Gajeve Institucije

1. Gajeve Institucije Gai Institutiones Gaius, Institutiones Institutiones Gaii

2. prvi poznati udžbenik prava- 2 v. n. e. (instituere = podučavati) • Veronski palimpsest – otkriće rukopisa 1816. g. • Antinopoljski fragmenti – poč. 20. v.

3. Dalje čitanje: • Gai Institutiones (Gaj: Institucije), preveo Obrad Stanojević, Zavod za udžbenike, Beograd 2009. • Obrad Stanojević, Gaius Noster, pisac prvog udžbenika prava, (prilog istoriji rimske pravne nauke), Zavodzaudžbenike, Beograd 2010.

4. Gajev sistem prava- triparticija • Gaius, Institutiones 1.8: Omne autem ius quo utimur, vel ad personas pertinet vel ad res vel ad actiones. • (Sve pravo kojim se služimo odnosi se ili na lica ili na stvari ili na tužbe). • Ova materija (lica, stvari, tužbe) je tradicionalno ušla u okvir velikih građanskih kodifikacija iz 19. veka i to prema Gajevoj sistematizaciji.

5. Ostale najvažnije Gajeve podele • Ius civile – ius gentium • Podela izvora prava • Podela lica • Podela stvari • Vrste nasleđivanja • Vrste testamenta • Podela izvora obligacija • Podela kontrakata • Podela tužbi

6. Ius civile – ius gentium Omnes populi, qui legibus et moribus reguntur, partim suo proprio, partim communi omnium hominum iure utuntur: nam quod quisque populus ipse sibi ius constituit, id ipsius proprium est uocaturque ius ciuile, quasi ius proprium ciuitatis; quod uero naturalis ratio inter omnes homines constituit, id apud omnes populos peraeque custoditur uocaturque ius gentium....

7. Izvori prava • G.1.2:Constant autemiurapopuli Romani ex legibus, plebiscitis, senatus consultis, constitutionibus principum, edictis eorum, qui ius edicendi habent, responsis prudentium. • (Pravo rimskog naroda sastoji se od zakona, plebiscita, senatskih odluka, carskih konstitucija, edikata onih magistrata koji imaju pravo izdavanja edikata i odgovora učenih pravnika).

8. Izvori obligacija • 3.88. Nunc transeamusad obligationes, quarum summa diuisio in duas species diducitur: omnis enim obligatio uel ex contractu nascitur uel ex delicto. • (Sada prelazimo na obligacije, koje se najpre dela na dve osnovne vrste: sve obligacije nastaju ili iz ugovora ili iz delikta).

9. Podela kontrakata • 3.89. Et prius uideamus de his, quae ex contractu nascuntur. harum autem quattuor genera sunt: aut enim re contrahitur obligatio aut uerbis aut litteris aut consensu. • (Najpre da razmotrimo one koji nastaju iz ugovora. Njih imamo četiri vrste: ugovorna obligacija ili nastaje predajom stvari (re), ili svečanim rečima (verbis), ili pisanim aktom (litteris) ili neformalnim sporazumom (consensu).

10. Podela tužbi • 4.1. Superest, ut de actionibus loquamur. et si quaeramus, quot genera actionum sint, uerius uidetur duo esse, in rem et in personam. • (Ostaje da govorimo o tužbama. I ako istražujemo koliko ima vrsta tužbi, ispravnije je gledište da ih ima dve vrste, stvarne (in rem) i lične (in personam).

11. Ius quod ad personas pertinet • Statusno pravo • Porodično pravo • Velik broj normi govori o važnosti statusnog i porodičnog prava za Rimljane • Bitne razlike u odnosu na današnje pozitivno pravo • Istorijski značaj • Značaj za razumevanje rimskog imovinskog prava

12. Libertas, civitas, familia • 4.5.11 Paulus libro secundo ad Sabinum • Capitis deminutionis tria genera sunt, maxima media minima: tria enim sunt quae habemus, libertatem civitatem familiam. • Status libertatis • Status civitatis • Status familiae

13. Gajeve podele lica – osnovna podela • Et quidem summa diuisio de iure personarum haec est, quod omnes homines aut liberi sunt aut serui. • (Najvažnija podela sa gledišta prava koje se odnosi na lica je u tome što su svi ljudi ili slobodni ili robovi).

14. Sloboda i ropstvo • D. 1.5.4 pr-1 Florentinuslibro nono institutionum: • Libertas est naturalis facultas eius quod cuique facere libet, nisi si quid vi aut iure prohibetur. • (Sloboda je prirodna mogućnost da svako radi što želi, osim ukoliko to nije zabranjeno prinudom ili pravom). • Servitus est constitutio iuris gentium, qua quis dominio alieno contra naturam subicitur. • (Ropstvo je institucija prava naroda prema kojoj je neko protivno prirodi predmet tuđeg vlasništva).

15. Servus nullum caput habet. • Rob nema nikakav status.

16. SC Silanianum – govor pravnika Gaja Kasija Longina u senatu • „Često sam, oci i upisani, prisustvovao sednicama na kojima je od vas traženo da novim odlukama izmenite stare propise i zakone. Do sada nisam ustajao protiv..... Taj trenutak je danas došao: jednog bivšeg konzula ubio je u njegovoj kući, podmuklo, jedan rob, niko to nije sprečio, niko odao gospodaru, mada je još na snazi zakon koji u takvom slučaju preti smrću svim robovima u kući. Donesite odluku da se ostali robovi oslobode kazne: u redu, ali koga će onda štititi položaj ako prefekta grada nije zaštitio? Koliko robova treba imati da bi čovek bio bezbedan kad Pedanija Sekunda nije moglo da zaštiti njegovih četiri stotine? Kome će ubuduće robovi priteći u pomoć ako se ni sada, pod pritiskom straha, ne brinu jesmo li mi u opasnosti? Ili se to ubica osvetio za učinjenu nepravdu, kako neki imaju obraza da kažu a da ne pocrvene? Valjda mu je od oca ostao novac kojim je hteo da se otkupi, ili je od svojih predaka nasledio roba koga su mu oduzeli?

17. Tacit, Anali • Pođimo još jedan korak dalje i recimo otvoreno da je gospodar zaslužio da bude ubijen. Je li potrebno navoditi još argumenata za nešto što su pametniji od nas već odavno rešili? Pa čak i da prvi put o tome treba da odlučujemo, verujete li da je rob mogao naumiti da smakne svoga gospodara a da mu se nije omakla nijedna pretnja, nijedna nepromišljena reč? Recimo da je i skrio svoju nakanu, krišom spremio oružje: ali zar je mogao da prođe mimo čučvara, otvori vrata ložnice, unese lampu, ubije gospodara a da niko o tome pojma nema? Zločinu prethode mnogi znaci, i jedino ako ih robovi odaju, mi možemo živeti među masom robova, sigurni dok oni drhte pred nama, i samo ako oni treba da plate glavom, nećemo ostati neosvećeni pred krivcima. Naši stari nisu imali poverenja u robove čak ni onda kada su se ovi rađali na njihovim imanjima, u njihovim kućama, kada im je odmalena ulivana ljubav prema gospodarima. A danas, kada imamo robova raznih narodnosti, koji imaju druge običaje, tuđu ili nikakvu veru, taj se šljam jedino strahom može držati u zaptu. Tako će stradati i nevini, kažu. Istina je, ali kad se vojska razbegne, pa svaki deseti umire pod batinama, žreb pada i na hrabre, ne samo na kukavice. Svaki veliki primer ima u sebi nečeg nepravednog, i nepravdu koja pogađa pojedince nadoknađuje korist koju odatle imaju svi.“ Tacit, Anali, 14,42-45.

18. Slobodni rođeni, oslobođenici - manumissio • G.1.10-11: Rursus liberorum hominum alii ingenui sunt, alii libertini. Ingenui sunt, qui liberi nati sunt; libertini, qui ex iusta seruitute manumissi sunt. • (Slobodni se dalje dele na slobodno rođene i oslobođenike. Slobodno rođeni su oni koji su rođeni kao slobodni; oslobođenici su oni koju su oslobođeni iz pravovaljanog ropstva).

19. Robovi i manumissio • G.1.17: Onaj u čijoj se osobi steknu tri uslova: da je stariji od trideset godina, da je po kviritskom pravu pripadao gospodaru i da je valjanom i zakonitom manumisijom oslobođen, tj. putem štapa, bilo upisom u cenzorske knjige ili testamentom, takav postaje rimski građanin; ali ako bi nešto od ovog nedostajalo, biće Latin. • Manumissio vindicta • Manumissio censu • Manumissio testamento

20. Građanstvo (civitas) • Rimski građani • Latini (veteres, prisci, coloniarii, iuniani) • Peregrini

21. Pravni značaj • Cives Romani – ius suffragii, ius honorum, ius conubii, ius commercii • Latini – ius conubii, ius commercii • Peregrini

22. Gaj, Institucije, 1.56 i 67. • Rimski građani imaju vlast nad svojom decom ako uzmu za ženu Rimljanku, Latinku ili peregrinku, sa kojom imaju pravo da zaključe valjani brak (ius conubii). • ...kada Rimljanin u zabludi uzme za ženu Latinku ili peregrinku, verujući da je rimska građanka, i ako dobiju sina, ovaj nije pod njegovom vlašću, jer i nije rimski građanin, već je ili Latin ili peregrin, tj. ima onaj status koji i njegova majka, budući da, sem ako nije postojao ius conubii između oca i majke, dete ne dobija očev status.

23. Capitis deminutio • D.4.5.1 Gaius libro quarto ad edictum provinciale: • Capitis minutio est status permutatio. (“Umanjenje glave” jeste promena statusa).

24. Capitis deminutio (maxima, media, minima) • D.4.5.11 Paulus libro secundo ad Sabinum : • Capitis deminutionis tria genera sunt, maxima media minima: tria enim sunt quae habemus, libertatem civitatem familiam. ... • (Postoje tri vrste umanjenja statusa: najveće, srednje i najmanje: jer su tri (statusa) koja imamo: slobode, građanstva i (položaj) u porodici (domaćinstvu). Tako kada izgubimo sve, to jest slobodu, građanstvo i porodicu (domaćinstvo), to je najveće umanjenje statusa (capitis deminutio maxima). Kada izgubimo građanstvo, a zadržimo slobodu, to je srednje umanjenje statusa (capitis deminutio media). Kada se zadržava sloboda i građanstvo, a samo se menja domaćinstvo, to se smatra najmanjim umanjenjem statusa (capitis deminutio minima).

25. Familia • D.50.16.195.1-5 (Ulpijan u 46. knjizi o ediktu): • 1. Pogledajmo kako se izraz „familia“ upotrebljava: on ima različito značenje jer se odnosi i na lica i na stvari. Na stvari, kao na primer u Zakonu XII tablica gde se kaže: Neka domaćinstvo (nasledstvo) pripadne najbližem agnatu.... • 2. Po posebnom pravu „familia“ je naziv za više lica koja su podložna jednoj vlasti (potestas), bilo po prirodi, bilo na osnovu prava, kao što su otac porodice (pater familias), majka porodice (mater familias), sin (filius familias), kćerka (filia familias) i svi ostali koji za njima slede, kao što su unuci, unuke i drugi.

26. Porodica, domaćinstvo • ......Po opštem pravu porodicom nazivamo skup svih agnata, jer, iako je pater familias umro i pojedinci već imaju svoja posebna domaćinstva, ipak se svi koji su jednom bili pod vlašću jednoga oca opravdano nazivaju familia, budući da su potekli iz jedne kuće i jednog roda. (3) I skupinu robova obično nazivamo familia......(5) Žena je, međutim, glava i kraj svoje porodice (familia).

27. Agnati (agnatsko srodstvo) • Gaius, Institutiones, 1.156: • Sunt autem agnati per virilis sexus personas cognatione iuncti..... • (Agnati su lica vezana srodničkom vezom preko muških srodnika, kao krvni srodnici preko oca, kao što je na primer brat od istog oca, bratov sin ili unuk, isto tako stric i stričev sin i unuk. A oni koji su vezani krvnim srodstvom preko lica ženskog pola nisu agnati, nego su inače po prirodnom pravu krvni srodnici (kognati). Tako između ujaka i sestrića ne postoji agnatsko srodstvo, već kognatsko. Takođe, brat od tetke po ocu i po majci nije mi agnat, nego kognat, a i ja sam sa njim i istom srodstvu, jer deca koja se rađaju pripadaju očevoj, a ne majčinoj porodici.

28. sui iuris - alieni iuris • Gaj, Institucije, 1.48 : • 48. Sledi još jedna podela prema pravu koje se odnosi na lica (de iure personarum). Naime, neka lica su svojevlasna (sui iuris), druga su potčinjena tuđoj vlasti (alieni iuris). 49. Da ponovimo, od onih lica koja su alieni iuris, neka su pod vlašću (potestas), neka su in manu (doslovno pod rukom), a neka u mancipijumu. 55. Takođe, pod našom su vlašću i naša deca (liberi) rođena u zakonitom braku (iustae nuptiae,iustum matrimonium). Ovo je pravo karakteristično za rimske građane (ius proprium civium Romanorum); teško da postoje ljudi koji imaju toliku vlast nad svojom decom kakvu mi imamo.

29. Adoptio i adrogatio • Gaius, Institutiones, 1.97-99: •  97. Nisu samo rođena deca, kao što smo rekli, pod našom vlašću, nego i ona koju usvojimo. 98. Usvojenje (adoptio) biva na dva načina, odobrenjem skupštine tj. naroda (auctoritate populi) ili na osnovu ovlaštenja (imperium) magistrata, na primer pretora. 99. Na osnovu odobrenja skupštine usvajamo one koji su svojevlasni (sui iuris). Ova vrsta usvojenja naziva se adrogacija (adrogatio).

30. Adrogacija • D.1.7.15pr (Ulpijan, iz dvadesetšeste knjige o Sabinu): • Ako je usvojen otac porodice (pater familias) sve stvari koje su bile njegove, i koje s mogu pribaviti po pravu, prelaze na onog koji je usvojio. Uz to, slede ga njegova deca koja su u vlasti. Na sličan način ulaze pod vlast onog koji adrogira i povratnici iz zarobljeništva ili oni koji su bili u utrobi kada je adrogiran.

31. Adopcija • Gaj, Institucije, 1.134: • Ako se daje na usvojenje sin, obavljaju se tri mancipacije između njih i dve manumisije, i to biva obično na isti način na koji starešina porodice oslobađa sina svoje vlasti da bi ga učinio svojevlasnim (emantipatio). Potom ga ponovnom mancipacijom vraća pod očevu vlast, a usvojilac pred pretorom postupkom vindikacije tvrdi da je sin njegov, i, kako otac ne poriče kontravindikacijom, sin biva dosuđen usvojiocu.....

32. Žene i adopcija • Gaj, Institucije, 1.104: • 104. Feminae uero nullo modo adoptare possunt, quia ne quidem naturales liberos in potestate habent. • (Ali žene ne mogu ni na koji način da usvoje, jer ni svoju rođenu decu nemaju pod svojom vlašću).

33. Žene u manusu • Gaj, Institucije, 1.108-110: • 108. Nunc de his personis uideamus, quae in manu nostra sunt. quod et ipsum ius proprium ciuium Romanorum est. 109. Sed in potestate quidem et masculi et feminae esse solent; in manum autem feminae tantum conueniunt. 110. Olim itaque tribus modis in manum conueniebant: usu, farreo, coemptione. • (108. Sada da razmotrimo o licima koja se nalaze pod našim manusom što je isto tako osobenost prava rimskih građana. 109. Dok se pod vlašću (potestas) nalaze i muškarci i žene, pod manus dolaze samo žene. 110. Nekada su žene dolazile pod manus na tri načina: putem uzusa, crkvenog obreda – konfareacije i prividne kupovine - koempcije).

34. Pater familias • D.50.16.195.2 (Ulpianus libro quadragensimo sexto ad Edictum): • ....Otac se naziva ocem porodice jer ima u kući vlast; opravdano je da se on ovim imenom naziva i onda kada nema sina. Potrebno je da ukažemo ne samo na njegovu ličnost nego i na njegova prava; konačno, i maloletnika (pupillus) nazivamo ocem porodice (pater familias). Kad pater familias umre, sve lica koja su mu bila podređena osnivaju svaka svoju porodicu (domaćinstvo) - familia i svaki od njih dobije ime pater familias. Isto se događa i s onim koji je emancipovan (emancipatio) jer on, čim je postao lice sui iuris odmah ima svoje domaćinstvo (familia).

35. Pater familias ima ženu (in manu), sina (30 godina), kćer (20 godina), sina (10 godina) i sina (5 godina) i snahu, unuka i unuku od najstarijeg sina. Koja će lica, nakon smrti oca postati sui iuris, a koja će postati pater familias?

36. sui heredes • Gaj, Institucije, 3.1-4: • 1.Prema intestatskom redu nasleđivanja Zakona XII tablica najpre se pozivaju na nasleđe sui heredes. 2. Smatra se da su sui heredes deca koja se u vreme smrti ostavioca nalaze pod njegovom patria potestas, kao što su sin ili kćer, unuk ili unuka od sina, praunuk ili praunuka od unuka. Bez značaja je da li su deca rođena (naturales) ili usvojena (adoptivi). Unuk ili unuka od sina, praunuk ili praunuka od unuka samo se u tom slučaju ubrajaju u sui heredes ako je lice od koga potiču prestalo da bude pod vlašću roditelja, bilo usled smrti, bilo iz drugog razloga, kakva je emancipacija. Tako, ako je sin u momentu smrti dekujusa bio pod njegovom vlašću, unuk od toga sina ne može biti suus heres. .. 3. Žena koja se nalazi pod vlašću muža (uxor in manu) jeste sua heres, jer u pravu ona ima položaj kćeri (filiae loco); takođe i snaha koja je pod manusom sina, jer se nalazi u položaju unuke, ali ovo pod uslovom da sin, pod čijim je manusom bila, nije u vreme smrti dekujusa pod njegovom patria potestas.

37. Patria potestas • Lična ovlaštenja: • ius vitae ac necis • Ius vendendi • Ius vindicandi • Imovinska ovlaštenja: • Jedini je vlasnik imovine, sve što lica alieni iuris i robovi stiču pripada ocu porodice

38. sticanje putem lica alieni iuris ili robova • Gaj, Institucije, 2.87 i 89: • Što naša deca nad kojima ima vlast starešina porodice (pater familias) ili naši robovi pribave mancipacijom ili tradicijom, bilo da ugovore stipulacijom ili pribave po bilo kom osnovu, nama pribavljaju, budući da onaj koji je u našoj vlasti ne može imati nečeg svog. Otuda, ako je određen za naslednika, bez našeg izričitog odobrenja ne može prihvatiti nasleđe, a ako uz naše odobrenje primi, nama je stekao zaostavštinu kao da smo sami imenovani za naslednika. 89. Ne samo što pribavljamo svojinu(proprietas) preko lica koja su u našoj vlasti, već i državinu (possessio), jer se smatra da je u našoj državini ono što ova lica drže, te stoga preko njih možemo steći i održajem (usucapio).

39. pravni posao koji zaključi lice alieni iuris ili rob • Gaj, Institucije, 4.70-71: • Ako je pravni posao (negotium) zaključen po izričitoj naredbi (iussum) oca ili gospodara, pretor je davao tužbu na ceo iznos protiv oca ili gospodara; i to je pravilno, jer onaj koji zaključuje posao pre računa na veru oca ili gospodara, nego sina ili roba. 71. Iz istog razloga se daju druge dve tužbe: exercitoria i institoria. Actio exercitoria se primenjuje kada je otac ili gospodar postavio sina ili roba za zapovednika broda........

40. Peculium • D.15.1.4-5 (Ulpijan, dvadesetdeveta knjiga o ediktu): • 4. U pekulijumu mogu biti sve stvari i pokretne i zemljište. Pekulijum može sadržavati i “podrobove tj. zameničke robove” (vicarii) kao i pekulijum podrobova. 5. Ali takođe ako se nešto robu duguje na osnovu tužbe iz krađe ili druge tužbe, to se uračunava u pekulijum: takođe i nasledstvo i legat, kako kaže Labeon.

41. Primer • D.14.1.1.22 (Ulp, 28 ed.): • Ako upravlja brodom rob iz pekulijuma filius familiasa (servus peculiaris) odnosno njegov zamenički rob (servus vicarius) voljom sina pod vlašću (filius familias) u čijem se pekulijumu nalazi, sam sin će odgovarati neograničeno (in solidum), dok će otac ili vlasnik koji nije dao saglasnost odgovarati do visine pekulijuma. Ako pak (robovi) upravljaju uz saglasnost vlasnika ili oca, on će odgovarati in solidum (neograničeno) na isti način kao i sin, ako se i on sam saglasio.

42. punoletstvo • Gaius, Institutiones, 1.196: • Kada muškarci postanu odrasli tj. punoletni (puberes), oslobađaju se tutorstva (tutela): Sabin i Kasije kao i ostali naši učitelji smatraju da neko postaje odrastao (punoletan) kada fizički dostigne zrelost, a to je onda kada može imati potomke. Ali za one koji ne mogu doseći (fizičku, polnu) zrelost, što se odnosi na evnuhe (spadones), uzima se u obzir dob (godine) kada bi se očekivalo da oni postaju zreli. Ali učitelji druge škole smatraju da se punoletstvo (zrelost) procenjuje prema određenim godinama, tako se zrelim (punoletnim) smatra onaj ko je napunio četrnaest godina.

43. tutorstvo (tutela) • Tutela impuberum • Tutela mulierum

44. Definicija • D.26.1.1 pr-1 (Paulus 38 ad edictum): • Tutorstvo je, kako ga definiše Servije, moć i vlast nad slobodnim licem koja je ustanovljena i dopuštena prema građanskom pravu Rimljana (ius civile) s ciljem da zaštiti onoga koji zbog svog uzrasta nije u stanju da se svojom voljom sam štiti.

45. D.26.8.9 pr-1 (Gaius 12 ad edictum provinciale): • pr. Obligari ex omni contractu pupillus sine tutoris auctoritate non potest: adquirere autem sibi stipulando et per traditionem accipiendo etiam sine tutoris auctoritate potest: sed credendo obligare sibi non potest, quia sine tutoris auctoritate nihil alienare potest. • (Štićenik (pupillus) ne može preuzeti obavezu iz bilo kojeg ugovora bez odobrenja tutora (auctoritas tutoris). Međutim, može za sebe sticati stipulacijom ili prihvatanjem stvari neformalnom predajom i bez tutorovog odobrenja. Ali ne može davanjem (novca) na zajam obavezati (drugoga) prema sebi, jer bez odobrenja tutora on ništa ne može otuđiti.) • 1. Ex hoc autem, quod pupillus nullam rem sine tutoris auctoritate alienare potest, apparet nec manumittere eum sine tutoris auctoritate posse. • (Zbog toga takođe proizlazi da ne može osloboditi (robove) bez odobrenja tutora, jer štićenim ne može otuđiti niti jednu stvar bez odobrenja tut)ora.

46. Noksalna odgovornost • Gai Institutiones, 4.75: • (Za delikt koji učine sinovi ili robovi, na primer, ako ukradu ili nanesu injuriju, uvedene su noksalne tužbe kojima je ostavljeno ocu ili gospodaru da ili podnesu plaćanje sume novca prema presudi ili da izruče delinkventa. Smatralo se, naime, nepravednim da njihovo loše vladanje nanese veću štetu očevima ili gospodarima od vrednosti njih samih).

47. Razlike između savremenog i rimskog prava • Savremeno pravo: • Svi ljudi su jednaki (pravno) • Mali broj normi statusnog prava • Pravni subjekt • Fizička lica • Pravna lica • Pravna sposobnost • Poslovna sposobnost • Deliktna sposobnost • Rimsko pravo: • Ljudi nisu jednaki • Veliki broj normi statusnog prava • Persona – svaki čovek uključujući i robove • Universitas • Status (libertatis, civitatis, familiae) • Caput (servus nullum caput habet) • Capitis deminutio • Noksalna odgovornost