LISABONSKI UGOVOR

1. LISABONSKI UGOVOR Barbara Preložnjak, dipl. iur.

3. USTAV EU • veljača 2002. godine- međuvladina konvencija • zadaća: razmotriti treba li Uniji ustav • lipanj 2004. završen tekst prijedloga Ustavnog ugovora s više od 300 stranica • 29. listopada 2004.-predstavnici država članica Europske unije (predsjednici i premijeri) potpisali su u Rimu Ugovor kojim se uspostavlja ustav za Europu.

4. USTAV EU • Cilj: povećati učinkovitost rada europskih institucija i pojednostavniti proces donošenja odluka u Uniji koja okuplja 25 država članica • sadrži pravila koja utvrđuju raspodjelu ovlasti između država članica i Unije, kao i između institucija Unije. • Ustanovljujese i pravna osobnost Unije (omogućiti da Unija djeluje nameđunarodnoj razini u ime država članica.

5. USTAV EU

6. LISABONSKI UGOVOR (1) • Potpisan 13. prosinca 2007. godine u Lisabonu • Trebao bi stupiti na snagu od 1. siječnja 2009. godine ukoliko ga ratificiraju sve države članice EU, u protivnom će stupiti na snagu prvog dana mjeseca koji slijedi iza posljednje ratifikacije

7. LISABONSKI UGOVOR (2) • Službeni naziv : “Lisabonski ugovor kojim se mijenja i dopunjuje Ugovor o Europskoj uniji i Ugovor o osnivanju Europske zajednice” • Naziva se još i Reformski ugovor • Pročišćeni tekst Lisabonskog ugovora = Ugovor o Europskoj uniji + Ugovor o funkcioniranju Europske unije + protokoli

8. LISABONSKI UGOVOR (3) • Podijeljen je u nekoliko dijelova: 1. Preambula 2. Promjene Ugovora o Europskoj uniji 3. Promjene Ugovora o osnivanju Europske Zajednice 4.Završne odredbe 5. Protokoli 6. Deklaracije

9. Koje promjene donosi Lisabonski ugovor ? • Lisabonskim ugovorom mijenjaju se i nadopunjuju : - Ugovor o Europskoj uniji - izmijene se odnose na institucije, pojačanu suradnju, vanjsku i sigurnosnu politiku i politiku obrane - Ugovor o osnivanju Europske Zajednice - detaljiziraju se nadležnosti i područja intervencije na dijelu Europske unije - novi naziv- “Ugovor o funkcioniranju Europske unije”

10. Koje promjene donosi Lisabonski ugovor ? • Europska unija dobiva pravnu osobnost, a time i mogućnost: - sklapanja međunarodnih ugovora - članstva u međunarodnim organizacijama • Države članice ostaju slobodne zaključivati međunarodne ugovore pod uvjetom da su u kompatibilni sa ugovorima potpisanim od strane EU ili su u nadležnosti EU

11. Koje promjene donosi Lisabonski ugovor ? • Lisabonski ugovor je pojednostavnio strukturu stupova • Zajednička vanjska i sigurnosna politika zadržala je svoj izdvojen i poseban status • Na području vanjske i sigurnosne politike isključeno je usvajanje zakonodavnih akata, te Europski sud pravde na ovom području u pravilu nema jurisdikciju.

12. Koje promjene donosi Lisabonski ugovor ? • Lisabonski ugovor u odjeljku “Ugovor o Europskoj uniji”, članku 9. propisuje velike izmjene glede EU institucija Europska komisija • izmjene se odnose na reduciranje veličine Europske komisije i sprečavanja njezine nacionalizacije, a u cilju ostvarenja općih interesa EU • od 2009.-2014. biti će sastavljena od po jednog povjerenika od svake države članice EU • od 2014. biti će sastavljena od 2/3 predstavnika država članica EU koji će se birati po sistemu ravnopravne rotacije povjerenika svih država članica EU

13. Koje promjene donosi Lisabonski ugovor ? Europsko vijeće • Europsko vijeće ustrojava se kao posebna institucija, različita od Vijeća ministara. • Predsjedava mu Predsjednik čiji je mandat 30 mjeseci s mogućnošću jednog reizbora • ovlasti: -predstavljanje EU u “međunarodnoj areni” -predsjedanje i koordiniranje radom Europskog vijeća • Odlučuje temeljem jednoglasnosti, osim u slučaju da Ugovor ne propisuje drugačije • Predsjednika bira kvalificiranom većinom

14. Koje promjene donosi Lisabonski ugovor ? Vijeće ministara • izmijenjen je način glasovanja u Vijeću ministara- pravilo tzv. “dvostruke većine” • kvalificirana većina - 55% država članica, odnosno najmanje 15 država + 65% stanovništva Europske unije • glasovanje kvalificiranom većinom primjenjivati će se i na nova područja poput energetske politike, humanitarne pomoći, hitnog financiranja mjera zajedničke vanjske i sigurnosne politike • glasovanje kvalificiranom većinom primjenjivati će se od 1. studenog 2014.

15. Koje promjene donosi Lisabonski ugovor ? Europski parlament - ovlasti su proširene u području: -zakonodavstava -zakonodavni postupak suodlučivanja sa Vijećem ministaraproširuje sena oko 50 novih područja - dobiva zakonodavne ovlasti usporedive onima koje imaVijeće ministara - budžeta -Europski parlament ima jednako pravo na odluku glede prihvaćanja cijelog godišnjeg budžeta EU kao i Vijeće ministara - političke kontrole -Parlament izabire predsjednika Europske komisije, a na prijedlog Europskog vijeća

16. Koje promjene donosi Lisabonski ugovor ? • Europski parlament je sastavljen od “građana Unije” • Od 2009. raspodjela mjesta u Europskom parlamentu definirana su na slijedeći način: -broj predstavnika je 750 + 1(predsjednik Parlamenta) - svaka država članica može imati minimalno 6, a maksimalno 96 predstavnika

17. Koje promjene donosi Lisabonski ugovor ? Visoki predstavnik Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku - predstavlja spoj dviju dosadašnjih funkcija i to funkcije visokog predstavnika za vanjsku zajedničku i sigurnosnu politiku i povjerenika za vanjske odnose - imenuje ga Europsko vijeće uz suglasnost predsjednika Europske komisije - ovlasti: -vodi zajedničku vanjsku i sigurnosnu politiku Unije -provodi vanjsku politiku koju države dogovore u okviru Vijeća -predsjeda Vijećem vanjskih poslova -jedan je od potpredsjednika Komisije zadužen za vanjske poslove

18. Uloga nacionalnih parlamenta • Pojačana je uključenost parlamenata država članica EU čime se učvršćuje načelo supsidijarnosti • Nacionalni parlamenti izravno dobivaju prijedloge europskih propisa pri čemu mogu odlučivati je li prijedlog u skladu sa načelom supsidijarnosti - ako 1/3 parlamenta smatra da nije uvaženo načelo supsidijarnosti prijedlog propisa se vraća Komisiji (“žuti karton”) - ako se većina parlamenta protivi prijedlogu Komisije, s čime se slažu nacionalne vlade ili članovi Europskog parlamenta prijedlog se odbija (“narančasti karton”)

19. Povelja temeljnih prava • Prihvaćena je od strane Europskog vijeća 2000. godine • Nije sastavni dio ugovora, već se UEU na nju poziva u Čl. 6 • Povelja ima istu pravnu snagu kao i Ugovor o Europskoj uniji i Ugovor o funkcioniranju Europske unije • Unija će nastojati pristupiti Europskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda

20. Povelja temeljnih prava • Kroz 54 članaka Povelja navodi politička, socijalna i ekonomska prava • Čl. 2 UEU propisuje i temeljne vrednote i ciljeve Unije koji su: poštivanje ljudskog dostojanstva, slobode, demokracije, jednakosti, vladavine prava, temeljnih ljudskih prava, uključujući prava pripadnika manjina, pluralizma, nediskriminacije, tolerancije, pravednosti, solidarnosti i jednakosti muškaraca i žena.

21. Dioba nadležnosti • Isključive nadležnosti EU • Konkurentne nadležnosti EU i DČ • Komplementarne nadležnosti

22. Isključive nadležnosti EU • carinska unija; • prihvaćanje pravila o tržišnoj utakmici nužnih za funkcioniranje unutarnjeg tržišta; • monetarna politika za države čija je moneta Euro; • očuvanje morskih bioloških resursa u okviru zajedničke politike ribarstva; • Zajednička trgovinska politika.

23. Konkurentne nadležnosti • unutarnje tržište; • socijalna politika u područjima propisanim Ugovorom; • ekonomska, socijalna i teritorijalna kohezija; • poljoprivreda i ribarstvo, isključujući očuvanje morskih bioloških resursa; • okoliš; • zaštita potrošača; • transport; • trans-europske mreže; • energija; • područje slobode, sigurnosti i pravde; • zajednički razlozi zaštite u području javnog zdravlja, u okvirima na koje se odnosi Ugovor.

24. Komplementarne nadležnosti • istraživanje, • tehnološki razvoj • istraživanje svemira • suradnja u razvoju • humanitarna pomoć

25. Granice nadležnosti – čl. 5 • Granice nadležnosti Unije uređene su načelom dodjele. Korištenje nadležnostima Unije uređeno je načelima supsidijarnosti i proporcionalnosti. • Temeljem načela dodjele, Unija smije djelovati samo u granicama nadležnosti koje su joj Ugovorima dodijele države članice, kako bi ostvarila ciljeve koji su u njima propisani. Nadležnosti koje nisu prenesene na Uniju Ugovorima, ostaju državama članicama. • Temeljem načela supsidijarnosti, u područjima koja ne spadaju u njenu isključivu nadležnost, Unija smije djelovati samo onda i ukoliko ciljevi predloženog djelovanja ne mogu biti zadovoljavajuće ostvareni od strane država članica, bilo na središnjoj, bilo na regionalnoj ili lokalnoj razini, ali mogu, zbog razmjera ili učinaka predloženog djelovanja, biti bolje ostvareni na razini Unije. • Institucije Unije primjenjuju načelo supsidijarnosti na način kako je ono uređeno Protokolom o primjeni načela supsidijarnosti i proporcionalnosti. Nacionalni parlamenti osiguravaju poštivanje tog načela u skladu s postupkom propisanim tim Protokolom. • Temeljem načela proporcionalnosti, sadržaj i oblik djelovanja Unije ne smije prelaziti ono što je nužno kako bi se ostvarili ciljevi Ugovora. • Institucije Unije primjenjuju načelo proporcionalnosti kako je ono propisano Protokolom o primjeni načela supsidijarnosti i proporcionalnosti.

26. Protokol o primjeni načela supsidijarnosti i proporcionalnosti • Bilo koji nacionalni parlament može u roku od osam tjedana nakon što je primio zakonski prijedlog, prihvatiti obrazloženo mišljenje kojime navodi zbog čega smatra da je prijedlog suprotan načelu supsidijarnosti • Svaki nacionalni parlament ima dva glasa. • Ukoliko jedna trećina tako alociranih glasova ospori zakonodavni prijedlog neke od institucija Unije, ta institucija mora izmjeniti prijedlog, te odlučiti hoće li ga tako izmjenjenog vratiti u zakonodavni postupak ili ga povući. • Prijedlog regulatorne mjere može biti osporen običnom većnom glasova nacionalnih parlamenata. • Komisija može odlučiti da zadrži zakonski prijedlog usprkos protivljenju nacionalnih parlamenata, ali se tada pokreće poseban postupak gdje Komisija mora izraditi obrazloženo mišljenje kojime mora pojasniti kako se poštuje načelo supsidijarnosti. Mišljenje komisije i mišljenja nacionalnih parlamenata tada se upućuju Parlamentu i Vijeću koji odlučuju hoće li se zakonodavni postupak nastaviti ili ne. • Vijeće odlučuje temeljem većine od 55% svojih članova, a Parlament običnom većinom.

27. Sudovi – 3 skupine promjena • Nominalne razlike • Sud I. Stupnja postaje Opći sud • Način izbora sudaca i nezavisnih odvjetnika, • Izmjene ovlasti Europskog suda • Mogućnost uspostave specijaliziranih sudova.

28. POZITIVNI IZVORI PRAVA EU PO STUPOVIMA – NICA I. STUP – STUP EUROPSKE ZAJEDNICE 1. UREDBE 2. DIREKTIVE 3. ODLUKE 4. PREPORUKE 5. MIŠLJENJA BUDUĆI IZVORI PRAVA EU - LISABON I. STUP – STUP EUROPSKE ZAJEDNICE 1. UREDBE 2. DIREKTIVE 3. ODLUKE 4. PREPORUKE 5. MIŠLJENJA Izvori prava EU

29. II. STUP – STUP VANJSKE I SIGURNOSNE POL 1. NAČELA I OPĆE SMJERNICE 2. ZAJEDNIČKE STRATEGIJE 3. ODLUKE 4.ZAJEDNIČKE AKCIJE 5. ZAJEDNIČKA STAJALIŠTA III. STUP – STUP POLICIJSKE I PRAVOSUDNE SURADNJE U KAZNENIM STVARIMA 1. ZAJEDNIČKA STAJALIŠTA 2. OKVIRNE ODLUKE 3. ODLUKE 4. KONVENCIJE II. STUP – STUP VANJSKE I SIGURNOSNE POLITIKE 1. OPĆE SMJERNICE 2. ZAJEDNIČKE ODREDNICE 3. ODLUKE 4. MEĐUNARODNI UGOVORI 5. ZAJEDNIČKI PRISTUP Izvori prava EU

30. Izvori prava EU • U pogledu vrsta pravnih akata Lisabonski ugovor uvodi značajne razlike • dvije značajne novosti: -smanjenje broja formi kroz koji se akti usvajaju -grupiranje prave stečevine u četiri kategorije: zakonodavne akte, delegirane akte, provedbene akte te akte u formi preporuka

31. Izvori prava EU • Pod zakonodavnim aktima Ugovor iz Lisabona podrazumijeva: -uredbe, -direktive, -odluke donesene u zakonodavnom postupku.

32. Izvori prava EU • Delegirani akti: • donosi ih Europska komisija temeljem ovlasti koje su na nju delegiranje nekim zakonodavnim aktom • Ugovor izričito ističe da se radi o „ne zakonodavnim aktima opće primjene“ radi dopune ili izmjene određenih ne esencijalnih elemenata zakonodavnog akta • akti koji su bitnih za redovito funkcioniranje institucija, a koji ne zadiru u ključna pitanja funkcioniranja Europske unije

33. Izvori prava EU • Provedbeni akti: • u pravilu je provedba pravne stečevine u nadležnosti država članica, ali je moguće da se pojedine provedbene ovlasti delegiraju i na Europsku komisiju. • Radi se o dvije različite situacija u kojima se provedbene ovlasti delegiraju na Europsku komisiju: -kada su potrebni jedinstveni uvjeti za provedbu pravno obvezujućeg zakonodavstva Unije, -posebno opravdani slučajevi, kao i slučajevi predviđeni člancima 11. i 13. Ugovora o Europskoj uniji (u kojima su definirane ovlasti Europske unije glede Zajedničke vanjske i sigurnosne politike).

34. Izvori prava EU • Preporuke: putem kojih se nastoji usmjeravati djelovanje država članica bez stvaranja pravne obveze

35. EU-2009?