300 likes | 583 Views
DALJ U DOMOVINSKOM RATU. “ Kroz pakao u slobodu”. CILJEVI: *stjecati temeljna znanja o Domovinskom ratu , stradanju Vukovara, Dubrovnika i dr. hrvatskih gradova; *upoznati s pojmom progona, etničkog čišćenja ratni – vojni zarobljenik, sabirni logor;
E N D
DALJ U DOMOVINSKOM RATU “ Kroz pakao u slobodu”
CILJEVI: *stjecati temeljna znanja o Domovinskom ratu , stradanju Vukovara, Dubrovnika i dr. hrvatskih gradova; *upoznati s pojmom progona, etničkog čišćenja ratni – vojni zarobljenik, sabirni logor; *pronaći odgovore kako je došlo do rata; *posebno naglasiti tijek i razvoj događanja u domovinskom ratu na području Dalja, Općina Erdut; *osvijestiti posljedice rata kroz izravna svjedočanstva ratnih – vojnih zarobljenika
ZADATCI NASTAVE:Materijalni zadatci: steći znanje o obrambenome Domovinskom ratuFunkcionalni zadatci: vježbati snalaženje u vremenu i prostoru, te uočavanje uzročno – posljedičnih vezaOdgojni zadatci: razvijanje domoljublja, razvijanje osjećaja snošljivosti i tolerancije prema drugim vjerama i nacijama, razvijanje mišljenja europskog građanina
*RAZGOVOR; *IZLAGANJE; *DEMONSTRACIJA; *ISTRAŽIVANJE; *RAD NA TEKSTU; *RAD NA IZVORIMA; *INTERVJU METODE RADA
OBLICI RADA *INDIVIDUALNI; *RAD U PARU; *RAD NA TERENU; *FRONTALNI
OBRADA *PREDVIĐENO VRIJEME : 5 SATI *UVOD I PRIPREMA ZA TERENSKU NASTAVU : 1 SAT (nastavnica radi uvod i pripremu); *REZULTATI INDIVIDUALNIH ISTRAŽIVANJA UČENIKA: 1 SAT (učenici samostalno istražuju u literaturi na koju su u uvodu bili upućeni); *IZLAZAK NA TEREN : 1 SAT(obilazak lokacija na kojima su bili logori te fotografiranje istih, zatim intervju za dvojicom ratnih – vojnih zarobljenika iz logora Borovo Selo); *PREZENTACIJA OBRAĐENOG MATERIJALA : 1 SAT; *EVALUACIJA POSTIGNUTIH REZULTATA : 1 SAT
MATE BOŽIĆEVIĆHRANITE ILI UBIJTE,45 DANA U SRPSKOM LOGORU U BOROVUSELU 2.SRPNJA DO 15.KOLOVOZA 1991. “Izvješćuju nas da su oslobodili Dalj. Saznajemo da su tukli po policijskoj stanici topovima, da su pozvali ustaše da se predaju, ali da se ovi nisu htjeli predati. Zgradu su skoro potpuno uništili granatama. Policajci koji su bili unutra iskakali su kroz prozor, a ovi ih dočekivali rafalnom vatrom iz strojnica. ..Ukupno 68 ustaša.”
“Oko 17 sati počinju dovoditi zarobljenike. Dovode ih u skupinama po četiri, pet. Svi iz Dalja. “ Od spomenutih zarobljenika mi smo razgovarali sa dvojicom koji su proživjeli torturu srpskog koncentracijskog logora u Borovu Selu, a to su gospodin Željko Kamenar i Tomislav Hajduković. “Jedan od civila izvana, vjerojatno iz Dalja, glasno poziva Kamenara, koji je već bio na obrađivanju da sve prizna. Kamenar odgovara da nema što priznati… Kamenar odgovara, da neka ga ubiju, ali on ništa ne zna.”
Intervju s gospodinom Željkom Kamenarom: • Željko Kamenar rođen je u Osijeku s prebivalištem u Dalju, gdje je i završio osnovnu školu, dok je Srednju trgovačko – komercijalnu završio u Osijeku. Do rata bavio se ugostiteljstvom. Po početku 90 – ih uključuje se u politiku. S prvim ratnim akcijama priključuje se rezervnom vodu vojne policije kao mnogi njegovi sumještani. Evo što nam je gospodin Kamenar rekao o 1.kolovozu 1991. u Dalju te kako je i gdje zarobljen.
Gospodine Kamenar, možete li nam opisati kako je izgledao 1.kolovoza 1991. ? *Dakle 1.kolovoza 1991. započeo je napad u 4:10, tukli su po nama višecjevnim minobacačima, mi smo uzvraćali vatru dok smo imali municije. Naš protunapad trajao je sve do 7 sati kada smo ostali bez streljiva i iz komande nam je naređeno da se povučemo, dotle je policijska stanica već bila okupirana, gdje je poginuo veliki broj naših momaka. Gdje ste vi bili zarobljeni i gdje su vas odveli nakon zarobljavanja? *Mene i još trojicu zarobili su na izlasku iz Dalja prema Borovu Selu, tamo smo i odvedeni na “ ispitivanja “.
Kako se spominje u knjizi M.Božičevića, među vama je bilo i maloljetnika? • Jeste, bilo je momaka koji nisu imali niti 18 godina no unatoč tome nisu bili pošteđeni torture. Ne želim navoditi ime, ali s nama je uhićen dečko iz Osijeka, koji je tada imao 17 godina. • Dokaz je to da se srcem brani domovina. Poznato je da je naša osnovna škola bila također mjesto pogibije 8- orice redarstvenika? • Tako je. U Osnovnoj školi Dalj ubijeno je 8 – ero ljudi o čemu svjedoče i rupe od metaka u holu škole. Ubijeni su mučki s leđa. Ti dečki su tu bili raspoređeni kako bi čuvali da se četnici ne bi probili preko Dunava. Ono što moram istaknuti da ti dečki koji su tu ubijeni nisu svi bili iz Dalja. Bili su to hrabri dečki.
Jeste li još uvijek u kontaktu s Daljčanima koji su s vama bili zatočeni? • Jesmo. Svi se okupljamo na godišnjicu pada Dalja, 1. kolovoza 1991.. U svakom slučaju u kontaktu smo i preko naše udruge Logoraša srpskih koncentracijskih logora i Udruge veterana rata Općine Erdut. Gospodin Kamenar danas živi u Dalju u istoj kući u kojoj je živio i prije rata s obitelji, suprugom i dvije kćeri, radi u Uredu za izbjeglice i prognanike u Osijeku. Iako još uvijek ima ožiljke od zlostavljanja ističe da su trenuci koje je proveo u logorutrenuci provedeni kroz suze i smijeh i da mu je to iskustvo dokazalo da može nadvladati puno teže teškoće u životu.
Intervju s Tomislavom Hajdukovićem: • “Oko deset u dvorište ulazi nekoliko vojnih transportera. Tri ili četiri. Po dvorištu šeta nekoliko časnika JNA i nedugo potom dolaze u zatvor i izvode Nikolu Rupčića, TOMISLAVA HAJDUKOVIĆA….” • Gospodine Hajdukoviću kako vidimo bili ste zatočeni u Borovom Selu zajedno s gospodinom Kamenarom. Nakon što su došli transporteri, što se tada dogodilo? • Kada su nas izveli van zatvora, otprilike tri dana nakon što smo dovedeni Kamenar, pokojni Džanko i ja, transportirali su nas u Beograd u vojarnu Maršal Tito, gdje su nastavili s daljnjim ispitivanjima. Nakon toga vratili su nas u Borovo Selo, gdje smo dočekali razmjenu 15. kolovoza 1991. na Veliku Gospu.
Možete li nam opisati kako je protekla zamjena? • Što se zamjene tiče moram istaknuti da smo imali sreću u nesreći što je još uvijek na okupiranom području bila JNA, a ne paravojne četničke postrojbe. Za našu razmjenu pobrinuli su se Dražen Budiša, Vladimir Šeks i Zlatko Kramarić. Ja osobno moram reći da je za naše živote najzaslužniji Dražen Budiša koji nije htio izaći iz Dalja dok nisu svi transporteri bili izvan Dalja jer je bilo evidentno da su nas tim transporterima htjeli zakloniti i likvidirati. Razmjena se dogodila na Klisi odatle su nas prebacili u Osijek autobusom. Slobodno mogu reći da mi je 15. kolovoza 1991. drugi rođendan.
Što vam je najbolnije kada razmišljate i govorite o periodu domovinskog rata? • Najbolnija je zasigurno činjenica da oni koji su počinili zločine još uvijek šetaju slobodno pa čak i neki među našim sumještanima za koje se zna što su činili u vrijeme Krajine. Nadalje bolna je spoznaja da nas je sve manje, nas koji svjedočimo o proživljenom paklu u logorima. Mnogi od naših suboraca i kolega nisu dočekali oslobođenje i povratak u Dalj, neki su umrli odmah nakon razmjene, kao Ivan Kelava koji je ubrzo nakon toga umro od srčanog infarkta te niz drugih koji su umrli od različitih karcinoma i drugih bolesti, sve to od prevelikih stresnih situacija, nehumanih tortura…Svakako najteži zločin počinjen na području Dalja je masakr civila za neke se do danas ne zna gdje su sahranjeni.
Ja bih osobno istaknuo slučaj novinara Stjepana Penića, čovjeka koji je perom branio domovinu koji je samo želio pisati istinu. Budući da su novinari bili na meti, tako je i gospodin Penić zbog svoje djelatnosti spaljen poluživ na igralištu u Dalju. Vidljivo je da je zatiranje svake istine bio glavni zadatak velikosrpskih krugova. • Ono u čemu su se obojica naših svjedoka složila jeste da im je teško što zločinci još nisu procesuirani, a njih je sve manje da svjedoče istinu koju su proživjeli.
Literatura: • 1.Božičević, Mate, Hranite ili ubijte, 45 dana srpskom koncentracijskom logoru Borovo Selo 2.srpnja do 15.kolovoza 1991. • 2.Matić, Predrag, Ništa lažno, Vukovar `91. • 3. Rehak, Danijel, “Kroz pakao u slobodu”
ZAHVALE: • MARIJANA Vulin, djelatnica Osnovne škole Dalj; • ŽELJKO Kamenar, roditelj, svjedok; • TOMISLAV Hajduković, roditelj, svjedok; • ANAMARIJA Kamenar, učenica; • VALENTINA Hajduković, učenica