90 likes | 250 Views
2. Škola Anala. 2. Škola Anala. problematičnost naziva «škola» → teorijske i metodološke pretpostavke implicitno definira sam časopis, premda nema sistematskih teorijskih refleksija odnos analista spram tradicionalnog historizma: politička i vojna historija vs. «totalna historija»
E N D
2. Škola Anala • problematičnost naziva «škola» → teorijske i metodološke pretpostavke implicitno definira sam časopis, premda nema sistematskih teorijskih refleksija • odnos analista spram tradicionalnog historizma: • politička i vojna historija vs. «totalna historija» • događajna historija (autentičnost i neponovljivost povijesnog događaja) vs. strukturna historija (specifični uvjeti mogućnosti povijesnog događaja i njegova relevantnost u sadašnjosti) • narativni pristup vs. problemsko-analitički pristup • linearna konceptualizacija povijesnog vremena vs. tripartitna i interaktivna konceptualizacija povijesnog vremena • disciplinarna zatvorenost vs. interdisciplinarnost
2. Škola Anala Četiri faze ili generacije analista: I) 1920. - 1945. godine • radikalan i subverzivan pokret, snažni otpori spram tradicionalne historije, komparatistička metodologija II) 1945. – 1968. godine • pokret postaje škola sa zajedničkim konceptima (struktura - konjunktura) i metodologijom ( serijalna historija dugog trajanja) III) 1968. – 1989. godine • fragmentacija i disperzija, okretanje od socio-ekonomskih prema socio-kulturnim temama i fenomenima IV) 1989. - • daljnja fragmentacija, dominacija kulturalističkih pristupa (cultural turn)
2. Škola Anala I. faza (o. 1920. - 1945.) • 1. siječnja 1929. godine Marc Bloch i Lucien Febvre u Strasbourgu utemeljuju časopis Annales d'histoire économique et sociale • prvi analisti pod utjecajem sociologijskih koncepcija E. Durkheima i kulturalističkih interpretacija povijesti H. Pirrenea • interdisciplinarna orijentacija na sociologiju, geografiju, lingvistiku i socijalnu psihologiju • Bloch i Febvre → komplementaran pristup: Febvre - mentalne strukture, Bloch- materijalne strukture • u fokusu povijesne strukture, dominantna sinkronija
2. Škola Anala • Predstavnici i djela: Lucien Febvre, Problem nevjerovanja u 16. stoljeću: Rabelaiseova vjera →sustav osjećaja i mišljenja određenog društva i njihov utjecaj na materijalne i društvene uvjete života Marc Bloch 1. Feudalno društvo (1936)- sinteza zapadnoeuropskog feudalizma od 9. do 13. st., začetak histoire totale, komparativna metoda 2. Originalna obilježja francuske agrarne povijesti (1931)- koncept agrarne civilizacije, «regresivna metoda» 3. Kraljevski dodir - začetak religijske psihologije 4. Apologija historije ili zanat historičara – historija mora razviti metodu racionalnog razumijevanja povijesnih pojava, prezentistička pozicija • kritike: shematizam, problematična kronologija, premalo referenci na političku povijest Georges Lefebvre, Veliki strah – imaginarni strah od zavjere plemstva kao katalizator radikalizacije Francuske revolucije Johan Huizinga, Jesen srednjeg vijeka, Homo ludens- začeci historijske antropologije
2. Škola Anala II. faza (1945.-1968.) • promjena naziva časopisa: Annales. Éconimies. Sociétés, Civilisations → u fokusu civilizacije, histoire totale, širenje interesa na sva područja materijalnog i duhovnog života: društvo, ekonomija, ideologija, religija, mentalitet • od početka 60 - ih godina dominacija ekonomskih i demografskih tema, serijalna historija • predstavnici i djela: Ernest Labrousse, Nacrt kretanja cijena i prihoda u Francuskoj 18. stoljeća → projekt nove ekonomske historije, uvodi pojmove «struktura» i «konjunktura», kvantitativne metode, regionalna historija Fernand Braudel (1902.-1985.) - od konjunktura prelazi na istraživanje struktura, doktrina o ritmovima i razinama povijesnog vremena • Djela: 1. Sredozemlje i sredozemni svijet u doba Filipa II (1949) - geohistorija (u središtu odnos čovjeka i prirodne okoline), trodijelna struktura knjige odražava trodjelnu koncepciju povijesnih razina, strukture su skup prinuda i barijera za konjunkture: • trodijelna konceptualizacija povijesnog vremena: a) geografsko vrijeme – strukture dugog trajanja → gotovo nepokretno vrijeme geografske povijesti i prirodne okoline b) društveno vrijeme - konjunkture → vrijeme relativno polaganih promjena ekonomskih, društvenih i političkih struktura c) individualno vrijeme - događaj → vrijeme političkih i ratnih zbivanja kritike: strukturalni odnosno geografski determinizam, nepovezanost triju vremenskih i strukturnih razina, mehanicistička shema, izostanak tema poput kulture, prava, religije 2. Materijalna civilizacija i kapitalizam od 15. do 18. stoljeća - trodijelna struktura ekonomske domene: a) materijalna civilizacija - nepokretna domena proizvodnje b) ekonomski život – domena trgovine i distribucije c) kapitalistički mehanizam – domena potrošnje i cirkulacije multinacionalnog kapitala - koncepcija mreže “ekonomija svijeta”→utjecaj na Wallersteinovu teoriju «svjetskog sistema»
2. Škola Anala III. faza (1968.-1989.) • kritika Braudelovog invarijantnog i statičnog strukturalizma → razvoj, fluktuacije, pravilnosti unutar struktura • serijalna historija- konstrukcija historiografskih činjenica u homogenim jedinicama koje se ponavljaju u dugom trajanju i pravilnim intervalima, kvantifikacije, upotreba kompjutora, historija kao retrospektivna ekonometrija • od 50-ih godina serijalni se postupak širi na demografsku i socijalnu historiju, zatim na istraživanje mentaliteta i civilizacijske sustave • serijalna historija izaziva «revoluciju izvora» (problem: prilagodba kvalitativnih izvora serijama, ekstremizam «mitologije brojki») → najvažnije postignuće: historija knjige • serijalna historija proizvela historiju mentaliteta (historijska antropologija, mikrohistorija) → demografski podaci iziskuju psihološka i antropološka objašnjenja • najvažnije metode u kvantitativnoj historiji: agregatna analiza, nominativna analiza, analiza sadržaja, "rekonstitucija obitelji", povratna projekcija • područja istraživanja: odnos elitne i pučke kulture, kolektivna ponašanja u svakodnevici ili izvanrednim prilikama (svečanosti, rituali, pobune), historija marginalnih grupa, povijest svakodnevice i materijalne kulture (prehrane, tijela, bolesti itd.), • regionalna odnosno francuska nacionalna orijentacija
2. Škola Anala • Predstavnici i djela: Pierre Chaunu – trgovački promet na Atlantiku Louis Henri – rekonstrukcija obitelji na temelju župnih matica Philippe Áries- djetinjstvo u starom poretku Michel Vovelle- barokna pobožnost i dekristijanizacija u Provansi Emmanuel Le Roy Ladurie - prijelaz od kvantitativne historije prema historijskoj mikro-antropologiji: od historije klime do historijsko-antropološke studije Montaillou Georges Duby: Tri reda,Vitez, žena, svećenik - problemi ideologije, kulturne reprodukcije i društvenog imaginarnog Jacques le Goff: Srednjovjekovni imaginarij, Rođenje čistilišta – sustavi kolektivnih reprezentacija srednjega vijeka, odnosi učene i pučke kulture
2. Škola Anala • IV. faza: 1989- • 1989. objavljena nova programska platforma Anala → povratak Blochovim i Febvreovim polazištima, interes za historijskoantropološke teme (obitelj, žene, privatni život), kulturne i simboličke reprezentacije, komparativnu historiju, širenje perspektive s francuskih nacionalnih na internacionalne teme • reprezentativna sinteza: Georges Duby - Michelle Perrot (ur.), Povijest žena na Zapadu, V sv. (1991.) • od početka 21. st. opada utjecaj analističke škole → multipolarni sustav centara historiografskih inovacija na međunarodnoj razini, uspon postkolonijalnih i poststrukturalističkih pristupa