1 / 43

HITNA STANJA U NEONATALNOJ DOBI

HITNA STANJA U NEONATALNOJ DOBI. GORDANA CAR Bacc. med. techn. Zavod za anesteziju, reanimaciju i intenzivno liječenje. HITNA STANJA U NEONATALNOJ DOBI. Prirođene anomalije kod novorođenčadi imaju sklonost biti udružene.

chiara
Download Presentation

HITNA STANJA U NEONATALNOJ DOBI

An Image/Link below is provided (as is) to download presentation Download Policy: Content on the Website is provided to you AS IS for your information and personal use and may not be sold / licensed / shared on other websites without getting consent from its author. Content is provided to you AS IS for your information and personal use only. Download presentation by click this link. While downloading, if for some reason you are not able to download a presentation, the publisher may have deleted the file from their server. During download, if you can't get a presentation, the file might be deleted by the publisher.

E N D

Presentation Transcript

  1. HITNA STANJA U NEONATALNOJ DOBI GORDANA CAR Bacc. med. techn. Zavod za anesteziju, reanimaciju i intenzivno liječenje

  2. HITNA STANJA U NEONATALNOJ DOBI • Prirođene anomalije kod novorođenčadi imaju sklonost biti udružene. • Djeca s prirođenim anomalijama često se rađaju prijevremeno i prate ih svi rizici prematuriteta. • Moguće su kombinacije s genetskim i metaboličkim bolestima ili u sklopu raznih sindroma.

  3. HITNA STANJA U NEONATALNOJ DOBI • Neke od prirođenih anomalija nisu spojive sa životom te tako ulaze u područje hitnih stanja što često požuruje indikaciju za operaciju. • U sklopu prirođenih anomalija i bolesti probavnog sustava koje vitalno ugrožavaju novorođenče ubrajamo: atreziju jednjaka, opstrukciju duodenuma, atreziju tankog i debelog crijeva, atreziju anusa i rektuma, omfalokelu i gastroshizu, malrotaciju i volvulus crijeva, megakolonsku krizu, mekonijski ileus.

  4. ATREZIJA JEDNJAKA • Anomalija kod novorođenčadi koja se karakterizira time što jednjak sačinjavaju dva slijepo zatvorena dijela, odvojena jedan od drugoga. • U većini slučajeva donji dio jednjaka povezan je sa trahejom (traheoezofagealna fistula).

  5. ATREZIJA JEDNJAKA

  6. ATREZIJA JEDNJAKA • Ova anomalija nastaje zbog poremećaja u razvoju i odvajanju dušnika od jednjaka između 3. i 6. tjedna trudnoće. • INCIDENCIJA- 1-2 na 4000 rođenih • KLINIČKA SLIKA: jako slinjenje, dispnea, kašalj, gušenje, cijanoza, distenzija abdomena

  7. ATREZIJA JEDNJAKA • LIJEČENJE • Operativno, najbolje u toku prvog dana nakon rođenja (uspostavljanje kontinuiteta terminoterminalnom anastomozom) • Važno je postaviti dijagnozu prije nego što je dijete dobilo prvi podoj ili obrok mlijeka • Dijete treba držati potrbuške, aspirirati ždrijelo i jednjak svakih nekoliko minuta (trajna sukcija) • Potpuna obustava peroralnog unosa

  8. OPSTRUKCIJA DUODENUMA • POTPUNA ( atrezija) • NEPOTPUNA (stenoza) • Učestalost 1:10 000 živorođene djece

  9. OPSTRUKCIJA DUODENUMA • KLINIČKA SLIKA • Povračanje • Veća količina tekućine ako se postavi NGS • Rana dehidracija i elektrolitski dizbalans • Rtg • TERAPIJA kirurška rekonstrukcija (premoštenje mjesta opstrukcije duodenojejunostomijom)

  10. ATREZIJA TANKOG I DEBELOG CRIJEVA • Uz povraćanje i izostanak mekonijske stolice postoji distenzija abdomena • Nakon postavljanja dijagnoze i pripreme u smislu poboljšanja općeg stanja novorođenčeta potrebano je učiniti operativni zahvat (terminoterminalna anastomoza crijeva)

  11. ATREZIJA ANUSA I REKTUMA • Učestalost 1: 1 200 živorođene djece • Anorektalne malformacije javljaju se u spektru od analne membrane, stenotičnog anusa, rektoperinealne fistule do visoke atrezije anusa i rektuma. • Visoke atrezije su često povezane s fistulom urotrakta odnosno genitalnog trakta kod djevojčica.

  12. ATREZIJA ANUSA I REKTUMA • Radiološka dijagnostika uključuje invertogram (položaj djeteta s glavom prema dolje s markacijom mjesta gdje bi trebao biti anus). • U novorođenčeta s visokom atrezijom anusa i rektuma primarno se učini kolostoma, a rekonstrukcija anusa i rektuma uz podvezivanje i resekciju fistule urogenitalnog trakta može se učiniti u dobi od 3 do 12 mjeseci.

  13. ATREZIJA ANUSA I REKTUMA • Kod analnih membrana incizija se učini nakon rođenja. • Nakon rođenja potrebno je započeti dilatacijama stenotičnih anusa. • Operacija transpozicije vestibularnog anusa uobičajno se učini u dobi od 6 mjeseci.

  14. GASTROSHIZA I OMFALOKELA • Učestalost od 1:4 000 živorođene djece • Omfalokela je defekt abdominalne stijenke u području pupka, različite veličine (prolabirani organi prekriveni su peritoneumom i amnionskom opnom). • Gastroshiza je defekt trbušne stijenke lateralno od pupka, prolabirani abdominalni organi su nepokriveni, stijenka evisceriranog crijeva je edematozna, česte su atrezije i moguće su nekroze crijeva.

  15. GASTROSHIZA I OMFALOKELA

  16. GASTROSHIZA I OMFALOKELA • Kod tih malformacija prolabirane organe treba štititi od infekcija i gubitka topline sterilnim i toplim oblozima fiziološke otopine. • Kirurško liječenje teži za potapanjem prolabiranih organa u trbušnu šupljinu s rekonstrukcijom abdominalne stijenke po slojevima (mišićna stijenka, koža).

  17. GASTROSHIZA I OMFALOKELA • Kada primarna rekonstrukcija trbušne stijenke nije moguća, upotrebljavaju se umjetni materijali (suvremene su silastične vrečice) s postupnom repozicijom abdominalnih organa i konačnim zatvaranjem defekta.

  18. GASTROSHIZA I OMFALOKELA

  19. GASTROSHIZA I OMFALOKELA

  20. NEKROTIZRAJUĆI ENTEROKOLITIS • Akutna upalna bolest crijeva u novorođenčeta • Najčešće oboljeva ugrožena nedonošćad • U ozbiljnim slučajevima dio crijeva može odumrijeti i tada nastaje perforacija crijeva i upala peritoneuma • Bakterije mogu naseliti crijevnu stijenku, stvarajući mjehuriće zraka unutar same stijenke • Ako crijevo perforira dolazi do izlijevanja crijevnog sadržaja u trbušnu šupljinu što dovodi do sepse

  21. NEKROTIZIRAJUĆI ENTEROKOLITIS • RTG snimkom može se otkriti zrak u stijenci crijeva što potvrđuje dijagnozu NEC-a • Kod sumnje na NEC hranjenje se odmah obustavlja i prelazi se na totalnu parenteralnu prehranu • KLINIČKA SLIKA • Distenzija abdomena • Krvavo sluzavi proljevi • Pneumatoza crijeva • Želučana retencija

  22. NEKROTIZIRAJUĆI ENTEROKOLITIS

  23. MEKONIJSKI ILEUS • Nastaje zbog opstrukcije crijeva zgusnutim, neprobavljenim mekonijem u distalnom ileumu • KLINIČKA SLIKA • Izrazita distenzija abdomena • Izostanak stolice (mekonija)

  24. MEKONIJSKI ILEUS • U liječenju mekonijskog ileusa na prvom su mjestu konzervativne mjere, poput klizmi gastrografina kojima se pokušava omekšati mekonij i olakšati pasaža. • Kirurški zahvat je indiciran u slučaju neuspjeha konzervativnog liječenja ili pojave komplikacija poput perforacije i razvoja peritonitisa.

  25. MALROTACIJA I VOLVULUS CRIJEVA • Kongenitalna anomalija rotacije crijeva • Crijevo se ne nalazi na svom mjestu u trbušnoj šupljini • Akutni volvulus je hitno stanje, nekoliko sati (vrijeme dijagnoze) može uzrokovati razliku između potpuno reverzibilnog stanja i gubitka većeg dijela crijeva odnosno smrtnog ishoda, ako se operacijom zakasnilo.

  26. MALROTACIJA I VOLVULUS CRIJEVA

  27. MEGAKOLONSKA KRIZA • Kongenitalni megakolon (Hirschprungova bolest) može se manifestirati kao neonatalni ileus. • Takvo stanje je moguće prebroditi pomoću rektalne sonde, bužiranjem anusa i klizmama. • Ponekad je operativno indicirano učiniti enterostomu.

  28. HITNA STANJA U NEONATALNOJ DOBI • U sklopu prirođenih anomalija i stanja dišnog sustava koje mogu uzrokovati respiratorni distres i vitalno ugroziti novorođenče ubrajamo – • Pneumotoraks • Opstrukciju gornjih dišnih puteva • Kongenitalnu dijafragmalnu herniju • Kongenitalne malformacije pluća • Distenzija abdomena kao uzrok RDS-s

  29. RESPIRATORNI DISTRES SINDROM • RDS je problem disanja zbog nezrelosti pluća. • Plućima nedostaje tekuća tvar (surfaktant) koji daje plućima elastičnost potrebnu za disanje. • Dijagnoza se zasniva na kliničkim znakovima otežanog disanja i abnormalnostima RTG snimke pluća. • Novorođenče treba potporu kisika i dodatne udahe ili potpuno preuzimanje cjelokupnog disanja (mehanička ventilacija)

  30. PNEUMOTORAKS • Pneumotoraks je češći u novorođenačkoj dobi nego u bilo kojem drugom periodu života. • Najčešći je u nedonoščadi. • Porast tlaka u dišnim putovima s prvih nekoliko udaha smatra se odgovornim za rupturu alveola i nastanak pneumotoraksa. • Riziku pneumotoraksa izložena su novorođenčad u kojih se provodi reanimacija, odnosno mehanička ventilacija.

  31. PNEUMOTORAKS • Uz znakove respiratornog distresa, dijagnozu potvrđuje RTG- toraksa. • Potrebno je učiniti hitnu drenažu toraksa. • U novorođenčadi se toraks najčešće drenira u prednjoj aksilarnoj liniji 4. interkostalnog prostora. • Blaga negativna drenaža održava dren prohodnim i funkcionalnim.

  32. OPSTRUKCIJE GORNJIH DIŠNIH PUTOVA • Traheomalacija koja često prati atreziju ezofagusa, opsežan limfangiom vrata, hemangiomi, solidne ili cistične ekspanzivne promjene gornjih dišnih puteva; mogu biti uzrocima akutne respiratorne insuficijencije novorođenačke dobi i zahtjevaju hitnu intubaciju odnosno traheostomiju.

  33. KONGENITALNA DIJAFRAGMALNA HERNIJA • Defekt dijafragme kada dio organa iz trbušne šupljine prelazi u prsni koš i ometaju normalan razvoj pluća • KLINIČKA SLIKA- dominiraju znaci respiratornog distresa odmah po rođenju: cijanoza, bradikardija, ”prazan” trbuh, trbušna stijenka ispod razine toraksa • LIJEČENJE: NGS, intubacija, mehanička ventilacija • Operativni zahvat nakon stabilizacije kliničkog stanja novorođenčeta (reponiraju se trbušni organi iz toraksa u abdomen, uz prešivanje defekta dijafragme)

  34. DISTENZIJE ABDOMENA KAO UZROK RESPIRATORNOG DISTRESA • Novorođenče ima abdominalni tip disanja • Distenzija abdomena različite etiologije (ileus, pneumoperitoneum, meteorizam, stanja nakon operacije dijafragmalne hernije, omfalokele, gastroshize) uzrokuje elevaciju dijafragme i tako može znatno smanjiti respiratornu površinu s posljedičnim razvojem respiratornog distresa. • NGS i rektalna sonda mogu znatno smanjiti distenziju abdomena

  35. SAVJETOVALIŠTE ZA RODITELJE • Psihološki utjecaj na roditelje nakon dijagnosticiranja anomalije ne bi smio biti podcijenjen • Kod roditelja se javljaju reakcije kao što su šok, sumnja, ljutnja, krivnja • Sveobuhvatnim savjetovanjem i emocionalnom potporom pomaže se smanjiti razina stresa roditelja

  36. PREOPERATIVNA PRIPREMA • Klinički pregled, mjerenje vitalnih znakova • Ocjena stanja respiracije i cirkulacije • Intravenozna nadoknada tekućine • Laboratorijske, RTG i UZV pretrage • Prevencija hipotermije

  37. POSTOPERATIVNA ZDRAVSTVENA NJEGA

  38. POSTOPERATIVNA ZDRAVSTVENA NJEGA • UKLJUČUJE: • Nadzor vitalno ugroženog novorođenčeta, rano prepoznavanje postoperativnih komplikacija • Intenzivni monitoring svih vitalnih funkcija • Zdravstvena njega djeteta • Kontrola primjenjenih aparata • Kontrola boli ( analgezija) • Primjena ordiniranih lijekova • Nutritivna potpora • Fizikalna terapija • Vođenje dokumentacije

  39. NAJČEŠĆE SESTRINSKE DIJAGNOZE • Visok rizik za aspiraciju u/s osnovnom bolešću • Visok rizik od poremećaja disanja u/s nezrelošću respiratornog sustava • Nedovoljan unos nutritivnih tvari u/s nemogućnošću uzimanja nutritivnih tvari • Visok rizik za nastanak infekcija u/s parenteralnom prehranom • Bol u/s provođenja dijagnostičkih i terapijskih postupaka • Visok rizik od oštećenja kože u/s intenzivnom terapijom • Stres u/s boravkom u JIL-u • Strah i zabrinutost roditelja u/s ishodom bolesti

  40. VISOK RIZIK ZA INFEKCIJUSESTRINSKE INTERVENCIJE • Aseptični uvjeti rada tijekom različitih postupaka • Strogo pridržavanje protokola prilikom svake intervencije kod djeteta • Procijeniti kod djeteta potencijalna mjesta infekcije • Skrining na znakove infekcije • Osoblje i posjete trebaju koristiti zaštitnu odjeću (maske, ogrtač, kaljače)

  41. VISOK RIZIK OD POREMEĆAJA DISANJASESTRINSKE INTERVENCIJE • Pratiti standardni monitoring tijekom mehaničke ventilacije, fizikalni pregled (boja kože i sluznica, odizanje prsnog koša), pulsnu oksimetriju, CO2, ABS • Kontrola dišnih putova • Askultacija pluća svaka dva sata • Toaleta traheobronhalnog stabla • Aspiracija sekreta iz dišnih puteva • Fizikalna terapija prsnog koša

  42. STRES U/S BORAVKOM U JIL-USESTRINSKE INTERVENCIJE • Osigurati djetetu roditeljsku pažnju • Omogućiti roditeljima da budu što više uz dijete • Poticati roditelje da komuniciraju s djetetom • Potaknuti i ojačati roditelje u njihovoj roditeljskoj ulozi • Pružiti djetetu što više udobnosti • Invazivne postupke svesti na minimum

  43. Svojim savjesnim odnosom prema poslu, spretnošću i ljubavlju koju u taj posao unosi, medicinska sestra doprinosi konačnom izlječenju vitalno ugroženog novorođenčeta

More Related