Osnove međunarodnog privatnog prava

1. Osnove međunarodnog privatnog prava Katedra za Međunarodno privatno pravo Vježbe 2013.

2. OPĆE INFORMACIJE O VJEŽBAMA • 27. ožujka 2014. -SVI STUDENTI - u 16 h u dvorani IV, Gundulićeva 10 -  Osnove  Međunarodnog privatnog prava   • 3. travnja 2014. • GRUPA 1 (Adam-Marić): 9,00 - 10, 30h, dvorana IV, Ćirilometodska 4 - Upute za rješavanje problema za vježbe i rasprava o probnom problemu    • GRUPA 2 (Marinello-Žnidarec): 10,30-12,00h, dvorana IV, Ćirilometodska 4 - Upute za rješavanje problema za vježbe i rasprava o probnom problemu    • 14. travnja 2014. - Problem za vježbe biti će objavljen na mrežnim stranicama katedre  • 30. travnja 2013. - Rok za predaju odgovora za sve vježbače (do 12 sati, tajnici katedre Vesni Komotar) • 12. - 16. svibnja 2014. - Podjela potpisa za vježbače koji su uspješno riješili problem i usmeni popravak za one koji nisu uspješno riješili problem (prema raspredu koji će biti naknadno objavljen)

3. OPĆE INFORMACIJE O VJEŽBAMA • Za stjecanje potpisa potrebno je: • Prisustvovati na jednom predavanju • Riješiti hipotetski problem (ako ne – usmena provjera) LITERATURA: • K. Sajko, Međunarodno privatno pravo, 5. izdanje, 85-190. • Uredba br. 44/2001 o nadležnosti i priznanju i ovrsi sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima (Bruxelles I) • Uredba br. 593/2008 o pravu mjerodavnom za ugovorne obveze (Rim I) • Uredba br. 864/2007 o pravu mjerodavnom za izvanugovorne obveze (Rim II ) • Zakon o rješavanju sukoba zakona s propisima drugih zemalja u određenim odnosima iz 1991. (NN 53/91, 88/01)

4. Međunarodno privatno pravo Međunarodno privatno pravo uređuje privatnopravne situacije s međunarodnim obilježjem. • Privatnopravna situacija • Međunarodno obilježje • Međunarodni element u subjektu • Međunarodni element u objektu • Međunarodni element u pravima i obvezama

5. Međunarodno privatno pravo Pravila međunarodnog privatnog prava uređuju: • Nadležnost sudova • Kolizijska pravila • Priznanje i ovrha strane sudske odluke

6. Ne 1. Radi li se o privatnopravnoj situaciji? Primijeniti materijalno pravo RH. Da Ne 2. Je li situacija međunarodno obilježena? Primijeniti materijalno pravo RH. Da Ne 3. Je li sud Republike Hrvatske međunarodno nadležan? Odbaciti tužbu. Da 4. Koje materijalno pravo će sud primijeniti? Hrvatsko materijalno pravo Materijalno pravno neke druge države

7. IZVORI MPP-a U RH Pravo EU: • Primarno pravo • Sekundarno pravo: • Za utvrđivanje nadležnosti: • Uredba Bruxelles I o nadležnosti i priznanju i ovrsi sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima • Uredba Bruxelles II bis o nadležnosti i priznanju i ovrsi sudskih odluka u bračnim stvarima i postupcima o roditeljskoj odgovornosti • Za utvrđivanje mjerodavnog prava: • Uredba Rim I o pravu mjerodavnom za ugovorne obveze • Uredba Rim II o pravu mjerodavnom za izvanugovorne obveze

8. IZVORI MPP-a U RH Hrvatsko pravo: • Međunarodni ugovori (dvostrani i višestrani) • Posebni propisi (lexspecialis) • Zakon o rješavanju sukoba zakona s propisima drugih zemalja u određenim odnosima iz 1991.

9. Koji izvor primijeniti? • Ovisi o: • Vrsti spora (polje primjene rationemateriae) • Trenutku u vremenu (polje primjene rationetemporis) • Subjektima postupka (polje primjene rationepersonae)

10. Polje primjene - primjeri • Uredba Rim I • Članci 1., 2. i 28. • Uredba Rim II • Članci 1., 3., 31. i 32. • Uredba Bruxelles I • Članci 1., 2., 3., 4. (i 22. i 23.)

11. MEĐUNARODNA NADLEŽNOST • Isključiva međunarodna nadležnost Postoji kad država svojim propisima bezuvjetno pridržava za svoju sudbenu vlast i druga tijela postupanje u određenim pravnim stvarima, bez obzira na postojanje nadležnosti sudova ili tijela drugih država. • Izberiva međunarodna nadležnost Kad jedna država svojim propisima predvidi izberivu mjesnu nadležnost svojih sudova i drugih tijela za određene pravne stvari, ona na taj način ne isključuje postojanje međunarodne nadležnosti sudova i tijela drugih država.

12. OPĆE PRAVILO: ZRS, Članak 46: Nadležnost hrvatskog suda postoji ako tuženik ima prebivalište odnosno sjedište u RH. Uredba Bruxelles I, Članak 2: Osobe s prebivalištem u nekoj državi članici mogu biti tužene, bez obzira na njihovo državljanstvo, pred sudovima te države članice.

13. POSEBNA NADLEŽNOST - UGOVORI: • Uredba Bruxelles I, Članak 5. • Osoba s prebivalištem u državi članici može biti tužena u drugoj državi članici: 1. a) ako je predmet postupka ugovor ili zahtjevi iz ugovora, pred sudom mjesta gdje je obveza izvršena ili treba biti izvršena b) za svrhe ove odredbe, ako drugačije nije ugovoreno, mjesto je izvršenja obveze: - u slučaju prodaje robe, mjesto u državi članici, u kojem je po ugovoru roba isporučena ili treba biti isporučena, - u slučaju pružanja usluga, mjesto u državi članici, u kojem je po ugovoru usluga izvršena ili treba biti izvršena. c) primjenjuje se odredba pod (a), ako se ne primjenjuje odredba pod (b);

14. POSEBNA NADLEŽNOST - UGOVORI: • Zakon o rješavanju sukoba zakona • Članak 54. U sporovima o imovinskopravnim zahtjevima nadležnost suda Republike Hrvatske postoji ako se na teritoriju Republike Hrvatske nalazi imovina tuženika i1i predmet koji se traži tužbom. Nadležnost suda Republike Hrvatske postoji i u sporovima zbog obveza nastalih za vrijeme boravka tuženika u Republici Hrvatskoj.

15. POSEBNA NADLEŽNOST _ IZVANUGOVORNA ODGOVORNOST • Uredba Bruxelles I, Članak 5/3 • 3. ako se radi o predmetima izvanugovorne odgovornosti ili sličnim predmetima, ili ako su zahtjevi iz takvih radnji predmet postupka, pred sudom mjesta gdje je štetna radnja učinjena ili može biti učinjena

16. POSEBNA NADLEŽNOST _ IZVANUGOVORNA ODGOVORNOST • Zakon o rješavanju sukoba zakona • Članak 53. U sporovima o izvanugovornoj odgovornosti za štetu nadležnost suda Republike Hrvatske postoji ako ta nadležnost postoji prema odredbama članaka 46. i čl. od 50. do 52. ovog zakona ili ako je šteta nastala na teritoriju Republike Hrvatske. Odredba stavaka 1. ovog članaka primjenjivat će se i u sporovima protiv zajednice osiguranja imovine i osoba radi naknade štete trećim osobama na temelju propisa o neposrednoj odgovornosti te zajednice, a i u sporovima o regresnim zahtjevima po osnovi naknade štete protiv regresnih dužnika.

17. SPORAZUM O MEĐUNARODNOJ NADLEŽNOSTI Članak 49. ZRS Stranke se mogu sporazumjeti o nadležnosti stranog suda samo ako je barem jedna od njih strani državljanin ili pravna osoba sa sjedištem u inozemstvu a nije riječ o sporu za koji postoji, prema odredbama ovoga zakona ili drugog zakona Republike Hrvatske, isključiva nadležnost suda Republike Hrvatske.  Stranke se mogu sporazumjeti o nadležnosti suda Republike Hrvatske ako je barem jedna stranka državljanin Republike Hrvatske ili pravna osoba sa sjedištem u Republici Hrvatskoj.

18. Članak 23. Uredbe Bruxelles I • Ako su se stranke, od kojih barem jedna ima prebivalište na području jedne države članice, sporazumjele da će sud ili sudovi jedne države članice biti nadležni za rješavanje već nastalog spora ili budućeg spora koji će nastati iz određenog pravnog odnosa, tada je taj sud ili ti sudovi nadležni. Ta nadležnost je isključiva, osim ako se stranke nisu drugačije sporazumjele. Takav sporazum o sudskoj nadležnosti treba biti zaključen : a) pismeno ili usmeno s pismenim dokazom, ili b) u obliku koji odgovara praksi što su je stranke međusobno uspostavile, ili (c) u međunarodnoj trgovini, u obliku što odgovara trgovačkom običaju (usansi) kojeg su stranke poznavale ili trebali poznavati, i kojeg ugovorne stranke takvih vrsta ugovora općenito poznaju i redovito primjenjuju.

19. Da Postoji li isključiva nadležnost prema Uredbi BI? Primijeniti Uredbu BI. Ne Da Postoji li valjani sporazum o nadležnosti Prema Uredbi BI? Primijeniti Uredbu BI. Ne Da Ima li tuženik prebivalište u EU? Primijeniti Uredbu BI. Ne Primijeniti ZRSZ.

20. KOLIZIJSKO PRAVILO Kolizijsko pravilo određuje koje će se od više materijalnih prava primijeniti na pravnu situaciju koja ima vezu s više država. Elementi kolizijskog pravila: • Kategorija vezivanja • Poveznica

21. KATEGORIJA VEZIVANJA Kategorija vezivanja predstavlja okvirni ili skupni pojam apstraktnih životnih odnosa, pravnih činjenica, pravnih situacija ili pravnih odnosa, koji se podvrgavaju pod određeno mjerodavno pravo. (Kolizijsko pravilo upućuje na pravo po kojem će se prosuđivati kategorija vezivanja) Primjer: Za ugovore koji se odnose na nekretnine isključivo je mjerodavno pravo države na kojem se nekretnina nalazi. (Članak 21. ZRS)

22. Utvrdi kategoriju vezivanja Članak 30. ZRS: Za nasljeđivanje mjerodavno je pravo države čiji je državljanin bio ostavitelj u vrijeme smrti. Za sposobnost za pravljenje oporuke mjerodavno je pravo države čije je državljanstvo oporučitelj imao u trenutku sastavljanja oporuke. Članak 4 (1)a. Uredbe Rim I: Za ugovor o kupoprodaji robe mjerodavno je pravo države u kojoj prodavatelj ima uobičajeno boravište.

23. POVEZNICA Pravni pojam, pravna činjenica ili ugovorna odredba koji upućuju na mjerodavno pravo za kategoriju vezivanja. • Pravni pojam: državljanstvo, prebivalište • Pravna činjenica: mjesto počinjenja protupravnog čina, mjesto gdje stvar leži… • Ugovorna odredba: stranačka autonomija

24. Utvrdi poveznicu Članak 30. ZRS: Za nasljeđivanje mjerodavno je pravo države čiji je državljanin bio ostavitelj u vrijeme smrti. Za sposobnost za pravljenje oporuke mjerodavno je pravo države čije je državljanstvo oporučitelj imao u trenutku sastavljanjaoporuke. Članak 4 (1)a. Uredbe Rim I: Za ugovor o kupoprodaji robe mjerodavno je pravo države u kojoj prodavatelj ima uobičajeno boravište.

25. ODREĐIVANJE MJERODAVNOG PRAVA 1. Primarna poveznica: stranačka autonomija (je li stranačka autonomija dozvoljena i koje su njene granice ocjenjuje se prema lex fori) 2. Podredna poveznica: ako stranke nisu izabrale mjerodavno pravo, mjerodavno pravo određuje se prema podrednim poveznicama koje propisuje pravo zemlje suda (neposredne poveznice ili najuža veza)

26. Stranački izbor mjerodavnog prava (lexautonomiae) • Čl. 14. st. 1. Uredba Rim II • Stranke mogu izabrati pravo mjerodavno za izvanugovornu obvezu: • sporazumom sklopljenim nakon što je nastupio događaj koji je prouzročio nastalu štetu; ili • ako sve stranke obavljaju trgovačku djelatnost, također i sporazumom koji su slobodno sklopile prije nastupanja događaja koji je prouzročio nastalu štetu. • Izbor treba biti izričit ili jasno proizlaziti iz okolnosti slučaja, a njime se ne dira u prava trećih. • čl. 3. st. 1. Uredba Rim I • “Za ugovor je mjerodavno pravo koje stranke izaberu. Izbor mora biti izričit ili mora jasno proizlaziti iz ugovornih odredaba ili okolnosti slučaja. Stranke mogu izabrati pravo mjerodavno za čitav ugovor ili neki njegov dio.”

27. Stranački izbor mjerodavnog prava (lexautonomiae) • Za izbor mjerodavnog prava ne traži se koneksitet,. tj. objektivna veza ugovora ili stranaka s izabranim pravom • Lexautonomiaepredstavlja odstupanje od načela najuže veze kao temeljnog načela mppa • Kolizijskopravna i materijalnopravna autonomija – granice izbora!

28. Oblik izbora mjerodavnog prava • načelo neformalnosti • čl. 3. st. 1. Rim I • ne traži se određeni oblik (npr. pisani) • može biti izričit ili prešutan • izričit: uglavnom kao ugovorne klauzule o izboru mjerodavnog prava

29. Prešutni izbor mjerodavnog prava • Prešutni izbor mora biti izraz stvarne, a ne hipotetske volje stranaka da ugovore određeno pravo. • Indiciji o prešutnom izboru: • ugovorne odredbe, npr. • klauzula o nadležnosti suda određene države; • upućivanje na odredbe zakona neke države; • upotreba općih uvjeta poslovanja tipičnih za neko pravo; • (jezik ugovora); • (ugovorena valuta). • okolnosti slučaja, npr. • praksa koju su stranke između sebe uspostavile; • ponašanje stranaka tijekom ispunjenja ugovora; • ponašanje stranaka tijekom postupka.

30. Uredba Rim I 1. stranke mogu izabrati pravo mjerodavno za ugovor (članak 3) 2. u nedostatku izbora prava mjerodavno je pravo države koja je najuže povezana s ugovorom (članak 4) 3. s iznimkom nekih određenih vrsta ugovora u kojima je toliko poremećen odnos snaga da je potrebno zaštiti slabiju stranu

31. Uredba Rim II 1. stranke mogu izabrati pravo mjerodavno za ugovor - ograničeno pravo (članak 14.) 2. u nedostatku izbora prava mjerodavno je pravo države koja je najuže povezana s ugovorom (članak 4) 3. s iznimkom nekih određenih vrsta izvanugovorne odgovornosti za štetu

32. Izbjegavajuća klauzula • Ako je prema okolnostima slučaja s ugovorom očito bliže povezano neko drugo pravo, mjerodavno je to pravo (čl. 4. Rim I). • Okolnosti koje se pritom mogu uzeti u obzir: • mjesto ispunjenja pojedinih ugovornih obveza; • mjesto pregovaranja i sklapanja ugovora; • jezik ugovora; • valuta plaćanja; • državljanstvo stranaka.

33. Ne 1. Ima li ugovor međ. obilježje? Primijeniti pravo RH. Izabrano strano pravo samo u granicama prisilnih propisa RH Da Da 2. Je li mjerodavan neki međ. ugovor koji sadrži unificirana mat. pravila? Primijeniti unificirano pravo. Podredno – kao pod “Ne”. Ne Da 3. Jesu li stranke izričito izabrale mjerodavno pravo? Primijeniti izričito izabrano pravo (čl. 13. Rim I) Ne Da 4. Jesu li stranke prešutno izabrale mjerodavno pravo? Primijeniti prešutno izabrano pravo (čl. 3. Rm I). Ne Da 5. Upućuju li posebne okolnosti slučaja na pravo najuže veze? Primijeniti pravo najuže veze (čl. 4. st. 3. Rim I). Ne Primijeniti pravo na koje upućuju odredbe čl. 4. st.1., 2., 4. Rim I

34. Priznanje i ovrha presuda • Strana presuda se izjednačuje s domaćom • Sustav ograničene kontrole • Pravni izvor • pravo EU se primjenjuje samo na presude donesene u drugoj državi članici (nakon pristupanja!), ako stvar spada u polje primjene relevantne uredbe (npr. Bruxelles I, Bruxelles IIbis…) • ZRSZ se primjenjuje na sve ostale situacije (presude iz trećih zemalja i presude u predmetima koji ne ulaze u polje primjene uredaba)

35. Priznanje i ovrha prema Uredbi BI • Sustav se temelji na automatskom priznanju odluka (čl. 33 Uredbe BI) • Postupak (priznanje ako delibacijski postupak i ovrha): • Prvi stupanj • Odluka se donosi ex parte • Sud ispituje samo je li uz zahtjev podnesena i odluka • Element iznenađenja • Drugi stupanj • Obje stranke postupka imaju pravo na priziv – sud provjerava zapreke za priznanje i ovrhu iz čl. 34 • Treći stupanj • Izvanredni pravi lijek - revizija

36. Razlozi odbijanja priznanja i ovrhe • čl. 34. • protivnost javnom poretku • povreda prava na saslušanje; upuštanje tuženika u postupak • nespojivost s domaćom odlukom • nespojivost s prethodnom stranom odlukom • čl. 35. • povreda pravila o nadležnosti u predmetu osiguranja • povreda pravila o nadležnosti u predmetu potrošačkih ugovora • povreda pravila o isključivoj nadležnosti • slučaj predviđen dvostranim međunarodnim ugovorom

37. Priznanje i ovrha prema ZRSZ-u • Uz zahtjev se podnosi odluka i potvrda o pravomoćnosti/ovršnosti • Prepreke za priznanje: • Nepravilnosti u postupku • Isključiva nadležnost suda RH • Nespojive odluke • Javni poredak • Ne postoji uzajamnost