Emocije u nastavi

1. Emocije u nastavi Silvana Bošnjak

2. Emocije su svijet naših doživljaja ugodnih i neugodnih. • Četiri osnovne emocije su: • RADOST • ŽALOST • SRDŽBA • STRAH

3. Pitanja koja su ljudi sebi stoljećima postavljali, a sasvim sigurno to i danas čine su: • Što ljude čini sretnima i zadovoljnima? • Postoje li ciljevi koji našem životu mogu dati smisao? • Kako živjeti, a da to bude dobar život? • Kako odgajati djecu koja će kao odrasli ljudi biti kreativni, hrabri, tolerantni i ljubazni? 

4. Pozitivne emocije u školi • Ono što smo naučili u dobrom raspoloženju duže i brže pamtimo • Učenici će bolje i kreativnije razmišljati i rješavati probleme • Ono što nauče bit će trajnije pohranjeno u dugoročno pamćenje • Entuzijazam u radu prenosi se na učenike • Emocije su zarazne • Omogućuju nam da učimo iz svojih grešaka

5. U jednom istraživanju od četverogodišnje djece tražilo se da se sjete nečega što im se dogodilo, a što ih je učinilo sretnima da su htjeli skakati od sreće, druga grupa dobila je neutralnu uputu kojom se nije izazivalo dobro raspoloženje • Djeca su dobila intelektualno zahtjevan zadatak da nauče određene geometrijske oblike • Djeca koja su bila u sretnom raspoloženju, uspjela su u tome puno bolje od one djece kod kojih nije bilo izazvano pozitivno raspoloženje

6. U psihologiji je dokazano da je “loše jače od dobroga” • Da bi se prevladao taj negativni efekt, pozitivne emocije moraju biti zastupljenije od negativnih • Koliki bi trebao biti najpovoljniji omjer između količine pozitivnih i negativnih emocija? (tzv.omjer pozitivnosti) • Istraživanja pokazuju da bi taj omjer trebao biti iznad 3:1, a ispod 11:1 u korist pozitivnih emocija (školska praksa- na svaku kritiku trebaju doći barem 4 pohvale )

7. Pozitivne emocije u odgoju i obrazovanju ne mogu se razvijati samo poučavanjem o njima, moramo ih iskusiti. • To znači da moramo stvarati mjesta za učenje u kojima ljudi mogu biti sretni. Najbolji domovi i najbolje škole su sretna mjesta.

8. Naravno, da bi djeca u školi bila sretna, moraju biti sretni i njihovi učitelji. Često zaboravljamo na tu povezanost. I konačno, sretni ljudi koji imaju socijalnu savjest, pridonijet će sretnijem svijetu.

9. Priča jednog profesora: • Učenici su na kraju godine ocjenjivali njegov predmet “Oporavak od psihološke traume”. Jedan učenik je napisao “Jako sam razočaran ovim predmetom. Jedino što me je impresioniralo bio je profesor kojemu je uspijevalo da bude stalno i beskrajno dosadan.” • Reakcija profesora: “Balavac jedan bezobrazni, učenici danas očekuju da ih zabavljate, da budete showman i da je svako predavanje multimedijska prezentacija, inače vas proglase dosadnim.” • Posljedice kod profesora: bio je bijesan, nazvao je ženu i žalio joj se 10-ak minuta, cijeli dan je bio uznemiren.

10. Suprostavljanje: to što je učenik napisao zaista je nepristojno, većini je izgleda predmet bio posve ok. No ipak nije dobio visoke ocjene kao obično i većina učenika napisala je da bi im bilo lakše pratiti predavanja da je koristio Power Point prezentacije. Nisu tražili nikakav light show – samo malo suvremene tehnike da im bude zanimljivije. • Zaključak: profesora: “Možda sam se prije više trudio pokušavajući otkriti način kako da angažiram učenike, možda bi trebao na ocjenu ovog studenta gledati kao na zvono za buđenje. ”

11. Važnost pozitivnih emocija u odgoju i obrazovanju • pozitivne emocije olakšavaju brojna socijalna ponašanja i misaone procese • poticanje pozitivnih emocija u nastavi širi pažnju, omogućava nam da bolje vidimo cjelovitu sliku događaja • time se povećava broj poticaja za djelovanje i opća kognitivna prilagodljivost

12. Pamćenje je bolje • Stil razmišljanja je kreativniji, fleksibilniji i otvoreniji • Odluke se donose brže i efikasnije • Skloniji smo altruističnom ponašanju • U knjizi Happiness and Education Nel Noddings piše kako mnogi skeptičari tvrde da sreća i obrazovanje ne idu zajedno • Na temelju iskustva kaže da su sretni ljudi rijetko zločesti, nasilni i okrutni te da djeca najbolje uče kad su sretna

13. Psihologija na ta pitanja nije davala odgovore... • Cilj programa pozitivne psihologije: • Povećanje psihološke dobrobiti, sreće i životnog zadovoljstva. • Prava svrha obrazovanja je naučiti mlade ljude da pronađu zadovoljstvo u pravim stvarima. – Platon

14. Pročuavano je 60 poslovnih timova koji su na jednosatnom sastanku trebali donijeti godišnje strategijeske planove. • 15 timova se smatralo poslovno vrlo uspješnim, 26 prosječnim, 19 prilično neuspješnim • najuspješniji timovi imali su najširi repertoar ponašanja i najveći broj pozitivnih izjava i ponašanja, neuspješni timovi imali su više negativnih izjava, rijetko su se trudili preispitati i istražiti problem i ugl. svatko je branio svoj stav ne pokušavajući razumjeti tuđe mišljenje, izgubili su fleksibilnost u ponašanju. Zaključak: što je tim pozitivniji, to je uspješniji.

15. Odnos škole i učenika • Velika većina djece s radošću kreće u školu, što se događa s tom radošću, uzbuđenjem i radoznalošću u godinama koje slijede? • Veliko istraživanje Svjetske zdravstvene organizacije provedeno u preko 40 država došlo je do sljedećih rezultata: - školu “jako voli” ukupno jedanaestogodišnjaka 38% trinaestogodišnjaka 25% petnaestogodišnjaka 20%

16. Ako ne volimo školu, misli su nam usmjerene na to kako je izbjeći, a manje se bavimo time kako što bolje naučiti ono što trebamo da bismo dobili dobru ocjenu i jednog dana uspješno završili školu.

17. Kako pomoći djetetu da se suoči sa strahom? • Strah je vrlo neugodna emocija koju bismo najradije izbacili iz svog života. • Strah nam pokazuje da je situacija opasna i da moramo biti oprezni, a i daje nam energiju da se suočimo s takvom situacijom. • Strah može biti i štetan ako je preintezivan • Mnogi strahovi koje djeca razvijaju ne mogu se izbjeći niti ih treba izbjegavati.

18. Da bi djeca izašla na kraj sa svojim strahovima treba: • Razgovarati s djetetom o svojim strahovima • Pomoći mu da i odrasli ljudi imaju strahove i da je strah normalan osjećaj • Postupno uvoditi dijete u situaciju koje se boji • Omogućiti dijetetu da vidi svoje vršnjake kao i odrasle ljude, koji se ne boje te situacije

19. Zaključak: • Od izuzetne je važnosti odnos učenika i učitelja, ukoliko se dijete boji učitelja to može biti preduvjet za razvoj straha • Nužna je suradnja roditelja i škole • Potrebno je utvrditi uzroke straha • STRAH OD ŠKOLE NIJE MOGUĆE RIJEŠITI KOD KUĆE!