290 likes | 677 Views
Poremecaji panje. manjak panje cest je i najceci razlog zbog kojeg djeca normalnih intelektualnih sposobnosti imaju potekoce u ucenjute potekoce cesto prati i jak nemir koji nazivamo hiperaktivnocu, prema engleskoj skracenici, takav poremecaj nazivamo ADHD (Attention deficit hyperactivity dis
E N D
1. Djeca s porememecajem u koncentraciji
2. Poremecaji pažnje manjak pažnje cest je i najcešci razlog zbog kojeg djeca normalnih intelektualnih sposobnosti imaju poteškoce u ucenju
te poteškoce cesto prati i jak nemir koji nazivamo hiperaktivnošcu, prema engleskoj skracenici, takav poremecaj nazivamo ADHD (Attention deficit hyperactivity disorder)
3. djeca koja imaju poremecaj pažnje bez hiperaktivnosti (ADD Attention deficit disorder) imaju iste simptome kao i djeca s ADHD-om samo što ne pokazuju znakove pretjerane aktivnosti
djeca s ADD-om trebaju isti tretman kao i djeca s ADHD-om, no bitno je da ne proglasimo svu nemirnu i nekoncentriranu djecu djecom s ADHD-om
4. ADHD se najcešce dijagnosticira kod djece izmedu 6 i 12 godina, a ne kod mlade jer postoji mogucnost da se radi o još nedovoljno razvijenoj pažnji mlade djece
dijagnosticiranje je lakše jer simptomi postaju vidljivi u školskim uvjetima
podatak koliko ima djece s takvim poteškocama teško je dati, no procjenjuje se da bi taj postotak mogao biti izmedu 3 i 5%
5. ADHD, dekoncentriran tip Djeca s ovim opisom su nekoncentrirana i neodlucna. Ljudi ovaj opis nekad nazivaju ADD jer hiperaktivnost nije problem za djecu s ovakvom vrstom ADHD-a.
6. Zašto neka djeca imaju ADHD? Ova djeca obraduju informacije drugacije od ostalih ljudi. Te razlike u nacinu kako mozak radi mogu dovesti do toga da djeca pocnu pokazivati osobine ADHD-a.
Ljudi koji proucavaju ADHD ne znaju tocno zašto ga neki ljudi imaju. Mnogi smatraju da se ADHD prenosi s roditelja na djecu, drugi vjeruju da su djeca s ADHD-om bila izložena odredenim vrstama kemikalija.
7. Da bi se potvrdilo da pojedinac ima ADD, mora biti zadovoljeno nekoliko kriterija:
Ustrajnost: ponašanje traje njamanje šest mjeseci.
Rani pocetak: simptomi su prisutni (ne nužno dijgnosticirani) prije 7. godine
Ucestalost i težina: nepažljivost i/ili hiperaktivnost-impulzivnost krajnje su izrazite u odnosu na dob osobe
Ociti dokaz smetnje: ADD uzorak ponašanja mora znacajno ometati sposobnost funkcioniranja pojedinca
Smetnje u dva ili više okružja: simptomi uzrokuju ozbiljne teškoce u više situacija, u školi (ili na poslu za odrasle), kod kuce i u duštvenim situacijama.
8. Drugaciji pogled: život s ADD-om Liste simptoma su koristan i neophodan dio procesa postavljanja dijagnoze, ali one ne opisuju kako je to biti dijete s ADD-om ili živjeti s takvim djetetom.
Osam karakteristika koje obicno prate ADD:
9. ŠKOLA, OBITELJ I PRIJATELJI Kada su prisutni, svi redom simptomi ADD-a mogu uzrokovati probleme u svim podrucjima.
U slucaju kombiniranog tipa (ADD s hiperaktivnošcu) poremecaj cesto obuhvaca sva okružja.
10. Škola: kombinirani tip Zahtijeva se da djeca sjede mirno i da se koncentriraju na materijal koji im je obicno nezanimljiv.
Dosadno je jedna od najcešcih rijeci kojom djeca s ADD-om opisuju školu.
Kvocjent inteligencije djeteta s ADD-om može biti na razini vršnjaka.
No problem je u tome što djeca s ADD-om ne mogu u potpunosti iskoristiti svoj potencijal zbog poteškoce u obracanju pažnje.
Poznato je da neka djeca s ADD-om ponekad prilicno dobro produ kroz citavu školsku godinu zahvaljujuci ucinku vrlo dobre „interakcije s uciteljem“.
11. Škola: nepažljivi tip Dijete s ADD-om nepažljivog tipa može imati iste probleme poput djeteta s kombiniranim tipm.
Ova djeca su cesto, ali ne uvijek, djevojcice. One mogu tiho venuti u zadnjoj klupi i cini se da ih nitko ne primjecuje.
Djecu s nepažljivim tipom ADD-a cesto doživljavaju kao sporije ucenike, unatoc cinjenici da vecina njih ima prosjecnu ili natprosjecnu inteligenciju.
Nijhovu zaboravljivost i dezorganiziranosat sagledavaju kao znakove ogranicene intelektualne sposobnosti, a ne kao znakove ADD-a.
12. Obitelj: kombinirani tip Kada je u pitanju dijete s ADD-om, roditeljima je gotovo uvijek teško provoditi opcu disciplinu.
Djecak ili djevojcica s ADD-om kod kuce ne pamte pravila ili obaveze. Cak i kad se od njih traži da ucine malu stvar, može izbiti užasna scena durenja.
Kako godine prolaze, i dijete i roditelji doživljavaju neprekidan pad samopoštovanja i porast depresije
13. Obitelj: nepažljivi tip Dijete s nepažljivim tipom ADD-a kod kuce nije agresivi uzrocnik meteža i buke.
Neka od ove djece zapravo su previše pasivna, mogu biti nemotivirana i sporo obradivati informaciju. Nevjerojatno su zaboravljiva i mentalno odsutna, imaju teškoca s organiziranjem i slijedenjem rutinskih aktivnosti.
Roditelji koji su sami dobro organizirani ili cak naginju perfekcionizmu, bit ce vrlo nezadovoljni svojom nepažljivom djecom, cak i kada svojim ponašanjem ne stvaraju pretjeranu buku i nikome ne smetaju.
14. Vršnjaci: kombinirani tip Ucestali gubitak samokontorle otežava djetetu sudjelovanje u igrama koje zahtijevaju poštivanje pravila i suzdržavanje.
Dijete s pomanjkanjem pažnje cesto se ponaša zapovijednicki i ponekad fizicki agresivno.
Hiperaktivnom i impuzivnom djetetu vrlo je teško dijeliti svoje stvari i ono ne obraca mnogo pažnje na želje drugog djeteta.
15. Djeca s ADD-om cesto zapocinju interakciju s drugom djecom, ali uglavnom na negativan ili iritantan nacin.
Kao rezultat svih ovih socijalnih teškoca hiperaktivno dijete ili se nade potpuno izolirano ili se igra s djecom mladom od sebe.
Tjelesno ce biti razvijenije od mlade djece pa ce mu ona dopustit da im zapovijeda. Cesto takva situacija savršeno odgovara i mladoj djeci jer ih prijatelj s ADD-om veseli i zabavlja.
16. Vršnjaci: nepažljivi tip Djeca s ADD-om nepažljivog tipa obicno ne ostavljaju loš dojam na ostalu djecu. Nerijetko, oni uopce ne ostavljaju nikakav dojam na njih, jednostavno ostaju nezapažena.
Umjesto da se ponašaju silovito i agresivno, povlace se i ostaju izvan aktivnosti – te se pridružuju samo kad ih se izravno pozove. No kad se ipak pridruže aktivnosti, zaboravljivosti i sanjarenje mogu ih dovesti do posramjljujuce situacije.
Za razliku od djece s kombiniranim tipom nepažljivci mogu biti u prednosti s obzirom na vježbanje socijalnih vještina.
17. Razred gospode Semmler ucenici s poremecenom koncentracijom: nestrpljenje, ogovaranje, vikanje, nesposobnost slušanja…
u mnoštvu pojmova misli se na jedan sindrom koji se širi: nervoza, stres, hiperaktivnost, poremecaji koncentracije, usmjeravanja i ucenja…
djeca koju boluju od MCD
(minimalne cerebralne disfunkcije)
ne može se izlijeciti lijekovima, pedagogija se i dalje traži
18. Razred 29 ucenika: 16 djevojcica i 13 djecaka koje je gospoda Semmler “uvela u školu” i konfrontirala ih s ucenjem
problem: nemir od kojeg boluju
cetvero djece s najvecim poremecajem koncentracije je posebno spremno pomoci, ali kratko mogu mirno sjediti i nešto koncentrirano raditi ili slušati
gospoda Semmler je prošla dug put sa svojim ucenicima, bila je uporna i u toj djeci se vidjelo poboljšanje
19. Promijenjeno djetinjstvo uz praktican rad s djecom i proucavanje strucne literature zapažamo promjene u odnosu na prijašnja djetinjstva:
-djetinjstvo medija
-djetinjstvo jedinaca
-ugroženo djetinjstvo
-prividno djetinjstvo
-školsko djetinjstvo
-djetinjstvo velegrada
ove znacajke ne stvaraju sigurnost
od roditelja i nastavnika zavisi hoce li to postati negativno ili pozitivno djetinjstvo ucenika
ono što šteti ili koristi, odreduje i pedagogiju
20. Pedagoška pomoc Što je radila i što radi gospoda Semmler?
pojedinacne pedagoške mjere su rasprostranjene na 3 podrucja djelovanja:
1. prostorno – vremenske mjere (prostor prilagoden potrebama svakog djeteta, blok sat)
2. didakticko – metodicke mjere (pedagoška meditacija)
3. pojedinacne terapijske mjere
tim mjerama gospoda Semmler nece stvoriti novu, drugaciju djecu vec im pomaže da rastu u svijetu u kojem se isplati živjeti
21. Popratni simptomi ADHD-a: nisko samopouzdanje
depresija
društvena izolacija
strah od ucenja neceg novog
zlouporaba alkohola i drige
devijantno ponašanje zbog nagomilanih frustracija
osjecaj da ne daju svoj maksimum
- ovi simptomi nisu glavno obilježje, ali se s vremenom pojavljuju
22. 3 tipa ADHD-a: kombinirani tip (nepažnja, hiperaktivnost - impulzivnost)
predominantno – nepažljiv tip
predominantno – hiperaktivno – impulzivni tip
Tretmani:
na dijete
na obitelj
na školu
terapija lijekovima
23. Deset pedagoških zapovijesti Navest cu deset pedagoških zapovijesti, koje bi nam mogle pomoci da se korak po korak ostvari didakticka sporost, bez koje naše škole ne mogu ni biti, ni postati mjesto obrazovanja, dokolice (u smislu razmišljanja), razmišljanja i ugodnog obitavanja.
24. Ne smiješ rijec dokolica krivo prevesti. Dokolica znaci razmišljanje
Govori samo onda o dokolici kada se zaista misli na mir i tišinu, jer samo one vode do razmišljanja.
Trebao bi gledati na vita activia i vita contemplativa kao na nužno jedinstvo, tako da se oba oblika života ostvare u uskladenom ritmu.
25. Ne traži u drugima prisebnost, ako sam nisi spreman da ona u tebi nastane.
Trebao bi znati, a ne potiskivati spoznaju da ceš konfrontaciju s istinom kao i životne probleme najbolje tako sprijeciti da se baciš u ludi tempo i svijet informacija, ali da sve to opažaš kroz mir i tišinu.
Svaki dan nadi vremena i priliku da ti, tvoje kolege i ucenici doživite koncentraciju.
26. U tu svrhu promatraj namještaj, kao nešto što je pokretno, plan sati kao fleksibilni ritam, a prostor kao nešto što se može oblikovati i uljepšavati.
Ne koristi nijednu od mogucih vježbi opuštanja samo kao tehniku, nego kao putove, koji ce te dovesti do tebe samoga, da bi ti – i s teretom i s pouzdanjem – mogao krenuti u svijet.
Ne propovijedaj o tišini, nego živi izlazeci iz nje i znaj da nitko ne može pomoci drugima da dodu do razmišljanja ako se i on sam ne trudi da razmišlja.
27. Trebao bi znati o svakom covjeku, a posebno o djetetu kod kojeg primjecuješ smetnje koncentracije, da ti simptomi nisu ništa drugo nego skriveno ukazivanje na nužnost tvoje pedagoške pomoci.
28. Zakljucak Koncentracija je potrebna za vecinu onog što radimo u svakodnevnom životu, um koji je pun ideja i mašte vrlo je teško usmjeriti na nešto monotono i jednolicno, u ovom užurbanom svijetu, što ne znaci da taj um ima problema s koncentracijom baš zato što mu je koncentracija usmjerena na vlastite misli.
29. Literatura Dubravka Kvocijan Hercigonja, 1997.: Hiperaktivno dijete, uznemireni roditelji i odgajatelji, “Naklada Slap”, Jastrebarsko.
G. W. Lauth, P. F. Schlottke, K. Naumann, 2008.: Neumorna djeca, bespomocni roditelji, Denova d.o.o., Zagreb, prijevod: Branka Grubic.
Jadranka Luca-Mrden, Sena Puhovski, 2007.: Hiperaktivno dijete. Merkur-print d.o.o., Zagreb.
Lesley Hughes, Paul Cooper, 2009.: Razumijevanje djece s ADHD sindromom / pružanje potpore, “Naklada Slap”, Jastrebarsko, prijevod: Ankica Zec, lektor: Jelena Ucovic.
Marko Ferek, 2006.: Hiperaktivni sanjari, drugaciji, lošiji, bolji, osvrt na ADHD-deficit pažnje / hiperaktivni poremecaj, “Budenje” udruga za razumijevanje ADHD-a, Zagreb.
Rainer Winkel, 1996.: Djeca koju je teško odgajati, Educa, Zagreb, prevela: Vitarnja Lee Jankovic.
Thomas W. Phelan, 2005.: Sve o poremecaju pomanjkanja pažnje, simptomi, dijagnoza i terapija u djece i odraslih. Ostvarenje d.o.o., Zagreb, prijevod: Ilona Poskhova.
Silvana Krnic, Mirjana Nazor, Maja Soco, 2006.: Dijagnostika i tretman ADHD sindroma, Sto koluri, Split.
Željka Živkovic, 2007.: Razvoj pažnje kod djece, Psihološko savjetovalište, Tempo, Đakovo.