Komunikacija u palijativnoj skrbi

1. Komunikacija u palijativnoj skrbi Silvija Brkić, prof. volonterka Hrvatske udruge prijatelja hospicija

2. Komunikacija je dinamički i složeni proces u kojem ljudi šalju i primaju verbalne i neverbalne poruke da bi razumjeli druge i da bi drugi njih razumjeli. Komunikacija je osnova hospicijskih aktivnosti. Poznavanje vrsta i sredstava komunikacije je neophodno kako bismo ih mogli svjesno i primjereno koristiti u životnim situacijama.

3. Uloga i svrha komunikacije • primanje i davanje obavijesti • rješavanje međuljudskih sukoba • zajedničko rješavanje problema i donošenje odluka • zadovoljavanje potreba za pripadanjem, užitkom, bijegom od drugih aktivnosti, odmorom, kontrolom, utjecajem na druge ljude

4. Komunikacija je… • signalizacija • susret • suodnos • darivanje sebe drugome

5. Vrste komunikacije • verbalna • neverbalna Govoriti možemo služeći se jezičnim i nejezičnim znakovima. Komuniciramo svojom cjelokupnom pojavom, držanjem i ponašanjem. I kad šutimo, šaljemo poruku. Poruka je sve što učinimo i propustimo.

6. Područja primjene • komunikacija s bolesnikom • komunikacija s bolesnikovom obitelji • komunikacija unutar hospicijskog tima • komunikacija sa stručnom i širom javnošću

7. Objektivni čimbenici koji utječu na komunikaciju • vanjski faktori (okruženje) • psihofizičko stanje i mogućnosti sugovornika • jezična, društvena i kulturna pripadnost • vrijeme (koliko ga imamo)

8. Verbalna komunikacija • jezični znakovi • nejezični znakovi: boja glasa, glasnoća, brzina govora, napetost, stanke, varijacije intonacija, usklici i ostali zvukovi, plač, smijeh

9. Neverbalna komunikacija • razni položaji i pokreti tijela • mimika • zvukovi koji nisu govorni • dodiri • udaljenost i raspored sugovornika • rekviziti, scenografija i obredi • oblikovanje tijela • mirisi • pomoćni mediji • vremenski znakovi

10. Neverbalni znakovi • U odnosu na govorne znakove mogu biti redundantni (podupiru značenje), komplementarni (dopunjuju govor) ili konfliktni (suprotni značenju govora).

11. Neki položaji tijela i pokreti imaju ustaljena značenja • konvencionalni znakovi, npr. palac okrenut gore ili dolje • prekrižene ruke označavaju nesigurnost i odbijanje sugovornika • stajanje dok drugi sjedi ili leži iskazuje nadmoć • ruke oslonjene na bokovima pokazuju odbojnost • dlan uspravljene šake okrenut prema sugovorniku jasno odbija kontakt • prekrivanje lica rukama ukazuje na stid ili očaj

16. Mimika lica • izražava se pomicanjem brade, usana, nozdrva, obrva i čela • najčešća su joj značenja osjećaji: radost, veselje, ozarenost, tuga, žalost, zabrinutost, ljutnja… • odaje i misaona stanja: razmišljanje, zamišljenost, usredotočenost na problem

23. Oči • kaže se da su oči “prozori duše” • izražavaju se širenjem zjenica, pokretima kapaka i usmjeravanjem pogleda • gledanjem u oči govornik i slušalac izražavaju želju za komuniciranjem • netremično fiksiranje je izazivačko i nametljivo • gledanje “kroz” sugovornika znači nepoštivanje, ignoriranje • pogled gore lijevo znači prisjećanje

26. Dodiri • mogu biti hotimični znakovi naravnih ili konvencionalnih značenja • konvencionalne dodire utvrđuju društvene konvencije (rukovanje, ljubljenje, tapšanje) • naravni dodiri su češći između bliskih osoba; oni su najbolji izraz suosjećanja i topline

29. Udaljenost sugovornika • intimni prostor – između 15 i 45 cm • osobni prostor – između 45 i 120 cm • socijalni prostor – od 1,2 do 3,5 m • javni prostor – više od 3,5 m

31. Slušanje • Priroda je dala čovjeku jedan jezik, ali dva uha, e da bi dvaput više slušao nego govorio. (Epiktet) • Slušanje nije samo pristojna šutnja dok sugovornik govori, niti razmišljanje o tome što ćemo odgovoriti ili pitati, nego aktivno nastojanje da razumijemo što nam sugovornik nastoji poručiti.

32. Aspekti komunikacije Informacije prenose: govor lica i tijela 56% glas 37% riječi 7%

33. Komunikacija s bolesnikom Holistički pristup: bolesnik = osoba + bolest Interdisciplinarnost Komunikacija i vještina savjetovanja = dobra kvaliteta palijativne skrbi

34. Potrebe terminalnog bolesnika • ublažavanje boli • očuvanje samopoštovanja • pažnja i pripadanje • suosjećanje

35. Podrška bolesniku • Razmotrite što bi mogla biti vaša uloga; ne žurite. • Očekujte promjene. • Očekujte ponavljanja. • Držite se bolesnikova, a ne svojega programa. • Ne poistovjećujte aktivnost s pružanjem podrške. • Informirajte se o bolesti, ali nemojte postati najveći znalac.

36. Aktivno slušanje u palijativnoj skrbi uključuje: • razumijevanje, toplinu i brigu koja se izražava i verbalno i neverbalno • spremnost da se podijeli bespomoćnost i bol • prihvaćanje nesposobnosti bolesnika da sam riješi problem umjesto osude i kritičnosti • spremnost da ne budemo šokirani bez obzira na to što nam bolesnik kaže

37. Aktivno slušanje u palijativnoj skrbi uključuje i: • izražavanje poštivanja i prihvaćanja bolesnika • prihvaćanje bolesnikova prava da sam donosi odluke • poznavanje komunikacijskih tehnika i vještina zbog boljeg razumijevanja bolesnika • konstruktivno i odgovarajuće korištenje šutnje • prepoznavanje mogućih komunikacijskih prepreka

38. Smetnje u komunikaciji • bolesnik je smanjene komunikativnosti: slabo čuje, ne vidi, teže shvaća, teško ili sporo govori • ne požurujte; strpljivo čekajte znak razumijevanja ili odgovor • bez obzira na stanje bolesnika, nikad ne razgovarajte s ostalima u njegovoj prisutnosti kao da ga nema, jer to vrijeđa dostojanstvo čovjeka • obraćajte se izravno bolesniku, jer je neki vid komunikacije uvijek moguć – dokazano je da su i bolesnici u komi osjećali prisutnost, dodir

39. Što je neophodno za dobru komunikaciju? • vanjska okolina (privatnost, tiho mjesto, vrijeme, dobra kvaliteta vremena) • neverbalno ohrabrenje (govor tijela, geste, kontakt očima, položaj tijela, dodir, stil odjeće, izraz lica) • primjereno slušanje (tišina, aktivno slušanje, promišljeno slušanje, empatičko) • primjereno opažanje

40. Privatnost i vrijeme • isključiti mobitel • pokazati da imamo vremena – sjesti, skinuti kaput, opustiti se • posvetiti svu pozornost bolesniku kako bi se osjetio važnim i poštovanim – time dobivamo visoku kvalitetu zajedno provedenog vremena

41. Neverbalno ohrabrenje • uskladiti položaj svog tijela s bolesnikovim tako da oči budu otprilike u istoj razini • sjesti ni preblizu ni predaleko, kako je bolesniku najugodnije; paziti da ne bude prepreka između vas (stol, ormarić i sl.) • budite svjesni da vaše oči, lice i tijelo govore mnogo o vama i vašem odnosu prema bolesniku - jeste li topli i brižni ili ste možda rastreseni • uskladimo ponašanje sa svrhom posjeta

42. Osjećajno slušanje • Svrha je osjećajnog slušanja što bolje razumjeti sugovornikove osjećaje. Nikad ne možete postići potpuno razumijevanje, ali što ste bliži tom cilju i komunikacija će biti kvalitetnija.

43. Suosjećajno slušanje • Stvorite pravo ozračje. • Saznajte želi li bolesnik razgovarati. • Slušajte i pokažite kako slušate. • Potičite sugovornika da govori. • Ne zaboravite šutnju i neverbalnu komunikaciju. • Ne bojte se govoriti o vlastitim osjećajima. • Provjerite jeste li što pogrešno razumjeli. • Ne mijenjajte temu razgovora. • Ne savjetujte prerano. • Potičite sjećanja. • Reagirajte na humor.

44. Kako bolesnik doživljava bolest? • kao izazov (situaciju koja postavlja zadatke) • kao neprijatelja (napad zlih sila) • kao kaznu (pravednu ili nepravednu) • kao slabost (znak neuspjeha) • kao olakšanje (odmor od zahtjeva svakodnevnog života) • kao nepopravljivu štetu ili gubitak

45. Zašto je razgovor važan? • Razgovor je najbolji način komuniciranja koji imamo. • Razgovor o patnji pomaže njezinom ublažavanju. Pozorno slušanje djelotvorno je samo po sebi. • Potisnute misli konačno ipak naškode.

46. Kako razgovarati • postavljajte otvorena pitanja (koja ne svode odgovor na “da” i “ne”, nego otvaraju mogućnost pripovijedanja) • koristite parafraziranje i prepričavanje radi provjere da ste dobro shvatili (“dakle, vi osjećate bol u desnom ramenu…”) • govorite razgovijetno, srednjim tempom i glasnoćom, birajte razumljive i jednoznačne riječi • ako bolesnik šuti, nemojte odmah govoriti, pustite da razmisli ili proradi emocije

47. Bolesnikovi osjećaji • šok i nevjerovanje • poricanje • gnjev • strah • nada • očaj i depresija • osjećaj krivnje

48. Savjetovanje (terapeutski razgovor) • istraživanje osjećaja – postupno • upravljanje emocijama u posebnim slučajevima: ljutnja, anksioznost/strah, depresija, bolesnik povučen u sebe, osjećaj krivnje, poricanje

49. Upravljanje emocijama u posebnim slučajevima: gnjev • priznati ljutnju • prepoznati uzrok • kamo je usmjerena • dozvoliti bolesniku da ju raspravi • pokušati ju rastjerati (npr. aktivnošću) • važno je da ne doživite bolesnikovu ljutnju osobno,iako je prividno vama upućena; ne zauzeti obrambeni stav

50. Anksioznost /strah • prepoznati uzrok • kamo je usmjeren • istražiti stvar: promijeniti jednu “općuanksioznost” u mnogo konkretnih“strahova” • raspraviti osjećaj