1 / 48

HIPERAKTIVNA DJECA

HIPERAKTIVNA DJECA. Kristina Oremuš Marta Pušić Sanela Mitrović Antun Mikolašević. POVIJEST. George Frederic Still 1902. g. govori o nekim abnormalnim stanjima kod djece pandemija encefalitisa 1920. g.

glain
Download Presentation

HIPERAKTIVNA DJECA

An Image/Link below is provided (as is) to download presentation Download Policy: Content on the Website is provided to you AS IS for your information and personal use and may not be sold / licensed / shared on other websites without getting consent from its author. Content is provided to you AS IS for your information and personal use only. Download presentation by click this link. While downloading, if for some reason you are not able to download a presentation, the publisher may have deleted the file from their server. During download, if you can't get a presentation, the file might be deleted by the publisher.

E N D

Presentation Transcript

  1. HIPERAKTIVNA DJECA Kristina Oremuš Marta Pušić Sanela Mitrović Antun Mikolašević

  2. POVIJEST • George Frederic Still 1902. g. govori o nekim abnormalnim stanjima kod djece • pandemija encefalitisa 1920. g. • počinje se govoriti o nemirnom djetetu (djeca koja su preboljela encefalitis pokazuju promijenjeno ponašanje) • jedini kriterij za postavljanje dijagnoze je djetetovo ponašanje • MCD – minimalna cerebralna disfunkcija

  3. dječji psiholog Laufer i dječji neurolog Denhoff: • uzrok su poremećaji motorike i poremećaji percepcije • MCD postaje hiperkinetičko-impulzivni poremećaj • simptome dijele na primarne (nemir, impulzivnost, ...) i sekundarne (trbušne kolike, poremećaji spavanja, destruktivnost, ...) • izvor poremećaja se traži u mozgu • protivnici: uzrok poremećaja su emocionalni faktori, anksioznost i smetnje u učenju • Najčešće spominjani uzorci poremećaja: • oštećenje mozga kao poslijedica različitih uzroka • socijalno nepovoljni razvojni uvjeti • emocionalni problemi djeteta • naslijeđe

  4. Dijagnostički i statistički priručnik Američke psihijatrijske udruge: • DSM-II – klasificiran kao hiperkinetička reakcija u dječjoj dobi • DSM-III – naziv promijenjen u ADHD (poremećaj pažnje i hiperaktivni poremećaj) • DSM-IV – naziv promijenjen u deficit pažnje/hiperaktivni poremećaj

  5. EPIDEMIOLOŠKA ISTRAŽIVANJA • učestalost poremećaja u populaciji djece je 3-5% • poremećaj je četiri puta pristutniji kod dječaka nego kod djevojčica te je učestaliji u gradskim nego seoskim sredinama • razlike u javljanju poremećaja s obzirom na geometrijsku rasprostranjenost

  6. KLASIFIKACIJA • danas u upotrebi dvije klasifikacije: • DSM-IV (Dijagnostički i statistički priručnik za duševne poremećaje, četvrto izdanje, Američke psihijatrijske udruge) • MKB-10 (Međunarodna klasifikacija bolesti i srodnih zdravstvenih problema, deseta revizija, u izdanju Svjetske zdravstvene organizacije) • tri pojavna oblikaporemećaja prema DSM-IV: • deficit pažnje/hiperaktivni poremećaj, kombinirani tip • deficit pažnje/hiperaktivni poremećaj, dominantno nepažljiv tip • deficit pažnje/hiperaktivni poremećaj, dominantno hiperaktivno impulzivni tip

  7. MKB – 10: • ne postoji podjela na podtipove na osnovi dominirajućeg oblika ponašanja • mora biti zadovoljeno 6 kriterija u svezi s nepažnjom i 3 u svezi s hiperaktivnošću te 1 u svezi s impulzivnošću

  8. SIMPTOMATOLOGIJA • poremećaji se manifestiraju različito u ovisnosti o starosti djeteta i stupnja razvoja • smetnje na području motorike, pažnje, emocija, socijalnih odnosa, na perceptivno-motoričkom području i području kognitivnih funkcija • PODRUČJE MOTORIKE • nemir, potreba za aktivnošću i pokretom • dijete u stalnom pokretu, vrlo brzo gubi zanimanje za nešto, nespretan u tijelesnom odgoju i oblačenju, ... • odrasli nezadovoljni ponašanjem djeteta • dijete ima loš status kod vršnjaka

  9. PAŽNJA • kratkotrajna i neselektivna • u “dobrim danima” pažnja do 20 min, a u “lošim” ne više od 5 min • PERCEPCIJA • smetnje i u vidnoj i u slušnoj percepciji • nemogućnost ili otežano usklađivanje vidnih podražaja, spoznajnih aktivnosti i psihomotorike => teškoće u pisanju i čitanju • problem: prepisivanje s ploče, učenje računskih pojmova, pisanje diktata,.. • dijete funkcionira ispod svojih stvarnih mogućnosti • EMOCIONALNO-SOCIJALNO PODRUČJE • dijete nema kočnice na emocionalnom planu • napadaji bijesa zbog sitnica • nepredvidljiv • izmjena “dobrih” i “loših” dana • razmišjanja o smrti • nisko vrednovanje svoje ličnosti

  10. GOVOR I GOVORNI POREMEĆAJI • 50% djece s ADHD-om ima probleme s govorom • više upotrebljavaju riječi nego kretnje, ali što kraće moguće • ODNOSI S OKOLINOM • teško prihvaćaju socijalne zahtjeve i traže emocionalnu zrelost koju ne mogu postići • emocionalne veze s odgajateljima površne • ne pokazuju anksioznost zbog odvajanja • nesposobnost prilagođavanja nekoj grupi • zbog potrebe za dominacijom nisu prihvaćeni među djecom

  11. KARAKTERISTIKE RAZVOJA • DJETINJSTVO • problemi uzimanja hrane od rođenja • dijete razdražljivo • prisutno udaranje glavom o predmete • prisutne stalne promjene aktivnosti • PREDŠKOLSKA DOB • vrlo aktivna, impulzivna • često mijenja aktivnosti, kratkotrajna pažnja • uvijek u pokretu • ne može završiti započete aktivnosti • poremećaji spavanja • ne podnose ograničenja i disciplinu

  12. ŠKOLSKA DOB • često se doimaju kao spora, troma djeca koja sanjare • problem u razredu, često ponavljaju razred • nemir prilikom jela, gledanja TV-a, pisanja zadaće • loš kontakt s drugom djecom • ne može kontrolirati ponašanje • loša slika o sebi • česte tjelesne povrede • ADOLESCENCIJA • manje prisutan nemir • 70% hiperaktivne djece ima problema u ponašanju, ali u drugom obliku • uključuju se u brojne sportove, aktivnosti • mijenjaju društva, interese, sredine • impulzivnost • loša slika o sebi, nesigurni u sebe • problem pažnje u svakodnevnom komuniciranju

  13. ODRASLA DOB • učestala promjena radnog mjesta, zanimanja, mjesta stanovanja • problemi pažnje • zlouporaba alkohola, droge • biraju zanimanja u kojima se mogu kretati (trgovci, mehaničari, sportaši...) • bračne razmirice • loša slika o sebi dovodi do tjeskobe, potištenosti

  14. 1966. godine Nacionalni institut za mentalno zdravlje SAD je objavio listu najučestalijih simptoma kod djece s deficitom pažnje/hiperaktivnim poremećajem

  15. ETIOLOGIJA • Što uzrokuje hiperaktivni poremećaj? • Uzroci ovog poremećaja su različiti, mnogobrojni,nedovoljno definirani i međusobno isprepleteni • Kratak i jezgrovit odgovor na ovo pitanje bio bi da je uzrok ovog poremećaja zapravo nepoznat

  16. Organske teorije • Tvrde da je hiperaktivni poremećaj uzrokovan različitim neuroendokrinološkim, • neurokemijskim i neuroanatomskim čimbenicima

  17. Neuroanatomska istraživanja • Tijekom povijesti različiti autori držali su različita područja u mozgu odgovornim za hiperaktivno ponašanje • U sljedećoj tablici prikazane su neke od neuroanatomskih hipoteza o disfunkcijama kod hiperaktivnog poremećaja

  18. Neurokemijska istraživanja • Proučavanje udjela neurokemijskih faktora temelji se na studijama koje obuhvaćaju: neuroanatomska,neurofarmakološko-biokemijska,neurotransmiterska područja • Sve su brojniji istraživači koji drže da je poremećaj uzrokovan disfunkcijom andrenergičkog i serotoninergičkog sustava • Područje neurotransimitera još uvijek se smatra nedovoljno istraženo da bi se moglo nešto zaključiti

  19. Neuroendokrinološka istraživanja • Rezultati istraživanja utjecaja hormona na razvoj ovog poremećaja različiti su od autora do autora i nema nekakvog jedinstvenog zaključka • Najviše autora povezuje ovaj poremećaj s štitnom žlijezdom

  20. Neurofiziološka i Hematološka istraživanja • Neurofiziološka istraživanja povezuju EEG s hiperaktivnim poremećajem smatrajući da je EEG kod djece s tim poremećajem nezreliji u odnosu na kronološku dob ispitanika(Cantwell) • Kod hematoloških istraživanja kao razlog hiperaktivnog poremećaja navode se alergije na određene vrste hrane naročito alergije na konzervanse iako to nikada nije potvrđeno

  21. Psihosocijalne teorije • Naglašava se uloga obiteljskih stresova povezana s lošim socioekonomskim statusom, poremećaj u odnosu majka-dijete, negativni način odgoja te mnogi drugi problemi u obitelji • Osim obitelji naglašava se i utjecaj okoline • Tizard i Hidges navode anksioznost i depresiju kao uzrok hiperaktivnog poremećaja

  22. Genetske teorije • Razne studije nalaze značajnu incidenciju antisocijalnog ponašanja, alkoholizma,uzimanje droga kod očeva i histerija majki kod djece sa hiperaktivnim poremećajem(Morrison,Stewart)

  23. DIFERENCIJALNA DIJAGNOSTIKA • Hiperaktivni poremećaj u najranijoj dobi teško je razlikovati od nekih drugih poremećaja • Mentalna retardacija -Program neprimjeren djetetovim intelektualnim mogućnostima može biti uzrokom pojavljivanja simptoma sličnih simptomima kod hiperaktivnog poremećaja

  24. Poremećaji učenja -Vrlo često se u grupi djece s poremećajima učenja nalaze djeca s hiperaktivnim poremećajem -U kategoriju s poremećajima učenja a koji nisu posljedica hiperaktivnog poremećaja spadaju:poremećaji čitanja,poremećaj matematičkih sposobnosti,poremećaj pismenog izražavanja,poremećaj motoričkih vještina

  25. Psihijatrijski poremećaji -Istodobna pojava deficita pažnje i nemira s drugim psihijatrijskim poremećajima -Prkosno ponašanje(otpor prema autoritetima) i poremećaji u ponašanju(agresija,fizičko nasilje,alkoholizam,problematična slika o samom sebi)

  26. DIJAGNOSTIKA • Dijagnostička impresija: obično se postavlja dijagnoza na osnovi • intervjua s roditeljima, i s djetetom. • Struktuirani intervju: uključuje roditelje, djecu i nastavnike. • Posebno je važna obiteljska i osobna anamneza. • Obiteljska:u obiteljima djece s hiperaktivnim poremećajem nalazimo najbliže rođake koji su u djetinjstvu imali slične poremećaje ili ih i danas kao odrasle osobe imaju. Odnosi unutar obitelji su česti faktor nastanka poremećaja. • Osobna: može nam dati podatke o različitim traumama, bolestima ili situacijama koje su mogle dovesti do disfunkcije mozga, te biti mogućim uzrokom hiperaktivnog poremećaja.

  27. Dijagnostički postupak • Intervju s roditeljima • procjena ponašanja prema kriterijima iz DSM-IV Nepažnja • ne posvećuju pažnju detaljima ili rade pogreške zbog nemara u školskom uratku, poslu ili drugim aktivnostima • često imaju poteškoće u održavanju pažnje pri obavljanju zadaća • često se čini da ne slušaju i kada im se direktno obraća • često ne prate upute i ne dovršavaju školski uradak, kućne poslove ili dužnosti na radnom mjestu • često imaju teškoće s organiziranjem zadataka i aktivnosti • često izbjegavaju, ne vole ili odbijaju zadatke koji zahtijevaju trajniji mentalni napor • često gube stvari potrebne za ispunjavanje zadaća • često ih ometaju vanjski podražaji • često zaboravljaju dnevne aktivnosti

  28. Hiperaktivnost • često trese rukama i nogama, ili se vrpolji na sjedalu • ustaju sa stolca u razredu ili negdje drugdje gdje se očekuje da ostanu na mjestu • često pretjerano trče ili se penju u situacijama u kojima je to neprikladno • često imaju teškoća ako se treba mirno i tiho igrati • često su u “pogonu” • često pretjerano pričaju Impulzivnost • često “istrčavaju” s odgovorima prije nego čšto je dovršeno pitanje • često imaju poteškoća s čekanjem reda • često prekidaju ili ometaju druge

  29. dobivanje podataka o djetetovu razvoju • podaci o zdravstvenim problemima • podaci o ranijim psihijatrijskim bolestima ili poremećajima • utvrditi postojanje relativnih sposobnosti • pre,a DSM-IV utvrditi simptome • utvrditi anamnestički vrstu problema u odnosu na teškoće u učenju • utvrditi poremećaje pažnje, ponašanja, postojanje tikova, odstupanja u formiranju ličnosti... • obiteljski način sučeljavanja sa stresom i organiziranost • prošle i sadašnje obiteljske stresove • ima li netko od roditelja hiperaktivni poremećaj • je li došlo do promjena u obitelji

  30. Intervju s djetetom • ciljano opažanje simptoma hiperaktivnog poremećaja • pokazuje li djete simptome u svim situacijama i okruženjima • dječje raspoloženje • odnosi s prijateljima • sposobnost djeteta da ostvari dobar kontakt s ispitivačem • postojanje i drugih poremećaja • opažanje sadržaja • govor i jezik • Obiteljski intervju • koliko se roditelji i dijete osjećaju sami • socio-psihološko stanje obitelji i kako se članovisučeljavaju s problemima

  31. Standardizirane ljestvice Russel-Barkley ljestvica procjene za roditelje

  32. Conneri ljestvica procjene za nastavnike

  33. Informacije iz škole • izvješće o učenju, ponašanju i funkcioniranju u školi • bilješke o ocjenama i prisutnosti u školi • individualni plan i program naobrazbe • podaci druge vrste koje škola još posjeduje • Informacije o kognitivnom funkcioniranju • Pregled djeteta Sliku o djetetovom općem funkcioniranju stvorit ćemo na osnovu: • Anamnestički podataka • Razgovora s djetetom • Informacija iz škole

  34. Utvrđivanje postignutog stupnja znanja obavlja se pomoću različitih ljestvica i upitnika • Ljestvice za samoprocjenu: ispitanik procjenjuje sebe u odnosu na okolinu • Upitnici o socijalnom funkcioniranju: daju nam podatke o socijalnim faktorima Laboratorijski-dijagnostički postupci uključuju: • analizu osnovnih krvnih pretraga • endokrinološka ispitivanja • analizu razine serotonina i njegovih metabolita • analize usmjerene na ispitivanje funkcioniranja mozga

  35. Možemo reći da dijagnostički postupak obuhvata: • Opažanje i prikupljanje informacija • Definiranje problema • Primjenu trijažnih testova • Uspoređivanje dobivenih rezultata s normama • Tjelesno, psihološko, psihijatrijsko, neurološko i druga ispitivanja

  36. TERAPIJSKE TEHNIKE • Prije početka terapije treba: • postaviti terapiju na temelju dobro provedenog dijagnostičkog postupka

  37. Terapijske Intervencije • 1. Terapije usmjerene prema djetetu (individualna i gupna terapija) • 2. Terapija usmjerena prema obitelji (individalna terapija obitelji, grupna terapija obitelji, obiteljska terapija) • 3. Terapije usmjerene prema okolini - školi i socijalnom okruženju

  38. Terapija u obitelji i s obitelji • Obitelj je jako važna u terapijskom procesu. • Roditelji koji ne znaju o kakvom se poremećaju radi često neadekvatno reagiraju na postupke djece smatrajući ih napadom na njihov autoritet što dovodi do interpersonalnih problema u odnosima obitelji. • Uzroci ovakvih poremećaja su najčešće odnosi u samoj obitelji kao što su razvod braka roditelja, odbacivanje ili zlostavljanje djece od najbližih članova.

  39. Pomoć samoj obitelji može se pružiti kroz: • ventiliranje osjećaja, • potporu obitelji u razvijanju njihovih vlastitih sposobnosti, • potporu u organiziranju aktivnosti na relaciji kuća-škola-zajednica, • izdavsanje vodića, brošura, knjiga sa savjetima i odgovorima na pitanja s kojima se susreću svaki dan. • savjetovalištem za mentalno zdravlje u koje treba biti iključena i obitelj. • Također je potrebno izraditi programe za modifikaciju ponašanja roditelja.

  40. Također je potrebno izraditi programe za modifikaciju ponašanja roditelja. • Osnovno pravilo u radu s djecom s hiperaktivnošću je PROMJENA PONAŠANJA koja se može postići: • NAGRADAMA • TEHNIKOM GAŠENJA(ignoriranje djetetova neadekvatna ponašanja ) • IZOLACIJA

  41. Osnovna Pravila Za Rad S Djetetom U Školi: • Preferirati zatvoreni tip razreda • Smjestiti djete ispred učitelja • Okolina (sama učionica) ne smije odvraćati pažnju djeteta • Davati jasne upute • Nove informacije moraju biti kratke • Jasno, lagano, sporo govoriti • Popratiti informacije slikama, modelima, grafikonima, glazbom, igračkama, videom... • Davati konkretne primjere

  42. Feedback (komunikacija sa djetetom); pitati i poticati djete da pita • Postupan prijelaz sa starog na novo gradivo • Sjedeći rad mora biti isprekidan pauzama • Ne poticati negativne asocijacije • Provoditi vježbe motorike ali ne dulje od 30 min • U početku ne ocjenjivati dijete, kod rješavanja testova u početku davati samo usmene zadatke, kasnije davati više vremena na usmenim zadacima • Ne davati djetetu da čita dulje tekstove • Ponuditi primjereniji program, a ne kažnjavati dijete • Ne dopustiti da dijete bude diskriminirano • Pomagati djetetu

  43. Terapija • Psihoterapija • Terapija lijekovima • stimulansima • antidepresivima • U timu mora sudjelovati pedagog koji treba imati dovoljno znanja iz psihologije i pedgogije, te treba sudjelovati i u dijagnostici i terapiji (osobito ako postoje školski problemi) te ako je potrebna modifikacija ponašanja i rad s roditeljima i nastavnicima.

  44. LITERATURA • Kocijan Hercigonja D. - Hiperaktivno dijete, 1997.g. • WEB : • http://www.hud.hr/w-tekstovi/ hiperaktivnost.html • http://www.zzjzpgz.hr/nzl/5/ hiperaktivnost.htm • http://hr.wikipedia.org/wiki/ Poremecaj_hiperaktivnosti_i_deficita_paznje

More Related