Da bi jedno društvo bilo moguće ono mora imati kulturu i jasne definicije šta je to patološko.

1. Cilj socijalne patologije jeste da otkrije objektivne, naučne kriterije za definisanje nepoželjnih pojava.

2. Društveni poremećaji kao posljedica društvenih uzroka imaju uticaja na postojeće društvo. Društvo kao sistem uvijek teži ravnoteži, a osnovna poluga jeste moralna saglasnost većine o tome šta društvo treba da bude. Iz ovoga proizilazi i hipoteza o opstojnosti društva.

3. Prema tome, ravnoteža i stabilnost društva su kriterij normalnosti, a neravnoteža i nestabilnost su patološke pojave koje ometaju prirodno kretanje društva.

4. Da bi jedno društvo bilo moguće ono mora imati kulturu i jasne definicije šta je to patološko.

5. Kultura jednog društva jest način života njegovih pripadnika; zbirka, ideja i navika koji oni uče, dijele i prenose iz pokoljenja u pokoljenje. (Ralph Linton).

7. Kultura je nacrt za življenje.(Clyde Kluckhohn).

8. Bez zajedničke kulture, članovi društva ne bi mogli komunicirati i surađivati, nastao bi haos i nered.

9. Kultura ima dva bitna svojstva: ona je naučena, a zatim je zajednička.

10. Kultura određuje kako članovi društva misle i osjećaju, usmjerava njihove postupke i definira njihov pogled na svijet. Te definicije su različite od kulture do kulture, tj.od društva do društva.

13. Svako društvo ima izvjesne zajedničke probleme kojima se mora baviti, npr.problem ovisnih članova društva.

14. Proces kojim pojedinac uči svoju kulturu svoga društva poznat je kao socijalizacija.

15. Primarna socijalizacija je proces koji se odvija u toku najranijeg djetinjstva, unutar porodice. Osnovni mehanizam socijalizacije je reagovanje na odobravanje i neodobravanje roditelja. Oponašajući starije u svojoj okolini dijete uči jezik i temeljne obrazce ponašanja svog društva.

16. Sekundarni oblici socijalizacije su školski sistem, skupine po zanimanju, generacijska skupina i sl. Unutar zadate grupe i u interakciji s ostalima osoba se uči pokoravati prihvaćenim običajima društvene skupine i poimati činjenicu da se društveni život temelji na pravilima i disciplini.

17. Bez socijalizacije, pojedinac bi jedva nalikovao ljuskom biću koje je po normama njegova društva definirano kao normalno.

18. Norma i vrijednost

19. Svaka kultura sadrži velik broj smjernica koje upravljaju ponašanjem u određenim situacijama. Takve su smjernice poznate pod nazivom norme.

20. Norma definira prihvatljivo i prikladno ponašanje u određenim situacijama. (muška - ženska odjeća, rituali, običaji)

21. Norme se provode pozitivnim i negativnim sankcijama, tj.nagradama i kaznama. Sankcije mogu biti neformalne ili formalne (gesta tijela ili novčana kazna). Cilj sankcije jeste da nametne normativne ponašanje.

22. Neke norme postaju službene kad se prevedu u zakone, koji se provode službenim sankcijama. Sankcije koji prisiljavaju na izvršenju normi bitan su dio onih mehanizama društvene kontrole koji se bave održavanjem reda u društvu.

23. Vrijednost jest uvjerenje da je nešto dobro i poželjno. Individualni uspijeh i materijalizam glavne su vrijednosti u zapadnom društvu. Rezultat je kompetetivno, novčano ili industijsko društvo.

24. Mnoge norme se mogu shvatiti kao odrazi vrijednosti, ili niz normi može se shvatiti kao izraz jedne jedine vrijednosti. Npr.vrijednost ljudskog života.

25. Zajedničke norme i vrijednosti važne su za funkcionisanje ljudskog društva. Čovjek nema instinkte, ali ima norme koje usmjeravaju i regulišu njegove ponašanje. Kada norme ne bi bile zajedničke, ljudi ne bi mogli razumijeti ponašanje drugih, ne bi mogli surađivati.

26. Bez zajedničkih vrijednosti ljudi ne mogu sarađivati – tada dolazi do nereda i haosa. Uređeno i stabilno društvo zahtjeva zajedničke norme i vrijednosti.

27. Statusom nazivamo nekoliko pozicija koje članovi zauzimaju u društvu (radni, porodični, polni, i itd.status). Status je definiran kulturom, unatoč činjenici što se temelji možda na biološkim faktorima. Status je ponekad relativno fiksiran i pojedinac može malo učiniti da izmijeni svoj propadnost određenoj poziciji u društvu.

28. Stečeni status je rezultat svrhovitog djelovanja i izbora pojedinca. Svaki je status popraćen nizom normi, koje određuju kako se ponašanje očekuje od pojedinca koji zaprema određeni status. Ta se skupina naziva ulogom.

29. Status supruga popraćen je ulogom supruga, status konobara popraćen je ulogom konobara. Igranje ili izvođenje uloge uključuje društvene odnose utoliko što jedan pojedinac igra neku ulogu u odnosu na druge uloge (roditelj-dijete, glumac-publika, muž-žena, itd.) pojedinci ulaze u interakciju na temelju uloga.

30. Društvene uloge regulišu i organiziraju ponašanje. Uloge pribavljaju red u društvenom životu i predvidljivost. Bitno je da su uloge konzistentne, te kao aspekt kulture tvore bitan dio smjernica i uputa nužnih za postojanje uređenog društva.