ANATOMIJA LJUDSKOG TIJELA (povijesni pregled, termini i pojmovi)

1. ANATOMIJA LJUDSKOG TIJELA(povijesni pregled, termini i pojmovi)

2. ANATOMIJA- ( grč. ANATEMNEIN- sjeći, rezati ) je znanost koja proučava građu ljudskog tijela, kao i međusobni odnos pojedinih dijelova tijela. • Osnovni način proučavanja anatomije jest sekcija ljudskog tijela, kojom se tijekom stoljeća dolazilo do spoznaja o segmentima tijela.

3. Začeci anatomije svrstavaju se u kolijevku europske civilizacije Grčku, kojoj je u središtu znanosti sam čovjek. • Sve ovo odvija se pod velikim utjecajem Egipta i Mezopotamije. • Prvi liječnici opisani su već u Ilijadi i Odiseji, iako u njima prevladavaju magično-religijska shvaćanja, jer ljude često liječe bogovi, iako se kod opisivanja povreda i njihovog liječenja uočava da je medicina već imala čvrsto racionalno-empirijsku podlogu.

4. Glavni bog medicine je Asklepije koji se kasnije latinizirao u Eskulap. • Pretpostavlja se da je on zaista i živio u 12. st. pr.n.e. i da je bio toliko vješt da je nakon smrti proglašen za boga medicine. • Prikazuje se sa štapom, oko kojeg je obavijena zmija, a posvećeni su mu i hramovi, gdje su bolesnici dolazili tražiti izlječenje, a on im se javljao sam ili preko svećenika i davao im uputstva.

5. U 6. st. pr.n.e. dolazi do buđenja grčke filozofije i samog preokreta u povijesti medicine. • Brojna putovanja i kontakti Grka s brojnim narodima, dovode ih do upoznavanja rezultata istraživanja ostalih naroda i do utvrđivanja relevantnosti religioznog sadržaja. • Tada se i javljaju dva temeljna pristupa zdravlju, koja ostaju i glavne smjernice za čitavu povijest zapadnjačke medicine. 1.pristup-EMPIRIJSKI-medicina se kao vještina zasniva na iskustvu, tj. na simptomima bolesti i njihovom izlječenju 2.pristup-RACIONALNI-je onaj koji uzroke bolesti u cjelosti promatra i tumači iz jednog šireg metafizičkog konteksta što često na počecima uključuje i astrologiju.

6. To je sve začeto u razmišljanjima grčkih filozofa, a tada i nastaju razlike između liječnika empiričara i liječnika racionalista. • Grčki su filozofi i prvi pravilno uočili osnovne principe prirode i prvenstveno su davali upute o zdravom načinu života. • Koncept grčkih liječnika uključuje zdravlje tijela i duha, koje se zasniva na prirodnoj ravnoteži, životu u skladu s prirodom.

7. Hippocrates (460.-380.pr.n.e.) • Najpoznatiji grčki liječnik, s otoka Kosa. • Smatrao se izravnim potomkom slavnoga Asklepija,pripadao je školi Asklepijada. • Odvojio je znanost od magije i praznovjerja. • Sakupio je i kritički obradio iskustva grčkih i egipatskih liječnika pa se smatra ocem znanstvene medicine. • Pripisuje mu se djelo “Corpus Hippocraticum”, (Hipokratovi rukopisi).

8. U njegovoj školi detaljno su opisani mozak, moždane ovojnice, upala i tumor mozga itd. • On na temelju simptoma nije postavljao dijagnozu već prognozu. • Slavno, drevno medicinsko pravilo pripisano Hipokratu je: “Primum non nocere” (Najprije ne naškoditi) i “ Ars longa, vita brevis”, (Život je kratak a umjetnost dugovječna). • Pod njegovim imenom sačuvala se i zakletva, koja sadržava principe liječničke etike, koji i danas imaju svoju vrijednost.

9. Po Hipokratovom mišljenju karakteristike osobnosti određuju četiri tjelesna soka od kojih je sastavljen ljudski organizam: sluz, žuta žuč, crna žuč i krv. • Zdravlje čovjeka je uvjetovano dobrim mješanjem tih sokova, a bolest označava poremećaj u mješavini tih istih. • Takvo mišljenje izvršilo je glavni utjecaj na Galena i kasnije na srednjovjekovnu medicinu. • Od tuda i potječu nazivi za karakteristike čovjeka: sangvinik, kolerik, flegmatik i melankonik.

10. Razdoblje nakon Hipokrata obilježeno je stagniranjem do osnutka Aleksandrijske škole. • U ovom periodu rade Platon i Aristotel, koji je bio Platonov učenik, ali i učitelj Aleksandra Makedonskog. • Platon zagovara postojanje duše, smrtne intelektualne sa središtem u mozgu, smrtne senzibilne sa središtem u srcu i smrtne vegetativne sa središtem u jetri. • Aristotel dodaje peti element –eter, koji smatra središtem života u anatomiji. • On je i prvi komparativni anatom, osnivač biologije i embriologije.

11. Aleksandrijska škola • Grad Aleksandrija na ušću Nila bio je jedan tip sveučilišta, gdje su se okupljali znanstvenici, pisci, liječnici i filozofi onog doba. • Na tom prostoru dolazi do sjedinjenja svih različitih medicinskih doktrina koje su potekle s istoka, a ovdje se sjedinjuju u jednu sveukupnu masu znanja. • Obavljaju se i brojni naučni radovi,posebno u oblasti anatomije, rade se brojne sekcije na leševima ali i vivisekcije na osuđenicima na smrt. • Najznačajniji predstavnici su Herofil i Erazistrat • Ova škola dovodi do razvoja kirurgije i farmacije.

12. Herofil (335.-280.pr.n.e.) - osnivač prave anatomija te proučava sve organe unutar tijela. • Mozak smatra središtem živaca i nosiocem duše , veoma se zalaže za uporabu lijekova. Erazistrat (304.-250.pr.n.e. ) Veliki anatom opisao je vidni i slušni živac, on “izbacuje” nauku Hipokrata o primjeni slabih lijekova.

13. U Aleksandriji se paralelno razvija i empiristička škola, čiji je glavni predstavnik Glauko Terencije. • On se smatra prethodnikom medicine utemeljene na dokazima, stečenih vlastitim ili iskustvom drugih liječnika. • Prelaskom Egipta u status rimske provincije (30.pr.n.e.),ova škola gubi svoj značaj a razvija se zlatno doba medicine u Rimu.

14. Rimska medicina • Nema nekih osobitih zasluga, osim u doba Galena. • U začecima je dosta pod utjecajem religijskog praznovjerja, koje polako nestaje dolaskom prvih grčkih liječnika. • Najpoznatiji je bio Asklepijad iz Perga (91.pr.n.e.), koji u liječenje uvodi dijetu, gimnastiku, šetnju, masažu i sl. • Bolest tumači poremećajem kretanja atoma, prvi razlikuje kronične od akutnih bolest. • Izmislio je traheotomiju i vađenje tekućine iz trbušne šupljine.

15. U 1.st poslije Krista javlja se prvo medicinsko djelo na latinskom jeziku, “De re medica”,Aula Kornelija Celsusa. • On nije bio liječnik, već enciklopedist. • U svom djelu se više zalaže za empiriju. • Opisao je operacije kile, očne mrene, amputacije, različite otekline, trepanaciju lubanje, plastične operacije lica,itd.

16. Medicinsko zakonodavstvo postojalo je još u 7.st.p.n.e. , a svaki liječnik je odgovarao za svoj rad. -Jedan od zakona bio je da se majci koja umre neposredno pred porod razreže utroba i vadi dijete. Tako je rođen i Cezar pa otuda i naziv Sectio Caesarea ili Carski rez. • Propisno su pokapali mrtve, osnovali su i prve krematorije, javne nužnike,kupališta, pregled prostitutki, kanalizacije i pregled namirnica, vojne bolnice itd. • Postojala je i zabrana pobačaja.

17. Rimski istaknuti liječnik i filozof grčkog porijekla bio je Galen (129.-200.n.e.) • Njegove teorije imale su velikog utjecaja na medicinu zapada naročito kroz srednji vijek. • Njegov opis anatomije zasniva se na majmunima budući da rezanje ljudi nije bilo dopušteno u njegovo doba. • Ništa ga nije nadmašilo do tiskanih opisa i ilustracija ljudske sekcije Andreasa Vesaliusa 1543.godine. • U 19.st. studenti medicine još su čitali Galenova djela • Galen je bio i liječnik cara Marka Aurelija.

18. Freska s prikazom Hipokrata i Galena-crkva u Anangu

19. DIJELOVI TIJELA Partes corporis sunt tres: caput, truncus, membra. Extremitates superiores et inferiores sunt. CAPUT EXTREMITATES SUPERIORES MEMBRA TRUNCUS EXTREMITATES INFERIORES

20. Partes capitis sunt:facies, frons, nasus, duo oculi, dexter et sinister, buccae, os, mentum,aures. CAPILLI CRINES FRONS AURIS OCULUS BUCCA NASUS FACIES Labium superius Labium inferius OS MENTUM

21. Pars capitis cranium est.In cavum cranii cerebrum est. CRANIUM MAXILA DENTES MANDIBULA

22. Collum caput trunci iungit. Partes trunci sunt:pectus, venter sive abdomen, dorsum, manus. COLLUM PECTUS ABDOMEN MANUS

23. In cavum abdominali intestina et alia viscera sunt, ut cor, pulmones, iecur sive hepar, lien, vesica, ren, pancreas,ventriculus sive sthomacus, etc. PULMONES LARYNX COR COSTAE VENTRICULUS LIEN HEPAR PANCREAS VESICA INTESTINA

24. DIGITUS MEDIUS DIGITUS ANULARIS MANUS INDEX • Partes extremitates inferiores sunt: brachium, cubitum,antebrachium, manus, digiti. ANTEBRACHIUM DIGITI POLEX DIGITUS MINIMUS CUBITUM PALMA MANUS BRACHIUM DORSUM MANUS

25. Partes extremitates inferiores sunt: femur, genu, crus et pes.Partes pedis sunt:planta pedis, dorum pedis, calx et digiti. CRUS PES DORSUM PEDIS GENU DIGITUS MINIMUS DIGITUS QUARTUS UNGVIS PLANTA PEDIS CALX FEMUR HALUX DIGITUS SECUNDUS DIGITUS TERTIUS

26. In cavum oris sunt: palatum durum, palatum molle, lingua, dentes. CAVUM ORIS LABIA GINGIVA PALATUM DURUM PALATUM MOLE UVULA PALATINA TONSILLA PALATINA DENTES PRAEMOLARES DENTES MOLARES DENTES CANINI LINGUA DENTES INCISIVI

27. ATLAS • Columna vertebralis CLAVICULA COSTAE PELVIS SACRUM SACRUM

28. Partes oculorum multae sunt, ut, bulbus oculi,palpebra,cillium, supercillium, cornea, iris, etc. PALPEBRA SUPERCILIUM CILIUM CORNEA BULBUS OCULI IRIS

29. Partes dentis sunt: corona dentis, collum dentis, radix dentis, apex radicis dentis. • Dens gingiva circumdatus est. CARIES DENTIS CORONA COLLUM DENTIS GINGIVA RADIX DENTIS APEX RADICIS DENTIS

30. NEKE DIJAGNOZE NA LATINSKOM JEZIKU: Fractura cranii – prijelom lubanje Fractura ossis –prijelom kosti multiplex-višestruk simplex-jednostavan Fractura claviculae- prijelom ključne kosti Luxatio articuli – iščašenje zgloba Hepatitis – upala jetre Cystitis – upala mokraćnog mjehura Periodontitis – upala ozublja Prostatitis – upala prostate Splenditis- upala slezene (upala se označava dodatkom sufiksa –itis )

31. Pneumonia- upala pluća Ophthalmia –upala očne jabučice Anaemia -malokrvnost ( bolest se označava dodatkom sufiksa –ia ) Carcinoma – karcinom Sarcoma-sarkom Contusio-nagnječenje Congelatio-smrzotina Combustio-opeklina Abrasio-abrazija, oguljotina Tonsilitis chronica specifica – kronična specifična upala krajnika

32. Bronchitis chronica –kronična upala bronhija Asthma bronchiale – bronhijalna astma Herpes labialis – herpes usne Epistaxis – krvarenje iz nosa Rhinitis-upala sluznice nosa Rhinitis alergica –alergijska upala sluznice nosa Sinusitis – upala paranazalnih šupljina -acuta –akutna -chronica - kronična Pharyingitis-upala ždrijela Gicht- giht

33. Gastritis – upala želuca Carcinoma ventriculi –karcinom želuca Hernia –kila Enteritis –upala crijeva Typflitis –upala slijepog crijeva Appendicitis –upala crvuljka Chirrhosis hepatis – ciroza jetre Pancreatitis –upala gušterače Veruca vulgaris –obična bradavica Cervicitis –upala grlića maternice Diabetes mellitus – šećerna bolest