1 / 34

KOMUNIKACIJA S DJECOM

KOMUNIKACIJA S DJECOM. Uspješna komunikacija s djecom važan je faktor psihosocijalnog razvoja Značajan je faktor i u procesu liječenja Psihoterapija je uglavnom dominantna tehnika za liječenje psihičkih poremećaja i reakcija u populaciji djece i adolescenata

mircea
Download Presentation

KOMUNIKACIJA S DJECOM

An Image/Link below is provided (as is) to download presentation Download Policy: Content on the Website is provided to you AS IS for your information and personal use and may not be sold / licensed / shared on other websites without getting consent from its author. Content is provided to you AS IS for your information and personal use only. Download presentation by click this link. While downloading, if for some reason you are not able to download a presentation, the publisher may have deleted the file from their server. During download, if you can't get a presentation, the file might be deleted by the publisher.

E N D

Presentation Transcript

  1. KOMUNIKACIJA S DJECOM

  2. Uspješna komunikacija s djecom važan je faktor psihosocijalnog razvoja • Značajan je faktor i u procesu liječenja • Psihoterapija je uglavnom dominantna tehnika za liječenje psihičkih poremećaja i reakcija u populaciji djece i adolescenata • Danas se sve više govori i uči o komunikaciji, a sve je prisutnija kao problem u obiteljima

  3. Uspješna komunikacija s djecom i adolescentima ovisi: • o našem poznavanju specifičnosti karakterističnih za pojedinu fazu razvoja • razvoju ličnosti djeteta i adolescenta • o komunikaciji djeteta u primarnoj obitelji, socijalnim grupama i ranom odnosu majka -dijete

  4. Komunikacijske vještine • Verbalna komunikacija: prilagođena uzrastu, poželjna upotreba žargona i fraza, poznavanje dječjih interesa, stil izražavanja potrebno je prilagoditi da vas dijete ili adolescent razumije, voditi računa i o neverbalnoj komunikaciji, unaprijeđenje komunikacije vodi učvršćenju i unapređenju odnosa sa djecom

  5. KOMUNIKACIJA I FRUSTRACIJA • Primarna frustracija(vanjska) pretpostavlja odsutnost poznatog ili bliskog objekta za zadovoljenje neke tjelesne potrebe ili osobne želje. • U djece se pod vanjskom aktivnom preprekom podrazumijevaju različite zabrane s prijetnjom kažnjavanja koje se nameću od strane za dijete značajnih osoba

  6. Sekundarna fustracija (unutarnja) pretpostavlja postojanje jedne unutarnje aktivne prepreke kao što je primjerice, specifičan mehanizam obrane ega u odnosu na pulziju koja se superegu čini neprihvatljivom i potiskuje se što rezuiltira formiranjem intrapsihičkog konflikta

  7. FRUSTRACIJA I RAZVOJ • Frustracije su razvojna neizbježnost • Što je dijete mlađe i ovisnije o okolini potencijalno je opasniji utjecaj vanjskih frustracija • Jedan od važnih razvojnih aspekata frustracije je i izazivanje afektivnog uzbuđenja koja ako nije preplavljujuća pozitivan pokretač kognicije u smislu odluke za reakcije BORI SE ili bježi

  8. VRSTE OPASNIH SITUACIJA U PSIHIČKOM RAZVOJU • Biti ostavljen sam • Biti u mraku • Naći drugu osobu tamo gdje bi trebala biti majka • Sve tri se svode na gubitak voljene osobe-separacijski strahovi

  9. NEVERBALNA KOMUNIKACIJA • Mnogi je smatraju najvažnijim aspektom komunikacija • Prisutnost velikog dijala nesvjesnog u govoru tijela, držanju, gestama, mimici lica i očiju, glasu, pokretima, dodiru i sl. • Djeca i adolescenti su osobito senzibilni za neverbalne aspekte komunikacije • Potrebno je težiti da se svi aspekti usklade

  10. NEVERBALNA KOMUNIKACIJA • Tumačenje je često prirodno pa ne treba ulagati posebne napore već samo osvijestiti pojedina značenja npr. : • Ne gledanje u oči: nesigurnost, anksioznost, strah, sram, nisko samopouzdanje i samopoštovanje, laganje, pokušaj da se nešto sakrije

  11. NEVERBALNA KOMUNIKACIJA • Nemir djeteta, kašljucanje, tapkanje nogama, zamuckivanje može najčešće značiti nelagodu, strah, zabrinutost, anksioznost, nepovjerenje, nesigurnost • Komunikaciju potrebno prilagoditi vodeći računa o značenju gore navedenog

  12. NEVERBALNA KOMUNIKACIJA • Pogled i stav tijela usmjeren prema vratima obočno znači želju da se što prije izađe iz prostorije, naprotiv usmjerenost prema sugovorniku pokazuje želju djeteta za suradnjom • Gledanje na sat, ili brzo kimanje glavom obično pokazije želju za što skorijim prekidom komunikacije

  13. NEVERBALNA KOMUNIKACIJA • Prekrižene ruke ili noge tj. tjelesno zatvaranje najčešće ukazuje na strah i nepovjerenje, nedovoljan osjećaj sigurnosti i nelagodu, otpor komunikaciji • Kontakt očima, otvorenost tijela, smješak, uspravno držanje djeteta upućuju najčešće na spremnost na suradnju, sigurnost i povjerenje

  14. KAKO UNAPRIJEDITI KOMUNIKACIJU SA DJECOM? • Bolje upoznati sebe kako bismo bolje razumjeli druge uključujući i djecu - “promijeniti ploču” • Uskladiti verbalnu i neverbalnu komunikaciju • Obratiti pažnju na ton glasa • Držati kontakt očima • Pri odobravanju kimati glavom • Izbjegavati pretjerane gestikulacije • Sa vlastitim djetetom komunicirati dodirom

  15. KAKO UNAPRIJEDITI KOMUNIKACIJU SA DJECOM? • Pokušati se staviti u “dječje cipele”, vidjeti iz dječje perspektive, razgovor umjesto prodike • Pokazati spremnost na promjene i dogovor te postavljanje novih prvila koja se postepeno uvode • Biti prirodan i spontan, osloboditi se lažnih dijelova sebe u komunikaciji s djecom • Poticati djetetovu kreativnost

  16. DJETETOV RAZVOJ I ODNOSI U OBITELJI • Rani odnos s roditeljima, biološka predispozicija • Odnos majka–dijete, dovoljno dobra majka • Optimalna ravnoteža između gratifikacije i frustracije • Razvijanje osjećaja nesigurnosti ili sigurnosti, sigurne ili nesigurne privrženosti • Prijenos na sve odnose i komunikacije kasnije

  17. DIJETE BOLESNIK • Problem psiholoških reakcija djeteta na bolest • Kako dijete reagira na bolest? • Reakciju prvenstveno određuje dob djeteta i priroda bolesti • Bolest ima razvojni aspekt • U svakom razdoblju psihičkog razvoja dijete sve bitne stvari koje mu se događaju doživljava kroz prizmu osobitosti aktualne razvojne faze

  18. DIJETE BOLESNIK • U najranijoj dobi (prva godina) dijete teško razlikuje osjete koji dolaze iz tijela i izvan njega. • Nagomilavanje uzbuđenja pri svakoj neugodi kao što su glad i žeđ otklanjaju se pravovremenom intervencijom majke • Bazično povjerenje i odsutnost majke zbog bolesti • Preuranjen razvoj ega

  19. DIJETE BOLESNIK • Djeca teško podnose bilo kakvo narušavanje tijekom razvoja teško stečene autonomije kao i ograničenja svoje autonomije - bolnica • zato ponekad djeca djeluju kao nemogući pacijenti, tvrdoglava su i nemirna • zato ograničavanje (npr. ležanje u krevetu) sa psihološkog aspekta treba provoditi samo kada je nužno potrebno

  20. DIJETE BOLESNIK • Ponekad prisilna motorička inhibicija koja traje duže vrijeme može facilitirati razvoj nekih drugih funkcija npr. govora • Ograničenja fizičke aktivnosti djeca teže podnose nego ograničenja prehrane • Povezanost psihičkih funkcija (npr. anksioznosti) sa učinkovitošću somatskih terapija za neka somatska stanja

  21. Djeca i bol • Bol koja je uvećana zbog anksioznosti, čak i kada je beznačajna sama po sebi, predstavlja važan događaj u djetetovu životu i dugo se pamti • Bol ima potencijal traumatskog događaja, a sjećanja su često praćena fobičnim obranama • Dijete obrambeno može reagirati ljutnjom i bijesom, protivljenjem, ali i krivnjom, depresijom i mazohističkim podčinjavanjem

  22. PSIHOLOŠKE REAKCIJE DJECE NA BOLEST • Regresivna, negirajuća, projektivna, depresivna • Dva tipa libidnih investicija u bolesti: zaokupljenost vlastitim tjelom, pojačano traženje majke - “cendravo dijete”

  23. DIJETE U KRONIČNOJ BOLESTI • Kronična bolest bitno utječe na djetetov život, njegov položaj u društvu i obitelji • Prisutna ograničenja u pogledu kretanja, liječenja, dijagnostike, prehrane, druženja s vršnjacima, školovanja • Bitna uloga roditelja – dijete roditeljsku anksioznost shvaća kao slabost

  24. DIJETE U KRONIČNOJ BOLESTI • Pretjerana popustljivost roditelja na nesvjesnoj razini djetetu poručuje da je situacija teža nego li jest • Važan suport i roditeljima, utjeha i potpora cijeloj obitelji a najviše bolesnom djetetu • Kod ovisnosti o aparatima npr. poseban problem kako za dijete tako i za roditelje i profesionalce

  25. Terminalna bolest • Smrt djeteta je jedan od najstresnijih događaja • “Iako znamo da će se nakon takva gubitka stanje žalovanja povući, isto tako znamo da ćemo ostati neutješni i da nikad nećemo naći zamjenu. Bez obzira na to što bi moglo ispuniti prazninu, čak i kada bi bila ispunjena potpuno, uvijek će nešto ostati. A tako i treba biti. To je jedini način da se ovjekovječi ljubav koju ne moramo napustiti.” S.Freud

  26. STAV DJETETA PREMA SMRTI • Stavovi djece su pod utjecajem tjeskobe odraslih • Neki autori separacijsku anksioznost izjednačavaju sa strahom od smrti • Shvaćanje pojma smrti vezano uz dob

  27. OSJEĆAJNA REAKCIJA DJETETA NA ŽIVOTNO UGROŽAVAJUĆU BOLEST • Asimilacija (neznanje jača tjeskobu) oprez: kognitivno shvaćanje, ali emocionalno neprihvaćanje • Regresija • Ljutnja • Depresija • Prihvaćanje • J. Robertson: hospitalizam-univerzalni odgovor

  28. RANI RAZVOJ • Attachment ili privrženost , ako je sigurna tj. • Ako je dijete dobro zaštićeno od strane primarnog objekta(majke), osiguran je put ka normalnom psihičkom razvoju koji podrazumijeva usklađenost psihe i some • i svojevrsnu stabilnost pri separacijama i slobodu pri stupanju u odnose s drugima te slobodu komunikacije

  29. RANI RAZVOJ • Nesigurna privrženost dovodi do nesigurnosti, straha, loše slike o sebi, tjeskobe, inhibicija, izbjegavanja odnosa, ponekad usamljenosti i uvijek teškoća u komunikaciji

  30. RANI RAZVOJ • Faze psihoseksualnog razvoja • Korisno je poznavanje normalnih razvojnih faza za razumijevanje vanjskih trauma koje specifično interferiraju s normalnim razvojnim fazama • Unutrašnja i vanjska realnost djeteta

  31. BOLESNO DIJETE • Uvijek zahtijeva dodatni emocionalni angažman • Pitanje akutnosti ili kroničnog stanja, dob djeteta, shvaćanje realne opasnosti i prognoze, pitanje poimanja smrti, uvijek suradnja s roditeljima, poznavanje problema • Važno je prepoznati i moći se nositi sa strahovima koje ima dijete jer ćemo mu time pomoći

  32. BOLESNO DIJETE • Biti svjesni djetetovih psiholoških problema koji proizlaze zbog separacije - hospitalno liječenje, dijagnostika - važno objasniti sukladno psihološkoj zrelosti • posebnost adolescencije – strah - smrt prije ispunjenja • Roditeljski osjećaji isključenosti, bespomoćnosti, krivnje, suport roditeljima • Psihološka stabilnost i sigurnost u postupke kod profesionalca, uz empatiju, umiruje djecu

  33. Izvorni slajdovi: Zorana Kušević

More Related