Izazovi roditeljstva

1. Izazovi roditeljstva

2. Roditeljstvo • Roditeljstvo je težak posao koji uključuje zadovoljavanje osnovnih djetetovih potreba poput hrane i fizičke sigurnosti, ali i emocionalnih potreba, što se postiže odgojem.

3. Odgoj • podrazumijeva toplinu, razumijevanje, ljubav, podršku i ohrabrenje koju roditelj pruža djetetu te kontrolu koju čine roditeljska očekivanja, zahtjevi i nadzor a ona se može protezati od potpune kontrole do zanemarivanja djeteta. • obzirom na ove dvije dimenzije odgoja (toplina i zahtjevnost), postoje različiti odgojni stilovi od kojih svaki na drugačiji način utječe na razvoj djetetove ličnosti.

4. Četiri tipa roditeljskog stila odgoja: Autoritarni (krut i strog odgojni stil) • roditelji postavljaju velika očekivanja i zahtjeve pred dijete provodeći strogi nadzor i kontrolu pri čemu ne pružaju dovoljno topline i podrške. • usmjereni su na postavljanje granica i pravila, skloni kažnjavanju kada se isto ne poštuje ili se prekrši. • glavni odgojni cilj je učenje samokontrole i poslušnosti djeteta autoritetu, a odnos roditelj – dijete se temelji na odnosu nadređenosti i podređenosti. • djeca su često nesigurna, povučena ali mogu biti i agresivna, niskog praga tolerancije na frustraciju. Često su nepovjerljiva, nesigurna, neuspješna u rješavanju problema, stalno brinu kako udovoljiti roditelju.

5. Četiri tipa roditeljskog stila odgoja: Autoritativni(demokratski i dosljedan) • to je stil koji kombinira čvrstu roditeljsku kontrolu i emocionalnu toplinu. • roditelji postavljaju zahtjeve i očekivanja koja su primjerena dobi djeteta, provode nadzor i imaju čvrstu kontrolu nad djetetovim nepoželjnim obrascima ponašanja, uz ljubav, podršku i emocionalnu toplinu. • potiču djetetovu znatiželju, kreativnost, samouvjerenost i vode računa o djetetovim emocijama. • takva su djeca samopouzdana, sigurna u sebe, visokog stupnja samokontrole, odgovorna.

6. Četiri tipa roditeljskog stila odgoja: Permisivan (popustljiv odgojni stil)  • podrazumijeva emocionalnu toplinu ali slabu kontrolu. • takvi roditelji su pretjerano emocionalno osjetljivi, pružaju veliku ljubav, podršku i emocionalnu toplinu, ali postavljaju male zahtjeve, imaju slabu kontrolu bez postavljanja granica nad djetetovim ponašanjem. • primarno zadovoljavaju sve djetetove zahtjeve i želje. • takva djeca su često nesigurna i nesnalažljiva, impulzivna, slabe samokontrole, sklona agresivnosti kada se susretnu s ograničenjima i trenutačnim neispunjavanju želja i zahtjeva.

7. Četiri tipa roditeljskog stila odgoja: Indiferentan (zanemarujući odgojni stil) • podrazumijeva slabu kontrolu uz emocionalnu hladnoću roditelja. • roditelji postavljaju male zahtjeve, nemaju kontrolu nad djetetovim ponašanjem, djetetu ne postavljaju granice. • emocionalno su hladni, nezainteresirani za djetetove aktivnosti, zaokupljeni su sami sobom, rijetko iskazuju roditeljsku ljubav. • takva djeca su često neposlušna, neprijateljska, niskog su samopoštovanja, sklona delikventnim oblicima ponašanja. Bazično se osjećaju nesigurnim, promjenjivog su raspoloženja, slabe samokontrole.

8. Četiri tipa roditeljskog stila odgoja: Kontrola AUTORITARNI AUTORITATIVNI INDIFERENTAN PERMISIVNI Toplina Toplina

9. Zašto je važna dosljednost u odgoju • Dijete treba upoznati i s posljedicama određenih ponašanja kako bi znalo kada i što će uslijediti ako se ponaša prikladno odnosno neprikladno. • Važno da su roditelji dosljedni u odgoju, time šalju djeci poruku da misle ozbiljno ono što govore te da im se može vjerovati. • Odgoj treba biti prilagođen razvojnoj fazi i individualnosti djeteta, pri čemu treba prepoznati i razumijeti djetetove potrebe, njegovo ponašanje i moguće reakcije.

10. Naredbe i postavljanje granica • Naredbe se najčešće temelje na kazni te na djetetovu strahu od kazne i ljutnje roditelja, a postavljanje granica na izbjegavanju konflikata i igre moći između roditelja i djece. • Važno unaprijed objasniti koje ponašanje se od djeteta očekuje i to što jasnije i detaljnije kako bi ono razumjelo koje ponašanje je prihvatljivo, a koje ne. • Treba ga upoznati i s posljedicama određenih ponašanja kako bi znalo kada i što će uslijediti ako se ponaša prikladno/neprikladno. Tako postavljanjem granica se izbjegava nastanak problema jer ih postavljamo unaprijed, prije nego što problem nastane. • Prijetnje, ucjene, uvrede i ponižavanje djeteta ukazuju na moć odraslih odn. na bezvrijednost i nesposobnost djeteta.

11. Naredbe i postavljanje granica • U situacijama kada dijete viče ili plače jer nije dobilo ono što je tražilo,  treba djetetu objasniti zašto ne može dobiti ono što želi i ponudi mu rješenja koja uključuju odlaganje zadovoljenja trenutnih želja ili zamjenu za traženo. • Ukoliko se popusti i dijete dobije što želi, vjerojatno je da će se takvo (neželjeno) ponašanje više pojavljivati. • Samo zato što je neka metoda uspješna u jednom trenutku i pomaže kontrolirati djetetovo ponašanje, ne znači da je dobra za dijete ili da će uvijek ”upaliti”.

12. Moć nagrađivanja, pohvala i privilegija • Postoje mnogi postupci kojima djeca uče razlikovati poželjno od nepoželjnog ponašanja. Jedan od najmoćnijih je nagrađivanje, pogotovo u obliku pohvala i privilegija (podrazumijeva omogućavanje djetetu nečeg što ga veseli poput duljeg gledanja televizije). • Negativne posljedice: izostanak privilegije poput duljeg gledanja televizije i sl. • Dijete se ne smije kažnjavati tako da mu se uskraćuju bazične potrebe kao na primjer hrana, sigurnost, ljubav…, niti ga fizički kažnjavati

13. Moć nagrađivanja, pohvala i privilegija • Dijete treba nagrađivati kada promijeni nešto u svojem neprimjerenom ponašanju, a dosljednošću u tome dijete će početi mijenjati svoje ponašanje u pozitivnom smjeru. Roditelj mora postaviti djeci unaprijed jasne, konkretne i dobro definirane granice (pravila ponašanja) te objasniti koje privilegije i pod kojim uvjetima mogu dobiti ili zaslužiti odn. pod kojim ih uvjetima mogu izgubiti.

14. Roditeljski stres • Stresni događaji koji nas dovedu u stanje stresa i uznemirenosti su oni koje procjenjujemo kao prijetnju, kao neki mogući gubitak, ali i kao izazov. Stres roditeljske uloge ili roditeljski stres, spada u takve situacije, ali je ipak kvalitativno različito iskustvo od stresa u drugim životnim ulogama. • Pokazalo se da je roditeljstvo stresnije za one roditelje koji imaju manje znanja, koji sebe vide manje kompetentnima za roditeljsku ulogu, imaju manje emocionalne i praktične podrške u životu, ali i kad dijete ima određene zdravstvene ili ponašajne teškoće.

15. Roditeljski stres • roditeljski stres se ne pojavljuje samo u iznimno teškim situacijama (npr. uz tešku bolest ili teškoće djeteta), nego i u svakodnevnim situacijama • moguće da se javi kod mnogih jer se većina roditelja suočava sa svakodnevnim teškoćama roditeljstva – stresnim događajima. • roditelji koji su pod intenzivnijim roditeljski stresom češće svoju djecu opažaju negativno i skloniji su neadekvatnim roditeljskim postupcima. A neadekvatni roditeljski postupci povezani su kasnije s teškoćama kod djeteta.

16. Izvori roditeljskog stresa nisu za sve jedinstveni, odnose se na više aspekata roditeljstva. Stres povezan s karakteristikama djeteta: • zahtjevnost djeteta, • zdravlje djeteta, • adaptiranost, • neispunjena očekivanja od djeteta

17. Stres koji prati interakciju roditelja i djeteta: * Vezanost za dijete * Nekompetencija * Discipliniranje djeteta * Komunikacija s djetetom Stres koji se odnosi na karakteristike roditelja i njegove socijalne mreže: • Nedostatak podrške • Ograničenja rod. uloge • Odnosi sa supružnikom • Materijalna situacija • Zahtjevnost drugih uloga

18. Roditeljski stres • Ono što pomaže roditelju koji je pod stresom jest briga za sebe, jer je važno da roditelj nauči brinuti i o svojim potrebama, kako bi otkrio vlastite načine suočavanja sa stresom, potrebu za podrškom i izgradio podršku. • Tada se primjerenije može usmjeriti i na potrebe djeteta • Kao što se dijete mijenja, mijenja se i roditelj • Bolje razumijevanje sebe i djeteta vodit će smanjenju neučinkovitih rješavanja sukoba.

19. Kako pomoći • Roditelju pod stresom treba: vrijeme, podrška, strpljenje, osjećaj da ih drugi razumiju i da im drugi žele pomoći. • Roditelju treba uvažavanje njegovih/njenih osobitosti i osobitosti djeteta.

20. Kako pomoći • Dobro je primijeniti sve ono što inače pomaže: aktiviranje vlastite kreativnosti, izražavanje emocija, primjenjivanje opuštanja i relaksacije, koristiti svoje učinkovite načine nošenja sa stresom (koje smo možda i zaboravili), pokušati naći još neki novi… • Tražiti pomoć i podršku u tome! • Podrška bliskih osoba je najvažniji zaštitni faktor, ukoliko je nedovoljna – potražiti pomoć stručnjaka.

21. - Kraj - Hvala na pažnji!