410 likes | 597 Views
Lisabonski Ugovor. Osnovni okviri. Ciljevi reforme. Jasniji odnosi Unije i država članica Učinkovitost odlučivanja na supranacionalnoj razini Jasnija vidljivost prema trećim državama Transparentnost donošenja odluka Legitimnosti odlučivanja. Geneza lisabonske reforme.
E N D
LisabonskiUgovor Osnovniokviri
Ciljevireforme • Jasniji odnosi Unije i država članica • Učinkovitost odlučivanja na supranacionalnoj razini • Jasnija vidljivost prema trećim državama • Transparentnost donošenja odluka • Legitimnosti odlučivanja
Genezalisabonskereforme • Ugovor o uspostavi Ustava za Europu odbačen 29. svibnja i 1. lipnja 2005. od strane francuskih i nizozemskih glasača • Lisabonski ugovor potpisan 31. prosinca 2007 • Odbačen 12. lipnja 2008. od strane irskih glasača • Prihvačen na ponovljenom referendumu 2. listopada 2009. • Stupionasnagu 1. 12. 2009.
Lisabonskiugovor - sastavnice • Ugovor o Europskojuniji • Ugovor o funkcioniranjuEuropskeunije • Ugovor o Europskojzajednici za atomskuenergiju
Glavnepromjene • Konsolidacija Europske Unije • Jasnija raspodjela nadležnosti • Izmijenjena institucionalna arhitektura • Širenje demokratičnosti • Učvršćivanje legitimnosti
Konsolidacija • Europska Unija konzumirala Europsku Zajednicu • Spojenistupovi • 1. stupasimilira 3. stup (odredbe 3. stupaiz Nice ugrađene su u Glavu IV. UFEU) • supranacionalna metoda odlučivanje • Zajednička vanjska i sigurnosna politika ostaje posebno uređena • međudržavna metoda odlučivanja • Europska Unija dobila pravnu osobnost
Razgraničenje Unije i država članica • Jasnije razgraničiti nadležnosti između Unije i država članica • Izričite nadležnosti • Podijeljene (konkurentne) nadležnosti • Nadopunjujuće (komplementarne) nadležnosti • Ojačao ulogu nacionalnih parlamenata
Načelo dodijeljenih ovlasti • Prema čl. 5. UEU Unija može donositi pravne akte i poduzimati mjere samo u onim regulatornim područjima koja su joj države članice izričito osnivačkim ugovorima prenijele u nadležnost. • Ovlasti koje joj ugovorima nisu prenesene u nadležnost ostaju pod kontrolom država članica.
Izričite nadležnosti • EU jedina može donositi pravno obvezujuće akte i mjere u regulatornim područjima: • carinskaunija; • prihvaćanjepravila o tržišnojutakmicinužnih zafunkcioniranjeunutarnjegtržišta; • monetarnapolitika za državečija je moneta Euro; • očuvanjemorskihbiološkihresursa u okviruzajedničkepolitikeribarstva; • zajedničkatrgovinskapolitika.
Podijeljenje nadležnosti • Države članice mogu uređivati ova područja sve dok EU nije prihvatila zajedničke mjere kojima ih uređuje: • unutarnjetržište; • socijalna politika u područjima propisanim Ugovorom; • ekonomska, socijalna i teritorijalna kohezija; • poljoprivredairibarstvo, isključujućiočuvanjemorskihbiološkihresursa; • okoliš; • zaštitapotrošača; • transport; • trans-europskemreže; • energija; • područjeslobode, sigurnostiipravde; • zajedničkirazlozizaštite u područjujavnogzdravlja, uokvirima na koje se odnosi Ugovor
Dopunjujuće ovlasti • EU je u ovim područjima ovlaštena donositi samo one mjere kojima nadopunjuje i potpomaže odluke koje su samostalno donijele države članice: • istraživanje, • tehnološkirazvoj • istraživanjesvemira • suradnja u razvoju • humanitarnapomoć
Načelo supsidijarnosti – čl. 5(3) UEU • Temeljemnačelasupsidijarnosti, u područjimakoja nespadaju u njenuisključivunadležnost, Unijasmijedjelovatisamo onda i ukoliko ciljevi predloženog djelovanja nemogubitizadovoljavajućeostvareniodstranedržavačlanica, bilo na središnjoj, bilo na regionalnoj ili lokalnoj razini, alimogu, zbograzmjerailiučinakapredloženogdjelovanja, bitiboljeostvareninaraziniUnije. • InstitucijeUnijeprimjenjujunačelosupsidijarnostinanačinkako je ono uređeno Protokolom o primjeni načela supsidijarnostiiproporcionalnosti. Nacionalniparlamentiosiguravajupoštivanje tog načela u skladu s postupkompropisanimtimProtokolom.
Načelo razmjernosti – čl. 5(4) UEU • Temeljemnačelaproporcionalnosti, sadržajioblikdjelovanjaUnije ne smijeprelazitionošto je nužnokakobi se ostvariliciljeviUgovora. • InstitucijeUnijeprimjenjujunačeloproporcionalnostikakoje ono propisano Protokolom o primjeni načela supsidijarnostiiproporcionalnosti.
Mogućnostistupanjaiz EU • Nemaposebno određenih uvjeta • Države članice moraju postići sporazum kojem će urediti obveze vezane uz istupanje • Bez sporazuma - 2 godine nakon iskaza namjereda DČ istupi
Institucije Europske Unije • Europska komisija • Vijeće ministara (rotirajuća predsjedništva) • Europski parlament • Europski sud • Europsko vijeće kojim predsjedava Europski predsjednik • Visoka predstavnica za vanjsku i sigurnosnu politiku - između Komisije i Vijeća • Revizorski sud • Europska središnja banka
Europska komisija: zadaće • Brine o općem interesu Unije i u tu svrhu poduzima odgovarajuće inicijative i mjere • Glavna kreatorica EU politika • Pravo zakonodavne inicijative • Upravlja politikama EU i budžetom, te ih provodi; • Nadzire primjenu prava EU (zajedno s Europskim sudom) • Zastupa EU na međunarodnoj razini
Europska komisija: sastav • Komisija se bira na mandat od 5 godina; trenutna od veljače 2010. • Komisija trenutno funkcionira po načelu jedna država jedan član. • 27 povjerenika i povjerenica • Potpuno neovisna o državama članicama, ali je politički odgovorna parlamentu. • Predsjednik: Jose ManuelBarroso
Europska komisija: izbor • Šefovi država i vlada članica EU u okviru Vijeća postižu sporazum o mandataru za Predsjednika Komisije • Parlament potvrđuje Mandatara • Mandatar u konzultacijama s vladama država članica određuje članove Komisije • Vijeće prihvaća listu kandidata kvalificiranom većinom i podnosi je Europskom parlamentu na potvrdu • Parlament razgovara sa svakim kandidatom i glasa o čitavom kolegiju zajedno • Nakon glasanja u Parlamentu, Komisiju formalno imenuje Vijeće temeljem kvalificirane većine
Lisabonska reforma Komisije • Prema UEU od 2014. Komisija višenećeimatibrojčlanova jednak broju DČ, nego broj koji odgovara 2/3 broja DČ • Svaka DČ bitićezastupljena u članstvu Komisije u 2 od 3 rotacijskaciklusa.
Vijeće ministara: zadaće • Usvaja zakonodavne propise zajedno s Europskim parlamentom • Koordinira ekonomske politike država članica • Zaključuje međunarodne ugovore • Potvrđuje proračun EU zajedno s Europskim parlamentom • Definira zajedničku vanjsku politiku i politiku sigurnosti (bivši II. stup) • Potpomaže suradnju između nacionalnih policija i sudskih tijela u kaznenim stvarima
Vijeće: sastav • U Vijeću ministara sjede ministri država članica • Sastav (konfiguracija) Vijeća ovisi o pitanju o kojem ono odlučuje: • Opći poslovi i vanjski odnosi • Ekonomski i financijski poslovi (ECOFIN) • Pravosuđe i unutarnji poslovi (JHA) • Zapošljavanje, socijalna politika, zdravlje i potrošači • Konkurentnost • Transport, telekomunikacije i energija • Poljoprivreda i ribarstvo • Okoliš • Obrazovanje, mladež i kultura • Vijećem predsjedava rotirajuće predsjedništvo (svakih 6 mjeseci jedna država članica) • Vijeću ministara vanjskih poslova uvijek predsjedava Visoka predstavnica za vanjsku i sigurnosnu politiku
Vijeće: glasovanje (do 2014.) • Vijeće trenutnu u načelu odlučuje kvalificiranom većinom ponderiranih glasova država članica (ukupno 345 glasova) • 255 glasova potrebno je za prihvaćanje prijedloga Komisije • na zahtjev države članice potrebno osigurati potporu država članica koje zastupaju 62% ukupnog stanovništva EU • Vijeće u nekim izuzetnim pitanjima (poljoprivreda, porezi) i dalje odlučuje jednoglasno
Vijeće: glasovanje (od 2014.) • Od 1. 11. 2014., sustav dvostruke većine – uvjetno. • Kvalificiranu većinu čini najmanje 55% članica Vijeća, a taj broj mora uključivat najmanje petnaest članica koje predstavljaju države članice koje zajedno imaju najmanje 65% stanovništva Unije. • Član Vijeća može zatražiti glasovanje po starom (današnjem) sustavu • Nakon 1. 4. 2017. sustavdvostruke većine primjenjuje se bez iznimke • Klauzula passarelle: • U određenim područjima Vijeće može jednoglasnom odlukom na prijedlog Komisijeinakonšto se konzultira s Europskimparlamentomodlučitidaumjestoposebnogzakonodavnog postupka (jednoglasnost u Vijeću) odlučujetemeljemobičnogzakonodavnogpostupka
Područjeprimjenepassarelle • Čl. 31.3 UEU – određene mjere u područjuzajedničkevanjskeisigurnosnepolitike • Čl 153.2(4) UFEU – mjere u području rada i socijalnepolitike • Čl. 192.2(2) UFEU – zaštitaokoliša • Čl. 312.2(2) UFEU – višegodišnjifinancijskiokvir • Čl. 333.1 i 333.2 UFEU – proširena suradnjadržavačlanica
Kočnica za nuždu • UkolikočlanVijećazatraži, suspendira se redovnizakonodavnipostupakipredmetupućujeEuropskomvijećukojemožejednoglasnomodlukomu roku od 4 mjeseca uputiti predmet Vijeću koje mora nastaviti s redovnim zakonodavnim postupkom • Čl. 48(2) UFEU – mjeresocijalnesigurnosti upodručjuslobodekretanjaradnika • 82(3) UFEU – direktive o minimalnimpravilima upodručju suradnje u pravosuđu i kaznenim stvarimau svrhuuzajamnogpriznanjasudskihpresuda • 83(3) UFEU – direktive kojima se definiraju osobitoozbiljnakaznenadjelaprekograničnogkarakteraisankcije, kada je nužnozajedničkodjelovanje
Europski parlament: zadaće • Donosi zakonodavne propise s Vijećem ministara u prvom stupu EU – postupak suodlučivanja • savjetodavna ovlast u zakonodavnom postupku u području bivšeg trećeg stupa • sudjeluje u donošenju EU proračuna i vrši kontrolu nad njegovim trošenjem • Glasuje o povjerenju i politički kontrolira Komisiju
Europski parlament: sastav • Zastupnici izravno birani svakih 5 godina u skladu s nacionalnim kvotama • Trenutno 736 zastupnika (max. 751) • Minimum 6, maksimum 99 po državi članici • Zastupnici grupirani po stranačkoj, a ne nacionalnoj pripadnosti
Europski parlament od 2014 • Od 2014 je max. broj zastupničkih mjesta 750 + Predsjednik • Minimum 6 zastupničkih mjesta po državi, maximum 96
Europskiparlament - suodlučivanje • Širi se nagotovosvapodručja: • nasuradnju ukaznenim stvarima koja je prema Ugovoru iz Nice predstavljala III. stup EU • nabudžet EU, tećeParlamentsuodlučivatii upogleduobvezujućihineobvezujućihtroškova • nadavanjesuglasnosti za zaključivanje međunarodnih ugovora
Pravni akti • Postojećatipologijakojarazlikujeuredbe, direktiveiodluke,zadržava se i u Lisabonu • Uvodi se razlika između akata • prihvaćenih u redovnom i posebnom zakonodavnompostupku • kojinisuzakonodavnenaravi (eng. nonlegislativeacts) • I jedni i drugi mogu se zvati uredbama, direktivama i odlukama, a razlikuju se prvenstvenopremapostupkunjihovadonošenja
Europskovijeće • Europsko vijeće službeno je ustanovljena kao posebna institucija. • Okuplja šefove država ili vlada država članica • Odlučuje temeljem jednoglasnosti, osim u slučaju da Ugovor ne propisuje drugačije. • Europsko vijeće odlučuje o načelnim političkim pitanjima i o promjenama ugovora.
Predsjednik Europskog vijeća • Vijećem predsjedava Predsjednik čiji je mandat 30 mjeseci s mogućnošću jednog reizbora • Predsjednika Vijeće bira kvalificiranom većinom • Prvi Predsjednik: Herman Van Rompuy • Upravlja radom Vijeća i predstavlja Uniju prema trećim državama
Visoka predstavnica za vanjsku i sigurnosnu politiku • Catherine Ashton • Bira je EuropskovijećekvalificiranomvećinomiuzsuglasnostPredsjednika Komisije. • Predsjedava Vijećem ministara kada sesastaje u sastavuMinistaravanjskihposlovai • Obnaša dužnost jedne od potpredsjednica EuropskeKomisije.
Uloga nacionalnih parlamenata • Primaju informacije o zakonskim prijedlozima Komisije • Sudjeluju u postupkuizmjeneOsnivačkihugovora • Sudjeluju u procjeniprimjenenačelasupsidijarnosti • Kako bi se u tom područjuojačalanjihovaulogaizmjenjenje Protokol o primjeninačelasupsidijarnostiiproporcionalnosti, izvornouvedenUgovoromizAmsterdama.
Ovlasti nacionalnih parlamenata • Bilo koji nacionalni parlament može u roku od osam tjedananakonšto je primiozakonskiprijedlog, prihvatitiobrazloženomišljenjekojimenavodizbogčegasmatrada je prijedlog suprotan načelu supsidijarnosti • Svakinacionalniparlamentima 2 glasa • Žuti karton • Narančasti karton
Žuti karton • 1/3 glasova NP protivprijedlogamjere • Institucijamoraizmjenitiprijedlog, teodlučitihoćeligatakoizmjenjenogvratiti u zakonodavnipostupakiligapovući.
Narančasti karton • Većinaglasova NP protivprijedlogamjere • Komisijamožeodlučitidazadržizakonskiprijedlogusprkos protivljenju NP, ali se tada pokreće posebanpostupakgdjeKomisimamoraizraditiobrazloženomišljenjekojimemorapojasnitikako se poštujenačelosupsidijarnosti. • Mišljenjekomisijeimišljenja NP tada se upućujuParlamentuiVijećukojiodlučujuhoćeli se zakonodavnipostupaknastavitiili ne. Vijećeodlučujetemeljemvećineod 55% svojih članova, a Parlament običnom većinom.
Promjena strukture sudova • ESP ostaje nepromjenjen dok Sud I. stupnjapostajeOpćisud • Izbor sudaca: • Sedmočlaniodborćedavatimišljenje o prikladnostikandidatakojepredlažudržavečlanice • ČlanoveodborabiraVijećeizredovaprijašnjihsudacaEuropskogsuda pravdeiOpćegsuda, sudacanacionalnihvrhovnihsudovaiuglednihpravnika. • JednogčlanapredlažeEuropskiparlament
Povelja o temeljnim pravima EU • Donesena u listopadu 2000. godine • Obvezna pravna snaga stupanjem na snagu tzv. Lisabonskog ugovora • Sadrži 50 jamstava podijeljenih prema 6. različitih vrijednosnih ideala • Nijesastavnidiougovora ali imajednakupravnuvrijednostkaoisamUgovor. • UnijaćenastojatipristupitiEuropskojkonvenciji za zaštituljudskihpravaitemeljnihsloboda
Lisabonski ugovor i Povelja • Poveljaimaistupravnusnagu kao i osnivački ugovori (UEU, UFEU ) • Nijesastavnidiougovorano čl. 6 UEU se poziva na Povelju • U odbačenom Ustavnom ugovoru Povelja je bila sastavni dio ugovornog tijela • Izuzeća za Poljsku i UK • Upitna korisnost izuzeća zbog pravne snage temeljnih načela • Povelja sadrži „manje i više važna” jamstva?
Struktura Povelje • Poglavlje I– Dostojanstvo (čl. 1.-5.) • Poglavlje II – Slobode (čl. 6.-19.) • Poglavlje III – Jednakost (čl. 20.-26.) • Poglavlje IV- Solidarnost (čl.27.-38.) • Poglavlje V – Prava imigranata (čl. 39.–46.) • Poglavlje VI – Pravda (čl. 47. – 50.) • Poglavlje VII - Opće odredbe za tumačenje i primjenu Povelje (čl. 51. – 54.)