Komercijalni interes i profesionalna etika u ljekarnikovom djelovanju

1. Komercijalni interes i profesionalna etika u ljekarnikovom djelovanju Socijalno-refleksivni pristup

2. Moto predavanja: “Čovjek ne može istovremeno od zajednice stjecati bogatstvo i biti čašćen.”(Aristotel, Nikomahova etika)

3. Što su temeljne situacije čovjekovog životnog opstanka? • bol, bolest, fizička i psihička patnja, neizmjerni broj nedaća i nesigurnosti koje život sam po sebi nosi, ali i sama konačnost života (koja za mnoge ljude podrazumijeva, među inima, i brigu o spasu vlastite duše), predstavljaju temeljne situacije čovjekovog životnog opstanka • takve se situacije nazivaju još i stanjima ili stvarima “unutrašnje egzistencije”(Jaspers) • razvidno je da se ne radi o prolaznim nevažnostima u svakodnevnom životu već o “graničnim situacijama” ili nadmoćnim događajima, odnosno stanjima i stvarima povrh kojih “ne možemo ići, koje ne možemo mijenjati”(Jaspers) s kojima se čovjek sam, bez pomoći drugih, teško može uspješno nositi

4. U kakvoj su vezi temeljne situacija čovjekovog životnog opstanka i profesije? • imamo li na umu da je rasprostranjenost “graničnih situacija” velika, odnosno da su njihova ponavljanja u životu neizbježna (jer sve one pripadaju “životu kao takvom”,Jaspers), od iznimne je važnosti - ne samo za svakog pojedinog čovjeka, već i za društvo u cjelini – legitimirati grupe stručnjaka čiji je primarni zadatak pomagati ljudima u takvim situacijama • grupe “pomagača” isključivo “zaduženih za nas”, odgovornih i angažiranih za nas i oko nas kako bi se što bolje nosili s brojnim nedaćama života, nazivamo profesijama • obavljajući ovako iznimno važan zadatak, profesije na bitan način doprinose ukupnoj dobrobiti društva • valja reći još i ovo: • budući da pomagač i onaj kome se pomoć pruža stupaju u interpersonalne odnose, taj odnos u suštini nikad ne može biti sasvim formalan, objektivan i indiferentan

5. Među pomagačima “zaduženima za nas”, ljekarnici zasigurno zauzimaju značajno mjesto • kao grupe stručnjaka, ljekarnici, naime, raspolažu ogromnim korpusom znanja o terapeutskim učincima lijekova ali i o mogućim rizicima, odnosno nuspojavama koje svaki lijek potencijalno ima • koliko je god, naime, tehnološki napredak lijekove učinio i sigurnijim i učinkovitijim, današnji su lijekovi, paradoksalno, “jači i stoga opasniji nego što su bili u prošlosti”(Manass,2003) • da je tome tako, najbolje potvrđuje jedan neslavan podatak: nuspojave danas dovode do “porasta mortaliteta i morbiditeta a time i porasta troškova za zdravstvo te predstavljaju glavni javno-zdravstveni problem”(Leendertse et al.,2010) • budući da je medicinski ispravno i odgovorno pripisivanje i izdavanje lijekova od presudne važnosti ne samo za zdravlje svakog pojedinog čovjeka već i za zdravlje sveukupne zajednice, pred ljekarnika se imperativno postavlja zahtjev preuzimanja odgovornosti za pozitivan ishod farmakoterpije

6. Prvi zaključak koji proizlazi iz dosadašnjih analiza: • ljekarnici primarno djeluju u ime višeg interesa a ne u ime svog osobnog, sebičnog, partikularnog interesa • da bi se viši interes, to jest interes onih u čije ime djeluje ostvario, ljekarnici svoje djelovanje trebaju temeljiti ne samo “na znanju nego i na vrijednostima”(Benson et al.,2009) • distinktivnu karakteristiku profesija u odnosu na druga zanimanja treba, dakle, prije svega tražiti u postojanju profesionalne kulture, profesionalnih vrijednosti, normi, načela... • uostalom, upravo se u kategorijama profesionalne etike i vrši prosuđivanje profesija kao i njihova unutarnja i vanjska kontrola • vrijednosna komponenta nije, dakle, kontingentni(slučajni, ne nužni) već konstitutivni, neizostavni element ljekarnikovog djelovanja • zahtjev da etička dimenzija (p)ostane “fundamentalna za profesionalno ljekarnikovo djelovanje”(Nimmo and Holland,1999) kao i zahtjev da ljekarnici razumiju “ne samo znanstvene već i socijalne aspekte korištenja lijekova”(Manasse,2003), u posljednjih se nekoliko godina postavlja radikalnije nego ikad prije

7. Pred nama je, međutim, upadljiva sasvim suprotna činjenica: izostanak ljekarnikove profesionalne etike • na neusklađenost komercijalnog interesa i profesionalne etike tj. na njezine pogubne posljedice, davno se upozoravalo: • u Shakespearovoj (1564.- 1616.) drami “Romeo i Julija”, ljekarnik , uz izdašnu novčanu nagradu, prodaje Romeu “gutljaj otrova” unatoč tome što su zakoni “prijetili smrću svima u Mantovi” tko tako što učini • uboštvo ovog fikcionalnog ljekarnika nadvladalo je, naime, strah od sankcija, te ljekarnik, bez puno dvoumljenja i moralnih skrupula, daleko od očiju javnosti, grubo kršeći postojeće stroge zakone, Romeu prodaje • “tako oštar, tako brz napitak, da raziđe se po svim žilama i da se smjesta mrtav sruši pilac, života sit...” Na neusklađenost kom

8. Referencijalno uporište za prokazivanje podvojenosti općeg i privatnog interesa predstavlja još i: • Molièr (1622.-1673.); sarkazmi ovog autora na račun neetičnosti liječnika/ljekarnika su općepoznati: • liječnici “liječe” bolesnika samo zbog osobne koristi pokazujući krajnju “gipkost” u “pitanjima savjesti” te kao takvi zasigurno ne zaslužuju naše povjerenje • socijal-utopist Charles Fourier (19.st) u svakoj sferi života pronalazi suprotstavljanje pojedinačnog interesa kolektivnom: • ”Pravnik-advokat želi da se nesloga ustali u svim bogatim obiteljima i da mu donosi unosne procese. Liječnik želi svojim sugrađanima prave groznice i upale. On bi propao kada svijet ne bi umirao od bolesti, isto kao i advokat ako bi se spor riješio putem arbitraže...Arhitekt, zidar, tesar, žele silovit požar koji će progutati stotinjak kuća i pospješiti njihov posao”.

9. O pogubnim učincima izostanka profesionalne etike ljekarnika (dakako, stvarnih a ne fikcionalnih) govori se i danas • iznose se čvrsti dokazi da farmaceutski i medicinski establišment funkcionira kao profitna organizacija kojoj je na prvom mjestu vlastita zarada a ne briga o potrebama bolesnika • evo djelić te nesmiljene kritike: • novinski napisi – • ”Ljekarnici se brinu za nas ?Ne, za profit”.(Jutarnji list, Goranka Jureško,11.09.2007.) • “Pohlepni ljekarnici prodali su nam tamiflu bez recepta”(Slobodna Dalmacija,14.11.2009.) • “Ministrica odbila kupiti netestirano cjepivo” jer ga smatra “urotom farmaceutske industrije kojom se ucjenjuje svijet”(Slobodna Dalmacija,14.11.2009.)

10. Pregled nekih važnijih knjiga u kojima se prokazuje neetičnost medicinskog i farmaceutskog establišmenta • Medicinska Nemezis(Illich,1976.) • The Politics of Cancer, Revisited(Epstein,1998) • The Truth About the Drugs Companies. How they decive us and what to do about it(Angell,2004) • Inventing Disease and Pushing Pills: Pharamaceutical Companies and the Medicalization of Normal Life(Blech,2006) • Prodavanje bolesti. Kako nas farmaceutska industrija pretvara u pacijente (Moynihan i Casseles, 2007) • Prirodni lijekovi za koje ‘oni’ ne žele da vi znate(Trudeau,2007) • Doktrina šoka. Uspon kapitalizma katasrofe(Klein,2008) • Lijekovi ili priča o obmani: zašto raste potrošnja lijekova i kako je zaustaviti(Gajski,2009) • Nuspojava: smrt. Ispovijesti farmaceutskog insidera(Virapen,2010) • Druga strana potošačkog raja. U klopci između bolesti i zdravlja(Vrček, 2010) • Korupcija u hrvatskkom zdravstvu(Gorjanski i sur., 2010) • Korporatizam (Grupp,2011)

11. Na neetičnost ljekarnika upozoravaju i brojna sociološka istraživanja • Almarsdottir et al.,2000;Morgal Traulsen et al.,2002;Morgal Traulsen and Noerreslet, 2004 • svima njima zajedničko je apodiktička tvrdnja: • farmaceutski i medicinski establišment, a samim tim liječnička i ljekarnička profesija, funkcionira kao profitna organizacija kojoj je na prvom mjestu briga o vlastitoj zaradi a ne zdravstvena dobrobit bolesnika • Zbog sve očitijeg ljekarnikovog laksizma(labavosti u moralu), u kolektivnoj percepciji ljekarnik sve više kotira kao puki trgovac-biznismen kojem primarni interes nije služiti pojedincu i zajednici općenito već isključivo raditi za individualni, parcijalni, sebični interes – osobnu materijalnu dobit

12. Javnost je sve više svjesna da je etika sve slabiji vodič ljekarnikovog djelovanja • Tako naprimjer Prisega, kao oblik etičkog inicijacijskog rituala, kojim se ljekarnici javnosti deklamiraju skupinom stručnjaka koja svoje djelovanje stavlja u “službu humanosti” i “općeg interesa”u današnjim okolnostima, djeluje krajnje ironično - kao svojevrsni moralni strabizam • malo tko se, naime, može oteti dojmu da ljekarnici, unatoč obvezujućoj snazi Prisege, zapravo jedno govore a drugo rade • i najnaivniji, naime, iz iskustva, tj. empirijski konstatiraju da se ljekarnikovo djelovanje neumitno udaljava od svog prvobitnog karaktera i svrhe – etičkog i altruističkog djelovanja kojem je primarni cilj zdravstvena dobrobit pacijenta

13. Ljekarnikov laksizam (labavost u moralu) • zbog sve očitije ljekarnikove labavosti ili “gipkosti” morala, u kolektivnoj predodžbi ljekarnici sve manje kotiraju kao zdravstveno-zaštitni profesionalci primarno zaduženi za naše zdravlje a sve više kao puki trgovci – biznismeni • istraživanje pokazuje da čak 1/3 ispitanika ljekarnike smatra biznismenima(Hargie et al.,1992) • ovakvoj predodžbi pridonosi činjenica da su financijski, komercijalni aspekti puno više prisutni u ljekarnikovom djelovanju - ljekarnik, naime, prodaje farmaceutske proizvode u kontekstu koji više nalikuje trgovini na malo nego na prostor u kojem se pruža profesionalna usluga • ((((upada u oči da riječi “laksizam” i “laksativ” slično zvuče; riječ je o interesantnom kalamburu ili igri riječima koje slično zvuče ali imaju različita značenja; iako imaju različita značenja, i laksizam i laksativ, po svemu sudeći, imaju isti konačni rezultat s jednom bitnom razlikom: dok je konačni učinak laksizma (labavosti u moralu) nepoželjan (jer destabilizira društvo), konačni učinak laksativa je poželjan (jer stabilizira čovjekov fiziološki proces ))))

14. Na tragu ovakvih uvida/dokaza i socijalni teoretičari i najšira javnost se sve češće pita: • “Jesu li ljekarnici prvenstveno zdravstveni profesionalci ili puki trgovci lijekovima?”(Masongo,2005)

15. Navedeno pitanje držimo krajnje problematičnim • Ovako binarno dihotomna formulacija je bitno promašena zato: • jer pitanje čini retoričkim; ako vlada unisono mišljenje da su ljekarnici primarno trgovci koji se u svom djelovanju ne vode etičkim načelima, onda bi, u najmanju ruku, navedenoj tvrdnji trebalo prethoditi pitanje: • Zašto ili kako je do toga došlo? • jer profesionalnu etiku i komercijalni interes stavlja u oštru opreku tako da se moramo opredjeliti ili za profesionalnu etiku ili za komercijalni interes; držimo, međutim, da je njihova koegzistencija moguća, ali, dakako, pod određenim okolnostima • jer ne uspijeva objelodaniti ono bitno: • širi društveni kontekst koji određuje konstelaciju ljekarnikovog osobnog, materijalnog interesa te profesionalne etike kojom se uski, partikularni interesi prekoračuju • jer implicira da se problem izostanka ljekarničke etike tiče isključivo osobne odgovornosti ljekarnika

16. Atributivna teorija profesija • binarno dihotomna formulacija spomenutog pitanja nastaje na postavkama tzv. atributivne teorije profesija • riječ je o teoriji koja implicira i najodlučnije inzistira na radikalnoj opreci, to jest na nepomirljivosti privatnog, komercijalnog interesa i profesionalne etike • ukupnu bilancu njezinih temeljnih postavki sabiru sljedeće tvrdnje: • komercijalni interes i profesionalna etika su dijametralno suprotstavljeni, u opoziciji • komercijalni interes i profesionalna etika predstavljaju drugačije vrijednosti, kako po funkciji tako i po značenju: • komercijalni interes je, po prirodi, utilitaran, instrumentalan i eksploatacijski • profesionalna etika se temelji na socijalnom povjerenju koje ne računa na recipročnu korist • koegzistencija jednog i drugog nije moguća: tamo gdje je prisutan komercijalni interes nema mjesta profesionalnoj etici, i vice versa

17. Tradiranje socijalno -refleksivnog pristupa ljekarničkoj etici • za razliku od atributivne teorije i njezine metafizičke, apstraktno stilizirane predstave o potpunoj neusklađenosti profesionalne etike i komercijalnog intresa, držimo da je njihova koegzistencija moguća, dakako, samo pod određenim uvjetima • riječ je o socijalno-refleksivnom pristupu u kojem se, vodeći računa o dijakroničnom karakteru profesija, točno poklapaju dvije uzajamno isprepletene teze: • etika kao konstitutivni element profesije ne predstavlja ni izoliranu ni postojanu, nepromjenjivu kategoriju • društvo i etika su u nerazdvojnoj korelaciji; drugim riječima, svako čovjekovo djelovanje i odluke empirijski su uvjetovane • pogled na tu uvjetovanost se ne može i ne smije isključiti

18. Što nam socijalno-refleksivni pristup omogućava? • objasniti ne samo u što se sveukupno ljekarnikovo djelovanje danas transponiralo već i zašto odnosno kako je do toga došlo • pokazuje se, dakle, da se pitanje: “Jesu li ljekarnici zdravstveno-zaštitni profesionalci ili puki trgovci”? ne može dati bez odgovora na pitanje: “U kakvoj situaciji, tj. u kakvom političko-ekonomskom i socijalnom okruženju ljekarnici djeluju”?

19. Pravo je, dakle, pitanje: • Kakvi su izgledi da ljekarnici u novim društvenim okolnostima poznatim pod nazivom deregulirani kapitalizam primijenjuje etička načela? • deregulirani kapitalizam, među inima, deregulira/liberalizira i tržište lijekova pretvarajući lijekove u običnu robu koja se poput bilo koje druge robe na tržištu može slobodno prodavati/kupovati

20. Opreku između profesionalne etike i komercijalnog interesa, atributivna teorija ispravno izvodi i tumači • Opreka komercijalnog interesa i etike izranja, naime, iz početnog značenja riječi “profess” koja nastaje u 18. st. u Britaniji a koristila se kao suprotnost aktivnosti trgovine/trgovca • Pojam se koristio kao oznaka za posebnu aktivnost “gentlemana” - osobe visoko moralnih karakteristika (čovjeka od povjerenja) dovoljno bogatog i slobodnog/dokonog da ne treba zarađivati za život • trgovci, čijem djelovanju, za razliku od profesija, “nedostaje upravo ‘pozvanost’, tj. čvrsta idejna linija između osobe i nekog životnog sadržaja” smatrali su se nepouzdanima; već je u staroj Indiji naziv za komisionara, posrednika, ujedno postao naziv za onoga tko živi od varanja svojih bližnjih.”(Simmel,2004) • proizlazi da je zarađivanje novca, trgovanje (“being in trade”) u određenom smislu neprilično i protivno prirodi istinskog profesionalizma(Friedman, Phillips,2003.)

21. Komercijalni interes versus profesionalna etika • za razliku od trgovca koji nema “nikakav sigurno navodljiv sadržaj osim novčane zarade”(Simmel,2004), profesije su orijentirane na pružanje usluga “koje se ne mogu unaprijed vidjeti u izlogu” • riječ je o onoj vrsti stručnjaka kojima “kupac” treba povjeriti svoj “život, zdravlje, novac, vlasništvo, pa čak i besmrtnu dušu”(Haralambos i Holburn,2002) • profesije se, kako to kaže Jaspers, bave stvarima i stanjima “unutarnje egzistencije” (strah, patnja, bolest, duhovno spasenje, život, smrt...)

22. Kakav je status profesija danas? • iako je nedvojbeno da se danas djelovanje profesija u značajnoj mjeri udaljilo od svog izvornog značenja – plemenitog i časnog zanimanja kojem zarada nije krajnja svrha i cilj – djelovanje profesija se i dalje nastoji, dakako više na teorijsko-konceptualnoj i normativno-načelnoj a manje na praktičnoj razini, smjestiti s onu stranu tržišta, tj. ne “okaljati” komercijalizmom

23. Definicija profesije u suvremenom Oxford English Dictionary potpuno je intonirana atributivnom terorijom • pod pojmom “profesija” podrazumijeva: • zanimanje koje se temelji na ovladavanju kompleksnim znanjima i vještinama • za razliku od trgovca čiji je cilj isključivo osobna zarada, profesije imaju za cilj dobrobit društva • članovi profesije se zavjetuju da će svoje kompetencije primijenjivati u korist općeg dobra i to na načelima morala, altruizma te promovirati javno dobro unutar svoje domene djelovanja • (poziv, vocation - vrsta znanja koja primarno služi drugima; profess – položiti zavjet; javno deklamirati)

24. Današnje društvo više ne pruža uvjete za idealtipsko djelovanje profesija • u aktualnom, stvarnom stanju društva u kojem zapravo svatko radi da bi zaradio za život, nema više valjanog razloga zašto profesije ne bi sadržavale, u različitom stupnju i u različitim udjelima, elemente i komercijalnog interesa i profesionalne etike • profesije, dakle, postaju skupine stručnjaka koje imaju “dvojni karakter koji uključuje i pružanje usluga i ekonomsku zaradu”(Evetts,2003) • za razliku od atributivne teorije, držimo da “javni interes i profesionalni samointeres ne trebaju nužno biti na suprotnim krajevima; drugim riječima, ostvarenje samointeresa nije nužno inkompatibilno s unapređenjem javnog interesa”(Saks,1995)

25. Naša temeljna teza treba jedan bitan dodatak: • prorcija suprotstavljenih elemenata ili dviju oprečnih logika, nije fiksna već promjenjiva: ako se za to steknu uvjeti, komercijalni interes ima cilj potisnuti profesionalnu etiku i obratno • na praktičnoj razini, optimalni udjeli ove dvije oprečne logike se vrlo teško mogu ostvariti – izostane li pak izvanjsko društveno posredovanje/usmjeravanje, mogućnost njihovog usklađivanja ravna je utopiji

26. Poticajan kontekst za postavljanje naših teza, tj. socijalno-refleksivnog pristupa ljekarničkoj etici, nalazimo kod Shakespeara • riječ je o jednom jednostavnom, ali nimalo trivijalnom Shakespearov zapažanju iznesenom u već spomenutom literarnom klasiku; stoga je prilika da mu se, nakratko, vratimo • Shakespeare decidirano tvrdi da u to vrijeme ljekarnicima “ni svijet ni zakoni” nisu bili prijateljski“, tj. nisu postojali zakoni koji bi ljekarnicima omogućili da se “obogate” • upoznat s takvim stanjem stvari, Romeo je ispravno naslutio da će, ako ponudi izdašnu novčanu nagradu, ljekarnika lako privoliti da prekrši stroge zakone te mu proda zabranjenu supstanciju

27. Uz pomoć Shakespearea, u prvi plan dovodimo sljedeću tvrdnju: • to što su današnji ljekarnici nesumnjivo (postali) bogati, ima se, prije svega, zahvaliti činjenici da su današnji svijet i današnji zakoni ljekarniku postali “prijateljkski” • prevedemo li ovaj izraz na suvremeni političko-ekonomski žargon, to bi značilo: zato jer im današnji svijet i zakoni stvaraju “uzbudljive tržišne prilike”(Klain,2009) • prijateljski “svijet” i “prijateljski zakoni” imaju svoje nazive: • “prijateljski svijet” je svijet dereguliranog kapitalizma • “prijateljski zakoni” su zakoni o deregulaciji ili liberalizaciji tržišta lijekova

28. Da bi se danas ljekarnici obogatili, nije potrebno kršiti zakone(kao što je to učinio spomenuti fikcionalni ljekarnik) • naprotiv, sadašnji zakoni ljekarniku neposredno omogućuju bogaćenje jer mnogim supstancijama, pa čak i onim “jakim”, što znači potencijalno opasnim/otrovnim, dozvoljavaju da se slobodno prodaju • budući da neumitna logika svakog bogaćenja, pa tako i ljekarnikovog, vodi ka inverziji ciljeva(ako ne na početku a ono, sasvim sigurno, vremenom), ona će neumitno dovesti do toga da: • briga o vlastitoj zaradi počinje potiskivati ljekarnikovu primarnu zadaću – brigu o zdravstvenoj dobrobiti pacijenta, odnosno brigu o zdravstvenoj dobrobiti cijelog društva (jer je zdravlje uvijek i na bitan način i nadindividualna kategorija)

29. U Shakespearovom objašnjenju se nerazmrsivo isprepleću metodološka postavka i substantivna tema • uz pomoć Shekespearovih analiza uspjeli smo “klatno” analiza razloga izostanka etike s individualnog plana pokrenuti u smjeru istraživanja društva • Shakespearovo zapažanje pruža nam čvrsto uporište za našu temeljnu tvrdnju: • da bi komercijalni interes i profesionalna etika koincidirali, tj. da bi bili komplementarni, potrebno je robusno društveno posredovanje, tj. zakoni koji ljekarnicima nisu “prijateljski”; jednom riječju, potrebna je regulacija • društvo, u krajnjoj konzekvenciji, određuje hoće li se, i u kojoj mjeri, ljekarnici “odmetnut” od svog primarnog cilja (općeg dobra) ostvarujući više moći i novca nego korisnici njihovih usluga zdravlja

30. Bitne napomene: • nemamo namjeru ljekarnike amnestirati svake individualne odgovornosti zbog neetičkog ponašanja kojem, u posljednje vrijeme sve više, svjedočimo • cilj nam je ukazati na činjenicu da vladajuća neoliberalna ekonomsko-politička paradigma, unutar koje ljekarnici djeluju, na bitan način određuje njihovo individualno ponašanje • društveni je svijet obilježen takvom asimetrijom da je ne može otkloniti nikakva doza individualnog zanosa, entuzijazma, prizivanje moći slobodne volje, nikakav dobri duh • društvena inercija toliko sputava individualno djelovanje da društvo valja uzeti kao specifični entitet, entitet sui generis (Latour,2006)

31. Zašto je bitno da zakoni ljekarnicima ne budu “prijateljski”? • hoće li izostanak ljekarničke profesionalne etike biti tek primjer pojedinačne, iako nimalo naivne pokvarenosti (kao što je to bio slučaj s fikcionalnim ljekarnikom) ili će, naprotiv, postati stanje pokvarenosti koje se nezadrživo i kapilarno širi u društvu, kao što se to događa danas, u krajnjoj konzekvenciji ovisi o tome jesu li ljekarnicima zakoni “prijateljski” • ako su zakoni “prijateljski”, ljekarnici, ako to hoće, mogu, s “nepodnošljivom lakoćom”, obrnuti primarni cilj svog djelovanja: na uštrb zdravlja ljudi ostvariti osobni, novčani, u pravilu veliki, probitak

32. Da naša teza ne bi djelovala klimavo, podzidat ćemo je još nekim saznanjima • socijalna psihologija: • “razlika između osobe koja se ponaša pošteno i one koja se ne ponaša tako u većoj je mjeri funkcija osobe nego crta osobnosti uzetih izdvojeno od situacije”(Prijić-Samaržija,2006) • narodna mudrost: • Prigode beru jagode; Prilika čini lopova • literatura: • “Teško je naći čovjeka da trajno je vladanja časna”.(Pančatantra, III.st n.e., indijska zbirka pripovijedaka od 5 knjiga; Pañcatantra=petoknjižje) • ”Savjest se katkad pritaji, zato postoje zakoni”(Saramago,Sva imena)

33. Socijalno refleksivni pristup ljekarničkoj etici – osnovne odredbe • odbacujemo eventualne prigovore da je naša teza ispala iz “kabanice” ekstremnog društvenog determinizma, teorije po kojoj objektivna društvena struktura u potpunosti određuje individualno (ne)etičko djelovanje • naš je cilj “klatno” analize izostanka ljekarnikove profesionalne etike s individualnog plana pomaknuti u smjeru analize šireg društvenog sklopa, tj. istaknuti činjenicu da individualno ponašanje “presjecaju i druge društvene sile”(Latour,2010) • odbacujemo tvrdnju da vrijednosni etički sistem stvarno može pripadati samo pojedincu, tvrdnju koja “često implicitno ali ponekad i eksplicitno objašnjenje jaza između ideala i prakse pronalazi u nedostacima individue a ne u širem sistemu čiji su oni dio.”(Benson et al, 2009.) • glavne razloge sve većeg izostanka ljekarničke etike pronalazimo u “interakciji između individue, radne kulture, institucionalne strukture i šireg socijalnog sistema i procesa”(Benson et al.,2009)

34. Kratka povijest razloga regulacije tržišta lijekova • poč. 20. st. znanstvenici i utjecajni medicinski eksperti zagovarali su regulaciju kvalitete lijekova kako bi zaštitili pacijente od opasnih (krivotvorenih) lijekova • u strahu od katastrofe (poput one talidomidske) koji bi njihovi proizvodi mogli (ponovo) izazvati, promptno su im se pridružile velike, tehnološki sofsiticirane farmaceutske tvrtke • vođeni idejom o uspostavi sigurne i terapeutski učinkovite terapije, novonastala koalicija je rezultirala uspostavom državne regulative ne samo kvalitete lijekova već i njihovog izdavanja – većinu lijekova smio je pripisivati samo liječnik a izdavati ih je smio isključivo ljekarnik • znakovito je da su se lijekovi koje je smio pripisivati samo liječnik a izdavati samo ljekarnik, nazivali “ethical pharmaceutical”(Abraham,2008)

35. Društvo tzv. “liberalnog blagostanja” • djelovanje profesija se nastoji držati s onu stranu tržišta, podalje od njegovog razornog načela profita, ne “okaljati” ga komercijalizmom • državnom regulativom – jer regulativa samo po sebi ne dovodi nužno do smanjivanja “raznovrsnosti djelovanja i mišljenja, dakle, lične slobode”(Lem,1977) – omogućeno je da profesije budu izmještene izvan okvira zakona tržišta, tj. da djeluju u institucionalnom i političkom okviru koje njihovo djelovanje podvrgava općem interesu • profesije su se smatrale “najvažnijim pojedinačnim segmentom društva” zato jer su na najbolji način integrirale pojedinca u društvo i na taj način doprinosile stanju “sociostaze”, tj. socijalne stabilnosti

36. Deregulacija = katalizator prevage tržišne logike/komercijalnog interesa nad profesionalnom etikom • deregulacija tržišta lijekova znači da se veliki broj lijekova koji su se prije mogli izdati samo na recept sada nalaze u slobodnoj prodaji, preko pulta (“over the counter” ili OTC) • deregulacija tržišta lijekova pretvara lijekove, “moćne simbole i zalog ljudi u nevolji”(Whyte et al,2002) u običnu robu koja se može slobodno prodati/kupiti poput bilo koje druge robe na tržištu • ili, u nešto oštrijoj formi: novi zakon o deregulaciji stvara pretpostavke za sve većom prevagom komercijalnih nad emanentno profesionalnim, etičkim aspektima ljekarnikovog djelovanja

37. Deregulirano tržište lijekova dovodi ljekarnika u posve novo ekonomsko okruženje • dolazi do radikalne izmjene fizičkog izgleda ljekarne koja se pretvara u običnu”trgovinu s aktivnom orijentacijom na marketing”(Lumme-Sandt and Virtanen,2002) što neposredno generira asimetriju udjela komercijalnog interesa i profesionalne etike • ljekarnik u takvom ekonomskom okruženju postaje puki trgovac koji ne uspijeva ispuniti svoju primarnu zadaću: • ni “transformirati prirodnu supstanciju u socijalni objekt”(Dingwall and Wilson,1995) • ni voditi brigu o pacijentu u kontinuitetu njegovog životnog opstanka • u komercijalnom okruženju, ljekarnik ima sve manju mogućnost pacijentu pružiti ljekarničku skrb, tj. osigurati sve uvjete za sigurnom i učinkovitom farmakoterapijom

38. Kakv je sadašnji sustav nagrađivanja ljekarnika? • ljekarnika se sve više plaća ne za znanje i usluge (“patient-centred profession”) nego za proizvode koje izdaje (“product-for-profit centred occupation”) • ljekarnik “sve više vremena provodi prodajući”(Shuval and Gilbert,1978), odnosno “distribuirajući”(Bernstain et al,2009) lijekove • novac, odnosno zarada postaje “ona čvrsta točka oko koje njihova djelatnost lebdi s neograničenom latitudom”(Simmel,2004) • takav sustav nagrađivanja “daje malo poticaja za pružanje savjeta o lijeku zato jer ljekarnikov prihod ovisi o proizvodima koje je izdao”(Edmunds and Calnan,2001) • može li se od ljekarnika očekivati da se, u svakom pojedinom slučaju, odupre komercijalnim strukturama našeg društvenog života i pokaže primjerenu količinu etičke odgovornosti neophodne za optimalan ishod farmakoterapije?

39. Zaključni komentar • gdjegod i gdjekad se pojave, “ekonomski i komercijalni faktori potiru razvoj ljekarnikove profesionalne etike” • komercijalizacija u ljekarništvu, naime, “dovodi do smanjivanja kako neposredne brige o pacijentu tako i smanjivanja razine socijalnih i etičkih standarda ljekarnikovog djelovanja.”(Foppe van Mil et al.,1999:395-6)