GOVORNI POREMEĆAJI KOD DJECE

1. GOVORNI POREMEĆAJI KOD DJECE Zdenka Španić-Kekez, prof.defektolog-logoped

2. Razvoj govora • Govor je vrlo složen oblik ponašanja čovjeka i razvija se usvajanjem jezika njegove govorne okoline • Govor u životu pojedinca kao i u društvu ima velik broj funkcija: semantičku, komunikativnu, funkciju stjecanja iskustva i funkciju djelovanja • Govor je sredstvo općenja među ljudima

3. Govorom izražavamo svoje misli, emocije i htijenja • Izražavanje se ne odvija samo putem intelektualnih semantičkih sadržaja riječi i rečenica već i emocionalnim tonom govora • Komuniciranje između govornika i slušatelja ovisi i o razini zajedničkog iskustva (liječnici) • Govor je razumljiviji što u značenjima sudjeluje veće iskustvo

4. U objašnjenju govora male djece, kod osoba s nekim oblicima retardiranog govora, u govoru gluhih od rođenja te u mentalno retardiranih osoba nailazimo u većoj ili manjoj mjeri odstupanja od normi zajedničkog iskustva npr. kada majka slušatelju tumači što je dijete reklo

5. Govor je najuspješniji medij za prijenos informacija • Ima socijalnu namjenu, sredstvo komuniciranja • Govorimo da bismo djelovali, ako ne neposredno na ponašanje, onda na misli, osjećaje, svijest drugih

6. Osnovni čimbenici govornog razvoja • Govorni se razvoj ne odvija u vakuumu, već u dinamičkoj ljudskoj okolini • Razvoj govora nije moguće razumjeti izvan cjelokupnog psihičkog razvoja djeteta • Urođene sposobnosti, maturacija – sazrijevanje i učenje nužni za razvoj govora

7. Dvije faze u razvoju izgovora • Predlingvistička i lingvistička • Predlingvistička faza započinje prvim krikom novorođenčeta. Prvi krik je znak da je dijete počelo disati vlastitim plućima, a nastaje tako što zrak naglo ulazi i izlazi iz pluća i pri tom struji preko glasnica. • Prva 2 mjeseca djetetovo glasanje je uglavnom refleksno i sastoji se od plača

8. Drugo razdoblje ( 8-20 tjedana) obilježava gukanje i smijeh djeteta – stražnji dio usta • 16-30 tjedana; vokalna igra i istraživačko ponašanje – prema prednjem dijelu usta buh, muh.. (gluha djeca i razlika) • 25-50 tjedana; slogovno glasanje, ritualizirano i stereotipno (da-da, ta-ta) • U ovom razdoblju dijete usvaja intonaciju i ritam

9. Lingvistička faza=pojava prve riječi • Djetetova hotimična produkcija glasova • Uspostavlja se kortikalna kontrola nad izgovorom • Prve riječi ostvarene su vezom okluziva i vokala; pa-pa, ba-ba, ta-ta • Prve riječi su nazivi djeci bliskih osoba i radnji, pojavljuju se oko 1-2.g. života djeteta

10. Tempo razvoja govora može se razlikovati od djeteta do djeteta • Prvi je govor uvijek telegrafski • 2.-3.g. dvočlani iskazi – male rečenice • Od 3.g. proširuje se rečenica i smatra se da bi dijete trebalo ovladati i gramatičkim kategorijama materinjeg jezika, rječnik postaje bogatiji, automatizira se izgovor glasova • Izgovor se u djece mijenja i čisti sve do 9. ili 10.g. kada se automatizira (Vuletić)

11. Razvoj rječnika • Poslije pojave prve riječi zapaža se u djeteta brzo povećanje rječnika • Povećava se broj riječi koje dijete razumije, a i broj riječi koje upotrebljava • Među djecom postoje velike individualne razlike u pogledu broja riječi koje koriste i razumiju • Kod predškolskog djeteta koje se uspješno govorno sporazumijeva nikako ne znači da je govorni razvoj završen

12. Određeni aspekti jezika: šale, zagonetke, metafore počinju se tek usvajati nakon 5.g. • Vještine čitanja i pisanja dio su govornog razvoja • Određeni stupanj razvoja govora pretpostavka je za usvajanje ovih vještina • Istovremeno su one i važan činitelj u procesu govornog razvoja

13. Pri pojavljivanju i usvajanju glasova vlada određeni red • U razvojnoj liniji prvo se pojavljuju vokali • Zatim konsonanti: p, b, m, t, d, n, k, g • Dijete u dobi od tri godine može pravilno izgovarati uz navedene i slijedeće glasove: j, f, v, h, l, - s, z,c,š,ž,č,ć,dž,đ,r,nj, lj mogu biti još nejasni i umekšani Pogrešan izgovor glasa r tolerira se do 4,5g. Dijete starije od 5 g. trebalo bi ispravno izgovarati sve glasove materinjeg jezika

14. Uzroci artikulacijskih poremećaja • Organski i funkcionalni (ostali) uzroci • Organski uzroci • rascjepi usne, mekog i tvrdog nepca • odstupanja u građi artikulatora (usne, jezik, čeljusti, zubi) • gubici sluha

15. Ostali uzroci • Nespretnost artikulatora • Loš fonematski sluh, por. zvučnosti • Loš govorni uzor • Infantilni govor • Mali vilični kut • Zapuštenost,zaostajanje u intelekt. razvoju • Roditeljski perfekcionizam • Bilingvizam ili dvojezičnost

16. Dislalija ili krivi izgovor glasova • Poremećaji izgovora glasova kod djece najučestaliji su poremećaji govora i jedan od najčešćih razloga zbog kojeg roditelji traže pomoć logopeda • Dislalija se može javiti u tri oblika. To su omisija, supstitucija i distorzija.

17. Omisija se odnosi na nečujnu realizaciju nekog glasa (umjesto TRAVA čujemo TAAVA) • Supstitucija je zamjena jednog glasa drugim iz istog izgovornog sustava (SONJA – TONJA) • Distorzija se odnosi na pogrešan izgovor nekog glasa (sunce interdentalnimizg.)

18. Poremećaji izgovora ispravljaju se na individualnim logopedskim terapijama • Logopedska terapija traje najmanje pola sata i odvija se 2-3 puta tjedno (ovisno o jačini por. i kronološkoj dobi djeteta) • Za uspješnost terapije važna je suradnja s roditeljima koji ponavljaju naučeno kod logopeda i redovitost pohađanja vježbi • Vremenski period za ispravljanje krivog izgovora individualan je i različit kod djece

19. MUCANJE • Mucanje je najpoznatiji govorni poremećaj iako na sreću nije i najučestaliji • Mucanje se spominje još i u antičkoj Grčkoj (proročica Pitija, Demosten, Tiberius Claudius) • Poznato je da se broj osoba koje mucaju povećava nakon rata, potresa, poplava, požara. To potvrđuje da je pojava mucanja u uskoj vezi s društvenim kretanjima.

20. Neke činjenice o mucanju • Mucanje češće kod dječaka • Nasljeđivanje – neuropatska konstitucija i odgoj u obitelji u kojoj postoji mucanje • Mucanje se najčešće javlja u dobi između 2. i 3. g. života u vrijeme dok još govor nije sasvim automatiziran • Drugo kritično razdoblje je u dobi od 4. – 5. g. kada dijete počinje intenzivnije društveno živjeti

21. Mucanje se može javiti i polaskom djeteta u školu, rođenjem brata ili sestre • U pubertetu se može javiti kao recidiv • Vrste mucanja: fiziološko, primarno, sekundarno, akutno ili abruptno

22. Fiziološko mucanje • Javlja se u periodu intenzivnog razvoja govora (između 2. i 3.g.) • Zastajkivanja u govoru, oklijevanja, ponavljanja glasova, slogova i riječi,fraza produžuju glasove • Fiziološko mucanje iščezava samo od sebe ako se “ne dira”, ako se ne obraća pažnja na njega

23. Primarno mucanje • Još nije riječ o pravom mucanju • Dijete nije svjesno svog nepravilnog načina govora, ne napreže se u govoru niti ga izbjegava ali govor privlači pažnju slušaoca • Zastoji su češći nego u fiziološkom muc. • Češća ponavljanja glasova i slogova • Grčevi kloničkog tipa

24. Sekundarno mucanje • Pravo mucanje koje ima svoje trajanje i osoba koja muca ga je duboko svjesna • Može imati različite simptome i stupnjeve razvijenosti, a pojačava se u govornim situacijama na koje osoba nailazi • Najkarakterističniji simptomi su: opća mišićna napetost cijelog tijela, posebno govornih organa

25. Strah od govora i pojedinih govornih situacija • Svjesnost poremećaja • Pojava tikova i obrambenih pokreta • Nesklad između disanja, fonacije, artikulacije i misaono-govornih tokova • Kod ovakvog stanja treba što prije potražiti pomoć logopeda jer stanje govora može biti samo gore

26. Akutno ili abruptno mucanje • Nagla pojava mucanja, erupcija govornih poteškoća koje su prekinule raniji normalan govor • Može se javiti u svim životnim dobima, ali je najčešće ipak između 2. i 3.g. te u pubertetu • Uzrok je gotovo uvijek poznat; psihička ili fizička trauma • Kod akutnog mucanja treba reagirati odmah i izolirati dijete od gov. situacija

27. Upute za roditelje djece koja mucaju • Ako kod svog djeteta primjetite neke znakove mucanja javite se logopedu ili pedijatru • Ne skrećite pažnju djetetu na vlastiti govor • Ne ispravljajte ga, ne upozoravajte i ne kažnjavajte • Osigurajte djetetu mir, što manje od djeteta tražite da govori, pjevajte s njim, recitirajte • Upozorite okolinu na ponašanje

28. Brzopletost • Poremećaj okarakteriziran nesvjesnošću osobe o vlastitom poremećaju, kratak raspon pažnje, smetnje u percepciji, artikulaciji i formulaciji govora, prebrzo izražavanje • Nakon veoma kratkog svraćanja pažnje na jednu aktivnost, brzopletaša počinju zanimati druge stvari, zaboravlja na prošlu aktivnost, gdje je , s kim je, u kojoj situaciji

29. Uzroci nisu utvrđeni • Brzopletost se ponavlja generacijama • Dijete se teško uklapa među djecu jer mu svaka igra brzo dosadi • U školi često brbljaju i dižu se iz klupe • Tempo govora im je neujednačen,tendira ubrzanosti, rečenice su kratke i jednostavne, u govoru im ponestaje daha, ponavljaju se slogovi, rjeđe glasovi, dolazi do zamuckivanja, kraćih zastoja

30. Brzopletaš zaboravi što je htio reći • U govoru brzopletaša poremećeno je sve: disanje, intonacija, glas, ritmičnost, akcenti, gramatika • Velika razlika u odnosu na mucanje je da je brzopletaš veseo, rado govori, nema nikakvih kompleksa, nije svjestan svog načina govora • Teškoće se očituju u čitanju –ne razumije pročitano, u pisanju veoma neuredan, slova nejednake veličine

31. Djecu koja su brzopleta treba usporavati u aktivnostima • Vježbati motoriku cijelog tijela, hodanje po taktu, pljeskanje rukama i sl. • Upozoravati da smisli što će reći, da rečenicu izgovori u sebi, pa tek onda na glas. • Brzo se umara, otklonjive pažnje , pa treba praviti češće pauze

32. Usporeni razvoj govora, zaostajanje u govornom razvoju, nedovoljno razvijen govor • Ovisno o kronološkoj dobi pripadajući je naziv poremećaja u govoru i govorenju • Usporeni razvoj govora odnosi se na zaostajanje u vrijeme dok je govor još u razvoju tj. do tri, četiri godine • Zaostao razvoj govora postavlja se kao dijagnoza kod djece od 3. do 6.g.

33. Nedovoljno razvijen govor je kod djece s navršenih šest, sedam godina; možemo reći da je taj govor pojmovno siromašan, rečenice kratke i agramatične, razumijevanje govora je također pokazatelj razvijenosti,dijete koje ne razumije govor i ne govori (najčešće roditelji kažu “ali on mene sve razumije”) • Postavlja se pitanje kako prepoznati radi li se o poremećaju ili ne

34. Roditelji često prepoznaju razlike u govorno-jezičnom razvoju svoje djece ili svoga djeteta uspoređujući ga s vršnjakom, prijateljem (htjeli ili ne) • Uvijek se možete i trebate obratiti svome liječniku, pedijatru, logopedu za savjet • Poticanje govora izuzetno je važno i u tom procesu najvažniju ulogu imaju oni koji su najbliži djetetu (roditelji?)

35. Što se ranije započne s poticanjem govorno jezičnog razvoja to će dijete brže i bolje napredovati • Najprihvatljiviji oblik učenja govora je igra (istraživačka, kombinatorička, simbolička) • Pjevanje kratkih pjesmica, brojalica, zajedničko “čitanje” gledanje slikovnica, igre na slovo (makar je to glas), dok se vozite autom pogađanje registracijskih oznaka …., učenje lijevo-desno

36. Sve to pomaže VAŠEM djetetu da razvije i poboljša svoj govor, izražavanje i na kraju pomaže mu u usvajanju čitanja i pisanja • I na kraju kad god uočite nešto da odudara od prosječnog razvoja trebate se obratiti nekome za pomoć

37. Literatura • Govorne poteškoće i njihovo uklanjanje; Škarić Ivo, Mladost, Zagreb, 1988. • Jezik, govor, spoznaja; Ljubešić Marta, Školske novine, Zagreb, 1996. • Govorni poremećaji; Vuletić Dušanka, Školska knjiga, Zagreb, 1987. • Test artikulacije; Vuletić Dušanka, Fakultet za defektologiju Sveučilišta u Zagrebu,1990.