HRVOJE TURKOVIĆ TEORIJA MONTAŽE (20 13 -201 4 )

1. HRVOJE TURKOVIĆTEORIJA MONTAŽE (2013-2014) 11. Upoznavanje s likovima – uvođenje likova u film 14. I. 2014.

2. Rekapitulacija: ČIME OSIGURATI PREPOZNAVANJE lika NA MONT. PRIJELAZU? • A) kontekstualnom pripremom – razvojem specifičnih očekivanja pred m. prijelazom • B) vođenjem računa o prisutnosti nekih ključnih, uočljivih identifikacijskih atributa lika s obje strane montažnog prijelaza • C) vođenjem računa o tome da se tematizirani lik po atributima i situacijskoj ulozi dostatno razlikuje od drugih likova u vezanoj situaciji koju pratimo DVA TIPA IDENTIFIKACIJE PREMA PODROBNOSTI/SPECIFIČNOSTI: A) Individulana(specifična)identifikacija: pamti se i prepoznaje baš taj lik, važna je njegova pojedinačnost,individualnost (kod glavnih, pomoćnih i epizodnih uloga) B) Tipska (nespecifična) identifikacija: registriraju se samo tipovi, ali ne i likovi pojedinačno, individualno – ne mora ih se pamtiti kao individue (tako je sa statistima) DVA TIPA IDENTIFIKACIJE INDIVIDUALNOSTI LIKA: A) Kratkoročno – situacijsko - pratilačko prepoznavanje istovjetnosti likapri neposrednom prizornom praćenju (unutar kadra i s kadra na kadar unutar scene) B) Dugoročno -trans-situacijsko- prepoznavanje istovjetnosti lika – da prepoznajemo lik nakon prekida u praćenju, nakon povremena otklona interesa za taj lik i nakon (temporalnih) promjena nekih njegovih atributa.

3. UVJETI ZA INDIVIDUALNOPREPOZNAVANJE LIKA • Uvjeti za kratkoročno – situacijsko - pratilačko prepoznavanje istovjetnosti likapri neposrednom prizornom praćenju (s kadra na kadar unutar scene): • Važna je postojana smještenost u ambijentu (u odnosu na druge likove i druge sastojke ambijenta), odnosno prostorna predvidivost kretanja (naznačen kontinuitet) • Važni su tzv. ‘osnovni kontinuiteti’ (sekretarica/sekretar režije) od kadra do kadra: kontinuiteti frizure i šminke; kontinuitet stanja odjevenosti (posebno naglašenih detalja); kontinuitet situacijske (ambijentalne i grupno-društvene kontekstualiziranosti) – prostorne smještenosti i odnosa drugih likova • Uvjeti za dugoročno -trans-situacijsko- prepoznavanje istovjetnosti lika - tj. za prepoznavanje lika pri jačoj promjeni njegovih ‘atributa’ – osobno-rekvizitnim – uvjetima: drugačijoj odjeći, drugačijoj uređenosti (fizuri, našminkanosti) drugačijem tjelesnom stanju (emotivno-izražajnom; položajnom) • Važnost dobivaju postojaniji identifikatori: konfiguracija lica, način općeg držanja, obilježavajući detalji odijevanja i ponašanja, isto ime i odnos drugih likova prema liku (kao istom liku)...

4. PITANJE ‘USVAJANJA’ LIKOVA U FILMU • Da bismo lakše prepoznavali likove, i od kadra do kadra, ali i od scene do scene potrebno se pobliže upoznatis njima, ‘odomaćiti se’ s njima, ‘usvojiti ih’ OČEKIVANJA VEZANA UZ UPOZNAVANJE S LIKOM: • PRIMJER: Ozloglašena (scena tuluma kod protagonistkinje) • netipično (nestandardno) uvođenje naglašeno važnog lika: s potiljka, s odgađanjem da se vidi lice • Stilsko figurativni postupak: sinegdohalan (pokazuje se manje važni dio lika, onaj koji ne omogućuje inividualno upoznavanje, upamćivanje njegove individualnosti • tipično (standardno) uvođenje: • A) s vizure s koje se najbolje dade razgledati lik • B.) uz dostatno vezano a varijabilno praćenje lika (unutar kadra i od kadra do kadra)

5. NAČELA OBILJEŽAVANJA LIKA ZA TRANSSITUACIJSKO PREPOZNAVANJE • Tipično se ključne likove u filmu (protagoniste, potporne i epizodske likove, kao i statiste sa zadatkom) nastoji osobito, naglašeno, atributno obilježiti(‘okarakterizirati’) kakobi se gledatelju olakšalo njihovo zapamćivanje • Obilježavanje je tipično razlikovno, diferencijalno– mora biti od važnog lika do važnog lika uočljivo različito (unikatno za dani lik), a izuzetkom prema prevladavajućim karakteristikama pozadinskih likova (statista u sceni) • Nastoji ih se obilježiti kontekstom (gdje se to može) – tj. pokazivati u istovjetnim situacijama (u poznatoj vezi s drugim likovima, s istovjetnim ambijentima i istovjetnim djelatnim situacijama)

6. TIPIČNA TRANSSITUACIJSKA OBILJEŽAVANJA: • ‘Rekvizitno’ (odjevno) obilježavanje • Primjer: gamašne Spanksa u Neki to vole vruće(ch 2 – unatrag) Nastoji se lik obilježiti osobitom odjećom i opremom koja ga razlikuje od drugih važnih likova i koja se zbog svoje osobitosti naglašeno uočava i pamti. Što ako su likovi uniformirani (policija, vojska, svećenstvo…)? • ‘Fizionomsko’ obilježavanje • Primjer: različite fizionomije četiri mušketira u Četiri mušketira, R. Lestera (ch. 2) • Najproširenije obilježavanje je, međutim, višestruko obilježavanje, višestruka karakterizacija uz vođenje računa o maksimalnom uraznoličavanju, međusobnoj diferencijacijilikova • Fizionomsko, rekvizitno, ambijentalno vezano, obilježenim držanjem… • Što je više unikatnih karakteristika ili unikatne kombinacije karakteristika to ćemo lakše pamtiti likove • Primjeri: • Amelie • Peti element • Zvonili ste Milorde?