Složeni psihički procesi: - Mišljenje-

1. Složeni psihički procesi:- Mišljenje- J.U. “Gimnazija” Cazin 2012/13

2. MIŠLJENJE • Ljudska spoznaja objektivne stvarnosti počinje osjetima i percepcijama*, ali to nije dovoljno za uočavanje odnosa i razlika među predmetima i pojavama. • Za potpunije spoznavanje objektivne stvarnosti i snalaženje u njoj, čovjek koristisloženiji psihički proces koji nazivamo mišljenje. • *Spoznaja cjelovitog objekta opažanja nazivamo percepcija, a zapažanje pojedinih svojstava nazivamo osjet.

3. Misli i mišljenje su psihološke funkcije koja nam omogućuju da putem misaonih operacija određujemo svojstva pojava i otkrivamo odnose među njima. • Definicija: Mišljenje (ili tok mišljenja) je mentalni proces koji se odlikuje rasuđivanjem i zaključivanjem, odnosno shvatanjem uzročno-posljedičnih veza između različitih pojmova.  • Misao se najčešće završava u obliku sudaili tvrdnje, tj. zaključka

4. U filozofiji se obično pretpostavlja da su ljudi okarakterisani racionalnošću, a najočiglednije ispoljavanje racionalnosti je sposobnost mišljenja.  • U vrijeme dominacije biheviorizma je mišljenje bilo potiskivano, a s dominacijom kognitivne psihologije, ponovno je vraćeno u središte istraživanja. • Mišljenje se sastoji u namjernom ili nenamjernom manipuliranju različitim kognitivnim doživljajima( kao npr. osjetima pamćenjima, riječima, pojmovima, sudovima, slikamai slično)

5. Ako je mišljenje nenamjerno, na pamet nam padaju različite misli i to se naziva divergentnim mišljenjem, a ako je namjerno i usmjereno, kao rješavanje problema ili donošenje odluke, to se naziva konvergentnim mišljenjem. • Mišljenje proširuje ljudsku spoznaju zbog toga što se putem zaključivanja na posredan način može spoznati ono što nije neposredno dato u percepciji. • Opažanjem čovjek spoznaje slučajne veze, dok mišljenjem stavlja u međusobni odnos percepcije i osjete, te otkriva apstraktna svojstva predmeta i pojava koja nisu neposredno data opažanjem.

6. ETAPE MISAONOG PROCESA • Uviđanje problemske situacije, odnosno problema je početna etapa misaonog procesa. • Problem se obično počinje rješavati uspoređivanjem polaznih elemenata i predviđanjem rješenja. Pretpostavka rješenja se zove hipoteza. Spoznaja mogućeg rješenja koje će potvrditi hipotezu, iziskuje potrebu njenog provjeravanja u praksi, odnosno verifikaciju. Kada je provjeravanje završeno, misao oblikuje završni sud. • Ako čovjek ponovo rješava isti problem, onda se formiraju ustaljeni načini mišljenja ili automatizmi.

7. OSNOVNE OPERACIJE MISAONOG PROCESA • Da bi se razriješio neki problem mišljenjem, potrebno je doći do izvjesne spoznaje. Pri tome se koriste ove misaone operacije: komparacija, analiza, sinteza, apstrakcija i generalizacija. • Komparacija • Uspoređivanjem stvari i pojava, otkrivaju se sličnosti i razlike, što je često iprva forma spoznaje. Na osnovu komparacije, odnosno utvrđivanja sličnosti irazlike među predmetima i pojavama, nakon čega možemo vršiti klasifikacijui donositi zaključke. Sličnosti irazlike su osnovne kategorije spoznaje.

8. Analiza Ovim misaonim procesom raščlanjujemo predmete i pojave i izdvajamo njihove bitne dijelove iz slučajnih i nebitnih veza. Kao misaoni proces analiza je nerazdvojno povezana sa sintezom. • Sinteza Sintezom sastavljamo analizom rastavljenu cjelinu i na taj način otkrivamo bitne veze i odnose elemenata analizom izdvojenih. Kao misaoni procesi analiza i sinteza nisu razdvojeni, jer bez analize nema sinteze, niti je analiza potpuna ako nema sinteze. Analiza i sinteza se međusobno nadopunjuju.

9. Apstrakcija: • podrazumijeva izdvajanje i isticanje nekog svojstva ili momenta predmeta ili pojave stoje, u odnosu na ostala svojstva, hitniji i apstraktniji. Tako, promatrajući neke predmete, možemo izdvojiti njihov oblik ili boju. • Apstrakcija kao misaoni procesznači zanemarivanje nekih dijelova i isticanje drugih koji su bitni za zadatak (lat. abstractio, odvajanje koje ne treba mješati sa »apstraktnim mišljenjem« )

10. Generalizacija( lat. generalis - opći,općenit ) • Generalizacija ili poopćavanje je odbacivanje specifičnih, posebnih obilježja i zadržavanje onih koja su opća za sve predmete i pojave koje promatramo. • Generalizacija znači primjenuopštih principa na pojedinačnu pojavu. • To je postupak prelaska s općih na još općije pojmove. • Generalizacije treba razlikovati od stereotipa ili predrasuda, koje su uvijek negativne, dok generalizacije mogu biti i pozitivne i negativne.

11. Vrste mišljenja: • Ako posmatramo sredstva koja preovladavaju prilikom misaonog procesa, mišljenje dijelimo na: • Konkretno mišljenjeodnosi se na rješavanje problema pri čemu se koriste uglavnom elementi u opažajnom polju ili konkretne predstave. Ovaj oblik mišljenja je zasnovan na neposrednom operiranju opažajima i predstavama. Tako ako mi vidimo na stolu zdjelu iz koje izlazi para, zaključujemo daje u njoj topla hrana. • Apstraktno mišljenjeje onaj oblik mišljenja u kome se elementi problema ne nalaze u opažajnom polju niti su dati u obliku konkretnih predstava već se kao osnovna sredstva mišljenja pojavljuju simboli (matematički zadaci, značenja poslovica i slično)

12. Ako posmatramo stepen realističnosti tj. poštovanja principa realnosti u mišljenju mišljenje može biti: • Realisticko mišljenje je oblik mišljenja kojim se rješavaju svakodnevni životni problemi i u kome su elementi za rešavanje problema jasno odredjeni u vremenu i prostoru i čije se osobine moraju uzimati u obzir da bi se problem zaista riješio. Npr. ako želimo upisati likovnu akademiju moramo uzeti u obzir realnu činjenicu o postojanju ili nepostojanju sopstvenog talenta. • Imaginarno mišljenje može biti mišljenje u kome se princip realnosti potpuno zanemaruje i u kome preovladava logika želja. Rezultat imaginativnog mišljenja je stvaranje predstava i ideja koje su osnov umjetničkih djela i naučnih pronalazaka i koje je svijesno, aktivno i kontrolisano.

13. Ako se posmatra ishod misaonog procesa, mišljenje dijelimo na: • Produktivno-stvaralacko mišljenje:mišljenje čiji je ishod neka društveno priznata vrijednost kojoj se može pridati svojstvo originalnosti. Stvaralačko mišljenje jesusrećemo u djelima umjetnika i naučnika. Ona su bila najprije na nivou svijesti stvaraoca u obliku njegove predstave ili ideje pa je on iz svijesti preneo svojim radom u realnost u obliku slike, notaili stroja. • Kritičko-procjenjivačko mišljenjeje poseban oblik mišljenja čiji je rezultat vrijednovanje nečega sto je bilo predmet ili sadržaj mišljenja. Svaki misaoni proces sadrži kritičko mišljenje. Kada ga ne bi bilo čovjek ne bi imao procjenu vrijednosti neke ideje ili hipoteze, niti bi mogao da vrši izdvajanje bitnog od nebitnog. Kod nekih ljudi je razvijenija sposobnost produkcije ideja a kod nekih kritičko procenjivanje vrednosti tudjih produkata.

14. Poremećaji mišljenja po formi • Poremećaje mišljenja po formi karakterišu: način formiranja i izlaganja misli, logičnost i povezanost misli, kao i tok i brzina misaonog procesa.Neki od formalnih poremećaja mišljenja su:1.Patološka opširnost: nemogućnost odvajanja bitnog od nebitnog.Javlja se kod intelektualnog deficita ili kod maničnih pacijenata.2. Usporeni misaoni tok : usporen govor, teška promjena ciljne predstave,impuls za govor snižen, glas nemodulisan i tih. Javlja se kod depresivnih pacijenata.3.Misaona blokada:prekid misaonog toka. Javlja se kod zdravih osoba - podsjećanjem nastavljaju misao i kod šizofrenih pacijenata.4.Ubrzan misaoni tok: reprezentuje se neprestanim čestim brbljanjem impuls sa govorom je pojačan. makismalno ubrzan tok misli - »bujica ideja«. Javlja se kod maničnih pacijenata.

15. 5. Perseveracija: nevoljno ponavljanje jedne ili više riječi. Javlja se kod zamora ili akutnog stanja koje karakteriše nemogućnost pamćenja izgovorenih riječi.6. Inkoherentno mišljenje - "salata od riječi": Javlja se kod oštećenja svijesti, delirijuma ( kao delrijum tremensa ) i demencije. • Sadržajni poremećaji mišljenja • 1.Precjenjenje ili tzv.fiks ideje : ubjeđenja koja su pretjerano afektivno obojena. Javljaju se kod zdravih osoba (kad osoba pridaje nekom problemu posebnu pažnju i značajipri tome pretjeruje), te kod osoba sa poremećajem ličnosti. • 2. Prisilne misli: za njih je karakteristično nametanje misli protiv volje, misao jestrana, neprijatna i osobase protiv nje bori. Ako su prisilne misli praćene strahom koji dominira, onda takav poremećaj nazivamo fobijom (grč. phobos -strah, bijeg).

16. Sumanute ideje: su zablude nastale na bolesnoj osnovi. Uglavnom su znak duševnog oboljenja. Prema mehanizmu nastanka ih dijelimo na intuitivni (po osjećaju), imaginativni (kada se sadržaj maštanja pretvara u vjerovanje) i halucinatorni. • Neke odsumanutih ideja su: • • Ekspanzive ideje - ideje o veličini, bogatstvu, aristokratskom porijeklu i slično.• Depresivne ideje - kada osoba sebe optužuje za mnoge nesreće, smatra da boluje od nezilječivih bolesti • Ideje proganjanja - presekucije: kada osoba smatra da se cijeli svijet urotio protiv nje, da ih vlasti i neprijatelji proganjaju...• Ideje ljubomore - čvrsto vjerovanje da je partner preljubnik. Ova sumanuta ideja je često direktna posljedica hroničnog alkoholizma. Naziva se još i Otelov sindrom.• Erotičko ludilo - Osoba vjeruje kako su u nju zaljubljene istaknute ličnosti. • Ekbomov sindrom - uvjerenje bolesnika da se u njegovoj koži ili unutrašnjim organima nlaze insekti ili paraziti.• Religiozne sumanute ideje -kada pacjent vjeruje da je mesija, prorok, da mu se bog obraća i slično.

17. Pitanja:1. Razvoj psihologije kroz historiju2. Žlijezde sa unutrašnjim lučenjem3. Mozak i dijelovi mozga4. Nervna ćelija5. Osjet i percepcija6. Složeni psihički procesi: - pamćenje -zaboravljanje -učenje