Bioetičke enciklopedije izjavljuje sljedeće: «Bioetika je mnogo više od medicine i medicinskih znanosti; to je proučavanje etičkih problema koji se javljaju kada ljudi i ono biološko u njima i njihovoj okolini djeluje jedno na drugo».

16. Enciklopedijske definicije • Definicija iz prvog izdanja Bioetičke enciklopedije glasi: «Bioetika je sustavno proučavanje ljudskog ponašanja na području znanosti o životu i zdravstvene skrbi, ukoliko je to ponašanje ispitivano u svjetlu moralnih vrijednosti i principa.» Ta je definicija, međutim, ubrzo izazvala određene kritike, poglavito zbog pojma principi. Brojni su autori tvrdili da isticanje principa u njenoj definiciji svodi bioetiku na čistu primijenjenu etiku u kojoj su principi normativna pravila. To je izazvalo tzv. kritiku principalizma i zasigurno pripomoglo svijesti o potrebi revidiranja Bioetičke enciklopedije.

17. Nova definicija bioetike iz tog, revidiranog, izdanja glasi: «Bioetika je sustavno proučavanje moralnih dimenzija – uključujući moralne poglede, odluke, ponašanje i djelovanje – u sklopu prirodnih znanosti i zdravstvene skrbi, koje se pritom služi različitim etičkim metodologijama u interdisciplinarnom okruženju.»

18. Najnovija, pak, definicija bioetike – koju doduše nećemo pronaći u Bioetičkoj enciklopediji – glasi: «Bioetika je ljubav prema životu». Njezin autor je Darryl Raymond Macer sa Tsukuba sveučilišta, direktor Eubios instituta i jedan od najistaknutijih japanskih i azijskih bioetičara.

19. Podjela bioetike • Daniel Callahan, jedan od prvih američkih i svjetskih bioetičara uopće, te jedan od osnivača prvog bioetičkog instituta pod nazivom «The Hastings Center» 1969. u New York-u, pod pojmom bioetika podrazumijeva ljudsko preživljavanje i kvalitetu života, ali ne u isključivo medicinskom smislu, smatrajući da bi takvo shvaćanje bilo preusko da obuhvati šira i sporna pitanja suvremene etike koja pokušava ići ukorak s znanstveno-tehnološkim napretkom.

20. Callahan bioetiku dijeli na četiri grane: • Teorijsku - bavi se intelektualnim temeljima te znanstvene discipline. Promišljanjezine moralne korijene i sagledava moguće etičke varijante prisutne u bioetičkom prosuđivanju. • Kliničku - odnosi se na moralo odlučivanje tijekom kontinuirane, svakodnevnebrige za pacijenta. Najčešće je orijentirana na individualan slučaj,pokušavajući determinirati što treba za pojedinog pacijenta učiniti ovdje i sada. • Političku- za cilj ima formiranje pravno-političkih i kliničkih pravila, odnosno protokola primjenjivih općenito, a ne fokusiranih na pojedini slučaj. Ona oblikuje javno mnijenje o aktualnim pitanjima bioetike i sudjeluje u pravno-političkom formuliranju propisa, uredbi i zakona kao neka vrsta regulacijske bioetike . • Kulturnu- odnosi se na pokušaj da se bioetička pitanja smjeste u adekvatni povijesni, kulturološki, religijski i socijalni kontekst.

21. Bioetički skandali: • 1963. – židovska bolnica u Brooklynu: istraživanje raka • 1966. - Prof. Henry Beecher: “Etika i klinička istraživanja”, članak u NEJM o 22 neetička istraživanja svojih suvremenika • 1967. – bolnica Willowbrook: istraživanje hepatitisa na mentalno retardiranoj djeci • 1972. – Tuskegee Sifilis Project

22. Privatnost kao bioetički pojam • Privatnost (engl. privacy) je bioetički pojam koji se prije pojave bioetike već udomaćio u pravu i politici. Termin potječe od lat. privatus = lični, svoj, kojim se označavalo sve što nije imalo službeni karaker, odnosno sve što je tajno, skrovito, povjerljivo... • U bioetičkoj se literaturi privatnost najčešće shvaća kao “pravo koje ima svaka osoba”, a koje uključuje osobne informacije, povjerenje i slobodu od neželjenog ometanja od drugih ljudi. Pri tome se ugavnom misli na slobodu od nečijeg uplitanja u osobni život. • U bioetici privatnost ima tri glavna značenja: 1. Fizička privatnost 2. Informatvna privatnost 3. Privatnost odlučivanja

23. Neke definicije privatnosti: • Zahtjev pojedinca, skupine ili institucije da sami za sebe određuju kada će, kako i do koje mjere informacije o njima biti otkrivene drugima. (Alan F. Westius) • Ograničeni fizički i informativni pristup, a ne namjerno skrivanje infomacija jer tako nešto pripada pojmu tajnosti a ne privatnosti. (Sissela Bok) • Društveni obred pomoću kojeg se potvrđuje moralno pravo pojedinca na vlastito postojanje. (Jeffrey Reiman)

24. Informed Consent / Informed Choice • Informed Consent je jednostavo rečeno izjava pacijenta ili ispitanika nekog znanstvenog istraživanja koja liječnika ili medicinskog istraživača opunomoćuje da provede određene mjere, terapiju, ili da uključi ispitanika u istraživački protokol. Radi se, dakle, o punomoći djelovanja liječnika prema pacijentu ili prema ispitaniku. (Ruth Faden) • Kamen temeljac Informed Consenta pradstavlja Nürenberški sudski proces nacističkim liječnicima i Nürenberški kodeks koji je proizašao iz tog procesa 1947. U njegovoj prvoj točci govori se o “dobrovoljnom pristanku kao apsolutno bitnom”. • “The voluntary consent of the human subject is absolutely essential.”

25. Elementi Informed Consenta (Beauchamp): • PREDUVJETI: 1. Sposobnost (razumijevanja i odlučivanja) 2. Dragovoljnost u odlučivanju • ELEMENTI INFORMIRANJA: 3. Saopćavanje sadržaja informacije 4. Upućivanje u plan tretmana 5. Razumijevanje rečenog • ELEMENTI PRISTANKA: 6. Odluka u vezi plana 7. Odobrenje (consent)

26. Informed Choice • Pod sintagmom Informed Choice podrazumijeva se nova kvaliteta odnosa liječnik – pacijent. • Više nije u pitanju samo suglasnost, odnosno pristanak, već volja pacijenta da sam izabere između više mogućnosti liječenja. • To znači da se doktrina Informed Consenta razvija u pravcu maksimalne zaštite pacijenta, odnosno ispitanika, koji postaje aktivnim subjektom medicinskog tretmana.

27. Istraživačka bioetika: laboratorijske životinje • “Čovjekovo suosjećanje sa svim bićima je upravo ono što ga i čini čovjekom.” Albert Schweitzer

28. Povijest laboratorijskih životinja • Prvi zapisi još iz stare Indije… • Stari Grci – sekcija svinja… • Bizant, Rimsko Carstvo – istraživanja na mrtvim životinjama…krive pretpostavke, npr. da žilama struji zrak, tzv. “dah života”… Galen (130.-201.) dokazao da žilama teče krv… • 16. st. Andreas Vesalius – povezanost jačine glasa s presijecanjem n. recurensa • 17. i 18. st. – William Harvey, A. Van Leeuwenhoek, R. De Graf, R. Boyle, R. Hooke, R. Lower, M. Malpighi, L. Galvani, A Volta… svi koriste životinje u svojim istraživanjima i zahvaljujući tome dolaze do brojnih važnih otkrića (angiologija, embriologija, kemizam i fiziologija disanja, elektricitet)… • 19. st. – snažan napredak biomedicine, posebice fiziologije… J.E. Purkynje osniva prvi fiziološki laboratorij, a time pokus na životinjama postaje jedan od temeljnih pristupa u medicinskim istraživanjima… • Velika Britanija – prosvjedi antivivisekcionista zbog okrutnosti pokusa na životinjama (još se ne upotrebljavaju anestetici) – osnivanje “Kraljevskog društva za sprječavanje okrutnosti nad životinjama” 1824. • Prvi zakon o zaštiti laboratorijskih životinja – Cruelty Animal Act 1876., V.B.

29. Upotreba laboratorijskih životinja prema Brodyu* • The Human Dominion Ovo gledište nalazi uporište u tradicionalnoj etici koja je izrazito ANTROPOCENTRIČNA i priznaje moralnu subjektivnost samo čovjeku kao biću koje ima dušu, inteligenciju, autonomiju… Centrala ličnost takvog razmišljanja je zasigurno Rene Descartes koji je smatrao da seciranje žive životinje nije nikakav etički problem jer “životinja nema ničeg bitnog zajedničkog s čovjekom, ona je puki automat, i to nadasve zato jer joj nedostaje sposobnost govora, a što pokazuje da nije samo manje razumna od ljudi, nego da uopće nema razuma”… *Brody BA. The Ethics of Biomedical Research: an internatiuonal perspective. Oxford: Owford University Press; 1998.

30. The Animal Rights Ovo gledište uporište nalazi u djelu Toma Regana “The Case for Animal Rights” iz 1983. Regan smatra da se istraživanja mogu dopustiti isključivo u slučaju iznimne potrebe, ukoliko su od koristi samoj životinji ili ako njima neće biti ozlijeđene. Najvažnije pravo je pravo na poštivanje koje priječi ozljeđivanje radi postizanja sveopće koristi. Barem svi sisavci zavrjeđuju to pravo. Pristaše ovog gledišta smatraju da životinje trebaju imati prava jednaka onima što ih imaju ljudi, te da ih treba poštivati i ne koristiti zbog tuđe koristi. Stoga predlažu razvoj alternativnih rješenja kako bi se izbjeglo korištenje životinja. Tvrde i da se treba uzdržavati od znanstvene znatiželje ukoliko bi se do nekih spoznaja moglo doći isključivo istraživanjima na životinjama.

31. The Human Priority Gledište leži između dva prethodna ekstrema. Tumači kako životinje s jedne strane mogu biti iskorištene zbog potreba ljudi, no s druge strane i njihove interese treba uzeti u obzir. • The Animal Welfare Stajalište je osnova tzv. 3R pristupa Replacement = nadomještanje životinja Reduction = smanjenje broja životinja Refinement = oplemenjivanje postupaka prema životinjama Zastupa mišljenje da su istraživanja neophodna za unapređenje ljudskih potreba moralno dopustiva, ali da je pri tome potrebno minimalizirati patnju životinja čak i ako to zahtijeva veće troškove. Interesi ljudi nadilaze interese životinja, no pazi se na – ukoliko to istraživanje dopušta – što obzirnije ophođenje prema njima.

32. The Balancing Ovo stajalište smatra da samo pokušati umanjiti patnje životinja nije dostatno, te se ne zalaže da u svakoj prilici radi potreba ljudi treba provesti istraživanje, već da ponekad interesi životinja mogu prevagnuti te istraživanje treba odbaciti. Nije bitno samo kako će istraživanje biti provedeno, nego i da li će s obzirom na interese životinja biti provedeno. Interesi životinja, premda ne toliko važni poput ljudskih ponekad jesu dostatno važni da prevagnu nad interesima ljudi. Treba odbaciti ono istraživanje u koje su dobrobiti za čovječanstvo neusporedivo malene u odnosu na gubitke životinja.

33. The Equal Consideration Mnogo restriktivnije stajalište od ostalih, budući da dovodi u pitanje većinu istraživanja na životinjama. Zagovara ga i Peter Singer u svojoj knjizi “Animal Liberation” iz 1975. u kojoj piše kako su patnje svih vrsta podjednako nemile, a odbijanje takvog gledišta naziva SPECIJECIZMOM kao oblikom diskriminacije srodnim feminizmu ili rasizmu. Gubici životinja vrijede jednako koliko i gubici ljudi, no ipak u nekim okolnostima zbog različitosti između vrsta neka istraživanja mogu prouzročiti manje patnje u jednih nego u drugih. Prilikom ocjene istraživanja ipak ključnu ulogu igra korist koja mora biti dostatna da bi legitimizirala patnje životinja. Dopušta se istraživanje i nad životinjama što imaju razvijenu svijest o sebi ukoliko brojeći sve interese jednako nadvlada dobit čovječanstva.

34. Opravdanost eksperimenata na laboratorijskim životinjama • Do 19. st. malo se pažnje posvećivalo istraživanjima na životinjama. Jedan od uzroka takvog ponašanja zasigurno je tradicionalna antropocentrična slika svijeta. Korijene tog shvaćanja možemo naći u 16. i 17. st. (Galilei, Newton, Descartes…). Stvorena je filozofija koja oštro razdvaja duh i materiju, a pri tome u materiju svrstava životinje koje nisu ništa drugo nego žive mašine bez duše i svijesti. • Filozofija je često bila podređena teologiji, te se prema tome korijeni opravdanosti istraživanja na životinjama mogu naći već u Bibliji: “Neka vas se boje i od vas strahuju sve životinje na zemlji, sve ptice u zraku, sve što se po zemlji kreće i sve ribe u moru: u vaše su ruke predane. Sve što se kreće i živi neka vam bude za hranu: sve vam dajem kao što vam dadoh zeleno bilje.” (1. Moj 9, 2 id.) • Krajem 18. st. i pojavom Jeremyja Benthama javlja se mišljenje da životinje ipak imaju osjećaj boli, iako ne mogu ni misliti niti govoriti. • Jerrold Tannenbaum DeGrazia Russel i Burch “Principi humanih eksperimentalnih tehnika” 1959. …

35. Organizacije, komiteti, dokumenti… • ORCA (Organizacija za poštivanje i brigu o životinjama) – 24. Travnja “Svjetski dan zaštite laboratorijskih životinja” • Internacionalni komitet za znanost o laboratorijskim životinjama – UNESCO 1956. • Animal Welfare Act – SAD • 1999. Harvard Law School – prvi kolegij o pravima životinja u SAD-u. • Protokol o općoj dobrobiti životinja – Amsterdamski ugovor 1997. (članice europske unije) • Osnovne smjernice za procjenu etičnosti planiranih pokusa na životinjama Etički kodeks hrvatskog društva za znanost o laboratorijskim životinjama Zakon o dobrobiti životinja NN 19/1999 International Guiding Principles for Biomedical Research Involving Animals (1985)

36. “Bilo je nužno civilizirati čovjekov odnos prema čovjeku. Sada je nužno civilizirati čovjekov odnos prema prirodi i životinjama.” Victor Hugo