60 likes | 218 Views
SVIJE ĆNICA. 02.02.2009. SVJETLO. Svatko od nas u sebi svjetlo nosi. Rodilo se u nama po rođenju Krista. Na krštenju uz svjetlo svijeće, Crkvom postao si, po Kristu to svjetlo u nama uvijek blista. Prikazan u hramu, Njegov primjer slijedimo. Naši roditelji nas prikazaše krštenjem.
E N D
SVIJEĆNICA 02.02.2009
SVJETLO Svatko od nas u sebi svjetlo nosi. Rodilo se u nama po rođenju Krista. Na krštenju uz svjetlo svijeće, Crkvom postao si, po Kristu to svjetlo u nama uvijek blista. Prikazan u hramu, Njegov primjer slijedimo. Naši roditelji nas prikazaše krštenjem. Sa ponosnim srcem to svjetlo nosimo, čuvamo ga, njegujemo jer naše je spasenje. Jer svjetlo Tvoje ljubavi sjati prestat neće, prepoznat ću te u svakom tko je srca čista. Simbolično nek` stoga kroz svjetlo svijeće, Svjetlo Tvoje ljubavi nama vječno blista. Marija Perković
Isus prihvaćanjem križa u kaos srca grijehom izranjenog unosi kozmos zdravlja. Kada bolest proglasimo zdravljem, onda, ostajući dosljedni u nedosljednosti, i zdravlje proglašavamo bolešću. Sve je milost osim grijeha nemilosti. Bog nemilost grijeha ruši nemilosrdno našom suradnjom koja se zove kajanje i našom suradnjom koja se zove praštanje. Protiv Prokrustove postelje osrednjosti moguće se uspješno boriti jedino svjesnim prihvaćanjem vlastite i tuđe originalnosti. Ako ne daš da ti mjeru kroje osrednji, tvojoj natprosječnosti neće biti mjere. Potrebno je živjeti svoju osobnost i posebnost, razvijati je u suradnji s drugima, znajući da svatko nema sve, ali svi imamo sve.
Valja ići za Isusom da bismo išli sa Isusom.Radost zbog zajedništva dovodi do zajedničke radosti. Ako je Isus odsutan iz života kršćana, kršćani gdje god bili, neopravdano su prisutni. Ako je Isus trs, a mi loze, čiji se smiju zvati plodovi?! Isus ne treba odvjetnike nego svjedoke. Sve dok Isus ne postane čovjek za me, ni ja ne mogu postati čovjek za druge. Radost je zato da se troši i sreća je zato da se dijeli.
Ne smijemo se vezati uz prolazno zdravlje makar ono može biti poticaj mnogima da dobiju vjeru, i po njoj neprolazno zdravlje. Gospodin se i čudesnim ozdravljenjima služi da bi Radosna vijest doprla do svakog čovjeka, ali je na nama da ne budemo ovisnici ni o zdravlju ni o bolesti nego o Gospodinu. Naša ozdravljenja imaju za cilj da drugima postanu lijekovi, ali po našem nesebičnom i neuvjetovanom služenju. Kad čovjek sebe samosažaljeva, a druge optuživa, tamo se život baš i ne uživa. Znajmo u poniznosti i skrovitosti izgrađivati sebe kako nas duhovni darovi ne bi raznijeli, nego uveli u poniznoslužeću ljubav za braću, a radi Boga. „Zdravlje je najvažnije“. Kad to kažeš, na koje zdravlje misliš: tjelesno, duševno ili duhovno?!
Priredila: Marija Perković www.rozat.org www.sasina.info www.fradragoljevar.com