180 likes | 349 Views
Od primarne prevencije do ranih intervencija. Komunikacija u obitelji učenika OŠ kao zaštitni i/ili rizični čimbenik u razvoju poremećaja u ponašanju. U razvoju svih vještina, pa tako i komunikacijskih, obitelj igra veliku ulogu
E N D
Komunikacija u obitelji učenika OŠ kao zaštitni i/ili rizični čimbenik u razvoju poremećaja u ponašanju • U razvoju svih vještina, pa tako i komunikacijskih, obitelj igra veliku ulogu • Episten definira komunikaciju kao izmjenu informacija među članovima obitelji
Gordon ističe važnost “ja” poruka u kvalitetnoj komunikaciji u obitelji. “Ja” porukama članovi obitelji ukazuju jedni drugima kako određena ponašanja utječu na njih, tj.na njihove osjećaje. Ovaj tip izaziva mnogo manje otpora i pobuna nego “ti” poruke. “Ti” poruke odnose se na onoga kome je poruka upućena i najčešće se dekodiraju kao pokušaj davanja rješenja ili odašiljanje prijekora ili ocjene • U zdravim obiteljima, članovi često primjenjuju “ja” poruke, osjećaju se slobodnima izraziti njihove osobne želje, potrebe i mišljenja. • Kod “manje” zdravih obitelji članovi često koriste “ti” poruke, a različitosti dovode do neprijateljstva i stalne potrebe za obranom
Upitnik Komunikacija u obitelji (KUO) • Proveden za potrebe istraživanja “Relacije čimbenika komunikacije u obitelji i poremećaja u ponašanju djece • Upitnikom je pokriveno pet područja obiteljse interpersonalne dinamike prema Pavlu Brajši (1990):
1.KARAKTERISTIKE OBITELJSKOG INTERPERSONALNOG SUSTAVA Svaki je problem povezan s cjelinom događanja unutar bračnog i obiteljskog interpersonalnog sustava. Tako su brak i obitelj u stalnoj interakciji sa svojom interpersonalnom okolinom bilo koje sredine (susjedstvo, škola, radno mjesto i sl.)
2.KARAKTERISTIKE OBITELJSKOG INTERPERSONALNOG CIRKULARITETA Svaki je problem razumljiv samo unutar kompleksne cirkularne dinamike svih događanja i dijelova bračnog i obiteljskog sustava. O cirkularitetu se govori onda kada se niz uzroka i posljedica vraćaju na ishodište i to potvrđuju i mjenjaju.
3.KARAKTERISTIKE OBITELJSKIH INTERPERSONALNIH ODNOSA Svaki problem ima svoj specifični bračni i obiteljski interpersonalni odnosni kontekst, unutar kojeg treba tumačiti njegov sadržaj. Ti odnosi mogu biti: simetrični, komplementarni i paralelni, neposredni i posredni, adekvatni i neadekvatni, stabilni i nestabilni…
4.KARAKTERISTIKE OBITELJSKE INTERPERSONALNE KOMUNIKACIJE Svaki je problem specifičan oblik, poruka, interpersonalnog komuniciranja u obitelji. Ta komunikacija je: verbalna i neverbalna, sadržajna i odnosna, iskrena i neiskrena, realna i nerealna…
5. KARAKTERISTIKE OBITELJSKOG INTERPERSONALNOG PRILAGOĐAVANJA Svaki je problem ugrađen u dinamiku interpersonalnog prilagođavanja unutar braka i obitelji. Prilagođenost obitelji zapravo je njihov način ophođenja s promjenjivim unutarnjim i vanjskim uvjetima u kojima se nalaze. -Karakteristike uspješnih obitelji: pokazivanje ljubavi i prihvaćanja, komunikacija, povezanost, komunikacija o vrijednostima, sposobnost da se nose s problemima (Berns).
Covey navodi 7 navika uspješnih obitelji koje mogu pomoći da obitelj bude skladno i sigurno mjesto u kojem će svi članovi obitelji zadovoljavati svoje potrebe, a time i stvarati pozitivno ozračje za siguran razvoj mladih: • Budite proaktivni • Počnite imajući na umu kraj • Stavite najvažnije na prvo mjesto • Služite se pristupom “pobjednik – pobjednik” • Nastojite prvo shvatiti, a tek onda biti shvaćeni • Udružite snage • Brusite alat
Dakle, zdrave, uspješne i otporne obitelji su baza za razvoj komunikacije koja će predstavljati zaštitni čimbenik u razvoju poremećaja u ponašanju. S druge strane, neuspješne obitelji su vrlo često neuspješne upravo zbog nedostatka komunikacije ili nekvalitetne komunikacije. • KOMUNIKACIJA JE SASTAVNI DIO USPJEŠNE OBITELJI, A OBITELJ JE USPJEŠNA JER KVALIETNO KOMUNICIRA.
Faktori i varijable koje ukazuju na mogući rizik i zaštitu razvoja djeteta: • Prvi faktor oblikuju neke od varijabli koje govore o povezanosti i odvojenosti među članovima obitelji te funkcionalnosti i disfunkcionalnosti. Ono što jasno određuje ovaj faktor je tradicionalizam u smislu zastarjelosti (autoritet i nepostojanje zajedništva). • Drugi faktor također opisuje tradicionalnu obitelj, ali tradicionalizam je usmjeren na očuvanje zajedništva i obitelji.
Treći faktor opisuje karakteristike obiteljske interpersonalne komunikacije: čista verbalna komunikacija, odnosna i sadržajna, iskrena, uspjela, pozitivno konotirana i dvosmjerna. • Četvrti faktor je opisan varijablama koje ukazuju na kvalitetan odnos unutar obitelji koji je opisan kroz zajedničko rješavanje problema, potporu, otvorenost obitelji za nove stvari, otvorenosti između članova obitelji. • Peti faktor govori o prilagođavanju, ili bolje rečeno o toleranciji unutar obitelji. Opisan je varijablama koje opisuju dijete koje je svjesno i prihvaća odgovornost i spreman je mijenjati sebe.
OSNOVNI ZAKLJUČCI I RAZMIŠLJANJA O REZULTATIMA ISTRAŽIVANJA 5 – 10 % ispitane djece imaju “razloge” za rizičan razvoj i iz osnova unutarnjih i vanjskih prednosti odnosno nedostataka. To su ona djeca ili mladi koji nisu sigurni u lijepu, bolju budućnost ili nemaju kontrolu nad vlastitim životom, nemaju samokontrole ili nemaju usvojene vještine rješavanja sukoba, ne pronalaze zadovoljstvo u učenju.
Za definiranje “djece i mladih” u riziku najčešće se promatraju ponašanja koja oblikuju odgovore mladih u njihovom svakodnevnom okruženju; • Za uzorak predškolske djece u prostoru prosocijalnog i agresivnog ponašanja, rizična ponašanja se prepoznaju u usmjerenosti prema natjecateljskim ponašanjima te pojava ponašanja koja na agresiju odgovaraju agresijom, dok se zaštita uočava kroz prepoznavanje tuđih osjećaja i suosjećanje. • Za uzorak osnovnoškolske djece značajno je da su empatijska ponašanja zastupljenija u višim razredima, ali i da se izvjesna agresivna ponašanja ne smanjuju s porastom dobi.
Karakteristike ponašanja i osobnosti učenika OŠ ogledaju se kroz stilove ponašanja, motivaciju te samoprocjenu vlastitog ponašanja: • U području rizika na osnovi stilova ponašanja prepoznaju se smanjena samokontrola, strah i sram od socijalnih kontakata te emocionalna nestabilnost. • U prostoru motivacije ponašanja rizici se prepoznaju kroz agresivnu potrebu za samopotvrđivanjem i ovisnosti o drugima. • U prostoru samopercepcije rizici se prepoznaju kroz doživljavanje sebe kao manje vrijednog od drugih, doživljavanje egzistencijalnog straha te tendenciju samoprecjenjivanja.
Područje zaštitnih i rizičnih čimbenika u ovom dijelu projekta promatrano je u prostoru obiteljskog života kroz – komunikaciju u obitelji. Zaštitni mehanizmi i čimbenici u prostoru komunikacije u obitelji prema prepoznatim zaštitnim varijablama prisutni su u od 84% - 95% ispitanog uzorka. S druge strane za od 5% - 16% ispitanog uzorka moguće je prepoznati rizične čimbenike!
Način na koji obitelj komunicira ima značajan utjecaj na djetetov razvoj i prevenciju poremećaja u ponašanju!!!