Prethodni postupak u pravu EU

1. Prethodni postupak u pravu EU Pripremio: doc.dr.sc.Tunjica Petrašević Pravni Fakultet Sveučilišta u Osijeku tpetrase@pravos.hr

2. ES kao sud ograničenih ovlasti (čl. 13/2 UEU) • Nacionalni sudovi kao europski sudovi • Kako je to naglasio Europski parlament, ‘’europsko pravo bi ostalo mrtvo slovo na papiru ukoliko se ne bi ispravno primjenjivalo u državama članicama, uključujući i nacionalne sudove, koji su stoga ključ europskog pravosudnog sustava i igraju glavnu ulogu u uspostavi europskog pravnog poretka’’ • nacionalni sudovi nemaju potpunu nadležnost odlučivati sporove koji uključuju primjenu EP • samo ES ima isključivu nadležnost neki pravni akt Unije proglasiti nevaljanim te ima zadnju riječ u interpretaciji europskog prava

3. mehanizam predviđen Osnivačkim ugovorom, temeljem kojeg se odvija komunikacija između NS država članica i ES • EP primjenjuju suci koji imaju različitu pravnu edukaciju, dolaze iz različitih pravnih tradicija i koriste drugačije metode interpretacije u svom radu • Sve to govori u prilog uspostave jednog ovakvog mehanizma koji će osigurati da se ista norma tumači na isti način u različitim državama članicama

4. ES je ulogu prethodnog postupka iz čl. 267 UFEU opisao kao ''...temeljnu za osiguranje prava Zajednice uspostavljenog Ugovorom i ima za svrhu osigurati da se pravo u svim okolnostima primjenjuje na jednak način u svim državama članicama.’’C-146/73 (Rheinmühlen). • Neke od najvažnijih presuda ES (poput Van Gend en Loos, Costa v. ENEL i Simmenthal) donesene su nakon što je nacionalni sud zatražio tumačenje od strane ES u prethodnom postupku

5. Za sud koji je uputio pitanje, prethodni postupak je samo jedna od faza nacionalnog postupka • Učinkovitost ovog sustava se temelji na zdravom dijalogu i izravnoj suradnji između NS i ES • Inicijativa za pokretanje ove vrste postupka je isključivo u rukama nacionalnih sudaca, • Prethodni postupak se dakle temelji na uzajamnom povjerenju i suradnji između ES i NS. • BITNO - Ne radi se o žalbenom postupku niti odnosu hijerarhije!!!

6. Koji sud može doći u komunikaciju? • U komunikaciju s ES može se kroz prethodni postupak uključiti bilo koji nacionalni sud. • Naime, pitanje o tome pred kojim će se nacionalnim sudom rješavati određeni spor koji će u rješavanju zahtijevati i primjenu europskog prava, rješava se na nacionalnoj razini (tzv. načelo nacionalne procesne autonomije) • Pravo EU ne miješa se u internu organizaciju sudstva u državama članicama, ali zahtjeva da uvijek postoji neki sud kojem će se pojedinac moći obratiti sa zahtjevom za zaštitu prava utemeljenog na pravu EU

7. U komunikaciju s ES putem prethodnog postupka tako može doći građanski sud, upravni sud, ali i kazneni sud, • ES smatra i ustavne sudove država članicama sudovima u smislu prava Unije.

8. Kada se pitanje koje se tiče europskog prava pojavi pred nacionalnim sudom, on može/mora pokrenuti prethodni postupak pred ES • Postupak se pred nacionalnim sudom, u tom slučaju, nastavlja tek u trenutku kad stigne odgovor ES • Iako je nacionalni sud obvezan iskoristiti odgovor ES, kako će to učiniti stvar je na koncu nacionalnog suda

9. Ugovorni temelj - čl. 267 UFEU • St.1. ES je nadležan je donositi prethodne odluke o: • Interpretaciji Ugovora • Valjanostii interpretaciji akata institucija, tijela, ureda ili agencija • St.2. Kada se takvo pitanje postavi pred bilo kojim sudom dč, taj sud možeako smatra da mu je odluka o pitanju nužna da bi presudio, zatražiti od ES da o tome odluči. • St.3. Kada se takvo pitanje postavi u predmetu koji teče pred sudom dč protiv čijih odluka nema pravnog lijeka na temelju nacionalnog prava, taj sud morapodnijeti stvar ES. • St.4. Ako se takvo pitanje postavi u predmetu koji teče pred sudom dč u vezi s osobom u pritvoru, ES postupat će u najkraćem mogućem vremenu. (novina!)

10. Uloga Europskog suda u prethodnom postupku • Temeljem prethodnog postupka, ES ima ulogu dati interpretacijuprava Unije ili odlučiti o njegovoj valjanosti, • ne primijeniti to pravo na faktičnu situaciju predmeta pred nacionalnim sudom, što je uloga nacionalnog suda. • ‘’Nije na Sudu da odlučuje o činjenicama u glavnom postupku ili da rješava razlike u mišljenju o interpretaciji ili primjeni pravila nacionalnog prava.’’ (vidi t. 5 Upute) • ES ulaže sve napore da ponudi odgovor koji će biti od koristi u rješavanju spora, ali je na sudu koji je postavio pitanje da izvuče odgovarajuće zaključke iz tog odgovora, ako je potrebno i tako da ne primjeni pravilo nacionalnog prava u pitanju. (t. 6 Upute) • npr. Simmenthal

11. Koji sudovi upućuju zahtjev? • Ugovor kaže: ''ako se takvo pitanje pojavi pred sudom...'', • bez daljnjeg pojašnjavanja koja tijela udovoljavaju pojmu suda. • Još više zbunjuje engleska verzija ugovora koja govori o sudu ili tribunalu (engl. court or tribunal). • BITNO - Države članice su prekludirane propisivati aktivnu legitimaciju jer bi na taj način a priori isključile određeni krug tijela od ovlasti upućivanja zahtjeva • Koncept EP – nije odlučujuće je li tijelo kao takvo priznato nacionalnim pravom!!!

12. koncept sudnije pozitivno definiran u čl. 267 UFEU pa je tu prazninu popunila sudska praksa ES. • Prvi predmet u kojem je ES odlučivao o tome što se smatra sudom u smislu čl. 267 UFEU (tadašnji čl. 177 UEZ) je predmet Vaassen • Iz prakse ES može se izvesti niz organizacijskih i funkcionalnih zahtjeva koji su relevantni za ocjenu može li neko tijelo uputiti zahtjev za prethodni postupak ES (case Dorsch Consult) • Ustanovljeno zakonom • Ima stalnu nadležnost • Neovisno(ne smije zastupati interese niti jedne od stranka) • Obvezatnu nadležnost (stranke mu moraju podnositi svoj predmet) • Primjenjuje pravna pravila • Rješava spor inter partes (odluka predstavlja pravo za stranke)

13. 1. Tijelo uspostavljeno zakonom • ES kaže “established by law’”. • Taj izraz ne znači zakon u užem smislu riječi, nego pravo. • Međutim termin pravo bi bio preširok jer primjerice ES tijelo uspostavljeno ugovorom ne smatra sudom u smislu čl. 267 UFEU premda de facto ugovor predstavlja pravo za stranke. • Case Dorsch Consult • Komisija je prigovarala da se radi o tijelu koje je uspostavljeno okvirnim proračunskim planom koji građanima ne dodjeljuje izravno prava niti nameće obveze

14. Da bi neko tijelo udovoljilo ovom uvjetu, : • ustroj tijela, • članovi i • procedura po kojoj tijelo postupa • moraju biti uređeni javnim pravom ili mora bar postojati određena mjera kontrole i sudjelovanja od strane javnih vlasti.

15. 2. Stalna nadležnost • Premda ES nije nikada pobliže definirao ovaj uvjet, očito je da je imao na umu isključiti ad hoc tijela • ad hoc arbitraže su isključene od ovlasti upućivanja zahtjeva. • Što se tiče stalnih arbitraža, relevantan nam je predmet Vassen-Goebbels. • arbitražno tijelo pitalo ES je li udovica Vaasen ovlaštena na mirovinu temeljem jedne Uredbe!? • Zaključak? - Ne može se dakle generalno reći da arbitražna tijela imaju ili nemaju ovlast uputiti pitanje već to treba utvrditi u svakom pojedinačnom slučaju

16. 3. Neovisno tijelo • Ovaj uvjet ima posebnu važnost u situacijama kada zahtjev ES upućuje tijelo koje nije dio redovitog pravosudnog sustava države članice i čije su osobine na granici između sudskog i upravnog tijela • U predmetu Corbiau (C-24/92), ES je rekao kako nizozemski Directeur des Contributions Directes et des Accises nije sud iz razloga jer je on čelnik tijela koje je donijelo spornu odluku te nije neutralna treća strana u postupku. • Također u slučaju da predmet po žalbi dođe pred Conseil d'Etat, tada on postaje stranka u postupku. • ES je rekao da uvjet neovisnosti znači da ''tijelo djeluje kao treća strana u odnosu na tijelo koje je donijelo spornu odluku ‘’ (case Wilson).

17. ovaj koncept ima dvije komponente: • Vanjskaznači da je tijelo koje odlučuje zaštićeno od vanjskih pritisaka pri odlučivanju. Tome u prilog ide zaštita od uklanjanja iz službe. • Unutarnja se odnosi na nepristranost što podrazumijeva objektivnost u odlučivanju i izostanak osobnih interesa tijela koje odlučuje • Da bi se udovoljilo ovim uvjetima moraju postojati jasna pravila o načinu izbora članova tijela, njihovu sastavu, duljini mandata, uvjetima za odstupanje s funkcije i sl.

18. 4. Tijelo ima obvezujuću nadležnost • ovaj uvjet ima tri komponente. • odluka tijela mora biti obvezujuća za stranke. • stranke ne mogu birati hoće li ili ne uputiti zahtjev tome tijelu i • stranke se ne mogu obratiti nekom drugom tijelu za rješavanje svog spora

19. Primjerice u predmetu Nordesee,ES je konstatirao kako arbitraža udovoljava velik broj zahtjeva iz čl. 267 UFEU: • ''istina je da, kako je primijetio arbitražni sudac, postoje određene sličnosti u aktivnostima arbitražnog sudišta u pitanju i redovnih sudova utoliko koliko je arbitraža uspostavljena u okviru prava, arbitražni sudac mora odlučiti u skladu s pravom i njegova presuda je među strankama res iudicata te se može izvršiti.'‘ ALI • ES je smatrao kako to nije dovoljno da se arbitraži prizna status suda u smislu tadašnjeg čl. 234 UEZ, a kao razloge koji se tome protive, naveo je da - stranke koje su ugovorom predvidjele nadležnost arbitraže nisu to bile dužne učiniti, te javne vlasti ni na koji način ne utječu na to da se spor podnosi na rješavanje arbitraži

20. 5. Postupak u kojem odlučuje je inter partes • Ukoliko tijelo primjenjuje kontradiktorni postupak to govori u prilog toga da se ono smatra sudom u smislu čl. 267, no to ipak nije neizostavan uvjet • Ako je pak postupak kontradiktoran, ES će tijelo koje je uputilo zahtjev smatrati sudom, čak i ako postupak još nije ušao u kontradiktornu fazu u trenutku podnošenja zahtjeva (C-162/73 Birra Dreher)

21. 6. Tijelo donosi odluku temeljem pravnih pravila • Premda će ovaj uvjet biti zadovoljen u većini slučajeva, on može ipak biti doveden u pitanje. • To se naročito javlja u situacijama kada tijelo može odlučivati temeljem onoga što smatra pravičnom odnosno razumnim,[1] odnosno postupa li prema zakonski propisanim postupovnim odredbama ili pak samo određuje vlastita pravila.[2] _____________________________________________________ • [1] C-237/98 Dorsch Consult (2000) ECR I-4549. • [2] C-195/98 Österreichischer Gewerkschaftsbund (2000) ECR I-10497.

22. 7. Ostali kriteriji koje ES može razmatrati prilikom ocjene smatra li neko tijelo sudom u smislu čl. 267 UFEU • iz sudske prakse jejasno da svi članovi nacionalnog tijela ne moraju biti pravnici, što ako baš nitko nije pravnik kao npr. u slučaju Broekmeluen. • Niz. Žalbeni odbor za opću medicinu uputio je prethodno pitanje ES. • Nitko od članova odbora nije bio pravnik. • Premda je ES prihvatio nadležnost • No, nije isključeno da bi ES mogao uzeti u obzir ovaj uvjet naročito u graničnim slučajevima. • Dakle samo iz razloga jer članovi tijela nisu pravnici, ES neće odbiti postupati po zahtjevu, međutim u kombinaciji s izostankom nekih drugih uvjeta to može biti odlučujuće.

23. Jasno je da ES prihvatio zahtjev kako bi dobio priliku protumačiti europsko pravo u sporu ali se opravdano pitamo dokle je ES spreman razvući pojam suda.!??? • Oklijevanje ES s jasnim definiranjem ovog pojma, nezavisni odvjetnik Colomer je kritizirao u slučaju De Coster sljedećim riječima: '' sudska praksa ES je kazuistička, vrlo elastična, znanstveno neutemeljena i nejasna da je moguće da bi pitanje koje uputi Sancho Panza kao upravitelj otoka Barataria bilo prihvaćeno.'' (par. 14!) • Na pomalo sarkastičan način, nezavisno odvjetnik Colomer želio je istaknuti da takva suviše fleksibilna sudska praksa može imati za posljedicu pravnu nesigurnost.

24. Dakle, samo ona tijela koju su dio domaćeg pravosudnog sustava koja su neovisna, odlučuju u skladu s pravnim pravilima u kontradiktornom postupku bi se uvijek trebala smatrati sudom. • Prema Colomeru,sva ostala tijela bi trebalo isključiti. • Jedinu iznimku priznaje u odnosu na tijela protiv čijih odluka nema pravnog lijeka, a ipak udovoljavaju uvjetu neovisnosti i kontradiktornosti postupka. • postoji sve veći sukob samog ES i njegovih nezavisnih odvjetnika oko širenja nadležnosti ES po pitanju tumačenja pojma court or tribunal

25. 8. Pregled sudske prakse ES o tome što se sve smatra sudom ili sudskom tijelom u smislu čl. 267 UFEU • U Dorsch Consult, ES je tijelu za kontrolu postupaka javnih nabava priznao status suda, • U predmetu Armin Häupl (C-246/05) se postavilo pitanje može li se njemački Patentni ured smatrati sudom • U predmetu Sanesteban, ES je zaključio kako Optužni odjel Žalbenog suda u Montpellieru koji daje mišljenja o zahtjevima za izručenje ispunjava uvjet suda. • Criminal proceedings against X –aktivna legitimacija javnog tužitelja ? – NE! • RH – DKOM i AZTN!?

26. Uvjete je dakle ES probrao i sistematizirao kroz svoju sudsku praksu. • No da bi zaključio jesu li ti kriteriji udovoljeni, ES mora zaviriti u nacionalna pravna pravila koja uređuju sastav, položaj i funkciju određenog tijela. • Stoga, premda se ES u prethodnom postupku bavi pitanjima tumačenja i ocjene valjanosti europskog prava, on mora, s ciljem određivanja svoje nadležnosti, uzeti u obzir nacionalno pravo!!!

27. Nije bitan naziv sud – bitno je da obavlja pravosudnu funkciju (funkcionalni pristup) • u nekim slučajevima ES je isključio aktivnu legitimaciju redovitih sudova kao npr. u Job Centre uz obrazloženje da sud u konkretnom slučaju ne obavlja pravosudnu funkciju. • Npr. kada dakle redovni sud rješava predmete koji su čisto upravne naravi poput upisa u trgovački registar, oni nisu aktivno legitimirani • NO Colomero (predmet De Coster) se zalagao da se sudom priznaju svi nacionalni sudovi • Za očekivati je da će ES sužavati pojam suda – razlog preopterećenost?

28. Obveza upućivanja zahtjeva? • Kada se pitanje (question is raised)... postavi u predmetu koji teče pred sudom dč protiv čijih odluka nema pravnog lijeka na temelju nacionalnog prava, taj sud morapodnijeti stvar ES. • Formulacija st. 3 čl. 267 upućuje na apstraktnu teoriju - ‘’odluke’’ • Apstraktna teorija – podliježe li odluka inače žalbi? • Konkretna teorija – postoji li žalba u konkretnom predmetu? • Sporovi male vrijednosti? • Costa v. ENEL (bagatelni račun za električnu energiju)! • ‘’međutim prema odredbama ovoga članka nacionalni sudovi protiv čijih odluka ne postoji pravno sredstvo, kao u ovome slučaju,moraju uputiti zahtjev...’’ • ES podržao konkretnu teoriju!!!

29. pod pojam pravnih lijekova ne bi ulazili izvanredni pravni lijekovi, naročito ne oni koji ovise o dopuštenju bilo suda koji je donio odluku, bilo žalbenog suda. • za efektivnu primjenu čl. 267 UFEU te iz razloga pravne sigurnosti pod pojmom pravnih lijekova treba razumjeti samo one koji pojedincu stoje doista na raspolaganju kao njegovo pravo!!!

30. Aktivna legitimacija sudova u tzv. hitnim skraćenim postupcima. • pojam koji upotrebljavam za brzo postupanje u hitnim stvarima te na privremene mjere • STAV NS - mišljenje je da je podnošenje zahtjeva za prethodni postupak protivno pravnoj prirodi postupka za privremenu mjeru jer je primjena istoga nespojiva s nužnosti hitnog postupanja u predmetu • U predmetu Hoffman-La Roche , ES je rekao da skraćeni postupci o privremenim mjerama nisu pokriveni čl. 267 st. 3 UFEU jer je moguće o istom pitanju kasnije odlučivati u redovitom postupku

31. Europski sud je dakle samo rekao kako oni nisu u obvezi uputiti pitanje ali nije isključena ta mogućnost • ES u određenom broju slučajeva prihvatio zahtjeve podnesene u skraćenom postupku • Pr. 29/69 Stauder v. City of Ulm, 33/70 SACE v. Ministry of Finance of the Italian Republic, 78/70 Deutsche Gramaphon v. Metro (1971) ECR 487; 34/73, Variola v. Amministrazione delle Finanze dello Stato (1974) eCR 201 i sl.

32. Zahtjevi za ocjenu valjanosti • Slučaj Foto-Frost • Nacionalni sudovi mogu akt Unije proglasiti valjanim ali ga oni nisu ovlašteni proglasiti nevaljanim!!! • Europski sud ima isključivu nadležnost proglasiti takav akt nevaljanim!!! • Svi nacionalni sudovi stoga moraju podnijeti Sudu pitanje kad sumnjaju u valjanost akta Unije, iznoseći razloge zašto smatraju da je akt Unije nevaljan. • Ako nacionalni sud ima ozbiljne sumnje o valjanosti akta Unije na kojem se temelji nacionalna mjera, može iznimno privremeno suspendirati primjenu te mjere ili odrediti drugu privremenu mjeru u vezi s njom. • Potom mora podnijeti pitanje valjanosti Europskom sudu, iznoseći razloge zašto smatraju da je akt Unije nevaljan!!!

33. Hipotetska pitanja i prividne parnice • ES ne daje odgovor na hipotetska pitanja • Mora biti riječ o pravom sporu • Spor mora biti predmet postupka pred tijelom koje ga je ovlašteno riješiti na pravno obvezujući način • Pitanja moraju biti vezana uz predmet spora • Pr. Foglia v. Novello I– iskonstruirana parnica • ES je rekao da ne postoji stvarni spor između stranaka i odbacio zahtjev • Foglia II - Od ovoga slučaja, ES je po prvi put počeo ispitivati nužnost odgovora jer odgovor mora biti koristan nacionalnom sudu!!! • Pr. Meilicke – spor je bio stvaran ali pitanje hipotetesko

34. Kada uputiti zahtjev? • ‘’ako smatra da je odluka nužna...’’ • Procjenjuje NS • Ako rezultat spora ovisi o odluci ES • ES ''question is not relevant, that is to say, if the answer to that question, regardless of what it may be, can in no way affect the outcome of the case.'' (CILFIT) • u pojedinim slučajevima nacionalni sud može zaključiti da europskog pravo u njegovom predmetu nije primjenjivo • nacionalni sud pri formulaciji zahtjeva za prethodnu odluku mora ES-u u dovoljnoj mjeri objasniti okolnosti predmeta koji se pred njim vodi (i pravne i činjenične), kako bi ES mogao zaključiti hoće li njegov odgovor biti koristan. • U suprotnom, ES se može proglasiti nenadležnim.

35. Glede sudova zadnje instance situacije je manje više jasna i oni u pravilu moraju uputiti pitanje osim u gore navedenim iznimkama. • Što se pak tiče sudova koji nisu u obvezi uputiti pitanje, nameće se pitanje na koji način oni trebaju vršiti svoju diskreciju? • Što se tiče Engleske, Lord Denning je u slučaju Bulmer v. Bolinger ponudio 6 smjernica koje bi sudac trebao imati na umu prilikom izvršavanja svoje diskrecije. • Prvi korak je dakle utvrditi je li odluka ES uopće nužna, a • potom sudac ima diskreciju odlučiti hoće li uputiti pitanje ili će sam protumačiti relevantnu normu

36. Sudac pri tome treba imati na umu; • vrijeme potrebno za odgovor, • voditi računa da se nepotrebno ne optereti ES • težina i važnost pitanja • troškovi povezani s upućivanjem zahtjeva • želja stranaka te • poteškoća formuliranja pitanja na dovoljno jasan način kako bi se uopće imalo koristi od odluke ES. • Dermot tvrdi kako ove smjernice imaju za cilj ograničiti diskreciju sudova niže instance što za posljedicu ima to da se neki britanski sudovi doslovno kockaju s tumačenjem neke norme

37. Tako bi se nacionalni sud trebao suzdržati od upućivanja zahtjeva ako je pitanje specifično samo za njegov slučaj i nema nikakvog utjecaja na jedinstvo, cjelovitost i razvoj prava Unije. • No treba imati na umu kako je svaki sudac prije svega vođen interesom da riješi konkretni slučaj, a s druge strane je sucu teško procijeniti koliko je neko pitanje uistinu važno za razvoj prava Unije.

38. Povodom žalbe u predmetu Stock Exchange, Sir Thomas Bingham je donio vodeću odluku u kojoj je pokušao razjasniti čl. 267 st. 2 • On s druge strane ističe tri važna sastojka odluke o upućivanju pitanja; • utvrđene činjenice, • odluka mora biti odlučujuća za konačno rješenje spora i • sudac treba utvrditi može li sam s dovoljnom sigurnošću odlučiti to pitanje • Temeljna razlika u ova dva mišljenja počiva dakle u pogledu izvršavanja diskrecije. U mišljenju Lorda Denninga, diskrecija je dominantna

39. U pristupu Sir Binghama, diskrecija je svedena na minimum, a sav fokus je na tri važna sastojka i ukoliko se ona ispune, tada izvršavanje diskrecije treba ići svakako u smjeru upućivanja pitanja. • Drugim riječima, diskrecija se presumira u korist upućivanja!!! • PRAVILO - Sud je u ‘’obvezi’’ uputiti pitanje osim ako ne postoje neke iznimne okolnosti dovoljne da odluči drugačije

40. Doktrina acte clair • sudovi protiv čijih odluka nema pravnog lijeka prema nacionalnom pravu moraju, u pravilu, podnijeti takva pitanja Sudu,osim • Ako je pravo Unije irelevantnoza spor • ako je Sud već presudio o tome (a nema novog konteksta koji stvara ozbiljnu sumnju može li se primijeniti ta sudska praksa) – slučaj Da Costa (doktrina acte éclairé ) • Izuzetak se primjenjuje bez obzira na vrstu postupka pa čak i ako pitanja nisu potpuno identična.

41. Ovu doktrinu je ES pojasnio u slučaju Da Costa: • ''Premda čl. 234 UEZ bezrezervno zahtjeva od nacionalnog suda ili tribunala protiv čijih odluka nema prava žalbe da upute Europskom sudu svako pitanje tumačenja koje se pred njima pojavi, autoritet ranije odluke Suda može lišiti te obveze. To je naročito u slučaju ako su pitanja identična s onima koja su već bila predmetom prethodnog postupka i o kojima je Europski sud već donio svoju odluku, bez obzira na vrstu postupka, pa čak i ako pitanja nisu potpuno ista.'' • BITNO } No, ukoliko se nacionalni sud ne slaže s prijašnjom odlukom ES-a, on može uputiti zahtjev što je prilika za ES da promjeni svoj raniji stav!!! • Rassmusen navodi kako cilj odluke ES u Da Costa nije bio olakšati obvezu sudova zadnje instance iz čl. 267/3 UFEU već uspostaviti erga omnes učinak svojih odluka!!!

42. ako je ispravno tumačenje pravila prava Zajednice očito – acte clair doktrina – slučaj CILFIT • ‘’in claris non fit interpretatio’’ • Ona oslobađa nacionalni sud iz čl. 267 st. 3 obveze da uputi pitanje ukoliko je odgovor očit (''...the correct application of Commmuinity Law is so obvius as to leave no scope for any reasonable doubt'‘) pa čak i ako ne postoji ranija odluka ES o tome pitanju!!! • Premda su se rasprave o njoj vodile desetljećima, ES ju je prvi put upotrijebio u predmetu CILFIT iz 1983. godine, u kojem je naveo uvjete pod kojima se ova iznimka primjenjuje.

43. ES je talijanskom sudu U Cilfit odgovorio slijedeće: • (...) da bi zaključio da je pravilna primjena prava Zajednice tako očita da ne postoji utemeljena sumnja glede odgovora na eventualno pitanje Nacionali sud mora biti siguran da je odgovor jednako očit sudovima u drugim državama članicama i ES. Nacionalni sud morao bi biti svjestan da se zakonodavstvo Zajednice objavljuje na svim službenim jezicima i da su sve verzije autentične, nadalje mora biti svjestan da pravo Zajednice upotrebljava vlastitu terminologiju u kojoj određeni pojmovi nemaju isto značenje koje imaju u pravnom sustavu države članice. Svaku odredbu treba smjestiti u konkretni kontekst i u okviru prava Zajednice u cijelosti imajući u vidu ciljeve Zajednice i stupanj razvoja u danom trenutku.’’ (par. 16-21).

44. radi se o objektivnoj, a ne subjektivnoj jasnoći norme • norma mora biti dovoljno jasna ne samo sudu koji rješava predmet već i svim sudovima u svim državama članicama • u predmetu Intermodal (C-495/03) ESje potvrdio kako ''materija ne mora biti jednako očita nesudskim odnosno upravnim tijelima’’

45. Strogi uvjeti primjene iz CILFIT su često put predmet kritike. • Iz toga razloga pojavili su se u zadnje vrijeme prijedlozi redefiniranja tih uvjeta. • Tako je NO Jacobs u svojem mišljenju u predmetu Wienerpredlagao da se izostavi uvjet usporedbe svih jezičnih verzija. • Pravna doktrina je ponudila još neke zanimljivije prijedloge. • Teorija acte claire spada među najkritiziranije institute europskoga prava.

46. Pr. namjera ES nije niti bila olabaviti obvezu nacionalnih sudova već naprotiv zastrašiti nacionalne sudove prilikom uporabe acte claire postavljajući tako stroge uvjete koje gotovo niti jedan sud ne može udovoljiti (Shifrin) • Pr. NO Capotorti je bio protiv uvođenja ove doktrine navodeći: ''Jasno je da prihvaćanje ideje kako obveza upućivanja zahtjeva nastaje samo u slučaju kada postoji razumna sumnja u tumačenje neke norme vodi k uvođenju subjektivnog elementa i nesigurnosti što može ovaj postupak lišiti njegove temeljne svrhe...'' .

47. Pr. Bebr navodi da doktrina acte claire svoje korijene vuče iz kontinentalnog pravnog sustava, dok je prethodni postupak pred ES drugačiji kako po svojoj prirodi tako i ciljevima. • Usto, francuska doktrina ima vrlo dugu tradiciju primjene. • Ona se primjenjuje u razvijenom pravnom sustavu u kojem ima svoje jasno značenje. • Primjenjuju je pravnici obrazovani u istom pravnom sustavu, koji govore isti jezik. • Svi ti preduvjeti izostaju u Uniji, tako da se pravnici mogu vrlo lako ''navući na sklisko tlo.'‘ • Europsko pravo je s druge strane često put rezultat kompromisa pa je vrlo složeno i nejasno pa teško da doktrina acte claire tu može pomoći!!!

48. kakva je uopće šansa da sudovi u svim državama članicama protumače neku normu na isti način??? • Smatra se kako je to nemoguće i upravo zato su tvorci Ugovora uveli mehanizam prethodnog postupka, imajući u vidu te razlike. • Određenu normu europskog prava treba tumačiti u svijetlu ciljeva Unije (teleološka metoda) i u odnosu na ostale odredbe ugovora (kontekstualna metoda), što zahtjeva odlično poznavanje europskog prava, a treba također voditi računa i o stupnju razvoja Unije odnosno promjeni okolnosti (metoda evolutivnog tumačenja).

49. je ES ovlašten isključivo dati koristan odgovor nacionalnom sudu koji mora biti u prilici iskoristiti odgovor. • Stoga, kao prvo, pitanje može postaviti samo u vlastito ime i samo iz konteksta predmeta koji još nije dovršen ... • Stoga, sud ne može donijeti odluku, pa potom postaviti prethodno pitanje, osim ako nije u mogućnosti na vlastitu inicijativu, po dobivenom odgovoru, ponovo otvoriti postupak (predmet 338/85 Pardini, par.130).

50. Faza postupka u kojoj se upućuje pitanje? • ES: ''Na nacionalnom sudu je da odluči u kojoj fazi postupka je nužno uputiti prethodno pitanje’’ (C-338/85 Pardini ,par.8) • U Irish Cremery, ES je rekao kako odluka o tome u kojoj fazi postupka uputit pitanje ovisi o ''razlozima procesne organizacije i učinkovitosti koje ocjenjuje nacionalni sud ‘’ • U pravilu, ES se neće miješati u diskreciju nacionalnog suda osim ako je očito da je zahtjev preuranjen, što će biti jasno već iz sadržaja samog zahtjeva!!!