Pravni okviri anti-diskriminacijskih javnih politika

1. Pravni okviri anti-diskriminacijskih javnih politika Skeniranje jednakosti/Equolity Scan Prof.dr.sc. Zvonimir Lauc

2. O društvenom razvitku • Vjerojatno najvažnije i najaktualnije pitanje danas je - kako osmišljavati i živjeti kvalitetan društveni razvoj, gdje će pojedinac imati šansu pune emancipacije (moralne, intelektualne, estetske) u ostvarivanju svojih potreba i interesa na način da istovremeno ostvaruje i opće dobro zajednice. (i) individualni; (ii) organizacijski; (iii) gospodarski; (iv) kulturalni razvitak.

3. Individualni Kako se ljudska aktivnost odvija kroz osjećanje, mišljenje, komunikaciju i djelovanje, nužno je razvijati emocionalne, fizičke, intelektualne i estetske potencijale čovjeka. Radost, strah, srdžba i tuga, svaki po sebi i u međuzavosnosti daju emocionalne dimenzije ličnosti, što se reflektira na potrebe, odnosno osviještene potrebe kao interese, koji su pokretači aktivnosti čovjeka. Odmah se tu javlja problem motivacije, odnosno usmjeravanje volje. Nužno je da kod čovjeka samorazvojno dođe do potrebe za radom i stvaranjem (nakon što zadovolji fiziološke potrebe, potrebe sigurnosti, potrebe društvenosti, potrebe prestiža). Mišljenje se razvija znanjem, vještinama, sposobnostima - do razine da je najveća slast glasno misliti. Čovjeku je svojstveno komunicirati s drugim ljudima, što je pretpostavka i njegova djelovanja. Djelovanje je refleksija svega prethodnoga, a poželjno je da što više zadovoljava kriterije Dobra, Istine, Ljepote.

4. Gospodarski razvitak • Individualni razvitak kao živi rad i organizacijski razvitak kao minuli rad, produciraju gospodarski razvitak. Kod gospodarskog razvitka traga se za optimalnom alokacijom resursa, odnosno odgovorom, koja je stopa povrata ulaganja u ljude, sredstva rada, prostor. • U sklopu gospodarskog razvitka uvijek se pokušava iznaći adekvatne načine vrednovanja rezultata poslovanja. Unaprijed vrednovanje je planiranje (Ex ante), a naknadno vrednovanje omogućava tržište (Ex post).

5. Kulturalni razvitak Kulturalni razvitak sadrži razvoj: • morala, • prava, • ideologije, • politike, • znanosti i umjetnosti. Ovdje se između ostalog traga za adekvatnim političkim sustavom.

6. Cjeloviti društveni razvitak • Mi se zalažemo za cjeloviti društveni razvitak, tj. holisitčki pristup. Drugim riječima, svaki od ovih razvitaka treba težiti maksimumu, ali zajedno u sinergiji daju optimum. • Upravo na lokalnoj razini sveukupni društveni razvitak je "najopipljiviji", najprepoznatljiviji, prvenstveno kroz dosegnutu razinu osobnog i društvenog standarda.

7. Cilj društvenog razvoja • = SLOBODA • Francuska revolucija: Liberté, Egalité, Fraternité (Sloboda, Jednakost, Bratstvo). • Cijela povijest jest osvajanje slobode (Hegel) • Prvo je slobodan bio jedan (despot) • Zati su to bili samo neki (plemstvo i dr,) • Da bi to postajali SVI (građani/narodi)

8. Ciljna je orijentiranost na institucionalno oblikovanje što djelotvornijeg i efektivnijeg,ali i što demokratskijeg i uljuđenijeg dostatnog društvenog razvoja. • Uvijek je važno iznaći pravu mjeru. Mjera = optimum! • Najbolja su rješenja poštena i pametna. • Lokalna, ali i regionalna samouprava traga za odgovorima na pitanja kako jamčiti harmoniju između građanina kao pojedinca i institucija, ali i između lokalnih/regionalnih zajednica i države.

9. Znači, nužno je promišljanje nacionalne države (i društva) kao dijela političkog prostora unutar kojega se ostvaruje i jamči vladavina osobne slobode, građanske jednakosti i društvene pravednosti te se u tom smislu i oblikuje ustroj lokalne i regionalne samouprave.

10. Trebamo poraditi na razvoju demokracije, tolerancije, multikulturalnosti, ponajprije na lokalnoj razini, kao korektiv centralizmu, isključivosti, samodovoljnosti i sl. Drugim riječima, procesima globalizacije valja suprotstaviti procese lokalizacije.

11. Ontološke revolucije • Jedankost pred Bogom • Jenakost pred Zakonom • Jednakost u Radu i Životu Ljudi su rođeni slobodni i ostaju jednaki u pravima. Jednako tretiranje svih osoba na jednak način u istoj situaciji.

12. Juridčka jednakost i faktična nejednakost. • Država (društvo) moraju osiguravati (POD)JEDNAKE šanse za sve ljude i krajeve! • RH je jedinstvena, nedjeljiva DEMOKRATSKA i SOCIJALNA država

13. Svjetski trendovi • U zadnjih desetak i nešto više godina, u svijetu su se odvijale vrlo važne mijene, osobito u Europi. Prvenstveno se navedeno odnosi na: (i) proces globalizacije svijeta, (ii) proces tranzicije iz jednog u drugi režim, (iii) proces diferenciranja i integracije.

14. Globalizacija • Pod globalizacijom se podrazumijeva transnacionalno društvo, gdje državno (nacionalno) okruženje je samo dio svjetskog (globalnog) poretka. • U ekonomskoj sferi kombinacijom učinaka tehnološkog napretka, racionalizacijom upravljačkih metoda i optimalizacijom produktivnosti, velike se korporacije globaliziraju i međusobno umrežuju. • Nadalje, to je redefiniranje zaštite okoliša u ambijentu održivog razvoja, uz kontrolu rasta stanovništva, međunarodnog kriminala, opakih bolesti - što se ne može prevladavati s razine pojedine države. • Proces demokratizacije, i općenito način mišljenja, se također univerzalizira. • Nameće se nova solidarnost na međunarodnoj razini. Značajnije se pojavljuje nužnost privatne participacije. Na novi način se promišlja mir i sigurnost, osobito zbog pojave međunarodnog terorizma. Sve to rezultira i novim svjetskim poretkom. • KORPOTOKRACIJA = maksimalizacija profita bez obzira na cijenu i po društvo i po okoliš (vladavina financijske oligarhije).

15. Nas osobito zanima proces globalizacije u njegovoj refleksiji na moderno pravo, a šire i na proces demokratizacije u ambijentu građanskog (civilnog) društva. Tako se svijet sve više univerzalizira po pitanju standarda i mjerila. Pravila igre više nisu omeđena državnim granicama, nego postaju sve više svjetska. Mi definiramo da je pravo društvena tehnologija, ono mora osiguravati uključivanje ne samo u bussinesu, nego i participaciju u političkom životu, prvenstveno na lokalnoj razini. • Sve bliže smo konsenzusu oko zajedničkih univerzalnih vrednota, što posebice dolazi do izražaja kod ispunjavanja uvjeta za učlanjenje u nadnacionalne asocijacije.

16. Tranzicija • Proces tranzicije ostvaruje se u postkomunističkim zemljama. U načelu, problemi sa kojima se zemlje u tranziciji suočavaju su slični, svjesni da je nužno ukalkulirati i niz specifičnosti. Zemlje u tranziciji, mijenjaju i adaptiraju projekte svog društvenog razvitka. • Bitne mijene odnose se na gospodarstvo, socijalu, politički sustav, pravo i dr. Tako iz državnog i planskog privređivanja treba otvarati proces tržišnog i poduzetičkog gospodarstva. Državno i društveno vlasništvo zamjenjuje se privatnim vlasništvom. Iz jednopartijskog sustava treba stasati u višestranačje. Iz atmosfere straha i neizvjesnosti trebalo bi se kretati u prostoru slobode i odgovornosti, itd, itd. Pojednostavljeno, gotovo sve bi trebalo značajno promjeniti.

17. Uglavnom ugledajući se na Zapad, manje više imitirajući i kopirajući, bez dovoljno kritičkog i kreativnog pristupa odvija se reforma pravnog sustava. Ipak, smatramo najjačom kontaminacijom komunizma da je to nevjerovanje u čovjeka kao pojedinca, gdje se mora “koljektivno” misliti, gdje se sve rješava “odozgo” (država, partija, vođa) – tzv. inauguralni efekt. Navedeno je uškopilo kod individua razvoj njihovih emocija, motiviranosti, intelektualnih i estetskih potencijala. Nažalost to je vrlo teško otklonjivo, traži dosta vremena, jer zahtijeva kopernikansko mijenjanje odgoja, obrazovanja, organiziranosti, kulture. Rezultat je evidentan kroz analizu korištenja resursa u komunističko vrijeme, jer najviše se ulagalo u prostor (tvornice giganti, radnointenzivno privređivanje i sl.), značajno manje u opremu (ne samo u novu opremu, nego i korištena nije kvalitetno održavana), te najmanje u ljude (human capital kao nepoznanica), a trebalo bi da taj proces ide obrnuto. Na navedeno se nadovezuje logika sve se rješava donošenjem propisa i političkih programa. Sve ovo je još jako prisutno i nakon normativne promjene režima.

18. diferenciranje i integracije • Proces diferenciranja i integracije, može se svesti na to da cijela evolucija je sve veće diferenciranje (dijeljenje) i sve konkretnija i harmoničnija integracija (spajanje). • Pod diferenciranjem razumijevamo procese koji idu iz jednostavnog u raznovrsno. • Pod integracijom razumijevamo procese ponovnog sastavljanja pojedinačnih diferenciranih pojava u novu cjelinu. Kod svake integracije postavlja se pitanje oblika, da li će ostajati jaki subjektivitet na dijelovima koji ulaze u cjelinu, ili će cjelina predstavljati glavni entitet, a dijelovi postaju nešto periferniji. • Ovdje je najvažnije pitanje, moglo bi se reći, gdje je kraj diferencijacije i kako izvoditi integraciju?

19. DEMOKRACIJA • U FORMALNOM SMISLU TO JE VLADAVINA VEĆINE REALIZIRANA ONDA KADA PROCES ODLUČIVANJA SLIJEDI VEĆINSKO NAČELO, A SUSTAV ISTODOBNO UVAŽAVA LEGALNU ZAŠTITU MANJINA. • U MATERIJALNOM SMISLU SVI NJENI KRITERIJI (ostvarivanje određenih temeljnih sloboda i prava, ostvarivanje pravne zaštite, kontrola sadržaja odluka, odgovornost onih koji donose odluke) SU TIJESNO POVEZANI S POLITIČKIM SUSTAVOM, ODNOSNO LEGITIMITETOM ODLUKA KOJE TAJ SUSTAV STVARA. • DEMOKRACIJA = P R O C E D U R A “Forma (olik) je zakleti neprijatelj arbitrarnosti, druga sestra slobode” R. Ihering

20. TO JE SUSTAV POVJERENJA (legitimitet). • GRAĐANI SMATRAJU DA JE SUSTAV LEGITIMAN ONDA KADA SUSTAV KAO TAKAV FUNKCIONIRA. • INTERESNO UTEMELJENI LEGITIMITET (realiziraju se interesi neke skupine). • ODNOS IZMEĐU UPRAVLJAČA I UPRAVLJANIH.

21. Misija demokracije i jeste u tome da – dok s jedne strane građani trebaju imati volju i kapacitete (osposobljenost) uključivanja – s druge strane, vlasti trebaju osigurati oblike uključivanja građana u ranijoj fazi procesa kreiranja javnih politika, kao i kasnije tijekom primjene, nadgledanja i vrednovanja istih – gradeći na ovaj nacin ‘kulturu sudejlovanja’.

22. Kriteriji • Kriteriji su: • •gospodarska efikasnost, što podrazumijeva gospodarski razvoj u kojem dolazi do izražaja makroekonomsko i institucionalno tržišno okruženje, • •politička demokratičnost, gdje se provodi ideja diobe (horizontalna i vertikalna) vlasti i pravne države, gdje je vlast ograničena, a najvažnija su ljudska prava, • •strateška sigurnost, to je osiguranje mira i pružanje sigurnosti svim stanovnicima.

23. Sažeto iskazano kriteriji i uvjeti za zemlje koje pretendiraju postati članicom EU, su prilagodba političkog, gospodarskog i socijalnog života (Copenhagen 1993., Madrid 1995). Politički kriterij jesu “uspostava stabilnih institucija koje jamče demokraciju, vladavinu prava, poštivanje ljudskih i manjinskih prava”. • Tako pluralistička demokracija, poštivanje ljudskih prava i vladavina prava su i statutarna načela Vijeća Europe. Ova načela moraju biti u akcijama vlade i drugih autoriteta, kao i u sudstvu i zakonodavstvu, odnosno u dosljednoj primjeni načela diobe vlasti.

24. Pluralistička demokracija podrazumijeva višestranačke izbore koji se moraju održavati u vremenskom razdoblju, tajnim glasovanjem i općim pravom glasa, za parlamente koji uživaju visoki stupanj suvereniteta i uključivanja predstavnika političkih partija koje su slobodne da se organiziraju i iskažu. • Poštivanje ljudskih prava znači sadržaj liste prava koje moraju biti zajamčene svakom unutar jurisdikcije države članice. Ona su popraćena i konkretnim nadzorom i procesualnim jamstvima na europskoj razini. • Vladavina prava je načelo zakonitosti, pravo ispitivanja uprave od sudova, pristup sudu, jamstvo poštenog i javnog saslušanja, neovisnost sudaca, srazmjerno kažnjavanje.

25. Zalažemo se da bi konkretna društvena uređenja trebalo vrednovati kroz to što vodi kvalitetnijem razvitku – • produktivnosti rada i humanizaciji odnosa, kao i emancipaciji čovjeka, obitelji, timova, tvrtki, lokalnih zajednica, regionalnom ustroju, središnjoj vlasti do nadnacionalnih asocijacija. • Nažalost još uvijek čovjek služi u najvećem dijelu reproduciranju kapitala i/ili države.

26. Svakako zemlje u tranziciji danas polažu ispit pred sobom, ali i pred čovječanstvom. U svakoj tranziciji bitno je definirati telos - cilj (strategiju), kako bi se u svakom trenutku moglo kvalitetno vrednovati gdje su akteri u odnosu na ciljnu orijentaciju. Prvenstveno se tu misli na proces demokratizacije, a unutar njega na temeljna ljudska prava i slobode. Pri tome valja imati na umu da nema skupne, zajedničke slobode bez slobode svakog pojedinca. • Danas je opće poznato i prihvaćeno da učinkovito tržišno gospodarstvo i poduzetništvo, visoki standardi očuvanja prirode i okoliša, te ljudska prava po standardima ozbiljenja uz učinkovitu i demokratsku zaštitu i promičbu su temeljni kriteriji civilnog društva, a što je uvjet bez koga se ne može, nakon ustrojavanja države.

27. Što se podrazumijeva pod europeizacijom? • Prvenstveno se to odnosi na Europu oblikovanu kao Europska Unija, koja ima za cilj biti što je moguće bliža Zajednica među ljudima Europe, u kojoj se odluke donose što je moguće bliže građanima. Namjera je promicati gospodarski i socijalni progres s uravnoteženim dostatnim razvojem. U tom ozračju konstituens je “državljanin” Europe, a to znači dijeliti zajedničke vrijednosti, razvijati osjećaje o pripadnosti zajedničkom socijalnom i kulturnom miljeu. Proces euuropeizacije ima i poteškoća. osobito je to bilo evidentno kod ratificiranja Europskog ustava.

28. Građani su nezadovoljni svojim utjecajem (tzv. deficit demokracije) na projekt iznjedren od političke, pa i znanstvene i gospodarske europske elite. Ovo je izuzetno aktualno osobito za postkomunističke zemlje u tranziciji. • Ipak je imperativ (ostale alternative su manje atraktivne?) otvaranje procesa osposobljavanja za europsku razinu življenja (rješavanje problema, rada, kulture, tolerancije) do individualnih zahtjeva za kvalitetnim životom novog informacijskog doba. Subjekti su građani, obitelji, institucije: gospodarske, društvene, političke. Preduvjet svega je kvalitetno iskazivanje pravila igre.

29. Civilno (građansko) društvo • Civilno (građansko) društvo (civic community) podrazumijeva slobodu samoorganiziranja (“odozdo”) od obitelji do države. Tako civilno društvo je oblik demokracije u kojoj individue aktivno participiraju u javnom životu. Ovaj oblik ima “horizontalnu” kooperaciju (local, face-to-face). Informatičkim rječnikom iskazano, to je umreženo društvo, koje najvećim dijelom timski priprema, donosi i provodi odluke. • Procesi globalizacije, tranzicije, diferenciranja i integracije zahtijevaju novo promišljanje i primjenjivanje. U tradicionalnim autoritarnim organizacijama, dogma je bila upravljanje, organiziranje i kontroliranje. U tzv. učećoj organizaciji (learning organization) nova “dogma” biti će vizija, vrijednosti i uzajmani modeli. Na sceni, prvenstveno u businessu, je novi tip organizacije, koja je decentralizirana, nehijerarhijska, namijenjena za opće dobro i rast zaposlenih kao i za uspjeh. Međutim, i političke asocijacije poprimaju nove oblike, na konsenzualnoj osnovi.

30. O lokalnoj samoupravi • Kako promišljati demokraciju i lokalnu samoupravu? Možda je to najprihvatljivije iskazao De Tocqueville: “U lokalnim institucijama leži snaga slobodnih naroda. One su za slobodu ono što je pučka škola za znanost. Bez njihovog postojanja jedan narod može imati slobodnu vladu, ali ne i duh slobode”. • Najjednostavnija i općeprihvatljiva definicija lokalne samouprave je da je to razina vladavine najbliskija građaninu, s ulogom predstavljanja važnosti i stajališta lokalnog.

31. Kriterij, kao dobrota nekog rješenja, za lokalnu samoupravu, smatramo trebao bi biti - zadovoljstvo građana kvalitetom života, odnosno namirenje njihovih potreba i interesa, a mjerilo - kvantifikacija istih (prehrana, stanovanje, snabdjevenost, društvenost, afirmacija do samoaktualizacije). Što se tiče razdjelnice za normiranje obzirom na njenu razinu, prihvatljivo i preporučljivo je “da stanovnici lokalno samoupravne jedinice odlučuju sami o onim pitanjima gdje se radi samo o njihovim interesima, a da suodlučuju tamo gdje su, pored njihovih interesa, tangirani i interesi drugih.” (Pusić)

32. Europa, pa i cijeli svijet susreću se s nužnošću reformiranja institucija s namjerom ubrzanja i kvalitetnijeg procesa odlučivanja, njihove veće učinkovitosti i demokratičnosti. Navedeno se može svesti na; kako kreirati vladu (na svim razinama) koja će bolje (učinkovitije) raditi; koštati manje; koja će se brinuti o uravnoteženom proračunu. To je pitanje "good governance" (dobra vlada, dobro upravljanje i sl.). • Učinkovita i jeftina vlada odnosi se na sve razine ustrojavanja države, od lokalne do nadnacionalne. Drugim riječima, danas je vrlo važno da proračuni budu takvi, opet na svim razinama, kojima će se osiguravati optimalni društveni razvitak te zajednice, strogo vodeći računa o njegovu planiranju i korištenju. Ovo stoga, što je svaki proračun izdvajanje građana putem plaćanja poreza i drugih “nameta”, te se njima i moraju polagati računi.

33. Čimbenici razvoja • Aktivni sudionici u organima lokalne samouprave, kao i svi građani/građanke trebaju postajati svijesni da su motivacija, znanje, timski rad, tehnologija i financije najvažniji čimbenici (ne)uspjeha društvenog razvitka. • Rangiranje kapitala: • moralni kapital, • intelektualni kapital, • socijalni kapital, • Tehnička opremljenost rada • Novac 6. Okolina promatranog sustava

34. Potrebe • potreba za hranom, pićem • potreba za sigurnošću • potreba stanovanja • potreba za zdravljem • potreba za obrazovanjem i odgojem • potreba za radom, zaposlenjem • potreba za energijom • potreba za oblaćenjem

35. potreba za transportom • potreba za informacijama • potreba za komunikacijama • potreba za održavanjem gospodarskih proizvoda • potreba za kulturnim proizvodima/uslugama • potreba za odmorom i rekreacijom • potreba za društvenim organiziranjem i odobravanjem • potreba za stvaralaštvom - samoaktualizacijom

36. Znanja • Identificiranje potreba, osmišljavanje njihova zadovoljavanja zahtijeva nužna znanja. To su tehnička, ekonomska i pravna znanja, ali i vještine. • Pri tome valja kalkulirati ne sa znajem pojedinaca, koja su nužna, nego sa znanjima timova. Bitna je za kvalitetu života sposobnost za timski rad, uzajamno učenje i uzajamnu pomoć. Osim osobnog poštenja, naši najveći problemi i naš najveći potencijal za utjecanje na kvalitetu života nalaze se u međusobnim odnosima. • Ukratko za timski rad bitno je imati zajedničku viziju, sastav najboljih stručnjaka različitih struka (minimum moraju biti inžinjeri, ekonomisti i pravnici, a prema projektnim zadacima i sve druge struke) koji su uvježbani za timski rad.

37. Jamstva ljudskih prava i temeljnih sloboda Temelj demokratske države • D. Forsythea: • Ljudska prava čine skup temeljnih ovlasti pojedinaca da zahtijevaju određene postupke javnih vlasti, bilo da se radi o: • uzdržavanju od presizanja u zaštićenu sferu pojedinca, kao kod osobnih i političkih sloboda i prava, • aktivnom djelovanjuna ozbiljenju određenih jamstava sloboda i prava, kao kod socijalnih, kulturnih i gospodarskih prava. • većim su djelom sadržana u novijim ustavima demokratskih zemalja, kao povelja sloboda i prava (Bili of Rights), koja čini sastavni dio ustava (Italija, Njemačka, Španjolska, Portugal, Grčka kao i sve tranzicijske zemlje).

38. Pregled povijesnog razvitka • Prvi naraštaj: klasična prava čovjeka i građanina • Drugi naraštaj: gospodarska, socijalna i kulturna prava • Treći naraštaj: ekološka i druga prava • Međunarodni standardi prava čovjeka

39. Američka deklaracija nezavisnostiod 4. srpnja 1776. • Deklaracija nezavisnosti od 4. srpnja 1776. godine obrazlaže temeljni credo svojih donositelja na sljedeći način: • "Mi držimo ove istine samorazumljivim: svi su ljudi stvoreni jednakimai obdareni od svojeg Stvoritelja određenim neotuđivim pravima, među kojima su pravo na život, slobodu i traganje za srećom.

40. Francuska deklaracija o pravima čovjeka i građanina iz 1789. I U Deklaraciji se nabrajaju klasična prava čovjeka i građanina i to: • pravo na slobodu i jednakost u pravima; • sloboda, vlasništvo, sigurnost i otpor tlačenju; • suverenitet je utemeljen na narodu, • granice korištenja prirodnih prava svakog čovjeka mogu se odrediti samo zakonom, • slobodno je činiti sve ono što nije zabranjeno zakonom, • zakon je izraz opće volje, • nitko ne može biti optužen, uhićen ili zadržan osim u zakonom predviđenim slučajevima i prema zakonu propisanom postupku;

41. Francuska deklaracija o pravima čovjeka i građanina iz 1789. • društvo u kojem nisu zajamčena građanska prava, niti predviđena dioba vlasti, nema ustav;

42. Međunarodni standardi prava čovjeka I • Međunarodni dokumenti: • Četiri slobode (F. D. Roosevelt) • Sloboda govora • Sloboda vjerovanja • Sloboda od straha • Sloboda od oskudice • Povelja OUN-a • Opća deklaracija o ljudskim pravima • Međ. pakt o građanskim i političkim pravima; Međ. pakt o gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima...

43. Međunarodni standardi prava čovjeka II • Europska konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (1950) • Europska socijalna povelja (1961) • Europska konvencija o sprečavanju mučenja, nečovječnog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja (1957) • Europska povelja o lokalnoj samoupravi • Dokumenti iz Kopenhagena (1990) i Moskve (1991) • Dokumenti Konferencije o sigurnosti i suradnji u Europi • Okvirna konvencija o zaštiti nacionalnih manjina VE • Povelja EU o temeljnim pravima

44. Međunarodni standardi prava čovjeka III • Europski sustav zaštite prava pojedinca: • Obveza izvješćivanja (povjerenstva i komisije) • Preporuke vladama država članica konvencija • Posebni izvjestitelji • Pritužbe između država članica konvencija • Gospodarska prava • Obraćanje Europskom sudu za prava čovjeka u Strasbourgu (ECHR)

45. Najviše vrednote ustavnog poretka I Ustav Republike Hrvatske (članak 3.) utvrđuje najviše vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske, kao temelj za tumačenje cjeline ustavnog teksta i pojedinih njegovih odredbi: • slobodu, kao temeljno pravo svakog pojedinca u demokratskom političkom poretku, • jednakost,kao jednakost svih ljudi pred zakonom u pogledu zaštite njihovih sloboda i prava, • nacionalnu ravnopravnost, kao temelj demokratske nacionalne države koja ne diskriminira, nego posebno štiti nacionalne manjine, • ravnopravnost spolova,kao ideal demokratskog poretka, koji još uvijek nije u potpunosti ostvaren, • mirotvorstvo,kao tradicionalnu orijentaciju hrvatske države, koja međutim ne isključuje pravo na obranu od agresije ili sudjelovanje u međunarodnim akcijama uspostavljanja i očuvanja mira, • socijalnu pravdu, kao temeljni ideal socijalne države, koja osigurava određene uvjete života svim svojim

46. Najviše vrednote ustavnog poretka II • poštivanje prava čovjeka, kao osnovicu djelovanja državnih i drugih tijela, ali i odnosa među pojedincima u državi, • nepovredivost vlasništva, kao temeljnog prava koje čini osnovicu poduzetničke slobode i tržišnog gospodarstva, • očuvanje prirode i čovjekova okoliša,kao jedno od ključnih pitanja održivog razvoja u suvremenom svijetu, • vladavinu prava,kao ideal ideje konstitucionalizma i temeljno načelo odnosa između vlasti i onih kojima ona vlada, • demokratski višestranački poredak, kao jamstvo slobode i realizacije temeljnih ustavnih načela

47. JEDNAKOST građana u pravima i slobodama • Zabrana diskriminacije u korištenju pravima i slobodama. • DISKRIMINACIJA je štetno razlikovanje koje nije osnovano na objektivnoj osnovi i nema razumno opravdanje. • “svatko u Republici Hrvatskoj ima prava i slobode, neovisno o njihovoj: rasi, boji kože, spolu, jeziku, vjeri, političkom ili drugom uvjerenju, nacionalnom ili socijalnom podrijetlu, imovini, rođenju, naobrazbi, društvenom položaju ili drugim osobinama” - članak 14. • Jamstvo jednakosti pred zakonom nije ograničeno samo na državljane, nego štiti sve ljude na području Republike Hrvatske. • "Svi su pred zakonom jednaki." Građani i stranci imaju jednaka prava pred sudovima i drugim državnim i inim tijelima, - članak. 26. Ustava.

48. Ustavna jamstva nacionalne ravnopravnosti I • jamstva slijede iz odredbe članka 1. Ustava što utvrđuje načelo narodnog (pučkog) suvereniteta, po kojem u Republici Hrvatskoj vlast pripada narodu kao puku, ili demosu, pri čemu se pojam narod određuje kao "zajednica slobodnih i ravnopravnih državljana.“ • Već u Proslovu Ustava, in fine, jamči se pripadnicima nacionalnih manjina "ravnopravnost s građanima hrvatske narodnosti i ostvarivanje nacionalnih prava u skladu s demokratskim normama Organizacije ujedinjenih naroda (OUN) i zemalja slobodnog svijeta." • Članak 15. Ustava određuje: "U Republici Hrvatskoj jamči se ravnopravnost pripadnicima svih nacionalnih manjina. Ravnopravnost i zaštita prava nacionalnih manjina uređuje se ustavnim zakonom koji se donosi po postupku za donošenje organskih zakona.

49. Ustavna jamstva nacionalne ravnopravnosti II • Zakonom se može, pored općeg biračkog prva, pripadnicima nacionalnih manjina osigurati posebno pravo da biraju svoje zastupnike u Hrvatski sabor. • Pripadnicima svih nacionalnih manjina jamči se: • sloboda izražavanja narodnosne pripadnosti; • slobodno služenje svojim jezikom i pismom; • kulturna autonomija.

50. Ustavna jamstva nacionalne ravnopravnosti III • članak 12. Ustava određuje službenu uporabu hrvatskog jezika i latiničnog pisma, • Članak 12. stavak 2. dopušta "u pojedinim lokalnim jedinicama" zakonom, i sukladno zakonom utvrđenim uvjetima, u službenu uporabu uvesti uz hrvatski, i neki drugi jezik, te ćirilično ili koje drugo pismo, • članak 39. zabranjuje i određuje kažnjivim svako pozivanje, među ostalim, "na nacionalnu, rasnu ili vjersku mržnju ili bilo koji oblik nesnošljivosti".