360 likes | 556 Views
Teorija polariziranog razvoja. problem nejednakog regionalnog razvoja – posljedica ekonomskih, socijalnih i političkih faktora te raznovrsnosti prirodne osnove predind. razdoblje: heterogenost prirodne osnove nejednaki razvoj ind. razdoblje: jačanje regionalnih razlika.
E N D
problem nejednakog regionalnog razvoja – posljedica ekonomskih, socijalnih i političkih faktora te raznovrsnosti prirodne osnove • predind. razdoblje: heterogenost prirodne osnove nejednaki razvoj • ind. razdoblje: jačanje regionalnih razlika
urbano bazirana industrija jači razvoj gradova, zaostajanje ruralnog prostora • razvijene, urbano-industrijske regije • nerazvijene (slabije razvijene) regije • ključna uloga gradova – utjecaj na okolicu širenje inovacija i razvojnih impulsa
Teorija polariziranog razvoja • javlja se 50-ih godina 20. st. • pokušava objasniti nejednaki regionalni razvoj • na toj teoriji zasnivaju se mnogi instrumenti planske politike • njezin razvoj – kroz nekoliko koncepata (kružne kumulativne kauzalnosti, polova rasta, polariziranih regija, centara rasta/razvoja...)
Koncept kružne kumulativne kauzalnosti • ekonomski razvoj se u prostoru širi preko točaka, čvorišta odnosno polova • pritom dolazi do izražaja proces kružne kumulativne kauzalnosti: posljedica – nejednaki regionalni razvoj
Koncept kružne kumulativne kauzalnosti • Myrdal (1957) – tijek kapitalističkog razvoja produbljuje međuregionalne nejednakosti • dvije grupe efekata: efekti “ispiranja” (backwash effects) i efekti širenja (spread effects) • kod spontanog razvoja – efekti “ispiranja” snažniji od efekata širenja potreba za planskim mjerama • Hirschmann (1958) – polarizacijski efekti i efekti “prokapljivanja” (trickling-down effects)
Koncept polova rasta • F. Perroux (1950) - pôles de croissance • primijenjen u praksi kao instrument planske politike • gospodarski se razvoj širi preko određenih točaka, tj. polova rasta • apstraktan funkcionalni ekonomski prostor • pol – “motorna” jedinica koja potiče ekonomski razvoj (jedno poduzeće, grupa poduzeća ili sektor industrije) – jedinica postaje pokretačka snaga kada je sposobna utjecati na druga poduzeća tako da se ona povećavaju, mijenjaju svoju strukturu, organizaciju, pospješuju napredak
poticajni efekti i efekti “kočenja” • kasnije dopune koncepta: od početnog apstraktnog ekonomskog prostora prema konkretnom, stvarnom razvoju (umjesto sektoralnog, sektoralno-regionalni karakter)
zajedničke spoznaje Myrdala, Hirschmanna i Perrouxa: • 1. u topološkom apstraktnom prostoru ne dolazi do stvaranja jednakih ekonomskih jedinica; dominirajuće i ovisne jedinice čine neuravnoteženi, međuzavisni polarizirani sustav • 2. ekonomski razvoj je rezultat neuravnoteženja, a pokreće kružni, kumulativni sistem u jednom pravcu; polarizacija i uravnoteženje su sagledani u funkciji ekonomskog rasta
3. presudni faktori za neuravnoteženje su: inovacije, interindustrijska isprepletenost i povezanost (s unutrašnjim i vanjskim efektima) te odluke poduzeća • 4. neuravnoteženi (polarizirani) razvoj manifestira se u stvarnom prostoru, među pojedinim regijama, zemljama pa i kontinentima; polarizacija je posljedica, ali i funkcija razvoja jer u različitim prostorima utječe na rast (razvoj)
Koncept industrijskog kompleksa • koncept polova rasta potakao ideju da su neki tipovi industrija vrlo pogodni za poticanje ekonomskog rasta koncept ind. kompleksa • prema Isardu, “industrijski kompleks” je skup djelatnosti koje djeluju na određenoj lokaciji i pripadaju grupi djelatnosti koje služe za proizvodnju, trgovinu ili druge odnose (npr. prerađivački lanac od jedne sirovine do različitih finalnih proizvoda) • obuhvaća jedno područje uske tehničke, tržišne i lokacijske međuzavisnosti i komplementarnosti
Koncept industrijskog kompleksa • uzima u obzir saznanja teorije lokacije • uključuje konkretnu, regionalnu dimenziju • sagledava regionalne i vremenske razlike, tj. uzima u obzir sile i mehanizme koji djeluju u različitim vremenima i prostorima • primjena u regionalnom planiranju u bivšem SSSR-u (industrijski, ekonomski rajoni)
Koncept polariziranih regija • Boudeville, 1966. • izvorni koncept polova rasta primjenjuje na geografski prostor i regiju (regije: homogene, polarizirane i planske) • polarizirana regija: skup elemenata međusobno zavisnih u određenoj hijerarhiji (npr. hijerarhija naselja) – jedan centar sa svojim gravitacijskim područjem • polarizaciju ne shvaća kao rast sektoralnog pola koji putem “motornih jedinica” potiče razvoj, već kao dominaciju velikog grada koji preko svojih satelitskih naselja utječe na regionalne i ekonomske procese razvoja (veliki grad je pol razvoja, a sateliti polovi rasta)
Koncept centara rasta (razvoja) • umjesto pola, naglašava se centar, odnosno grad • Hansen (1972.) pol rasta definira kao urbano središte ekonomskih djelatnosti koje može postići samostalni razvoj do stadija kada se rast širi u polariziranu regiju ili u druge, slabije razvijene regije • bitan faktor nejednakog razvoja je nejednaki razmještaj centara (gradova)
Primjena koncepta centara razvoja u regionalnom planiranju • sredstvo za oživljavanje razvoja slabije razvijenih regija (uspješniji razvoj ako su pod utjecajem gradskih privreda) • jedan od instrumenata planske politike razvoja • razlike u primjeni: • slabije razvijene zemlje – u funkciji integracije pojedinih regija u cjelovit ekonomski razvoj • razvijene zemlje – smanjiti regionalne disparitete
Primjena teorije centara razvoja u regionalnom planiranju • Njemačka – 1965. (zakon o regionalnom uređenju) – predviđeni centri razvoja na razini velikih prostornih jedinica i na nižoj razini unutar njih • s obzirom na ciljeve, tri tipa centara razvoja • centri višeg reda – smanjivanje razlika u zapošljavanju i infrastrukturi velikih prostornih cjelina • centri srednjeg reda – poboljšavanje strukture zaposlenosti unutar velikih prostornih cjelina, osobito u pojedinim njihovim dijelovima • centri srednjeg reda – poboljšanje infrastrukture pojedinih dijelova velikih prostornih cjelina
Primjena teorije centara razvoja u regionalnom planiranju • Velika Britanija – prvi put uveden 1963. • u problemskim regijama radi poticanja razvoja i manjivanja reionalnog dispariteta: najprije za SI Englesku i Središnju Škotsku (u regionalnom planiranju, ali i u urbanističkom planiranju)
Primjena koncepta centara razvoja u regionalnom planiranju • Francuska • Pariz i “francuska pustinja” (Gravier) • 8 regionalnih centara razvoja (métropoles d’équilibre) • Bordeaux • Lille, Roubaix, Tourcoing • Lyon, St. Etienne, Grenoble • Marseilles, Aix, Foss • Nantes, St. Nazaire • Strasbourg • Nancy, Metz, Thionville • Toulouse
Primjena koncepta centara razvoja u regionalnom planiranju • Italija – Jug Italije (Mezzogiorno), potkraj 1960-ih; predviđene 42 jezgre industrijskog razvoja, odnosno 5 velikih područja (od Rima i Pescare prema J) • primjena u regionalnom planiranju u zemljama u razvoju
Čile • polovi razvoja • nacionalnog reda (Santiago) • multiregionalni nacionalnog značenja (Antofagasta, Valparaiso, Concepción) • regionalni (Arica, Punta Arenas, Valdivia i dr.) • smanjivanje centralizma primarog grada i uravnoteženiji razvoj
Brazil • poticanje razvoja centara srednjih veličina i razvoj novog glavnog grada • Brasilia – rubno položen novi glavni grad Brazila – planski izgrađen od 1960. g. (oko 2 mil. st. danas)
Kolumbija • disperzni razvoj industrije i decentralizacija drugih funkcija • Bogotá – nac. metropola • Medellín, Cali, Barranquilla – metropole uravnoteženja • 3. i 4. razina – reg. centri 30.000 – 200.000 st. • 5. i 6. razina – lokalni i servisni centri
Afrika • Nigerija – 1965. planskim mjerama predviđen razvoj 16 centara razvoja • Abuja – od 1990. glavni grad • Tanzanija – “ujamaa” koncept (koncentracija naseljenosti u ruralnim naseljima) i koncept centara razvoja (veći centri) • osnivanje 9 centara razvoja i premještanje glavnog grada iz Dar es Salaama u Dodomu
Azija • Iran (plan 1974-78) – razvoj 7 većih centara razvoja (Tabriz, Arak, Ahvaz, Abadan, Isfahan, Shiraz, Mashhad) • Indija – težište na centrima srednjih veličina i manjim gradovima razvoj centara 4 stupnja hijerarhije • uslužni centri na lokalnoj razini • centri razvoja na mikroregionalnoj razini • centri razvoja na mezoregionalnoj razini • centri razvoja na makroregionalnoj razini
dvije skupine centara razvoja: • inducirani (dirigirani) centri razvoja • spontani centri razvoja
koncept centara razvoja nije ispunio očekivanja – regionalne razlike čak su se i povećavale • u Latinskoj Americi – sredstvo za prostornu dominaciju – preko transnacionalnih kompanija – ovisna industrijalizacija – ekonomska moć se nalazi izvan (vanjski centri i metropole)
Novi koncepti • INDUPOL koncept (industrijalizacija, urbanizacija, polarizacija) – decentralizirana koncentracija (u periferne regije) • strategija planiranja – serijom međusobno povezanih akcija i mjera u određenom prostoru stimulirati proces urbanizacije i industrijalizacije, čime bi se stvorili efekti koji bi pozitivno utjecali na socijalnu i ekonomsku strukturu prostora • cilj: preobrazba privrede u međuzavisnom urbanoregionalnom sistemu (uključuje: prostornu, ekonomsku i socijalnu strukturu)
Osovine razvoja – specifičan oblik prostorne koncentracije • više stupnjeva razvojnih osovina (u skladu s funkcionalnom hijerarhijom i veličinom prostora) • komunikacijske, prometne, osovine naseljenosti, industrijske osovine itd. • utječu na ekonomski razvoj svojim poticajem i svojim posredničkim djelovanjem (Pottier)
koncept optimalnog reda veličine gradova (tipovi – pravilni, prijelazni i nepravilni red veličine gradova)
Koncept centar-periferija (Friedmann) • četiri stadija u evoluciji prostorne organizacije u procesu nacionalnog razvoja
regionalni razvoj dovodi u vezu s prostornom organizacijom • 4 tipa regija: 1. regije jezgre (na više razina) 2. prijelazne regije s tendencijom poboljšanja (posebno razvojne osovine) 3. prijelazne regije s tendencijom stagnacije (periferne, pretežno agrarne regije stare naseljenosti) 4. regije mlađe kolonizacije • koncept jezgra-periferija primjenjiv na više razina
Koncept depolarizacije (Richardson, 1980) – proces polariziranog razvoja je vremenski ograničen i, s vremenom, sile decentralizacije će smanjivati polarizaciju i regionalne razlike • 4 faze razvoja: • 1. regionalna koncentracija (dihotomija centar-periferija) • 2. intraregionalna decentralizacija • 3. interregionalna decentralizacija • 4. razvoj stabilnog urbanog hijerarhijskog sistema
Urbano temeljeni ruralni razvoj • nužnost integracije prostornog razvoja – ruralna ekonomija bi trebala biti integrirana u urbanu - “agropolitanska” strategija regionalnog razvoja (Friedmann, Douglas) • razvoj paralelne ekonomije: a) za lokalne potrebe i lokalno tržište, b) za izvoz • prostorna organizacija na celularnom principu – male, samostalne prostorne jedinice (“agropolitanski distrikti”) • predviđena za slabije razvijene zemlje