1 / 55

KARLOVAČKA REGIJA

KARLOVAČKA REGIJA. Karlovačko Pokuplje i Kordun + dio Žumberka – prijelazni kraj izrazito prometno značenje – od 18. stoljeća cestovni promet – Karlovac kao prometno čvorište od kraja 19. stoljeća željeznica - tranzitno značenje, posebno u automobilskom razdoblju. nepovoljni prirodni uvjeti

terry
Download Presentation

KARLOVAČKA REGIJA

An Image/Link below is provided (as is) to download presentation Download Policy: Content on the Website is provided to you AS IS for your information and personal use and may not be sold / licensed / shared on other websites without getting consent from its author. Content is provided to you AS IS for your information and personal use only. Download presentation by click this link. While downloading, if for some reason you are not able to download a presentation, the publisher may have deleted the file from their server. During download, if you can't get a presentation, the file might be deleted by the publisher.

E N D

Presentation Transcript

  1. KARLOVAČKA REGIJA • Karlovačko Pokuplje i Kordun + dio Žumberka – prijelazni kraj • izrazito prometno značenje – od 18. stoljeća cestovni promet – Karlovac kao prometno čvorište • od kraja 19. stoljeća željeznica - tranzitno značenje, posebno u automobilskom razdoblju

  2. nepovoljni prirodni uvjeti • od S prema J: • Žumberak (Kupčinski i Radatovićki kraj) • Karlovačko (srednje) Pokuplje s Karlovačkom zavalom • zaravni karlovačkog krša i Kordun s Petrovom gorom

  3. Karlovačko Pokuplje – prirodna os je Kupa (od Ozlja donji, nizinski tok) – kompozitna dolina (mnogo veće prometno značenje u prošlosti) • Karlovačka zavala – sjeverno od Kupe - najniži dio je Crna mlaka (110 m)  koncentracija tekućica + akumulacije Kupe  otežana drenaža  močvare pretvorene u ribnjake + šume hrasta lužnjaka (Draganićka šuma...) • zbog ugroženosti naselja uz Kupu – hidromelioracijski radovi (kanal Kupa-Kupa i brojni manji kanali)

  4. Žumberak – Kupčinski i Radatovićki kraj gravitiraju Karlovcu • Kupčinski kraj – uz rijeku Kupčinu – u sjev. dijelu krški oblici, a u južnijim dijelovima gušća mreža vodnih tokova u trijaskim stijenama • Radatovićki kraj – najsuši dio, izrazita krška obilježja – orijentiran prema Ozlju (i Metliki u Sloveniji) • mala depopulirajuća naselja

  5. zaravni karlovačkog krša – niski krš (kredni vapnenci s crvenicom), dobro obrastao  zeleni krš • prijelazno područje između Pokuplja i Korduna • Kordun (od franc. Cordon militaire) – niske, otvorene vapnenačke zaravni (vapnenac i dolomit kredne i tercijarne starosti) u porječju Korane i Mrežnice, s brojnim ponikvama (boginjavi krš), pokrivenima vegetacijom  plitki pokriveni ili zeleni krš • dio Korduna ist. od Korane je nepropusan (Petrova gora) • rijeke su usjekle duboke kanjone; sedrene barijere i slapovi  mlinovi (Rastoke kod Slunja)

  6. Petrova gora (512 m) – sjeveroistočni dio Korduna - jezgra od paleozojskih škriljavaca i starijih stijena s dosta rudnih ležišta • nepropusne stijene  mreža manjih tekućica  obilje vode + rudno bogatstvo  razvijena naseljenost • najveća naselja: Vojnić (1221) i Gvozd/Vrginmost (1095)

  7. 110.000 st. (1971: 180.000 st.), 2700km2, 41 st/km2 (bez dijela GH) • prije 16. st. - rijetka naseljenost • feudalni gradovi Ozalj, Dubovac, Novigrad, Žumberak, Slunj... • trgovišta uz Kupu (Ribnik, Trg, Dubovac, Steničnjak...) i Koranu (Drežnik, Tržac, Slunj, Cetin, Blagaj...)

  8. turske provale  iseljavanje • sjeverni dio Pokuplja – kontinuitet naseljenosti – očuvalo se staro stanovništvo, kulturno asimiliralo doseljenike • južni dio – prekid kontinuiteta naseljenosti (150 godina) - ničija zemlja između Osmanlijskog Carstva i Austrije • Karlovačkim mirom 1699. granica se pomiče na Unu  vojnokrajiška kolonizacija • Petrova gora – prostor stare naseljenosti (Perna /od 1225. slobodni kralj. grad/, Steničnjak, Krstinja), zatim prekid naseljenosti 150 godina pa nova kolonizacija i struktura naseljenosti

  9. 1857. u svim dijelovima (osim karlovačkom i dugareškom) više stanovnika nego danas (maksimum 1931. – 200 000 st.) • do kraja 19. st. najbrojnije stanovništvo u općini Slunj (Vojna krajina); nakon razvojačenja 1881. godine stagnacija, a nakon II. svjetskog rata nagli pad • snažno iseljavanje od početka 20 stoljeća  depopulacija (samo u karlovačkom kraju stalan porast stanovništva) • iseljavanje u SAD pa u Europu i u ind. centre

  10. Karlovac • povoljan smještaj na hidrografskom čvorištu • povoljan regionalni položaj – na spoju između panonskog i gorskog prostora • povoljan nadregionalni položaj – na kontaktu Panonije i Dinarida, na prometnom pravcu Panonija-Primorje; križište putova prema moru (Rijeci i Splitu)

  11. 4 faze razvoja: 1. vojnička faza (od 1579. do poč. 18. st.) • tvrđava nizinskog tipa u obliku šesterokrake zvijezde • u 16. i 17. st. izrazita vojničko-obrambena funkcija • vojno značenje opada nakon mira u Sremskim Karlovcima 1699.

  12. 2. prometno-trgovačka faza (od poč. 18. st. do 1873.) • izgradnja kombiniranog podunavsko-sjevernojadranskog transportnog sustava - Karlovac postaje glavni terminal • izgradnja modernih prometnica: 1726. Karolinska cesta, 1779. Jozefinska cesta, 1811. Lujzinska cesta • 1777. slobodni kraljevski grad • razvoj trgovine, širenje grada izvan zidina – "zlatno trgovačko doba" • izgradnja željezničke pruge Budimpešta-Zagreb-Rijeka 1873.

  13. 3. industrijska faza (od 1873. do II. svj. rata) • izgradnja željeznice  gubitak čvorišnog značenja ekonomska kriza • agrarna kriza  jeftina radna snaga  doseljavanje u Karlovac (1857. – 8000 st., 1890. – 13.000 st.) • razvoj industrije (prerada agrarnih proizvoda i drva iz okolice; pivovara 1854.); hidrocentrale na Kupi 1908. (i 1952.)  s izgradnjom željeznice i razvojem industrije – širenje grada sjeverno od Kupe • razvoj centralnih funkcija

  14. 4. suvremena faza (nakon II. svj. rata) • daljnji razvoj industrije i ostalih funkcija i teritorijalno širenje nakon II. svj. Rata • metalna, tekstilna, kožna... • razvoj Karlovca u regionalni centar • 1953. 32.000 st. • 1961. 40.000 st. • 1991. 60.000 st. • 2001. 49.000 st. • 2011. 46.833 st.

  15. prostorno srastao s Dugom Resom – dvojno naselje u morfološkom smislu, ali slaba funkcionalna međuzavisnost (ispod 10% dn. migr.) • gravitacijsko područje dnevne migracije Karlovca - radijus 30 km

  16. Duga Resa (6011 st.) • industrija pamučnih proizvoda (1884.) – faktori razvoja tekst. ind.: opskrba el. energijom (HE na Mrežnici), jeftina radna snaga, dobar prometni položaj za nabavu sirovina • naselje se razvilo tek poslije II. svjetskog rata – uslužne i druge funkcije • ostala važnija naselja: Ozalj (1181 st.), Slunj (glavno naselje Korduna, 1674 st.), Vojnić, Gvozd (Vrginmost)

  17. SISAČKA REGIJA • obuhvaća Sisačku Posavinu i Banovinu (Baniju) • Sisačka Posavina – niski poplavni prostor uz Savu, Lonju, Kupu i Glinu + jugoistočni dio Vukomeričkih gorica • Banovina – Zrinska gora i okolna pobrđa + Pounje • najprostraniji i najniži dio – aluvijalni sedimenti

  18. Posavina – poplavna, s obiljem površinskih voda • tu Sava postaje izrazito nizinska rijeka  akumuliranim materijalom povisuje svoje korito; uz Savu je nastala uska ocjedita terasa koja je viša od udaljenijeg područja  naselja na terasi uz Savu, u nizini ih nema

  19. relativno siromaštvo prirodnim izvorima • važnost savske potoline s ležištima nafte i plina (moslavački bazen s najvećim ležištima nafte u Hrvatskoj; prva ležišta otkrivena kod Križa 1948; do danas 10-ak naftnih, odnosno naftno-plinskih polja) – problem teritorijalne pripadnosti

  20. veliko prometno značenje Posavine (riječni promet u 18. i 19. st., krajem 19. st. željeznica) • 1862. pruga Zidani Most-Zagreb-Sisak (posavska magistrala kompletirana 1897. dionicom Dugo Selo-Novska) - veza Austrije s Turskom, preko Bosne (1882. godine želj. prugom spojeni Sisak i Bosanski Novi) • moderna cesta sagrađena 1950. sjevernim rubom Posavine

  21. Banovina (Banija, od Banska krajina) • brežuljkast prostor nepropusne građe (neogenske pjeskovite i laporovite gline + aluvijalni pijesci i šljunci); Zrinska gora (paleozojski škriljavci, pješčenjaci i konglomerati; 616 m) • u starijim slojevima rudna ležišta (olovo, cink, bakar, željezo, mangan)  rudarstvo

  22. vodno bogatstvo + obilje šume (drvna snaga) + društveni uvjeti  u sr. vijeku dobro naseljen i valoriziran prostor – najpoznatija središta Zrin i Gvozdansko • u 16. st prekid; u 17. st. naseljavanje krajišnika • željezna ruda  željezara u Sisku (1938.); kasnije, rudarstvo zamrlo • iskorištavanje šumskog bogatstva (drvna industrija u Kostajnici, Majuru, Glini i Petrinji)

  23. naseljenost • 116.000 st. (1991: 172.000); 3200 km2; 36 st/km2 • maksimum naseljenosti 1931. (210.000 st.) – nakon toga veliko smanjenje kao posljedica emigracije (osim u sisačkom kraju) • dvorski, glinski i kostajnički kraj: • 1910. 87.000 st. • 1991. 52.500 st. • 2011. 27.500 st. (dvorski kraj je, poslije slunjskog, najrjeđe naseljen prostor Središnje Hrvatske – 11 st/km2)

  24. Sisak • povoljni lokalni smještaj, mnogo ranije valoriziran nego kod Karlovca • regionalno značenje – na završetku savskog plovnog puta (lučki terminal - tranzitno značenje) • nadregionalni položaj – u savskoj udolini koja je jedan od naših najvažnijih prometnih pravaca • nedostatak: danas ne predstavlja značajno križište

  25. jedno od naših najstarijih poznatih naselja (keltska Segestica, antička Siscia) • nakon rimskog doba propast zbog slabih autohtonih prirodnih uvjeta razvoja • u 16. i 17. st. vojnička funkcija (veće značenje Petrinje) • uspostava podunavsko-sjevernojadranskog transportnog sustava u 18. st.  porast značenja Siska

  26. od 1870-ih godina rast Siska – trgovačko-obrtnička važnost i industrijalizacija (ciglana, pivovara, drvna industrija; kasnije željezara, rafinerija nafte...) – gl. faktor razvoja je položaj • danas regionalni centar s 33.322 st. (1991: 46.000 st.) • Sisak i Petrinja - dvojno naselje; slaba funkcionalna povezanost, ali određena funkcionalna komplementarnost: Sisak – nešto jača industrija, Petrinja – nešto jače uslužne djelatnosti

  27. Petrinja – gospodarsko središte Banovine • do druge polovice 19. stoljeća važnije središte od Siska; slabiji prometni položaj  promjena odnosa • 15.683 st. (2001: 13.700, 1991: 18.700 st.) • ostala naselja: Glina (4680), Hrv. Kostajnica (2127), Lekenik (1897), Sunja (1412), Dvor (1406), Hrv. Dubica (1040), Topusko (945), Jasenovac (653)...

  28. dvojna naselja u Pounju – uz Unu, trgovišta na susjednim obalama: Dvor – Bosanski Novi, Hrvatska Kostajnica – Bosanska Kostajnica, Hrvatska Dubica – Bosanska Dubica • dvojni gradovi na Uni (i Savi i Dunavu) nisu nikad činili funkcionalnu cjelinu jer su pripadali različitim urbanim sistemima; rijeke su bile granice kulturnih areala • naselja uz Savu - mala, bez centralnih funkcija; izrazita depopulacija, osim onih u neposrednoj blizini Siska

  29. ISTOČNA HRVATSKA (OSJEČKA MAKROREGIJA)

  30. 741.630 st. (821.629, 2001.), 11.112 km2,66,7 st/km2 • pretežno prirodne međe • prevlast nizinskih krajeva • najvrednije poljoprivredne površine u Hrvatskoj + šumsko bogatstvo imigracijski prostor

  31. longitudinalna orijentacija glavnih elemenata prirodne osnove  bolja prirodna prohodnost u smjeru zapad-istok • društveni faktori veća važnost transverzalnih putova u prošlosti • tek od početka 20. st. prevladava uzdužna orijentacija (posavska željeznička pruga 1891., autocesta, podravska magistrala...)

  32. istočni dio- lesni ravnjaci(đakovačko-vukovarski, Erdutski brijeg, Bansko brdo) i aluvijalne ravni(starije - više i agrarno vrednije te mlađe - niže i podvodne) • zapadni dio - pejzažno raznovrsniji i složeniji: aluvijalne ravni Drave i Save,prigorja i podgorja, nizina Karašice i Vučice+Požeška kotlina

  33. Stanovništvo • imigracijsko-emigracijski prostor: nakon višestoljetnih stalnih izmjena stanovništva (doseljavanja su bila dominantna), od 60-ih godina 20. st. jači odljev stanovništva • 1857.-1948. porast 86% (s 370.000 st. na 690.000 st.) • 1948.-1991. porast 29% (1991: 892.000 st.) • 1991.-2011.smanjenje 17,6% • 2011.: 87,2% Hrvata, 8,1% Srba, 1,3% Mađara, 0,1% Nijemaca

  34. najnegativnije kretanje: Donji Miholjac, Orahovica i Slatina - izumiranje (E4) • danas 2/3 teritorija zahvaćeno emigracijom i depopulacijom

  35. prostorni prerazmještaj stanovništva  koncentracija u gradove, naročito centre rada (nakon 2. svj. rata gradska naselja +124%, ostala naselja -4,2%)  smanjenje udjela poljoprivrednog stanovništva • preko 70% stanovništva živi u istočnom dijelu

  36. najslabije urbanizirana makroregija - najviši udio poljoprivrednog, a najniži udio gradskog stanovništva • stupanj dnevne pokretljivosti znatno niži od prosjeka za Hrvatsku • 1991. - 20 centara rada s više od 1000 zaposlenih (3/4 zaposlenih IH), samo Osijek, Vukovar, Vinkovci, Slavonski Brod i Požega više od 10 000 zaposlenih • nepravilna mreža centara rada

  37. osovine urbanizacije: • Nova Gradiška-Slavonski Brod-Vinkovci-Vukovar • Slavonski Brod-Đakovo-Osijek • Požega-Pleternica-Slavonski Brod • Slatina-Orahovica-Našice-Osijek • Donji Miholjac-Valpovo-Osijek • Beli Manastir-Osijek

  38. pravilan red veličine gradova • rubna položenost svih većih gradova  nejednaka urbanizacija; nedostatak većih gradova u SZ dijelu

  39. OSIJEK • 1991: 104.761 st.; 2001: 90.411 st. • 1991-2001. smanjenje 13,7% • 2011.: 84.104 st., smanjenje 7%

  40. najmanji stupanj demografske koncentracije među makroregionalnim središtima (11,3% stanovništva, 24% zaposlenih Istočne Hrvatske), najmanje povećanje od 1857. do danas • razlozi: rubni geografski (uključujući prometno-geografski) položaj, poljoprivredne značajke šire okolice • posljedica: postupno slabljenje gravitacijskog utjecaja u zapadnom i jugozapadnom dijelu makroregije ( razvoj Slavonskog Broda kao regionalnog centra); JI dio - Vukovar i Vinkovci

  41. duga gradska tradicija • povoljan topografski smještaj • položaj na križištu dva važna prometna pravca: iz Podravine prema Podunavlju i iz Mađarske prema Bosni i moru – do 18. stoljeća veliko prometno i strateško značenje, nakon toga gubi vojno-strateške i prometne funkcije (ostaje izvan glavnog posavskog pravca)

  42. u najnovijem razdoblju Osijek je također na periferiji države, ali je središte regionalnih i nadregionalnih prometnica, željezničko križište, ima zračnu luku (?)  istočna vrata Hrvatske (nepovoljnost: nerazvijeno okruženje)

  43. Historijsko-geografske faze razvoja grada: • od poč. 1. st. pod Rimljanima – Mursa – važan prijelaz preko Drave; sjedište riječne flotile i križište na sutoku cesta između Gornje (Poetovio) i Donje Panonije (Sirmium) – početkom 2. st. status grada-kolonije (pravo na samostalnu upravu)

  44. u srednjem vijeku obrtničko-trgovačko središte agrarno-stočarske okolice (naziv Osijek prvi put se spominje 1196. - Eszek, od starog hrv. naziva Osik) • važan križišni prometni položaj • u drugoj polovici 15. stoljeća 1500-2000 st.

  45. Osmanlijsko razdoblje (1526.-1687.) • orijentalno naselje s utvrdom – ojačala vojno-strateška funkcija • trgovačko središte • 1579. - 345 kuća, početkom 17. stoljeća oko 1000 kuća

  46. Austrijsko i austro-ugarsko razdoblje • od poč. 18. stoljeća glavno vojno središte Slavonije • od 1712.-1719. izgrađena nova austrijska tvrđava (vojska, trgovci, obrtnici) – urbanističko-prostorna cjelina, oblikovana u baroknom slogu • 1759. vodovod i vodotoranj, 1779. kanalizacija, 1780. novi most preko Drave

  47. do 1783. sjedište Generalkomande – nakon toga Osijek gubi vojno-strateško značenje ( Petrovaradin), ali razvijaju se upravne funkcije • tri jezgre (Tvrđa, Gornji i Donji grad) su 1786. ujedinjene u jedinstvenu gradsku općinu • krajem 18. st. u juž. dijelu grada njemački doseljenici oformili Novi grad

  48. 1814. - bez vojske i plemstva: 1667 kuća i 8879 stanovnika (+ oko 600 vojnika i 200 plemića = oko 9500 stanovnika) – najveće gradsko naselje u Hrvatskoj

  49. dva bitna faktora razvoja grada: • izgradnja tvrde ceste preko Baranje za Mađarsku 1779. • dobivanje statusa slobodnoga kraljevskog grada 1809. • pojačan gospodarski razvoj (obrt, trgovina, sajmovi, riječni promet, brodogradilište...)  porast broja stanovnika

  50. od sr. 18. st. razvoj manufakture, od druge pol. 19. st. industrija • razvoj kulturnih funkcija od 18. st. (1729. gimnazija, 1735. tiskara itd.) • upravna funkcija (od sr. 18. st. sjedište Virovitičke županije) • izgradnja želj. mreže: 1877. veza s Budimpeštom, 1878. sa Slavonskim Brodom, 1894. Osijek-Našice-Batrina, s odvojkom do Pleternice i Požege • za Austro-Ugarske, Osijek je jedan od najjačih hrvatskih industrijskih gradova (1906. 28% od ukupnog broja industr. radnika u Hrvatskoj)

More Related