290 likes | 576 Views
NJEGA I TRETMAN NEUROHIRURŠKOG PACIJENTA U JEDINICI INTENZIVNE NEUROHIRURŠKE NJEGE SA ASPEKTA NEUROSESTRE. Čustović M, Selimović E, Tokača N, Bandić A Klinika za Neurohirurgiju KCUS. UVOD. Mozak i kičmena moždina predstavljaju najdiferenciranije ljudske organe.
E N D
NJEGA I TRETMAN NEUROHIRURŠKOG PACIJENTA U JEDINICI INTENZIVNE NEUROHIRURŠKE NJEGE SA ASPEKTA NEUROSESTRE Čustović M, Selimović E, Tokača N, Bandić A Klinika za Neurohirurgiju KCUS
UVOD Mozak i kičmena moždina predstavljaju najdiferenciranije ljudske organe. Organe koji čine integritet ličnosti i čija oboljenja daju najteže moguće kliničke simptome, teške komplikacije i trajne posljedice. Bolesnici sa neurohirurškim, neurološkim i psihijatrijskim oboljenjima zahtijevaju najveći mogući dijapazon elemenata njege, te predstavljaju iskušenje i izazov za medicinskog radnika svakog profila.
UVOD U JINNJ se primaju i liječe vitalno ugroženi pacijenti u kritičnom zdravstvenom stanju sa ozbiljnim gubitkom jedne ili više životnih funkcija. To su pacijenti koji su najčešće u raznim nivoima poremećaja svijesti, sve do kome i kao takvi izloženi su mnogim komplikacijama. Takvi bolesnici predstavljaju potpuno nemoćne pacijente bez mogućnosti kontrole životnih funkcija.
Neuropatofiziologija Normalno funkcioniranje CNS i PNS ovisi o funkcioniranju cijelog organizma. Za metabolizam nervnog sistema potrebne su velike količine kisika i glukoze. Mozak zauzima 2 % ukupne tjelesne mase,troši oko 20 % ukupno unesenog kisika. Sve promjene u nervnom sistemu bez obzira na uzrok, kao patofiziološku osnovu poremećaja imaju hipoksiju i anoksiju.
Hipoksija nastaje kad je dotok kisika toliko nizak da aerobni metabolizam prelazi u anaerobni. Normalan protok krvi samo kroz mozak je oko 800 ml/min što čini 15 % ukupnog minutnog volumena srca. Protok krvi kroz mozak se povećava kod povećanih energetskih potreba mozga ili hipoksijskih promjena na mozgu.
Priprema pacijenta za neurohiruršku operaciju • Liječenje i priprema pacijenta mora biti temeljita i obuhvatnija u odnosu na druge operacije. • Preoperativna priprema pacijenata za operacije na kranijumu, kralješnici i perifernim nervima uključuje: • Pregled pacijenta( anamneza, kliničko-neurološki status ). • Verificiranje alergijskih reakcija, eventualnog sistemskog oboljenja.
3) Standardna laboratorijska obrada. 4) Određivanje krvne grupe, Rtg pluća i EKG. 5) Pravljenje operativnog plana. 6) Ishrana 7) Higijena ( kupanje, brijanje). 8) Premedikacija. 9) Prevencija duboke venske tromboze. 10) Postavljanje venskog puta. 11) Plasiranje urinarnog katetera. 12) Oprati poglavinu antiseptičkim sredstvom neposredno prije operacije. 13) Transport pacijenta do sale.
Postoperativna zdravstvena njega neurohirurškog bolesnika • Postoperativna zdravstvena njega bolesnika sa operacijom glave usmjerena je na ublažavanje i otklanjanje tjelesnih simptoma,prepoznavanje i sprečavanje komplikacija. • Intervencije u zbrinjavanju bolesnika su sljedeće: • Staviti bolesnika u odgovarajući položaj. • Održavati glavu i vrat u neutralnom položaju. • Pratiti stanje svijesti ( GCS otvaranje očiju,refleksi)
4. Kontrolisati puls,krvni pritisak, tjelesnu temperaturu, broj respiracija, diurezu, stanje zjenica, motornu funkciju. 5. Ukoliko postoji ventrikularna drenaža likvora kontinuirano mjeriti ICP ( 5-15 mmHg),kontrolisati i održavati drenažu. 6. Pratiti ponašanje pacijenta ( spriječiti povređivanje nemirnih bolesnika kod nekontrolisanog nemira). 7. Održavati stolicu bez napora. 8. Kontrolisati zavoj ( mogućnost krvarenja ). 9. Mijenjati položaj svaka 2 sata.
10. Provoditi njegu kože, usne šupljine, nosnica. 11. Provoditi pasivne vježbe disanja, ekstremiteta. 12. Osigurati pravilnu ishranu. 13. Nadoknada tečnosti i elektrolita. 14.Održavanje respiratornog puta. 15. Održavanje funkcije digestivne cijevi i mokraćnog puta. 17. Prevencija duboke venske tromboze.
18. Prevencija kontraktura i dekubitusa. 19. Prevencija infekcije operativne rane. 20. Mobiliziranje pacijenta( sjedenje u krevetu, šetanje uz pomoć jednog lica). 21. Smještaj u odgovarajuće jedinice za produženu njegu.
Sestrinska njega pacijenata sa neurološkom disfunkcijom Potrebno je izvršiti procjenu stanja,observaciju ( pokreti, svijest,mentalne i emocionalne alteracije, intelektualne funkcije, mogućnost govora).
Sestrinske intervencije Nepravilno disanje – neuromuskularni i neurološki poremećaji mogu dati slabost funkcije dijafragme, interkostalnih mišića, respirativne funkcije koje komprimiraju ventilaciju. Sestrinske intervencije uključuju monitoring adekvatne ventilacije procjenom broja udisaja,vitalnog kapaciteta i snage udisaja. Pacijent sa poremećajem svijesti ima često opstrukciju zračnog puta. Hitna intervencija sestre podrazumijeva ekstenziju pacijentove glave i podizanje donje vilice.
Poremećaji gutanja – neurološki poremećaji često su uzrok i smetnjama gutanja. Budni pacijenti se trebaju opservirati kada gutaju tečnost. Disfunkcija gutanja može zahtijevati hranjenje na nazogastričnu sondu. Sestrinske intervencije postaviti pacijenta u odgovarajući položaj,provjeriti poziciju NG sonde,te ukoliko je pacijent intubiran ili traheotomiran provjeriti je li kaf napuhan.
Održavanja integriteta kože – pacijenti sa hroničnim neurološkim poremećajima imaju određene fizičke defekte i predstavljaju rizik za razvijanje dekubitalnih ulkusa. Prevencija je ključna tačka ( inspekcija kože,masiranje,redovno okretanje pacijenta). Fizička mobilnost – prevencija kontraktura,vježbe za jačanje mišićne snage. Promocija samonjege – pacijent se podučava samonjezi i kompenzatornim vještinama. Liječenje bola – lokalizacija bola,njegovo širenje, identitet i uticaj na pacijentov život.
Oralna higijena – redovno kontrolisanje stanja sluznice usne šupljine, usne, jezik i desni se frekventno čiste i dezinficiraju. Njega očiju – prevencija keratitisa i ulceracije kornee. Adekvatna nutricija. Ekskrecija stolice i urina – briga o higijeni pacijenta. Kognitivne funkcije – deficit memorije,apstraktnog mišljenja,rasuđivanja i intelektualnih performanci. Pomoć porodici oboljelog.
ZAKLJUČAK Pravilnim elementima njege i brige o neurohirurškim pacijentima mnoge komplikacije se mogu smanjiti ili sasvim odgoditi njihov nastanak. Sestrinska njega utemeljena je na činjenicama i sastavni je dio multidisciplinarnog tima. Neurosestre moraju biti teoretski i praktično osposobljene kako bi bile spremne odgovoriti kliničkim dužnostima i zahtjevima neurohirurškog bolesnika.
Zaključak • Sestrinska intervencija uključuje poznavanje i prihvatanje pacijentovih samozaštitnih odgovora, obezbjeđujući informacije, pomažući pacijentu da sebi postavi ciljeve, razmišlja pozitivno, reaktivira koliko je moguće neke ranije sposobnosti te mu u tom smislu daje podršku.