“Ne smijemo polaziti od teškoća što ih dijete stvara, nego od onih što ih dijete ima.”

1. DJECA S POSEBNIM POTREBAMA “Ne smijemo polaziti od teškoća što ih dijete stvara, nego od onih što ih dijete ima.” HERMAN NOHL Tko su djeca s posebnim potrebama i poznajemo li njihove teškoće? DEFEKTOLOG -STRUČNI SURADNIK: Anita Šalec, prof.

2. Učenik P.P. je vrlo specifičan. Sjedi u zadnjoj klupi i nerijetko je “glavni i odgovorni” za zabavu u razredu, naročito kada ima “loš” dan. Kako gotovo nikad ne uspijeva sve prepisati s ploče ili “pohvatati” bilješke, sklon je “ubacivati” neprimjerene komentare, crtati po bilježnici ili zadirkivati druge učenike oko sebe. Zbog navedenog odaje dojam da vrlo malo “uhvati” od sata pa se niti ne očekuje “vrhunsko”znanje. No, P.P. često iznenadi izvrsnim poznavanjem neke građe, čak i nekih dodatnih podataka vezano uz temu, a nerijetko i briljantnim zaključcima tijekom sata kada se o nečemu razgovara. Ne voli čitati pred razredom, a kada i čita prisutne su teškoće praćenja slijeda riječi u redu čitanja. Vrlo često čita “napamet”, ispušta slova ili čak cijele riječi, a događa se i da uopće ne zna što je pročitao (nerazumijevanje pročitanog). Rukopis mu je neuredan, a ponekad i teško čitljiv. Pismeni radovi su često zbrkani i nepovezani, a prisutne su i teškoće pri uporabi pravopisnih i gramatičkih pravila. Na pismenim provjerama znanja uglavnom postiže loše rezultate, dok je u usmenim provjerama izvrstan. Teško prati upute date cijelom razredu (naročito prilikom izvođenja neke aktivnosti) i u takvim je situacijama poprilično nemiran.

3. TKO SU UČENICI S POSEBNIM POTREBAMA? “Djeca i mladež s posebnim odgojno-obrazovnim potrebama odnosno (re)habilitacijskim potrebama su ona kojoj su u svrhu optimalnog razvoja sposobnosti i drugih društvenih i osobnih pozitivnih svojstava ličnosti nužni posebno prilagođeni i individualizirani uvjeti i postupci.” prof.dr.sc. Vladimir Stančić (1985.)

4. ŠKOLOVANJE UČENIKA S POSEBNIM POTREBAMA U REPUBLICI HRVATSKOJ • REDOVNE OSNOVNE ŠKOLE • potpuna integracija (prilagođeni program / individualizirani pristup u radu) • djelomična integracija (poseban program / prilagođen program) • POSEBNE ODGOJNO OBRAZOVNE USTANOVE

5. KOME KAKAV OBLIK ŠKOLOVANJA??? PRILAGOĐENI PROGRAM • za učenike sa smanjenim intelektualnim sposobnostima • iznimno za učenike s teškom pedagoškom zapuštenosti ili socijalnom deprivacijom • izrađuje se za predmete u kojima učenici ne mogu svladati ni minimum programa razreda koji polaze INDIVIDUALIZIRANI PRISTUP U RADU ( uz stručnu pomoć određenih stručnjaka) • za učenike sa specifičnim teškoćama u učenju; senzoričkim oštećenjima; tjelesnim invaliditetom i kroničnim bolestima…

6. Specifične teškoće učenja obuhvaćaju populaciju djece koja usprkos svojim urednim spoznajnim (intelektualnim) sposobnostima, nepostojanju organskih ili senzoričkih oštećenja niti različitih drugih vidljivih (poznatih) bioloških i/ili psiholoških čimbenika ne uspijevaju postići odgovarajući akademski uspjeh. • Disleksija • Disgrafija • Diskalkulija • Posebne jezične teškoće • ADD/ADHD

7. DISLEKSIJA, DISGRAFIJA, DISKALKULIJA Simptomivezaniuzučenjeiedukaciju • sporiinesigurni u čitanju, (posebnoglasnom), • teškoće u razumijevanjupročitanog, a time idonošenjuzaključaka, • problemi u dekodiranjunovihznanstvenihriječi, terminologije, činjenica, • brzozaboravljanjenaučenog - teškonalaženjenečegštosuvećradili u knjizi, • siromašnestrategijepohranjivanjainformacija u dugotrajnumemoriju, • teškoće u brzompisanju (hvatanjebilješki) - ne moguslušatiipisati u istovrijeme, • teškoće u samostalnompismenomizražavanju (slaganjeidejeikoncepta, upotrebarječnika, gramatikeisintakse),

8. DISLEKSIJA, DISGRAFIJA, DISKALKULIJA • problemi povezani s rukopisom (neurednost, nečitljivost), • teškoće u generaliziranju i primjenjivanju novih pravila, • problemi tijekom rada u okolini punoj buke ili drugih podražaja, • potreba da im se informacija kaže više puta, • teškoće u organizaciji učenja, • zbog sporog čitanja i slabijeg razumijevanja stalno su u vremenskom "tjesnacu",

9. U RADU S OVIM UČENICIMA JE VAŽNO: • naglasiti ono što će se u lekciji učiti i završiti lekciju sažetim prikazom onog što se naučilo (tako se informacije bolje "sele" iz kratkotrajnog u dugotrajno pamćenje), • staviti ga da sjedi bliže ploči i učitelju, • pažljivo odrediti količinu domaće zadaće - ne prelazeći njegove mogućnosti, • smanjiti "nepotrebno" prepisivanje – označiti bitno • pisati čitljivim, pravilnim rukopisom na ploči, upotrebljavajući boje, • dati prednost usmenom ispitivanju,

10. povećati font slova kod tekstova za čitanje s razumijevanjem i ispitnih materijala, • naglašavati važnost urednosti rukopisa, ali ga ne kažnjavati kad ne može bolje, • isticati dobro napravljene stvari, a greške ispravljati kvalitetno (ne pišući preko djetetovog rukopisa, dijete i roditelj moraju vidjeti i razumjeti pogrešku), • negativne primjedbe uvijek na kraju ublažiti pozitivnom, motivirajućom primjedbom, • koristiti se različitim načinima ispitivanja i ocjenjivanja, • planirati ispitivanje

11. Središte vulkana kipjelo je i izbacivalo lavu svakih nekoliko sekundi. Činilo se kao da nema spasa za Jelu i Maru, da je svemu kraj i da nikada neće prestati ta buka koja je dolazila odozdo. Odjednom se sve utišalo. Umirilo i zamrlo. Djevojke su mislile da se ništa strašnije od ove buke ne može čuti, ali tišina kao da je bila još gora. Parala je uši, grebla srce i dušu. Uvijek kad misliš da je najgore, shvatiš da nisi sve isprobao. Središte mosanda kreduli je i izbacivalo kadakire sindo komoliki sekundi. Činilo se do po midi spaza za Jelu i Maru, do pe evevet kraj o po nedere mote pe dolazila odozdo. Kampanostonde se sve utišalo, keloste o dokori. Djevojke su nakatane pe ke nodod zampati ok sede en lade, edere seleganipi, do po ede vozde. Parala je ere, trljuke srce o komer. Zodide dak misliš po pe klinken, et po ovodo dreme probao.

12. UČENICI S POREMEĆAJEM PAŽNJE (ADHD/ADD)KARAKTERISTIČNA PONAŠANJA HIPERAKTIVNE DJECE • Stalno je u pokretu, sve dodiruje i ne može duže vrijeme sjediti na jednome mjestu. • Na pitanja odgovara prebrzo i ne daje si dovoljno vremena da razmisli. • Nije sposobno slijediti upute koje se daju cijeloj grupi. • Ne može zapamtiti upute, iako nema teškoća s pamćenjem. • Prelazi s jedne aktivnosti na drugu i rijetko kada završava započete zadatke. • Počinje raditi prije negoli je dobilo upute i shvatilo ih. • Gleda kako rade druga djeca prije negoli što pokuša uraditi samo. • Radi prebrzo i čini nepotrebne pogreške, a ne pogreške povezane s neznanjem.

13. KARAKTERISTIČNA PONAŠANJA HIPERAKTIVNE DJECE • Ima teškoća u organiziranju pismenih radova (oni su obično zbrkani). • Lako se povodi za onom djecom koja puno pričaju i prave buku, često potpuno prekine rad da bi im se pridružio. • Previše je pričljivo, često prekida razgovor. • Često napušta klupu i nešto pretražuje po razredu, dok druga djeca mirno sjede. • Ne pazi kada nastavnik nešto objašnjava, gleda nekamo drugdje. • Često kaže: "Ne mogu to učiniti" i prije negoli pokuša, lako odustajanje posebno je uočljivo kod novih zadataka. • Govori, pjeva i šapće samo sebi. • Ne može izraziti misli na logičan i razumljiv način.

14. U RADU S HIPERAKTIVNIM UČENICIMA JE VAŽNO: • Pojasnite djeci pravila ponašanja u razredu (ili posebna pravila za vrijeme vašeg sata). • Ustanovite s djetetom jasnu hijerarhiju sankcija za nepoželjna ponašanja jer mu to omogućuje da dobije povratnu informaciju o svojem ponašanju i "sljedećem koraku“. • Pohvalite i ohrabrite pozitivnu pažnju. • Komunicirajte s djetetom na asertivan način, jasno izražavajući svoju potrebu na neagresivan način. Izbjegavajte ismijavanje, prodike ili kritiziranje.

15. Razlikujte nemogućnost od neposlušnosti (kada dijete kaže "ne znam" ili "ne mogu", ono treba poduku ili pomoć; “neću" ili "ne želim" zahtijeva prije dogovorenu sankciju). • Imajte prioritete. Nemojte se fokusirati na više od tri ponašanja odjednom. • Ignorirajte nepoželjna ponašanja kako biste ih uklonili iz djetetova repertoara ponašanja i onemogućili da ih ono rabi za privlačenje negativne pažnje.

16. PRAVILA U UČENJU: • Razdijelite gradivo na manje dijelove (postavljeni ciljevi u učenju trebaju biti realistični i ostvarivi). • Složene upute pri rješavanju zadataka ili testova razbijte u više jednostavnijih uputa (pitajte hiperaktivnog učenika da ponovi što treba raditi kako biste provjerili razumijevanje zadatka). • Preferirajte usmeno ispitivanje (hiperaktivna djeca postižu bolje rezultate i bolje će pokazati svoje znanje usmenim odgovaranjem; smanjite broj pismenih zadataka, i ako je potrebno, produljite vrijeme rada hiperaktivnom djetetu). • Kada dajete upute cijelom razredu, stanite kraj hiperaktivnog učenika dok to radite (za objašnjavanje zadatka koristite se njegovom knjigom, tekom, radnom bilježnicom kao primjerom).

17. INDIVIDUALIZIRANI PLAN Razvoj djetetovog profila (individualizirane strategije) • Tko je moj učenik ____________? • Koje su osobitosti/teškoće • učenja? • ponašanja? • Koje potrebe proizlaze?___________________________

20. UČENICI USPORENOG KOGNITIVNOG RAZVOJA (SNIŽENIH INTELEKTUALNIH SPOSOBNOSTI) IMAJU POTEŠKOĆA NA PODRUČJIMA: • PERCEPCIJA (auditivna, vizualna, taktilna, olfaktorna, gestativna, vestibularna, kinestetska) • ZAPAMĆIVANJE I PAMĆENJE • PAŽNJA • MIŠLJENJE • RECEPCIJA I EKSPRESIJA • ADAPTIVNO PONAŠANJE

21. nejasnoća i nepotpuna razumljivost slušanog “kao da je prisutan neki vanjski ometajući faktor u slušanju” • djelomično i nepovezano zahvaćanje podataka (teškoće u izlaganju, ponavljanju, prepričavanju, odgovaranju na pitanja…) • teškoće uočavanja i izdvajanja bitnog u promatranju pojava, predmeta i procesa • netočna govorna reprodukcija • teškoće usvajanja apstraktnih sadržaja (sniženo kvantitativno i kvalitativno stvaranje pojmova, nepoznavanje sadržaja pojmova i njihova pravilna uporaba, “zbrkanost” i nepovezanost činjenica i naučenih sadržaja, donošenje nelogičnih zaključaka, parcijalna znanja, teškoće rješavanja problema, zamišljanje problemskih situacija, teškoće primjene naučenog…)

22. IZRADA PRILAGOĐENOG PROGRAMA • inicijalan procjena • prilagođavanje u edukacijskom procesu • praćenje i ocjenjivanje učenika i finalna procjena

23. POSTUPCI PRILAGOĐAVANJA a) perceptivno prilagođavanje: • prilagođavanje tiska: uvećavanje ili pojačavanje tiska; povećavanje razmaka između riječi, rečenica ili redova teksta • razni oblici isticanja u tekstu: podcrtavanje, uokvirivanje, boja tiska ili papira… b) spoznajno prilagođavanje • uvođenje u postupak: stupnjevito pružanje pomoći u rješavanju zadataka • planiranje teksta: osvješćivanje slijeda putem različitih dispozicija (slike, pitanja, riječi) • sažimanje teksta: izdvajanje bitnih odrednica sadržaja, smanjivanje broja činjenica

24. c) govorno prilagođavanje • prilagođavanje razgovjetnosti: govorenje u neposrednoj blizini učenika, licem u lice • govorno usmjeravanje pažnje (“ovo je važno”, “sada dobro slušajte”…) d) prilagođavanje zahtjeva • zahtjevi u odnosu na samostalnost: stupnjevito pružanje pomoći pri rješavanju različitih zadataka • zahtjevi u odnosu na vrijeme rada: predviđanje duljeg vremena za rješavanje zadataka, osobito u pismenim provjerama znanja • zahtjevi u odnosu na način rada: pojedinačno zadavanje zadataka, korištenje tipova zadataka različite “težine”, kao npr. dvočlanog izbora, uspoređivanja i sređivanja, nadopunjavanja… • zahtjevi u odnosu na provjeravanje: samo usmena provjera znanja ili mogućnost da učeniku netko drugi čita (disleksija); češća provjera znanja s manjim brojem zadataka • zahtjevi u odnosu na aktivnost: zajedničko planiranje rada, češće promjene aktivnosti, fizičko približavanje učenika izvoru spoznavanja…

27. NEMOJTE PROPUSTITI PRILIKU POMOĆI OVIM UČENICIMA DA DOSEGNU SVOJ MAKSIMUM I DAJU NAJBOLJE OD SEBE !!! MOŽDA ĆETE BAŠ VI BITI JEDINI UČITELJ KOJEMU JE STALO DA USPIJU PA ĆE VAS SE UVIJEK RADO SJEĆATI !