RAZVOJNA PSIHOLOGIJA

RAZVOJNA PSIHOLOGIJA

"RAZVOJNA PSIHOLOGIJA" TEORIJSKEPSIHOLOGIJEPRIMJENJENE PSIHOLOGIJE sistematska psih. psih. odgoja i obrazovanja fiziološka psih. psih. rada socijalna psih.klinička psih. psihometrija psih. ometenih u razvoju razvojna psih.psih. delikvencije (genetska, dječja, mladosti..) psih. propagande savjetodavna psih. sportska psih. mentalna higijena • SISTEMATSKA ili OPćA PSIHOLOGIJA proučava opća načela i zakonitosti osnovnih psihičkih procesa: percepciju, mišljenje, učenje, pamćenje, motivaciju, emocije i osobine ličnosti. • FIZIOLOŠKA PSIHOLOGIJA proučava organsku osnovu psihičkih procesa i ponašanja. • SOCIJALNA PSIHOLOGIJA proučava ponašanja pojedinaca u grupi (odnosno intragrupne i intergrupne procese).Proučavaju se društvene grupe u njihovim odnosima i položaj individua u njima. • PSIHOMETRIJA proučava probleme mjerenja (metodologije) u psihologiji, odnosno istražuje, razrađuje i vrednuje metode mjerenja psihičkih procesa i osobina.

1. Koji je njen z a d a t a k? SPOZNAJA (1) OPĆIH ZAKONITOSTI I (2) POJEDINIH SPECIFIČNOSTI PSIHIČKOG RAZVOJA. proučava a) razvoj ličnosti u cjelini b) pojedine psihičke procese (osjećaj, opažanje, mišljenje, pamćenje, osjećanje, socijalno ponašanje) u okviru pojedinih perioda razvoja. istraživanja obuhvaćaju dva aspekta: OPĆI RAZVOJ i POJEDINE SPECIFIČNOSTI. "DEVELOPMENTAL PSYCHOLOGY" - "VOZRASTNAJA PSIHOLOGIJA" "UZRASTNA" ili "DOBNA" PSIHOLOGIJA Naglasak na cijelom razvoju i specifičnim fazama. (SAZRIJEVANJE SE NE DOGAĐA JEDNOLIČNIM RAZVOJEM ILI SAZRIJEVANJEM, VEĆ IMA RAZLIČITE MANIFESTACIJE U RAZVOJU) • - kao znanost je TEORIJSKE I PRIMIJENJENA • TEORETSKI značaj = otkriva osobitosti dječjeg razvoja i utvrđuje njegove pravilnosti. • PRIMIJENJEN značaj = koristi se u obrazovanju i odgoju djece i odraslih.

2. Koji je O P S E G proučavanja? "Razvojna psihologija" razvila se iz dječje psihologije i psihologije mladosti. ==> Smatralo se da psihički razvoj je u djetinjstvu dok u mladosti, zreloj dobi i starosti su psihičke promjene značajno manje. 3. što utječe na razvoj psihičkih fenomena i procesa? I SAZRIJEVANJE II AKTIVACIJA I SAMOAKTIVACIJA III SOCIJALNA SREDINA DEFINICIJA: RAZVOJNA PSIHOLOGIJA JE ZNANSTVENA DISCIPLINA KOJA PROUČAVA PSIHIČKI RAZVOJ DJECE I MLADIH, TE PSIHIČKE PROMJENE U ZRELOJ I STARAČKOJ DOBI. TAJ RAZVOJ I PROMJENE PROUČAVAJU SE KAO POSLJEDICA (1) BIOLOŠKOG RASTA I SAZRIJEVANJA SVAKOG POJEDINCA, (2) ODGOJNOG I OBRAZOVNOG FORMIRANJA TE (3) SOCIJALIZACIJE.

FILOGENEZA I ONTOGENEZA PSIHIČKOG ŽIVOTA • Filogeneza predstavlja razvoj ljudske vrste – koji se odvijao postepenim prilagođavanjem, usavršavanjem i specijalizacijom dijelova ljudskog organizma. • Značajan je pojam ADAPTACIJE (PRILAGODBE). Preživljavaju samo najbolje prilagođene (princip PRIRODNOG ODABIRA). • Ljudski oblik ponašanja je najviši oblik prilagodbe. • Druga živa bića (niže vrste) imaju također urođene za njih specifične oblike ponašanja. • Ontogenza predstavlja razvoj ljudske jedinke. • Ontogenetski razvoj se odvija po zacrtanom biološkom planu koji dovodi do promjena u ponašanju pojedinca (princip SAZRIJEVANJE ili MATURACIJA). • U odnosu na SARIJEVANJA =) SOCIJALIZACIJA predstavlja prenošenje socijalnog iskustva • SOCIJALIZACIJA u širem smislu predstavlja nenamjeran proces, dok u užem smislu je namjerno podruštvljenje djeteta na taj način da on stječe oblike ponašanja, stavove i vrijednosne sudove prihvaćene u njegovoj neposrednoj sredini.

POJAM ZRELOSTI • zrelost kao najsavršeniji oblik ponašanja - kretanje k jednom "najzrelijem" obliku ponašanja ("punu zrelost") • Piaget u odnosu na razvoj intelektualnih funkcija (formiranje apstraktnog mišljena) • Freud razvoj genitalne strukture ličnosti. • B) pojam relativne zrelosti - Svaki dio razvojne dobi ima svoju zrelost (predškolska zrelost, školska zrelost..). • C) zrelost kao biološka spremnost – Ukazuje se na biološku spremnost organizma za neki novi oblik ponašanja (sazrijevanje tkiva i organa). • D) zrelost kao pripremljenost - Zrelost za školu: tjelesnu razvijenost, psihičku razvijenost (motoričke i perceptivne sposobnosti u čitanju i pisanju, intelektualna razvijenost MD), posjedovanja karakteristika i vještina (govor, pojmovi, rječnik) • E) zrelost kao status odraslog - Pojam zrelosti kao ideal koji sadrži više komponenti. • Obuhvaća fizičku zrelost, intelektualna zrelost, zrelost interesa, socijalna zrelost i moralna zrelost.

PRAVCI RAZVOJ • Različiti aspekti razvoja određeni su činjenicom RAZLIČITOG TEMPA RAZVOJA POJEDINIH SPOSOBNOSTI. • U proučavanju razvoja individue proučavamo: fizički razvoj, psihomotorni razvoj, kognitivni razvoj, emocionalni razvoj i socijalni razvoj. • FIZIČKI RAZVOJ = definiran razvojem tkiva i organa koji omogućavaju normalno funkcioniranje. • PSIHOMOTORNI RAZVOJ = započinje na osnovi urođenih refleksa (KAŠLJANJE, POVRAĆANJE, OKRETANJE GLAVE, SISANJE, GUTANJE) • 3) KOGNITIVNI RAZVOJ = sposobnost SPOZNAJE VANJSKOG SVIJETA, UOČAVANJA VEZA I ODNOSA MEĐU STVARIMA I POJAVAMA TE MOGUČNOST RJEŠAVANJA PROBLEMA I PRILAGOĐAVANJA NA NOVE I PROMJENE SITUACIJE. • 4) EMOCIONALNI RAZVOJ = određen biološkim karakteristikama (uzbudljivost, reaktivnost i temperament) i socijalnim učenjem (imitacija, identifikacija) • 5) SOCIJALNI RAZVOJ = započinje u 3. g. razvoja (proces socijalizacije slijedi nakon procesa separacije-individuacije)

BIOPSIHOSOCIJALNI MODLE • (Nelson: Growth and Development) • BILOŠKI RAZVOJ • Biološki razvoj uključuje: (1) genetička svojstva (2) intrauterinu izloženost ploda TERATOGENIM faktorima /alkohol, virusne infekcije/, (3) postpartalne bolesti /meningitis, kronične bolesti/, (4) izloženost opasnim supstancijama i (5) maturaciji. • Ne uključuje samo fizički rast (kvantitativne promjene tijela već i njegove kvalitativne promjene u strukturi i funkciji s naglaskom na procesu prilagodbe) nego i psihomotorni razvoj. • Fizičke promjene manifestiraju se kroz razvoj motorike i sposobnosti odnosa s vanjskim svijetom (hodanje, kontrola sfinktera, itd). • PSIHOLOŠKI RAZVOJ • Psihološki razvoj uključuje: kognitivni (razvoj govora) i emocionalni razvoj koji se integriraju kroz razvoj osobnosti. • E. Erikson “basic thrust” / J. Bowlby “secure base” (primarno iskustvo)

S. FREUD E. ERIKSON J. PIAGET razdoblja: INFANCY (0-1) oralna f. basic trust senzomotorna f. NOVOROĐENČE TODDLERHOOD (2-3) / analna f. autonomy senzomotorna f. RANO DJETINSTVO –shame/doubt PRESCHOOL (3-6) / falusna f. initiative preoperativna f. PREDŠKOLSKO RAZDOBLJE –gilt SCHOOL AGE (6-12) / f. latencije industry f. konretnih op. ŠKOLSKO RAZDOBLJE – inferiority ADOLESCENCE(12-20)/ genitalna f. identity f. formalnih op. – identity diffusion SOCIJALNI RAZVOJ Socijalni razvoj započinje unutar OBITELJI nakon izgradnje osnovnog identiteta (nakon uspješnog razvoja kroz razdoblje separacije –individuacije (M. Mahler).

RAZVOJNA RAZDOBLJA PRENATALNO RAZDOBLJE do rođenja (oko 266 dana) NOVOROĐENĆE 2 tj. DOJENČE 1 g. RANO DJETINJSTVO 1 - 3 g. PREDŠKOLSKA DOB 3 - 6 g. ŠKOLSKA DJEČJA DOB 7 - 12/3 g. PUBERTET 12 - 15 g. MLADENAŠTVO ili ADOLESCENCIJA 15 - 18/20 g. ZRELA DOB 20 - 50/60 g. PREDSTARAČKA DOB 50/60 - 67 g. STAROST do kraja života S.Nikolić (1988) - prikaz razvojnih razdoblja po Ducheu (1971): 1. primarno djetinjstvo a) dob novorođenčeta do 3 tjedna b) dob dojenčeta do 15. mjeseci 2. sekundarno djetinjstvo a) dob todlera (potrčka) b) predškolsko razdoblje od 3 do 6 g. c) školsko razdoblje od 6 do 12 g. 3. adolescencija od 12 do 22 g.

Razvojna razdoblja s obzirom na razvojne zadatke: 1. INDIVIDUACIJA 0 - 3 g bazični/osnovni identitet (dijadni odnos) 2. DIFERENCIJACIJA 3 - 6 g spolni identitet (trijadni odnos / triangulacija) 3. SOCIJALIZACIJA 6 - 12 g sublimacija (socijalna sredina izvan obitelji - škola) 4. INTEGRACIJA 12 - 22 g rekapitulacija ranijih iskustava

KOGNITIVNI RAZVOJ – J. PIAGET • JEAN PIAGET (1896-1980) po usmjerenju bio je zoolog i kao takav se bavio pitanjem ADAPTACIJE životinja na njihovu okolinu. • To je pitanje kasnije premjesti na pitanje ljudske inteligencije. • Bavio se pitanjem PRIRODE LJUDSKOG ZNANJA (EPISTEMOLOGIJE) i iz toga je proizašla njegova GENETIČKA EPITEMOLOGIJA koja se bavi proučavanjem kako se razvijalo ljudsko znanje. • Za J. PIAGETA inteligencija (kao najvažnija mentalna sposobnost) se razvija u funkciji adaptacije. • INTELIGENCIJA: CRTA (SPOSOBNOST) ILI PROCES • Piaget je bio uključen u istraživanje testova inteligencije (Binetov laboratorij u Parizu). • Za razliku od tog pristupa gdje je inteligencija promatrana kao sposobnost individue s naglaskom na individualnoj različitosti, on se bavio proučavanjem općeg procesa koji svaka individua prolazi tijekom svog (kognitivnog ili intelektualnog) razvoja. • U svom proučavanju ispitivanja inteligencije on se posebno bavio neočekivanim odgovorima želeći otkriti procese koji su potakli krive odgovore. Smatrao je da pogrešni odgovori bolje ukazuju na kako oni misle nego ispravni odgovori. • Piaget se nije bavio količinom (koliko?) odgovora već procesom (kako?) mišljenja.

PRIRODA INTELEKTULANOG RAZVOJA • Piaget je definirao INTELIGENCIJU kao "cjelovit sistem kognitivne adaptacije ljudske vrste, koji se sastoji od znanja i kognitivnih funkcija integrirane u vidu reprezentaciji znanja (knowledge representation)". • Time je formirao teoriju znanja poznatu kao KONSTRUKTIVIZAM, koja se razlikuje od RACIONALIZMA (teorije o urođenosti znanja) i ASOCIJATIVIZAM (teoriju koja ukazuje da je znanje pasivno registriranje asocijacija u svijetu). • Piaget je promatrao inteligenciju kao PROCES koji se mijenja kroz vrijeme i koji reprezentira bazično značenje putem kojeg se ljudska jedinka adaptira na okolinu. Taj proces uključuje individualno nastajanje KONSTRUKCIJA razumijevanja realiteta putem INTERAKCIJE s njime. • Znanje nije gotovo dano već mora bit otkriveno aktivnim putem. Ono se ne sastoji "niti od kopije vanjske stvarnosti niti od razvijanja struktura postojećih unutar subjekta, već predstavlja set struktura progresivno konstruiranih putem interakcije između subjekta i vanjskog svijeta" (Piaget,1970).

PITANJE: Kako se odvija razvoj? • U osnovi svih promjena postoji FUNKCIONALNA NEPROMJENJIVOST na isti način kroz različite faze ASIMILACIJU, AKOMODACIJU u EKVILIBACIJU (Oni predstavljaju nepromjenjive karakteristike razvoja). • Značajan je pojam SHEMA ili SCHEMAS. • SCHEMA (SCHEME) može biti shvaćena kao kao BAZIČNA JEDINICA ili BUILDING BLOCK intelektualnog ponašanja. • predstavlja način organizacije iskustva koji omogućava spoznaju. • Schemas bebe je ograničena urođenim refleksima (sisanja) koji su neovisno od drugih refleksa. • Shemas sisanja je fiziološka shemas. Tijekom razvoja individualne shemas postaju postaju koordinirane i integrirane u više uključujuće strukture i te šire strukture predstavljaju tipične sposobnosti i omogućavaju razumijevanje svake razvojne faze. • Na taj način svaka faza razvoja je karakterizirana STRUKTURAMA u terminima kojih pojedini oblici ponašanja mogu biti objašnjeni. • Bebine motorno (fizičko) ponašanje postaje sve više pod utjecajem voljne kontrole i schemas postaje sve više INTERNAL ("INTERIORIZED"), odnosno postaje mentalna putem koje dijete počinje misliti.

PITANJE: Ako mi na početku rođenja posjedujemo neovisne urođene reflekse kako se te schemas mijenjaju i razvijaju? To se događa putem procesa ASIMILACIJE, AKOMODACIJE i EKVILIBRACIJE. ASIMILACIJA (ASSIMILATION) EKVILIBRIJUM (EQUILIBRIUM) (Novo iskustvo s kojim postojeće schemas ne mogu funkcionirati) DIZEKVILIBRIJUM (DISEQUILIBRIUM) razvoj novih AKOMODACIJA (ACCOMODATION) schemasa

* U početku kroz sisanje dijete reagira isto na svaki podražaj na usnama (bradavica ili prst). To znači da dijete primjenjuje schemas koje posjeduje tako što sišući sve predmete na manje ili više isti način ono asimilira njih. * Putem razvoja razvija se motorika i različiti su zahtjevi i dijete počinje sisati na različite načine (pijući iz šalice ili čaše) razvijajući schemas se mijenjaju odnos dolazi do akomodacije. * To znači da putem asimilacije mi primjenjujemo schemas koje već posjedujemo i pokušavamo uklopiti vanjski svijet (okolinu) u njih, dok kod akomodacije mi mijenjamo već postojeće schemas da bi se uklopili zahtjevima okoline i na taj način postigli ekvilibrijum. * Asimilacije i akomodacije predstvaljaju dva nužna i komplementarna dijela koji zajedno sačinjavaju ADAPTACIJU (koja predstvalja izjednačavanje asimilacije i akomodacij)e.

FAZE KOGNITIVNOG RAZVOJA • 1. SENZOMOTORNA FAZA (0 - 2 g.) • 2. PRE-OPERATIVNA FAZA (2 - 7 g.) • 3. FAZA KONRETNIH OPERACIJA (7 - 11 g.) • 4. FAZA FORMALNIH OPRACIJA (11 - 15 g.) • Značajna su opća zapažanja autora: • dob koja korspondira pojedinoj fazi jeaproksimativna ili prosječna. • djeca prolaze kroz te faze različitim brzinama ovisno o faktorima okoline iako slijed tih sekvenci razvoje je nepromjenjiv. • koncept faza pokazuje da razvoj nije kontinuiran kao postepeni proces promjene već predstvalja isprekidani razvoja kroz pojedine segemente. • kognitivni razvoj je izražen kao SPIRALNI RAZVOJ na način da kasnije fazesu izrgrađena na ranijim kroz REKONSTRUKCIJU na novoj razini onog što je stečeno na ranijem razvoju.

1. SENZOMOTORNA FAZA (0 - 2 g.) • (1) faza postignuća OBJEKTNE KONSTANTNOSTI (OBJECT PERMANENCE) • (2) faza postignuća OPĆIH SIMBOLIČKIH FUNKCIJA (THE GENERAL SYMBOLIC FUNCTION) • (1) faza postignuća OBJEKTNE KONSTANTNOSTI • Inteligencija je uglavnom PRAKTIČNA • dijete je u interakciji sa okolinom senzornim ili motornim putem, odnosno dijete "misli" kroz akciju prema objektu ili percipirajući ga. • Nakon akcije taj objekt ne postoji. • Po Piagetu početak razvoja karakterizira nepostojanju objektne konstantnosti. • ovu fazu karakterizira djetetov EGOCENTRIZAM. • dijete ne prepoznaje granicu između sebe i vanjskog svijeta, tako da ništa nema svoje neovisno i odvojeno postojanje. • egocentrizam nalazimo i kasnije u drugom značenju kada dijete ne može razlikovati vlastiti način gledanja od tuđih načina gledanja. • Piaget zapaža da prije 18 mjeseca dijete ne može uzeti u obzir postojanje nečega što nije neposredno predočeno, kada počinje razvoj objektne konstantnosti.

(2) faza postignuća OPĆIH SIMBOLIČKIH FUNKCIJA • Ovo razdoblje karakterizira razvoj opće simboličke funkcije čija jedna od manifestacija je razvoj jezika. • Piaget shvaća jezik kao refleksiju mišljenja koja izvire iz akcije. • Piaget razlikuje SIMBOLE koji sliče predmetima koje reprezentiraju (mentalni imidži) od ZNAKOVA koji stoje umjesto pojedinih predmeta (u tu kasniju kategoriju Piaget svrstava jezik). • Kada dijete reprezentira objekt u formi mentalne slike (imidža) ono nije više ovisno o fizičkom istraživanju i manipulaciji objektom, već može prorađivati u glavi - time čime započinje mišljenje. • MANIFESTACIJE OPĆE SIMBOLIČKE FUNKCIJE su: • sposobnost da se nešto imitira ili reproducira (što je vidio ili čuo) kada "model" nije više prisutan - ukazuje na djetetovu sposobnost pamćenje. • sposobnost da se neki objekt upotrebi kao da je neki drugi, što omogućava djetetu da formira mentalne slike predmeta i osoba koje su odsutne (Winnicott - tranzitorni /prijelazni/ objekt).

2. PRE-OPERATIVNA FAZA (2 - 7 g.) • U ovom razdoblju nakon ranijeg razvoja unutarnjim slika, simbola i jezika slijedi razvoj samosvjesnosti djeteta. (U psihoanalitičkoj terminologiji self- koncept) • Dječji svijet je KONKRETAN i APSOLUTAN. • Za dijete stvari su onakve kakve izgledaju, odnosno pod utjecajem je njihovog izgleda a ne logičkog principa ili operacije. • (I) PREKONCEPTUALNO RAZDOBLJE (2- 4 g) • (II) INTUITIVNO RAZDOBLJE (4 - 7 g)

(I) PREKONCEPTUALNO RAZDOBLJE (2- 4 g) • Ovo razdoblje karakterizira: • apsolutna priroda djetetovog mišljenja = manifestira se kroz poteškoću razumijevanja relativnih pojmova (veći, jači..) • problem KLASIFIKACIJE - nemogućnosti klasificiranja na osnovu dva principa (velike zelene jabuke i male crvene jabuke), već samo na osnovu jednog principa. Piaget taj fenomen naziva CENTRACIJOM kao nemogućnost klasifikacije na osnovu nekog logičkog ili sustavnog načina. • SINKRETIČKO MIŠLJENJE - tendenciju povezivanja dvaju objekata na osnovu individualne slučajnosti. • PRIJENOSNO ZAKLJUČIVANJE (TRANSDUCTIVE REASONING) - dijete zaključuje o relaciji između dva predmeta na osnovu jednog atributa (mačka i pas su siti jer imaju 4 noge ili rep). • Po Piagetu ovaj način zaključivanja vodi k ANIMISTIČNOM MIŠLJENJU, odnosno doživljaj da su predmeti živa stvorenja (sunce se miče kao i ljudi).

(II) INTUITIVNO RAZDOBLJE (4 - 7 g) • U ovom razdoblju dijete je ograničeno u svojoj sposobnosti da misli logički. Poteškoća u ovom razdoblju: • * Klasificiranje - poteškoća razumijevanja odnosa između cjeline i njenih dijelova. (npr. crni > bijeli kruh, ali ne može zahvatiti odnos crni kruh > kruh) • Značajni pojmovi: • (I) EGOCENTRIZMA - nemogućnost mijenjanja točke gledanja. • do 7 g. djeca su ograničena egocentričnom iluzijom, odnosno ne mogu prihvatiti da ono što vide je determinirano njihovom pozicijom i da je relativno, odnosno da drugi mogu vidjeti drugačije. • (II)KONZERVACIJA – NESPSOBONOST KONZERVACIJE je izražena CENTRACIJOM na samo jednu dimenziju.(npr. prelijevanje u usku posudu)

3. FAZA KONKRETNIH OPERACIJA (7 - 11 g.) • U ovom razdoblju dijete razvija mentalnu strukturu nazvanom OPERACIJA, koja predstavlja mentalnu aktivnost koja obuhvaća • (I) kompenzaciju, (II) reverzibilnost i (III) identitet. • mentalne operacije su moguće s aktualnim, konkretnim predmetima (dijete mora gledati ili manipulirati s tim materijalom). • u mentalnim operacijama dijete mora koristiti realne objekte. • U ovom razdoblju dijete postiže različite tipove KONZERVACIJE: • * težine 8-10 g. • * volumena 11-12 g. • Dijete uspijeva razumjeti odnos podređene i nadređene klase, te cjeline i dijela. • Razvija se djetetova sposobnost DE-CENTRACIJE što uključuje: • (I) sortiranje objekata na osnovu dvije ili više kategorija, • (II) povećanje relativizma u djetetovom načinu promatranja vanjskog svijeta.

4. FAZA FORMALNIH OPRACIJA (11 - 15 g.) • U prethodnom razdoblju dijete koristi konkretne operacije manipulirajući predmetima (čak iako je to rađeno u glavi) dok kod formalnih operacija dijete manipulira idejama ili propozicijama i može zaključivati na osnovu samih verbalnih iskaza. • Formalno znači da može slijediti formu argumenta bez da vodi računa o sadržaju (A>B, B>C => A>C) • * Razvija se HIPOTETSKO MIŠLJENJE= mišljenje o situaciji koja prethodno nije doživljena (pitanje: Kako bi izgledalo da ljudi imaju repove?). Ti odgovori adolescenata znaju biti veoma kreativni. • Sada individua se može baviti MOGUĆNOŠĆU a ne samo AKTUALNOŠĆU. • Pitanje: ŠTO I TKO JA MOGU POSTATI? predstavlja osnovu "Krize identiteta" (Erikson). • Piaget smatra da sve normalne individue postižu nivo formalnih operacija, ukoliko ne do 15 g. ono barem do 20.g.

MIŠLJENJE I IGRA • IGRA predstavlja adaptivnu aktivnost, koja započinje rano u senzomotornoj fazi kada dijete počinje da ponavlja akcije koje on nalazi ugodne i zadovoljavajuće. • Igra kao adaptivna aktivnost sadrži asimilaciju i akomodaciju. • U početku je više prisutna asimilacija ("čist asimilacija") do kraja preoperativne fare razvoja, dok kasnije s imitacijom započinje proces akomodacije ("čista akomodacija"). • ODNOS FAZA KOGNITIVNOG RAZVOJA I VRSTE IGRE • 1. SENZOMOTORNA FAZA (0 - 2 g.) • Igre upravljanja • (MASTERY or PRACTICE PLAY) • 2. PRE-OPERATIVNA FAZA (2 - 7 g.) Simboličke igre • (SYMBOLIC or MAKE-BELIEVE PLAY) • 3. FAZA KONRETNIH OPERACIJA (7 - 11 g.) • Igra s pravilima • (PLAY WITH RULES) • 4. FAZA FORMALNIH OPRACIJA (11 - 15 g.)

Igre upravljanja (MASTERY or PRACTICE PLAY) - predstavlja ponavljanje novih motornih shema nad kojima se uspostavlja upravljanje. • 2) Simboličke igre (SYMBOLIC or MAKE-BELIEVE PLAY) - predstavlja transformaciju sebe ili objekta u nešto drugo. Započinje oko 1,5 g ili 2. g a dostiže kulminaciju u 5 g. • Značajno je igranje uloga, što omogućava djeci da rješavaju pojedine emocionalne krize i reduciraju vlastiti (interpersonalni) konflikt u odnosu na pojedine uloge nametnute od strane roditelja. • Prisutna reverzija uloga (dijete-lutka) gdje može vježbati neku ulogu kao i kroz ponovno aktiviranje naći pozitivno rješenje. • 3) Igre s pravilima (PLAY WITH RULES)

JEZIK I MIŠLJENJE • Zapažanja: • djetetovo razumijevanje jezika prelazi sposobnost njegove upotrebe. • dijete može korektno upotrijebiti riječi iako ne može shvatiti njeno značenje. • možemo biti u poziciji da znamo što želimo reći ali ne možemo naći pravu riječ. • Zaključak je da je MIŠLJENJE MOGUĆE BEZ JEZIKA. Glavna razlika među autorima je u tome odnosu između mišljenja i jezika. • (1) PIGETOV koncept = jezik predstavlja refleksiju nivoa kognitivnog razvoja. • (2) Koncepti Brunera, Sapira, Wholfa, Watsona, Bernsteina pokazuju da je mišljenje ovisno i uzrokovano jezikom. • Isti stav zastupaju teoretičari različitih pravaca: Sapir (lingvist i antrolopog) i Wholf (lingvist) su bavili se komparacijom jezika različitih kultura i društava. • Individua se rađa u pojedinom društvu koje posjeduje određenu kulturu i jezik koji predstavlja "javno" mišljenje.

HIPOTEZA LINGVISTIČKE RELATIVNOSTI (L. Wittgenstein) - "granica mog jezika je granica mog svijeta“ • Ovaj stav pokazuje da mi možemo shvatiti svijet oko nas kroz jezik, što znači da ako jezik ne posjeduje pojedine koncepte i ideje oni ne mogu postojati za nas u našoj interpretaciji (razumijevanju) svijeta oko nas. • Sapir ukazuje da svojstva jezika nekog društva omogućavaju izbor pojedine interpretacije. • Ono ŠTO i KAKO mi mislimo ovisi o strukturi jezika. • LINGVISTIČKI DETERMINIZAM da mi možemo shvatiti svije samo kroz lingvističke koncepte koje posjedujemo. • Wholf proučavao HOPI Indijance (ne posjeduju neke pojmove / "bezvremeni jezik"/ • Watson i Bernstein prihvatili proučavanje mišljenje posebno kroz jezik jer mišljenje nije moguće drugačije znanstveno proučavati. (BIHEVIORISTIKI POZITIVIZAM)

BRUNEROVA RAZVOJNA TEORIJA • Bruner je bio velikim dijelom pod utjecajem Piagetove teorije i prihvatio neka njegova načela: • djeca su rođena s BIOLOŠKOM ORGANIZACIJOM koja mu pomaže da shvati vlastiti svijet • kognitivne strukture sazrijevaju tijekom vremena putem adaptacije na vlastitu okolinu kroz interakciju s njom. • TRI NAČINA ili MODELA REPREZENTACIJE svijeta, odnosno forme koje naše znanje može imati ( Bruner nije govorio o razvojnim razdobljima). • (I) ENACTIVE (NAČIN AKTIVNOSTI) - dijete svoje reprezentacije svijeta (znanje) postiže kroz akciju (odgovara senzomotornom razdoblju po Piagetu). Prošla iskustva su reprezentirana kroz odgovarajuće motorne reakcije (motorna shemas). • (II) ICONIC (IKONSKI NAČIN) – dijete formira ikone (imidže ili metalne slike predmeta). Mentalna slika se formira kroz mnoštvo iskustvo istog predmeta ili pojave (odgovara postignuću objektne konstantnosti po Piagetu) • (III) SYMBOLIC (SIMBOLIČKI NAČIN) – dijete formira simbole. Promjena s ikoničkog na simboličko shvaćanja svijeta se događa u periodu 6/7 godine (odgovara razvoju od konkretnih do logičkih operacija po Piagetu). Ova promjena iz IKONIČKOG u SIMBOLIČNO razumijevanje svijeta je određena razvojem jezika. • Bruner zapaža da bez jezika mišljenje ne bi bilo moguće da napreduje ka simboličkom mišljenju.

(3) L. S. VYGOSTKY ukazuje da su ta dva aspekta izvorno neovisni do perioda 2. g. djeteta a zatim se međusobnu determiniraju. Mišljenje i jezik započinju kao odvojene i neovisne aktivnosti. Kod veoma male djece mišljenje prethodi jeziku (pre-verbalna, senzo-motorna inteligencija) i jezik je odvojen od mišljenja (dječji plač koji ima socijalnu ulogu). U periodu 2 g. kada pre-lingvističko mišljenje (akcije, percepcije, imidži) i pre-intelektualni jezik (plakanje, gukanje..) se susreću i formiraju verbalno mišljenje i racionalni govor (1962). U periodu 2 - 7 g. jezik postiže dvije funkcije: 1) unutarnju => monitoringa i usmjeravanja unutarnjeg mišljenja, 2) vanjsku => komunicirajući vlastito mišljenje drugima. Dijete ne može to diferencirati što prepoznajemo kroz EGOCENTRIČAN GOVOR (djetetov govor na glas o svojim planovima i akcijama). Dijete ne razlikuje: AUTISTIC SPEECH (govor za sebe) SOCIALIZED SPEECH (govor za druge)

U razdoblju 7 g. (kada počinje operativno mišljenje) javlja se podjela između jezika u funkciji komunikacije i unutarnjeg govora (verbalnog mišljenja). Piaget je tvrdio da egocentrični govor je vođenje komentara o svom ponašanju koji je zamijenjen u 7 g. sa socijalnim govorom. Vygotsky je tvrdio da egocentrični govor nema funkciju verbalizacije aktivnosti djeteta i da ne prestaje u period 7.g. već da predstavlja vid daljnjeg razvoja unutarnjeg govora. Piaget : autistični egocentrični govor socijalni govor govor Vygotsky: socijalni izvor egocentrični govor govor za sebe govora (unutarnji govor ili verbalno mišljenje) govor za druge (vanjski ili komuni- kativni govor) Oboje se slažu s zapažanjem u vezi egocentričnog govora koji kao i unutarnji govor u odnosu na socijalni govor nema zadovoljavajuće gramatičke konvencije. Oba govora su ELIPTIČNA (nekompletna = bave se značenjem prije nego izražavanjem).

RAZVOJNA TEORIJA VYGOTSKOG • VYGOTSKY (1896-1934) - ruski znanstvenik. • Konceptualna razlika od Piageta je u odnosu na pitanje IZVORA JEZIKA. • Wygotsky smatra da je svaki govor SOCIJALNE PRIRODE, odnosno rezultat ljudske komunikacije i interakcije. • Naša sposobnost da mislimo i rezoniramo sami sa sobom ili sa drugima je fundamentalni rezultat SOCIJALNOG PROCESA. • Od rođenja dijete je socijalno biće jer je sposobno za interakciju s drugima i nije sposobno za samostalno funkcioniranje. • Za Wygotskog INETELIGENCIJA se ne razvija u glavi individue već u ljudskoj interakciji. • Dva bitna pojma Vygotskog INTERNALIZACIJA i KONVERGENCIJA. • INTERNALIZACIJA predstavlja unutarnju rekonstrukciju vanjskih operacija. To znači da mi opserviramo oko nas aktivnosti drugih koje internalizacijom postaju dio nas (učenje jezika, vožnje bicikle...) • Ukazuje da majčino pokazivanje-označavanje (POINTING) nečeg što dijete ne može dohvatiti predstavlja početak procesa SOCIJALNE MEDIJACIJE, što ukazuje da nije objekt taj koji potiče djetetovo učenje već majčina aktivnost.

Razvoj predstavlja transformacija interpersonalnih u intrapersonalne procese. * internalizacija je socijalno zasnovana i povijesno određena aktivnost koja predstavlja bitnu razliku između ljudske i životinjske inteligencije. Vygotsky ukazuje na fenomen KONVERGENCIJE govora i praktične aktivnosti. Wygotsky ne prihvaća neovisnost razvoja govora od dječje izgradnje praktične aktivnosti ("upotreba znaka" nasuprot "upotreba predmeta"), već smatra da je u intelektualnom razvoju značajni momentom predstavlja trenutak kada neovisne linije razvoj praktične i apstraktne inteligencije počinju KONVERGIRATI. Ukazuje da PRE-LINGVISTIČKO MIŠLJENJE (PRAKTIČNA AKTIVNOST) i PRE-INTELEKTUALNI JEZIK se integriraju oko 2 g. djeteta života kada počinje razvoj VERBALNOG MIŠLJENJA. Razlika u razvoju animalne i ljudske inteligencije počinje s trenutkom konvergencije aktivnosti i govora.

RAZVOJNA PSIHOLOGIJA