550 likes | 994 Views
"Što činiti, a što ne činiti kad dijete doživi gubitak?. Prof.dr.sc. Lidija Arambašić Odsjek za psihologiju Filozofski fakultet, Zagreb. UOBI Č AJENI RAZVOJNI GUBI CI :. omiljeni medo omiljena teta iz vrti ć a ; vrti ć ki prijatelji u č iteljica iz prva č etiri r az. OŠ . . .
E N D
"Što činiti, a što ne činiti kad dijete doživi gubitak? Prof.dr.sc. Lidija Arambašić Odsjek za psihologiju Filozofski fakultet, Zagreb
UOBIČAJENI RAZVOJNIGUBICI: • omiljeni medo • omiljena teta iz vrtića; vrtićki prijatelji • učiteljica iz prva četiri raz.OŠ . . . • prijatelji/kolege (promjena radnog mjesta, mirovina…) • smrt
GUBICI ZBOG STRESNIH/TRAUMATSKIH DOGAĐAJA: • SOCIJALNI ODNOSI: • prijatelj (svađa, smrt…) • intimna veza • susjedstvo • kolege/suučenici • MATERIJAL. VRIJED.: • novčanik • torba • novac • kuća/stan (i sve što je tamo ostalo) • "APSTRAKT.STVARI": • samopošt., samopouzd. • osjećaj sigurnosti • vjera u budućnost
GUBICI: • ne nastaju samo zbog smrti • jedan gubitak = više različitih gubitaka • gubitak se ne može zaboraviti, ali se s njim može dalje živjeti
KRITIČNI TRENUCI NAKON GUBITKA: rođendan(i) GUBITAK 2-3 mj.nakon gub. prvi praznici nakon gub. 1.godiš-njica.
NAJČEŠĆI GUBICI U DJETINJSTVU / MLADOSTI: • smrt kućnog ljubimca • smrt bake / djeda • rastava roditelja (mnogo različitih gubitaka) • gubitak zbog bolesti / ozljede (djeteta ili neke druge osobe koja je djetetu važna) • gubitak prijatelja / rođaka (smrt ili na drukčiji način, npr. selidba) • gubitak brata / sestre (smrt ili na drukčiji način) • gubitak roditelja(smrt ili na drukčiji način)
SLUČAJEVI IZ PRAKSE: • 16-god.: u 6 mj.smrt 4 vrlo bliske osobe(baka, sestrična, mladićev otac, dobar prijatelj iz razreda) • 17-god.: u 8 mj.samoubojstvo(!) 3 jako dobra prijatelja PREVIŠE gubitaka “odjednom” (i za nekog mnogo starijeg!)
djeca i mladi doživljavaju (jako) puno gubitaka i mi odrasli to trebamo imati na umu
REAKCIJE NA GUBITAK • Ovise o dobi, spolu, individualnim osobinama, uvjetima života, podršci… • Neposredno nakon gubitka ni za jednu reakciju nećemo reći da je "nenormalna".
EMOCIONALNE: tuga, ljutnja, bespomoć.,krivica, osjećaj praznine TJELESNE: "grč"u želucu, "stezanje" ugrudima, grlu, teškoće s disanjem KOGNITIVNE: stalno razmiš. o umrlome,teškoće s koncentracijom/ pamćenjem, "halucinacije" PONAŠAJNE: promjene u apetitu, povlač. od ljudi, plakanje, agresija, odlazak na mjesta koja podsjećaju na umrloga NAJČEŠĆE (UOBIČAJENE) REAKCIJE NA GUBITAK:
SPECIFIČNOSTI DJEČJIH REAKCIJA NA GUBITAK
Djeca od 1 - 3 godine: 1. ne shvaćaju smrt (= odsutnost) 2. nemaju pojam vremena/budućnosti3. nemaju jezik/rječnik za imenovanje osjećaja Djeca od 3 - 7 godina: 1.ne razumiju smrt, intuitivno su je svjesna puno pitanja (npr. tko je kriv)2. smrt = kazna3. jaka vezanost za (preostalog) roditelja/bliskog odraslog
Djeca od 7. god. do adolescencije 1. razumiju neizbježnost, konačnost i nepovratnost smrti2. jaka potreba da zadrže kontakt sa umrlim3. jako brinu za sigurnost bližnjih Adolescenti 1. besmisao i potreba za osvetom2. preuzimaju ulogu odrasle osobe3. osjećaj krivnje (sukob s umrlom osobom)
DJEČJE REAKCIJE NA GUBITAK koje su ODRASLIMA OSOBITO TEŠKE (i s kojima često NE ZNAJU ŠTO ĆE):
LJUTNJA: • na Boga, na odrasle koji nisu spriječili smrt, na sebe, na umrlu osobu (jer ih je napustila) • "ISPADI" U PONAŠANJU: • udaranje, ritanje, uništavanje stvari
PROCES U KOJEM POMIRUJEMO: ono što znamo "glavom" (te osobe više nema i više ništa i nikada neće biti kao prije) i doživljaj koji imamo u duši i srcu (to je nemoguće, strašno, užasno, bolno, besmisleno, nepravedno...)
prirodan proces oporavka / prihvaćanja gubitka • kroz njega prolaze svi ljudi (i odrasli i djeca)kod nekih se lakše, kod nekih teže uočava
većina ljudine treba stručnjaka(treba podršku okoline) • manji brojstručna podrška(lakši i brži prolazak kroz tugovanje; NIJE požurivanje) • još manji brojpsihoterapija(komplicirano/otežano tugovanje)to NE ZNAČI da su psihički bolesni
Uvijek svjesno da se nešto zbiva, da nekog više nema, da su ljudi tužni, uznemireni. Dijete je nakon gubitka tužno - razgovarali ili ne. Ako NE razgovaramo ostavljamo ga samog s tugom. Ako razgovaramo pružamo ruku kroz proces tugovanja, dajemo osjećaj sigurnosti i podrške. Najčešće PREDRASUDE odraslih o gubitku u dječjoj dobi: Ne zna riječima opisati svoje osjećaje? Ne osjeća se sigurnim pokazati kako mu je? • Dijete nije svjesno gubitka/događaja. • Bolje ne pričati o tome, samo će se rastužiti. Odrasli štite sebe dječja tuga im je jako teška (bespomoćnost).
Djeca različito reagiraju na gubitak i stres povezan s njim. Nekima treba više vremena ili ne žele opteretiti tugujuće odrasle - ponašaju se kao da se ništa nije dogodilo. Djeci, pogotovo manjoj, teško je riječima izraziti osjećaje, ali to NE znači da ih nemaju. 3. Ako ne govori o tome ili ne plače, mora da ne osjeća gubitak.
Imaju potrebu razgovarati i prisjećati se umrle osobe i važno je da im to omogućimo Gubitak se ne može zaboraviti – s njim se može naučiti živjeti. 4. Najbolje je da zaboravi (treba ga zaokupiti drugim stvarima). 5. Ne smijem plakati pred djetetom da ga ne podsjetim/da mu ne bude još teže. Te su predrasude prepreka za dobru podršku tugujućoj djeci/mladima. Kad plaču pred djetetom, odrasli mu pokazuju da nije usamljeno u svojoj tuzi i da je u redu pokazivati vlastite osjećaje. Djeci je teško i sjećaju se – plakali mi ili ne.
O ČEMU OVISE BRZINA I ISHOD TUGOVANJA NAKOG GUBITKA ZBOG SMRTI? • Tko je umro (jačina emoc.vezanosti)? • Kako je netko umro (okolnosti)? • Osobni činitelji (osobine lič., raniji gubici) • Društveni i vanjski činitelji (soc.podrška i rituali)
ZAPAMTITE: • tugovanje uvijek traje dulje nego što bismo željeli (zbog bola koji osjećamo, htjeli bismo da prođe odmah) • NEMA unaprijed određenog vremena koliko bi tugovanje trebalo trajativažno je uvažavati individualne razlike!
PODRŠKA Ne možeš spriječiti da ptice tuge slete na tvoje rame, ali možeš spriječiti da se ugnijezde u tvojoj kosi. kineska poslovica
ŠTO NAM SVIMA TREBA NAKON GUBITKA? (radi ublažavanja / sprečavanja dugotrajnih posljedica)
vrijeme • podrška • strpljenje • osjećaj da nas drugi nastoje razumjeti • osjećaj da nam žele pomoći • uvažavanje individ. osobitosti tugujućeg (brzina, trajanje, način oporavka)
Osjećaj zbrinutosti/sigurnosti • Jasne informacije o smrti (NE odgađati) • Da gubitak učine stvarnim (razl. rituali) • Osjećaj da su važni i uključeni • Nastavak uobičajenih dnevnih aktiv. • Znanje da nisu mogli uzrokovati smrt (svojim osobinama, osjećajima, mislima) • Osjećaj slobode da izađu iz tugujuće obitelji i da se u nju vraćaju
A ŠTO RADIMO? (u najboljoj namjeri da pomognemo)
Reći/pokazati da će drugi odrasli preuzeti uloge umrle osobe • Objasniti osn. činjenice o smrti (ne odugovlačiti + prilagoditi) • Podnijeti djetetov plač (šutjeti, zagrliti) • Pokazati vlastite osjećaje, tj. ako nam "dođe“, plakati zajedno s djetetom • U svakodnev. razgovoru spominjati pokojnika; potaknuti dijete da priča o njemu
Dopustiti djetetu da kaže kako ga muči strah od smrti • Objasniti da smrti nisu međusobno povezane • Objasniti da nije svaka bolest smrtonosna • Dopustiti uobičajene aktivnosti (ako treba, dodatno upozoravati na oprez)
OPĆA PRAVILA: "Da nam je bilo namijenjeno više govoriti nego slušati, imali bismo dvojai jedno." (Mark Twain) Mnogo je djelotvornije "biti tu" nego nešto reći: • šutjeti • slušati tugujućeg • dodir (oprez)
POGREB NEUGODAN događaj, ali koristan jer: • pomaže u shvaćanju da je gubitak stvaran • daje priliku da izrazimo misli i osjećaje o umrlome • odraz života umrloga (npr. govor tijekom ceremonije) • okuplja članove socijalne mreže Djecu/mlade NE SILITI da idu na pogreb, ali im to omogućiti ako žele pripremiti ih na to kako izgleda pogrebna ceremonija
ZAPAMTITE: Odrasli ne mogu pomoću tugujućoj djeci ako prije toga / istodobno ne brinu o sebi!
Tata, stalno mi nedostaješ! Mama, uvijek ću te voljeti.
TUGOVANJE MOŽE BITI I POZITIVNO ISKUSTVO: • to je katkada NAJEMOCIONALNIJE iskustvo • tjera nas da shvatimo što nam je ZAPRAVO u životu važno • ljude oko sebe vidimo u DRUKČIJEM svjetlu • spremni smo na bliskost s ljudima od kojih smo to NAJMANJEOČEKIVALI To shvatimo tek dosta vremena nakon gubitka i to se NE MOŽE ubrzati!
NIJE LAKO BITI S TUGUJUĆIMA! • tugujućem NE MOŽEMO dati ono što mu treba ne možemo vratiti izgubljeno/ oživjeti umrloga • tugujući NE MOŽE nama dati što nam treba (nema za to kapaciteta) osjećaj da smo pomogli
Zbog toga se osjećamo: • bespomoćnima • ljutim i/ili frustriranima jer: • teško nam je podnijeti tuđu bol • ne možemo (brzo i puno) pomoći
Dodatne 3 teškoće: • tugujući nas podsjeća na vlastite gubitke (osobito ako su gubici slični) • naši osobni strahovi zbog mogućih gubitaka • naša egzistencijalist. tjeskoba i strah od vlastite smrti
većina ljudi “izađe” iz procesa tugovanja bez (većih) posljedica, ali za to im treba podrška okoline • nekad je tugovanje (jako) otežano(dugo)trajne tjelesne i psihičke posljedice (npr. psihosomatske bolesti i poremećaji, depresija, PTSP...) Jedan od uzroka toga je neprikladna i nedostatna podrška okoline