190 likes | 285 Views
Edukativni seminar: Korupcija kao društveni i medijski izazov Split, 9. studnoga 2010.god. Mr. sc. Zoran Malenica. SOCIJALNI I POLITIČKI ČIMBENICI BUJANJA KORUPCIJE U HRVATSKOM DRUŠTVU I POLITIČKE PRETPOSTAVKE NJENOG SUZBIJANJA. - Možda je naslov ovog predavanja odveć
E N D
Edukativni seminar:Korupcija kao društveni i medijski izazovSplit, 9. studnoga 2010.god.Mr. sc. Zoran Malenica SOCIJALNI I POLITIČKI ČIMBENICI BUJANJA KORUPCIJE U HRVATSKOM DRUŠTVU I POLITIČKE PRETPOSTAVKE NJENOG SUZBIJANJA
- Možda je naslov ovog predavanja odveć preuzetan i ambiciozan da bi se u predviđenom vremenu moglo odgovoriti čak i na najbitnija pitanja koja naslov pretpostavlja; - Ja ću se u svom izlaganju ograničiti na tri sklopa problemailipitanja za koja vjerujem da spadaju u najbitnija pitanja vezana za korupciju:
1.Što se sve može podvesti pod pojam korupcije? 2. Zašto se u zadnjih desetak godina nisu otklanjali neki najznačajniji uzroci širenja korupcije? 3. Koje su problematične točke onoga što sam u naslovu nazvao “političke pretpostavke suzbijanja korupcije” ?
1. Ako se oslonimo na neke općenite definicije korupcije teško ćemo u svakodnevnom životu identificirati neke postupke i radnje kao koruptivne; ovdje navodim nekoliko takvih definicija:
“Korupcija je zloupotreba javnih ovlasti u privatnu korist.” (World Bank, 1997., 8.) “Korupcija je poduzimanje nedopuštenihoblika utjecaja u obnašanju državnih, javnih gospodarskih i drugih dužnosti i poslova radi ostvarivanja materijalnih probitakailikoristi:” (Rječnik kaznenog prava, Masmedia, Zagreb 2002., 199.)
“Korupcija je postupak u kojem najmanje dvije osobe nedopuštenom razmjenom radi ostvarivanja vlastitih probitaka postupaju na štetujavnog interesa, kršeći moralnu i pravnu normu povrjeđuju temelje demokratskog razvoja, pravnu državui vladavinu prava.” (Isto, str.199.) - pred problemom identificiranja pa onda i kvantificiranja nekih radnji kao koruptivnih našli su se kolege pravnici (suci) Marin Mrčela, Dubravka Rogić/Hadžalić i Dragan Novosel koji su prije tri godine dobili zadatak da utvrde koliko je u razdoblju od 2002. do 2007.god. bilo pravomoćnih sudskih presuda koje se mogu podvesti pod “koruptivna kaznena djela”;
- oni su utvrdili sljedećih deset kaznenih djela: 1) primanje mita; 2) davanje mita; 3) primanje mita u gospodarskom poslovanju; 4) davanje mita u gospodarskom poslovanju; 5) zloupotreba u postupku stečaja; 6) zloupotreba obavljanja dužnosti državne vlasti; 7) protuzakonito posredovanje; 8) nelojalna konkurencija u vanjskotrgovinskom poslovanju; 9) zloupotreba položaja i ovlasti i 10) pranje novca
- po mome mišljenju postoje još neki oblici ponašanja koji nisu “čista korupcija”, ali su po svojim posljedicama slične korupciji; to su: 1) “usluga za uslugu”ili “društvene vezeipoznastva”; 2) nepotizam; 3)politički klijentelizam;
“Politički klijentelizam je sustav razmjene uzajamnih koristi između političkih patrona i klijenata. U modernom dobu to je sustav razmjene između političara i biračai ponajviše se vezuje uz političke stranke.” (Ravlić, 2010., 69.)
2. Zašto se u zadnjih desetak godina nisu otklanjali neki najznačajniji uzroci širenja korupcije ? - u dosadašnjoj sociološko-politološkoj literaturi koja se bavila uzrocima korupcije u društvima tranzicije (tj.ubivšim socijalističkim društvima) obično se navode sljedeći glavni uzroci:
a) Nagli prijelaz iz komandno-planske ekonomije u robnonovčanu i tržišnu ekonomiju, s obilježjima prvobitne akumulacije kapitala; b) Nepostojanje ili nerazvijenost institucija civilnog društva, kao i nerazvijenost efikasnih mehanizama javne kontrole vlasti kakve je već izgradila zapadna demokracija u posljednja dva stoljeća;
c) Specifičan način regrutiranja novih političkih elita čiji pripadnici obnašanje političkih funkcija shvaćaju kao normalan način stjecanja materijalnih dobara za privatne svrhe; d) Nesrazmjer između potrebaza određenim uslugama i njihove dostupnosti (posebno izraženo u zdravstvu, srednjem i visokom školstvu ...);
- u jednom svom članku iz 2003. godine (Korupcija u pravosuđu i državnoj upravi, sada dostupno u mojoj knjizi: Ogledi o hrvatskom društvu, 2007., str. 181.-195.), naveo sam jošdva uzroka za koja mislim da značajno utječu na širenje korupcije odnosno na nezakonito ponašanje;to su:
1. repatrijarhalizacija društvenog života i 2.klijentelizam kao oblik partikularističkog organiziranja interesa; - Zaključujući prikaz tih uzroka i odnos HDZ-a spram njih u spomenutom članku sam napisao: “S obzirom na sve navedene činjenice, koje po mojem sudu točno detektiraju način funkcioniranja HDZ-ovske vlasti bilo je iluzorno očekivati da će ta vlast ozbiljnije započeti borbu protiv mita, korupcije i organiziranog kriminala, jer bi to značilo dovesti u pitanje sam način vladanja i održavanja na vlasti” (Malenica, 2007., 189.)
3. Ovim dolazimo do trećeg sklopa pitanja o kojemu sam želio govoriti u ovome izlaganju, naime oproblematičnim točkamaonoga što sam nazvao “političke pretpostavke suzbijanja korupcije u hrvatskom društvu danas”;
- usvojeni su zakoni koji bi trebali osigurati transparentnostizakonitost postupanja obnašatelja javnih i političkih funkcija ... (Zakon o sprječavanju sukoba interesa, Zakon o pravu na pristup informacijama, Zakon o financiranju političkih stranaka, Zakon o sprječavanju pranja novca...);
- formirana su tijela i institucije zasprovođenje tih zakona i za kazneno sankcioniranje počinitelja koruptivnih djela (USKOK, Ured za sprječavanje pranja novca, Državna komisija za kontrolu postupaka javne nabave; Povjerenstvo za sprječavanje sukoba interesa u obnašanju javnih dužnosti; Državna revizija; Nacionalno vijeće za praćenje provedbe Strategije suzbijanja korupcije; Povjerenstvo za praćenje provedbe mjera suzbijanja korupcije; Antikorupcijski odjel pri Ministarstvu pravosuđa i Sudački odjeli u okviru županijskih sudova)
- osnovni problem je bio i još uvijek je u nedovoljnoj samostalnosti i nepristranosti većine tih tijela (posebno policije i USKOK-a); - još veći problem je u tome što je HDZ, kao stranka koja je bila vladajuća u razdoblju “bujanja” korupcije, u jednom trenutku odlučio postati glavni borac protiv korupcije i pri tome tu činjenicu iskoristiti za eventualno održavanje na vlasti; ukoliko dođe do uhićenja Ive Sanadera to će biti najveći argument protiv HDZ-a, a ne razlog da se ta stranka oslobodi odgovornosti za širenje korupcije ( u vezi s tim tragikomično zvuče izjave J. Kosor i drugih vodećih ljudi HDZ-a o “korupcija ne zna za stranačke boje” i o jednakoj odgovornosti političkih stranaka za korupciju u hrvatskom društvu;
- osobno mislim da djelotvorna borba protiv svih oblika koruptivnog ponašanja i djelovanja mora poprimiti obilježja pozitivne kampanje za borbu protiv korupcije; ono što se danas događa izgleda kao “insceniranje” policijskih i USKOČKIH događaja u svrhu “zavođenja” naroda (građana);