VAŽNOST JEZIKA I KOMUNIKACIJE SVAKODNEVNOM ŽIVOTU ČOVJEKA

1. VAŽNOST JEZIKA I KOMUNIKACIJE SVAKODNEVNOM ŽIVOTU ČOVJEKA Pedagogija Sveučilište Jurja Dobrile u Puli Dr.sc. Elvi Piršl

2. 1. JEZIK • Ono što je za zaljubljenu osobu oko – to specifično oko s kojim je rođena, to je jezik – taj jezik koji je povijest učinila njegovim materinskim – patriotu. Tim se jezikom, s kojim se susrećemo u majčinu krilu i od kojeg se rastajemo tek na samrtnoj postelji, oživljavaju prošlosti, zamišljaju drugarstva i sanjaju budućnosti. • Anderson, 1990., 139

3. 1.1. Što je jezik? • Najopćenitije rečeno, jezik možemo definirati kao sustav znakova koje ljudi upotrebljavaju u jezičnoj djelatnosti (Škiljan, 1980., 12). • U društvu su mu različite funkcije: • komunikacijska – jer je društveni vid govora i društveni produkt sposobnosti govora; • manifestativna – jer je čimbenik identifikacije: etničke, klasne i drugih.

4. Jezikom se, pored ostaloga, definira, izražava i prenosi kultura. Jezicima, naime, govore ljudi koji su članovi društva, a svaki od njih pripada nekoj kulturi. • Društvene varijable kao što su klasna pripadnost ili status govornika utječu na jezično ponašanje. • Komunicirajući jezikom, ljudi se izjašnjavaju o sustavu vrednota u svakoj pojedinoj kulturi.

5. Zapravo, jezična upotreba i jezično ponašanje prožimaju kulturu i prožeti su kulturom. • Dakle, u odnosu na kulturu, jezik, ali i govor su njezin proizvod, njezin dio ali i njezin uvjet, jer pojedinac uz pomoć jezične djelatnosti usvaja kulturu svoje grupe i identificira se s njome.

6. Jeziknije samo puko sredstvo za razmjenu informacija u komunikaciji već je on dio etničke, kulturne ili neke druge grupne pripadnosti. Za njega se vežu kolektivni osjećaji te je, osim nositelja kulturnog identitea, često sredstvo za neke izvan jezične, poglavito političke ciljeve i posebne nacionalne interese (Skledar, 2001.).

7. Jeziknam omogućava izražavanje emocija, želja, stanja, prenošenje stečenih iskustva i znanja, kulturne sadržaje i elemente (mitovi, legende, anegdote, molitve, norme, običaji, vrijednosti) te oblikovanje i razvoj osobnosti. • Dakle,jezikje primarno sredstvo pomoću kojega se prenosi kultura, vjerovanja, vrijednosti, norme i pogled na svijet. Jezik daje ljudima osjećaj povezanosti i omogućava interakciju s ostalim članovima njihove ali i “druge” kulture.

8. Jezikpredstavlja sažeto cjelokupno povijesno i kulturno iskustvo neke društveno-kulturne zajednice koji podliježe vremenskim i kulturnim promjenama uslijed različitih dodira s drugim jezičnim i kulturnim društvima. • Dakle, jezik je temeljni sustav artikuliranih znakova (simbola) koji omogućuje i oblikovanje misaonih i duhovnih sadržaja (oblikovna, estetska i kulturna funkcija) i njihovo razumijevanje i prenošenje u obliku suvislih poruka (komunikacija).

9. Promišljanje biti jezika i dara govora, jezika kao takvoga, ima dugu tradciju koja, kao i ostala čovjekova bitna pitanja, korijenje ima u antičkoj Grčkoj. • U poznatom dijalogu Fedar, Platon kaže da je bit i smisao jezika (govora) da s pomoću logosa (riječi i razloga) u razgovoru vodi dušu u spoznaji istine (ideje). Za to treba odvojiti jasne riječi od nejasnih i znati u koju vrstu one spadaju (značenje), kaže on.

10. Prema tome, jezik je po svojoj biti kao samosvojan entitet, putem dijaloga, usmjeren prema istini. • Dijalog (dia-logos), pak, razabiranje je i sabiranje (legein) mogućnosti zajedništva u traženju istine, usuglašujući govor ljudi, raz-govor o njihovim bitnim teorijskim i praktičnim pitanjima i interesima. • On, znači pretpostavlja razlike, čak i suprotnosti. Inače, dijalog i nema smisla ako se svodi na potvrđivanje suglasnosti, ili je, zbog dispariteta ideja i stavova, nemoguć (Skeldar, 2001., 229-230).

11. Dijalog pretpostvalja otvorenost a ne zadanost. Kao razgovor sa samim sobom i s drugim(a), kao dijalektička duhovna i egzistencijalna igra, on je način čovjekova opstanka. • Osnovno načelo i uvjet svakoga dijaloga jeste, dakle, otvorenost spram istine.

12. 2. GOVOR • Govor je osnovna simbolička i komunikacijska čovjekova djelatnost, proces proizvodnje glasovnih znakova po određenim pravilima, u obliku glasovnih kompleksa (fenomena) uz koje su vezana određena značenja. • Govor nije jednoobrazna funkcija nego slojevit. Prvi najosnovniji sloj izražava emocije, želje (spontani usklici, uzdasi i sl.).

13. Ima i drugi sloj koji ima određenu logičku i sintatičku strukturu, ali veza s prvim slojem nije prekinuta i teško da i u najrazvijenijem i najapstraktnijem govoru nema stanovite afektivne i izražajne primjese. • Ljudski govor ima primat pred svim drugim vrstama komunikativne simbolike, koje su ili supstitutivne (pismo) ili dopunske (geste koje prate govor).

14. On je sredstvo socijalizacije, kao i sredstvo grupne solidarnosti i razlika (različiti grupni profesionalni, generacijski i sl. žargoni), do ekskluzivnosti. • Govor ima i subjektivni značaj, u njemu se pojedinac legitimira ne samo kao član određene društvene i kulturne zajednice, nego i kao osoba. • On je također i nezaobilazni čimbenik u oblikovanju i razvoju osobnosti i individualnosti. Tako su opseg rječnika, sintaksa, artikulacija, stil itd., pokazatelji osobne kulture i ličnosti.

15. 3. KOMUNIKACIJA • Uglavnom, osobito u lingvistici, smatra se da je ljudska komunikacija (najopćenitije shvaćena) osnovna funkcija jezika. • Komunikacija je dio kulture koja obuhvaća model kulturnog ponašanja. Komunikacijskakultura obuhvaća prešutne pretpostavke i pravila koja pripadnici neke grupe slijede u verbalnoj i neverbalnoj komunikaciji. • Pravila neke kulture određuje tko s kim u kojim prilikama u kojem obliku o kojim sadržajimamože, smije ili morakomunicirati.

16. 3. 1. Elementi komunikacije • Tri osnovna elementa svake komunikacije su: • poruka, njezin pošiljalaci primalac. • Psihološki model komunikacije naglašava reciprocitet interakcije (najmanje 2 sudionika) i obuhvaća osim sadržaja poruke i njezin podtekst. • Poruka je sredstvo kojim se pošiljalac predstavlja, uspostavlja odnos sa sugovornikom i apelira na primjerenu reakciju.

17. 3. 2. Verbalna i neverbalna komunikacija • Iako se pod komunikacijom tradicionalno podrazumijeva verbalna izmjena poruka, jezik nije jedino komunikacijsko sredstvo. • Komunikacija je trimodalna: služi se jezikom, tijelom i glasovnim kvalitetama. • Komuniciramo svime što nam stoji na raspolaganju: gestama, držanjem tijela, mimikom, pogledom, fizičkim izgledom, odjećom, mirisima, tempom govora, tonom, pauzama u govoru itd.

18. 3. 3. Temeljne funkcije neverbalne komunikacije • Izražavanje osjećaja. • Izražavanje stavova govornika. • Pokazivanje vlastitih osobina. • Ilustracija verbalnih iskaza. • Supstitucija verbalne komunikacije. • Konvencionalno izražavanje različitih oblika socijalne aktivnosti.

19. 3. 4. Jezično djelovanje • Poznavanje komunikacijskih i jezičnih normi dio je komunikacijske kompetencije.

20. Manipulacijaje vrlo moćno sredstvo utjecanja na druge. • Najčešći su načini toga utjecaja: • uvjeravanje, najava nagrade, prijetnja, pozivanje na autoritet, diskriminacija, apel, ukazivanje na norme (ponašanja).

21. Govorni činje minimalna komunikacijska jedinica. Govorni činovi su npr. molba, obećanje, tvrdnja, zahvala i sl. – jezične radnje. Jezične radnje/govorni činovi sredstva su za postizanje različitih ciljeva.

22. Ciljevi koje možemo postići govorom su: • reći kako stoje stvari (tvrdnja, obavijest, konstatacija..), • navesti sugovornika da nešto učini (molba, zapovijed, savjet..), • obavezati da se nešto učini (obećanje, pozivanje, garancija..), • izraziti osjećaje ili odnos (zahvala, predbacivanje, isprika..) • ili promijeniti stanje stvari (dati otkaz, dati negativnu ocjenu...).

23. 3. 5. Kako dati do znanja naše namjere? • Konvencionalna sredstva za izricanje indirektnosti učimo zajedno s jezikom. • Indirektnost u ophođenju u mnogim je kulturama znak učtivosti (Kad vas mogu nazvati? Kad bih vas mogla nazvati?) ili opreza(Imam jedno pitanje. Imala bih jedno pitanje.)

24. 3. 6. Osnove dobrog govora – dobar govornik • Pretpostavka dobrog govora je dobargovornik. • Pojam dobrog govornika uključuje intelektualna (znanje, elokvencija, inteligencija, memorija, imaginacija) i moralna (znati istinu i biti dobar čovjek) svojstva.

25. 3. 7. Razumljivost i primjerenost • Razumljivost ovisi o dužini i vrstama rečenica, izboru riječi, kompoziciji govora i o izboru informacija. • Za postizanje razumljivosti postoje 4 sredstva: • Jednostavnost • Raščlanjenost/kompozicija (preglednost i povezanost) • Kratkoća • Dodatna stimulacija (retorička pitanja, primjeri...).

26. 3. 8. Argumentacija • Argumentacija je najvažniji dio logičkog govora. Ona je potrebna kadgod je nešto sporno, kada su neispunjena očekivanja, kad treba opravdati prošle radnje, kad se konflikti rješavaju bez sile.

27. 4. GOVOR TIJELA • Kinemi – često se smatra da “odaju” čovjeka, njegov karakter i namjere. • Kinemi se razlikuju po svojim dinamičkim (pogled, mimika, gestika ruke i pokreti nogu) i relativno konstantnim (udaljenost od partnera, prostor – prostor u kojem se sjedi/stoji, pokreti i držanje tijela) obilježjem.

28. Proksemika – tijekom interakcije treba voditi računa o udaljnosti među sudionicima. Postoje 4 vrste udaljenosti: • Intimna(partneri se dodiruju) • Osobna(na udaljenost ruke) • Društvena(na udaljenost rastegnute ruke, cca 1m) • Javna(izvan dodira)

29. 4. 1.Trema/strah • Trema je prirodni osjećaj straha od neuspjeha a manifestira se na tri razine: • kognitivno-emocionalnoj (misli i osjećaji) • fiziološkoj (tjelesne manifestacije) • motoričkoj (pokreti i govor).

30. 5. KRITERIJI ZA PROCJENU STILA IZLAGANJA • Stručnost • Uvjerljivost • Humor • Retorika (primjerenost, razumljivost, dopadljivost, jednostavnost) • Mimika i geste • Kontakt pogledom • Korištenje pomoćnih sredstava • Jezik