130 likes | 323 Views
DJECA. Izrastu nenadano iz ljubavi. i onda tako neočekivano odrasli, držeć ` se za ruke, u velikom putuju mnoštvu. Srca uhvaćenih poput ptica, profili im urastaju u polutamu. Znam da im u srcima bije bilo čitavog čovječanstva. Držeć` se za ruke sjedoše tiho na obalu.
E N D
i onda tako neočekivano odrasli, držeć` se za ruke,u velikom putuju mnoštvu.
Stablo drveta i zemlja u mjesečini: nedošaptani tinja trokut.
Hoće li uvijek tako biti – pitam – kada ustanu i odavde pođu?
Drugim riječima: pehar svjetla nagnut sred biljaka u svakoj od njih otkriva dotad nepoznato neko dno.
Hoćete li uspjeti sačuvati to što se u vama zače, hoćete li uvijek znati odijeliti dobro i zlo?
Karol Jozef Wojtyla(18. svibnja 1920., Wadowice) www.miljenko.info